REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 9 Kžzd-112/2022-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca za mladež Jasne Smiljanić, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Renate Miličević, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Kornelije Mandić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene M. M. zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz članka 173. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optužene podnesene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kzd-189/2019-60. od 16. studenog 2021., u javnoj sjednici vijeća, održanoj 30. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e

Žalba optužene M. M. odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kzd-189/2019- 60. od 16. studenog 2021., optužena M. M. proglašena je krivom zbog počinjenja dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece i to – kazneno djelo neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz članka 173. stavka 1. KZ/11. te kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 1. i 2. KZ/11., sve u vezi članka 51. KZ/11., činjenično opisano u izreci pobijane presude te joj je za kazneno djelo iz članka 173. stavka 1. KZ/11. na temelju članka 173. stavka 1. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, za kazneno djelo iz članka 177. stavka 1. i 2. KZ/11. na temelju članka 177. stavka 2. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci pa je na temelju članka 51. KZ/11. osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju članka 56. stavka 1. i 4. KZ/11. izrečena je uvjetna osuda kojom se određeno da se izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 68. stavka 1., 2. i 3. KZ/11. optuženoj M. M. izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja će trajati za vrijeme roka provjeravanja primjenom uvjetne osude.

3. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11. određeno je da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine ako optuženica bez opravdanog razloga krši obvezu koja joj je određena sigurnosnom mjerom iz članka 68. KZ/11. Ako se utvrdi da optuženica obveze nije izvršila iz opravdanih razloga, sud može obveze zamijeniti drugima ili ju osloboditi obveza ili joj može produljiti rok za izvršenje izrečenih obveza.

4. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.) optužena M. M. u cijelosti se oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka troškove iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08. na ime psihijatrijsko psihologijskog vještačenja u iznosu koji će sud naknadno odrediti posebnim rješenjem te iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. na ime paušalne svote u iznosu od 5.000,00 kuna (pet tisuća kuna).

5. Žalbu protiv presude pravodobno je podnijela optužena M. M. po branitelju H. V., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi optužbe ili da se pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne blaža kazna te da se obavijesti o održavanju sjednice vijeća drugostupanjskog suda.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavka 1. ZKP/08.)

8. Na sjednici vijeća bila je nazočna optužena i njen branitelj H. V., odvjetnik iz Z., dok uredno pozvani Županijski državni odvjetnik nije pristupio pa je vijeće odlučilo održati sjednicu u njegovoj odsutnosti.

9. Žalba optužene nije osnovana.

10. Optužena se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., navodeći da je „…izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, da presuda nema uopće razloge, oni nisu navedeni o odlučnim činjenicama te su oni razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni…“, a „…o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnosti između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava i iskaza danih u postupku i samih isprava i iskaza….“ te da „…presuda u odnosu na svjedoke uopće nema razloge tj. oni nisu navedeni o odlučnim činjenicama“.

11. Suprotno tim žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi naveo razloge o svim odlučnim činjenicama i ti razlozi su jasni. Ne postoji bilo kakva proturječnost između onoga što je navedeno u razlozima pobijane presude o sadržaju zapisnika o iskazima ispitanih svjedoka i samih zapisnika. Naime, prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude detaljno izložio rezultat dokaznog postupka, ali i obranu optužene, koju je savjesno i kritički analizirao i temeljito ispitao, dovodeći je u svezu s iskazima ispitanih svjedoka i svim pročitanim ispravama i u obrazloženju presude bez ikakve proturječnosti jasno i određeno izložio zašto nije prihvatio njenu obranu, zašto je prihvatio iskaz svjedoka oštećenog D. I., iskaze svjedoka L. P., Ž. M., D. K. S. i R. T., a djelom i iskaz svjedoka A. I., zašto je prihvatio nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka dr. S. C. i psihologijskog vještaka prof. J. Z., nalaz i mišljenje P. za zaštitu djece i mladih G. Z. i najzad zašto je sadržaje pročitanih isprava ocijenio vjerodostojnim i istinitim ali i one na koje upire žalba.

