Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 17 Gž-528/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. L. iz Z.1 , OIB: …, zastupane po punomoćniku Z. M., odvjetniku u S., protiv tuženika H. m. d.o.o., Z.2 , OIB: …, zastupanog po punomoćnici A. J., odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. & Partneri d.o.o., Pisarnica S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-915/2015 od 18. travnja 2017., u sjednici vijeća održanoj dana 30. kolovoza 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-915/2015 od 18. travnja 2017.

a) u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici isplati iznos od 35.000,00 kn/4.645,30 EUR[1] sa zateznim kamatama tekućim od 26. siječnja 2015. do isplate,

b) u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.091,69 kn/1.073,95 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 18. travnja 2017. do isplate.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-915/2015 od 18. travnja 2017.

a) u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici isplati iznos od 15.000,00 kn/1.990,84 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 26. siječnja 2015. do isplate,

b) u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka preko iznosa od 8.091,69 kn/ 1.073,95 EUR do iznosa od 11.075,00 kn/1.469,90 EUR (za iznos od 2.983,31 kn/395,95 EUR) sa zateznim kamatama tekućim od 18. travnja 2017. do isplate,

te se u tom dijelu sudi :

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem je tužiteljica zahtijeva da joj tuženik isplati iznos od 15.000,00 kn/1.990,84 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 26. siječnja 2015. do isplate.

2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 2.983,31 kn/395,95 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 18. travnja 2017. do isplate.

III. Nalaže se tužiteljici da tuženiku u roku od 15 dana nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 489,37 kn/64,95 EUR.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.250,00 kn/165,90 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku S. D. d.d. da tužiteljici isplati iznos od 50.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 26. siječnja 2015. do isplate (točka I. izreke), te mu je naloženo da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 11.075,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 18. travnja 2017. do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv presude žali se tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda

4. Tijekom žalbenog postupka tuženik S. D. d.d. je zbog statusnih promjena (pripajanja društava) prestala postojati, nakon čega je sud prvog stupnja rješenjem posl. broj P-238/15 od 2. prosinca 2020. utvrdio prekid postupka, te istodobno odredio nastavak istog sa trgovačkim društvom H. m. d.o.o. kao pravnim sljednikom S. D. d.d. i novim tuženikom.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi ističe tuženik.

7. Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

8. Sud prvog stupnja je tako u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da je tuženik nakladnik dnevnog lista S. D.,

- da je u dnevnom listu S. D. dana 23. listopada 2014. u broju … objavljen članak s naslovom "Pomozite mi srušiti "partijsku grupu" na zadarskom sudu",

- da je članak s time naslovom najavljen na naslovnici dnevnog lista sa nadnaslovom "U ime naroda predsjednik suda Ž. R. poziva građane",

- da je članak s naslovom "Pomozite mi srušiti "partijsku grupu" na zadarskom sudu" objavljen na 14. i 15. stranici dnevnog lista s nadnaslovom "Neću odustati, a obraćam se novinarima i javnosti jer ne mogu ništa napraviti unutar sustava" i podnaslovom "U ime naroda" i sa tri izdvojena teksta slijedećeg sadržaja: "Očevi i djeca, Sud je skoro "privatiziran". Neki su ljudi zapošljavali djecu i vodili računa o sebi, a ne o društvu, koje će biti onoliko pravednije koliko su pravedni suci", pa dalje: "Struka, Samo mi nemojte reći da "idem protiv struke"?! Ako je nepotizam struka onda znamo gdje smo!", također: "Ako ponovno bude odlučivala "grupa" L., K., P…, puno više od mene izgubiti će građani, kojima će se vratiti "Partijski model sudovanja". Važno mi je da građani znaju što se događa, oni to moraju znati – veli predsjednik Općinskog suda",

- da je između ostalog, u dijelu spornog članka na pitanje novinara P. O.: "Javno ste govorili o nepotizmu na zadarskom sudu i spomenuli ime sutkinje I. K. Za što je smatrate odgovornom", predsjednik Općinskog suda u Zadru Ž. R. odgovorio: "Osjećam kao da su svi iznenađeni kada kažem da je danas srijeda! Kao "vau R. je rekao da je danas srijeda?! Sutkinja K. došla je u ovu zgradu dok je u njoj bio i njezin otac A. K., bivši predsjednik Županijskog suda. Ona je zamjenica B. B., kao predsjednika Sudačkog vijeća i autor Odluke (Sudačkog vijeća Županijskog suda u Zadru od 11. rujna 2014. godine kojom je utvrđeno da je Ž. R. predsjednik Općinskog suda u Zadru prekršio Kodeks sudačke etike). Ne znam zašto to radi, ali imam osjećaj da se puno više bavi mnome nego svojim poslom s kojeg je više bila odsutna nego prisutna. Ona je "organizator igre" u toj maloj ali povezanoj jezgri, a ostali ih se plaše i igraju bez rizika "na sredini terena".

- da je članak istog sadržaja objavljen na internetskom portalu stranice www…,

- da je tužiteljica dopisom od 12. studenog 2014. obratila tuženiku sa zahtjevom za objavom ispravka spornih informacija.

9. Sud prvog stupnja utvrdio je u prvostupanjskom postupku i da tuženik nije dokazao da je razgovor s predsjednikom Općinskog suda u Zadru bio autoriziran sukladno odredbi čl. 21. st. 7. Zakona o medijima ("Narodne novine", br . 59/04, 84/11, 81/13 – dalje: ZM), te da stoga ne postoje ekskulpacijski razlozi iz čl. 21. st. 4. alineja 2. ZM.

10. Pojam autorizacije određuje odredba čl. 2. ZM prema kojoj je autorizacija potvrda autentičnosti izjave ili razgovora namijenjenog objavljivanju dana u pisanom ili usmenom obliku ako postoji tonski zapis o usmenoj autorizaciji.

11. Iz stilizacije predmetne odredbe moglo bi se zaključiti da je prije objave potrebno da intervjuirana osoba da svoju suglasnost za objavljivanje u usmenom ili pisanom obliku ako postoji tonski zapis o usmenoj autorizaciji, iako prema stavu ovog suda, intervjuirana osoba može učiniti i nakon objave sporne autorizacije. Svrha autorizacije kao odobrenja za obavljanje razgovora odnosno intervjua je zaštita intervjuiranog od naknadnog mijenjanja sadržaja danih izjava, ali jednako tako svrha autorizacije je i zaštita nakladnika odnosno novinara u odnosu na vjerodostojnost odnosno podudarnost sadržaja objavljene informacije u odnosu na sadržaj informacije koja je dana prilikom intervjua.

12. Sud prvog stupnja je utvrdio, a što proizlazi i iz iskaza svjedoka Ž. R. koji je kao predsjednik Općinskog suda u Zadru dao sporni intervju, da je novinar istinito prenio njegove riječi koje su označene kao sporne informacije. Imajući u vidu utvrđeno, polazeći od smisla i svrhe autorizacije, te s obzirom na podudarnost sadržaja objavljenih informacija u odnosu na sadržaj informacija koje su iznijete prilikom intervjua, prema stavu ovog suda, sporne informacije predstavljaju autorizirane informacije.

13. Odredbom čl. 21. st. 1. ZM propisano je da nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim zakonom. Stavkom 2. istog članka propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezina povećanja (materijalna šteta) te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta), dok je stavkom 3. propisano da na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju se propisi o obveznim odnosima, osim zakonom nije drugačije određeno.

14. Odredbom čl. 21 st. 6. ZM propisano je da postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz stavka 4. tog članka dokazuje tuženik. Stavkom 7. istog članka propisano je da autorizacija, ako je informacija autorizirana, a pojedini dijelovi sadrže očevidne uvrede ili klevete, ne isključuje i solidarnu odgovornost nakladnika i glavnog urednika, ukoliko nisu postupali u dobroj vjeri.

15. Dakle, sukladno čl. 21. st. 4. al. 2. ZM, nakladnik ne odgovara za štetu ako informacija kojom je šteta učinjena objavljena unutar autoriziranog intervjua. Međutim, sukladno čl. 21. st. 7. ZM, ako je informacija autorizirana, a pojedini dijelovi sadrže očevidne uvrede ili klevete, autorizacija ne isključuje solidarnu odgovornost nakladnika i glavnog urednika, ako nisu postupali u dobroj vjeri.

16. Imajući u vidu da sporne informacije predstavljaju autorizirane informacije bilo je potrebno ocijeniti da li je novinar tuženika postupao u dobroj vjeri. Dobra vjera je u našem obveznom pravu sinonim za načelo savjesnosti i poštenja, te se radi o pravnom standardu čiji se sadržaj određuje od slučaja do slučaja. Ipak, ključni pojmovi kod objašnjavanja dobre vjere kao pravnog standarda jesu ti da li je novinar trebao postupati dosljedno i obzirno.

17. Sud prvog stupnja pravilno utvrđuje da tuženik nije postupao u dobroj vjeri. Naime, sadržaj spornih informacija jasno imputira tužiteljici da je nepotizmom došla na dužnost obzirom da joj je majka bila ministrica pravosuđa. Nepotizam znači uporabu ovlasti ili položaja radi ostvarivanja kakve prednosti za člana svoje obitelji pred drugim jednako vrijednim ili vrijednijim, pa se tužiteljici imputira da je na dužnost sutkinje došla isključivo na temelju činjenice što joj je majka bila ministrica pravosuđa, iako je bilo jednako vrijednih ili vrijednijih od nje, dakle, da nisu bili ispunjeni i poštovani zakonski uvjeti za njezin izbor za sutkinju.

18. Također, spornim informacijama imputira se tužiteljici da predstavlja dio grupe koja je centar moći na Općinskom sudu u Zadru koja je sudjelovala u pokušaju privatizacije suda, da je ta grupa zapravo sljednik ranije postojeće "partijske grupe" koji je provodila partijski model sudovanja i koji model rada bi mogla vratiti, čime se imputira mogućnost njezinog suđenja koje se temelji na Ustavu, zakonu i drugim propisima, nego na određenim centrima moći koji joj određuju kako će se suditi.

19. Takve tvrdnje o činjenicama koje su iznijete u spornom članku, prema stavu ovog suda, predstavljaju očigledne uvrede za tužiteljicu. Pritom iste nisu potkrijepljene od strane intervjuirane osobe bilo kakvom razumnom argumentacijom, a niti je autor spornog članka kontaktirao tužiteljicu bilo prije, bilo nakon objavljenog članka. Navedeno ukazuje da na strani tuženika nije bilo postupanja u dobroj vjeri, te da na strani tuženika ne postoje ekskulpacijski razlozi iz čl. 21. st. 7. ZM.

20. U tom smislu potrebno je i navesti i da je dostojanstvo čovjeka vrijednost koja ulazi u krug temeljnih osobnih prava, a sastavni elementi te vrijednosti su svakako čast, ako vlastito osjećanje vrijednosti i ugled ako uvažavanje od drugih u društvu. Svaki čovjek ima pravo na poštivanje i zaštitu svog dostojanstva u smislu zahtjeva za poštivanjem koje mu pripadaju na temelju svog postojanja i svoje društvene uloge.

21. S druge strane, pravo je novinara prikupljanje, istraživanje i objavljivanje informacija u cilju informiranja javnosti pogotovo u pogledu onih za koje postoji opravdano zanimanje javnosti za njihovu objavu. Međutim, u situaciji kada se tužiteljici imputira da je dio partijske grupe koja ne bi sudila na temelju Ustava, zakona i drugih pozitivnih propisa Republike Hrvatske, te kada joj se imputira da je na mjesto suca izabrana iz razloga što joj je majka ministrica pravosuđa tada se objavljivanjem imena tužiteljice kao jedne od nositeljice nezakonitih pojava i aktivnosti nije postupalo u dobroj vjeri. Naime, ne može se radi ostvarivanja jednog prava – prava na informiranje, ugrožavati tuđe pravo, što je u ovom konkretnom slučaju tužiteljičino pravo na dostojanstvo, ugled i čast, a da za to nema razumne osnove i razumnog razloga. U konkretnom slučaju, ime tužiteljice objavljeno je u kontekstu kojim joj se imputira da je zbog nepotizma nezakonito izabrana za suca i da pripada interesnoj skupini na sudu ("partijskoj grupi") koje je privatizirala sud i koja je nositelj nezakonitih i nemoralnih pojava. Pritom su takve tvrdnje o činjenicama iznijete bez ikakve argumentacije ili provjere pri čemu niti tužiteljica prije objave spornog članka nije kontaktirana kao svojevrsna druga strana radi davanja komentara i eventualnog iznošenja svog stava. Imajući u vidu navedeno, takvo postupanje autora spornog članka u svojoj ukupnosti ne može se okarakterizirati kao postupanje u dobroj vjeri koje bi predstavljalo ekskulpacijski razlog od odgovornosti za štetu.

22. Slijedom ranije iznijetog, nisu dakle osnovani žalbeni navodi tuženika kojima ističe da tužiteljica nije dokazala pretpostavke odgovornosti za štetu, te da na njegovoj strani postoje pretpostavke za oslobođenje odgovornosti za štetu. Naime, sud prvog stupnja utvrdio je sve pravno relevantne činjenice na osnovi kojih je pravilno utvrdio da postoji odgovornost tuženika kao nakladnika za neimovinsku štetu koja je informacijom objavljenom u mediju prouzročena tužiteljici. S druge strane, u postupku nije utvrđeno da bi na strani tuženika postojale okolnosti za njegovo oslobođenje od odgovornosti za štetu, tako da tuženik u žalbi neosnovano ističe da bi tužbeni zahtjev tužiteljice trebalo u cijelosti odbiti.

23. Međutim, iako je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, sud prvog stupnja je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 1100. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO) kada je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom neimovinske štete u cijelosti prihvatio. Naime, na temelju iskaza tužiteljice sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je objavom spornog članka povrijeđeno tužiteljičino pravo osobnosti na dostojanstvo, ugled i čast. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio i da je tužiteljica zbog objave informacija u spornom članku trpjela duševne bolove, te da na težina povrede prava osobnosti kao i okolnosti slučaja, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade. Međutim, imajući vidu ranije navedene okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud smatra da pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti predstavlja iznos 35.000,00 kn, a ne iznos od 50.000,00 kn koliko je to utvrdio prvostupanjski sud. Stoga je u tom dijelu, za iznos od 15.000,00 kn, žalba tuženika osnovana.

24. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici isplati iznos od 35.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 26. siječnja 2015. do isplate.

25. S druge strane, valjalo je temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP pobijanu presudu preinačiti u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici isplati iznos od 15.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 26. siječnja 2015. do isplate, te u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti.

26. Obzirom na izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, temeljem čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 2. ZPP, preinačena je i odluka o troškovima postupka koja o njemu ovisi.

27. U konkretnom slučaju, tužiteljica je u cijelosti uspjela s osnovom svoga zahtjeva, dok je u odnosu na visinu uspjela u omjeru od 70 %. To nadalje znači da je tužiteljica u parnici uspjela u omjeru od 85 % (100 % osnova zahtjeva + 70 % visina podijeljeno sa 2), što, s druge strane, znači da je tuženik u parnici uspio u omjeru od 15 %.

28. Priznati troškovi tužiteljice iznose ukupno 11.075,00 kn. Međutim, kako je tužiteljica u parnici uspjela u parnici u omjeru od 85 %, to tužiteljici valja priznati troškove u iznosu od 9.413,75 kn (85 % od 11.075,00 kn).

29. Tuženiku je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje: OT) i Tarife sudskih pristojbi ("Narodne novine", br. 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15 - dalje: TSP), valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8.1. OT), trošak zastupanja na ročištima održanim 11. veljače 2016., 9. svibnja 2016., 20. srpnja 2016., 7. studenog 2016., 11. siječnja 2017. i 1. ožujka 2017. u iznosu od po 1.000,00 kn (Tbr. 9.1. OT) za svako ročište, trošak poreza na dodanu vrijednost od 25 % koji je obračunat na troškove zastupanja od 7.000,00 kn, a iznosi 1.750,00 kn, trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 63,75 kn (Tbr. 1.2. TSP), što ukupno iznosi 8.813,75 kn.

30. Priznati troškovi tuženika iznose dakle, ukupno 8.813,75 kn. Međutim, kako je tuženik u parnici uspio u parnici u omjeru od 15 % to su tuženiku priznati troškovi u iznosu od 1.322,06 kn (15 % od 8.813,75 kn).

31. Prebijanje priznatih troškova tužiteljice (9.413,75 kn) i tuženika (1.322,06 kn) rezultira iznosom od 8.091,69 kn, koji predstavlja iznos troškova parničnog postupka koji je, sukladno čl. 154. st. 2. ZPP, tuženik dužan nadoknaditi tužiteljici.

32. Dakle, odluka suda o troškovima postupka pravilna je u dijelu u kojem je tuženiku temeljem čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP naloženo da plati troškove parničnog postupka u iznosu od 8.091,69 kn. Stoga je u tom dijelu temeljem čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i pobijanu presudu u tom dijelu odluke o troškovima potvrditi.

33. S druge strane, temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP, valjalo je preinačiti presudu u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka preko iznosa od 8.091,69 kn do iznosa od 11.075,00 kn (za iznos od 2.983,31 kn) te u tom dijelu odlučiti kako je pobliže navedeno u točki II. izreke ove presude.

34. Obzirom da je tuženik djelomično uspio sa žalbom, tuženiku su priznati troškovi žalbenog postupka s osnove troška sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr. 10.1. OT) uz 25 % poreza na dodanu vrijednost koji iznosi 312,50 kn, te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 1.700,00 kn, što sveukupno iznosi 3.262,50 kn. Kako je tuženik u omjeru od 15 % uspio s žalbom, valjalo mu je temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP dosuditi troškove žalbenog postupka u iznosu od 489,37 kn (15 % od 3.262,50 kn).

35. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na žalbu jer navedeni troškovi u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP nisu bili potrebni za vođenje postupka.

36. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 30. kolovoza 2022.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj, v.r.