12. Stoga, o odlučnim činjenicama u obrazloženju pobijane presude nema bilo kakve proturječnosti između onoga što se u njima navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, kao i to da je presuda razumljiva i u skladu s razlozima presude iz kojih razloga nije ostvarena istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka ili neka druga koja bi proizlazila iz žalbenih razloga.

13. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, optužena ponavlja svoju obranu, ističući da nije počinila kaznena djela koja joj se stavljaju na teret, pri čemu za prihvaćanje takvih navoda nudi argumente iz vlastite analize i ocjene izvedenih dokaza, kritizirajući način na koji je prvostupanjski sud analizirao i ocijenio, kao i njenu obranu. Tvrdi da nije onemogućavala održavanje susreta i druženja između oca D. I. i djeteta A. I., koje nije htjelo viđati oca. Ukazuje da je otac dijete zatvorio u šupu i ljubio po spolovilu, naglašavajući da je njegov otac obiteljski nasilnik. 14. Nasuprot žalbenim navodima, ovaj sud nalazi da se pobijana presuda temelji na izvedenim dokazima koje je prvostupanjski sud valjano analizirao i cijenio, kako pojedinačno, tako i njihovoj međusobnoj povezanosti. Opravdano prvostupanjski sud prihvaća iskaz svjedoka oštećenika D. I., nalazeći ga uvjerljivim, određenim i u suglasju s ostalim izvedenim dokazima. Pokušao je sukladno pravomoćnoj odluci Općinskog građanskog suda u Zagrebu, održati susrete sa svojim maloljetnom sinom A. ali je susrete i druženja onemogućila optužena svojim postupcima, što je potvrđeno iskazom svjedoka (stručnih osoba C. za socijalnu skrb) Ž. M., L. P., D. K. S., pročitanim ispravama P. za zaštitu djece i mladih grada Z., izvješćima C. za socijalnu skrb te ostalim pročitanim ispravama. Optužena je namjerno onemogućavala susrete i druženje oca i djeteta, nije provodila već sprečavala provođenje sudske odluke. Bila je svjesna da joj je određena mjera stručne pomoći ali je i dalje odbijala susrete. Pronalazila je isprike za neodržavanje susreta i druženja oca s djetetom, govoreći djetetu negativne stvari o ocu, nazivajući ga raznim pogrdnim riječima i uslijed takvog utjecaja dijete nije htjelo viđati oca. Zbog iznesenog, prvostupanjski sud s razlogom ne prihvaća iskaz optužene, jer iz ovako utvrđenih činjenica jasno proizlazi jedino mogući zaključak da je skrivljenim i protupravnim radnjama ostvarila sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz članka 173. stavka 1. KZ/11.

15. Pored toga, iskazima navedenih svjedoka, posebno iskazom svjedokinje D. K. S. je utvrđeno da je optužena u kritično vrijeme (od 28. travnja 2012. do 30. svibnja 2019, kad je dijete izdvojeno iz obitelji) ne samo uskraćivala susrete djeteta s ocem, već ga je socijalno izolirala, uskraćivala normalne kontakte s vanjskim svijetom, kada se je tijekom godišnjeg odmora 2018. zatvorila s djetetom u sobu, iako je C. donio odluku o mjeri intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu kao mjeri radi pomoći njoj u odgoju djeteta. Nije htjela postupati po toj mjeri, a nije htjela dijete odvesti u P. bolnicu za djecu i mladež u K., kada je pred djetetom rekla da će radije ubiti sebe i dijete nego to učiniti, o kojim okolnostima je iskazivala potonje spomenuta svjedokinja, na koji način je ugrozila pravilan psihofizički razvoj djeteta. Optužena je tako kao roditelj grubo zanemarila svoju dužnost podizanja i odgoja djeteta i zlostavila dijete. Glede oblika krivnje o počinjenju kaznenog iz članka 177. stavka 1. i 2. KZ/11., ovaj sud prihvaća detaljno iznesene razloge koje je u tom smislu naveo prvostupanjski sud na stranici 19. pobijane presude pa stoga osnovano nije prihvatio iskaz optužene, kada je porekla počinjenje ovog kaznenog djela.

16. Kod ovakvog utvrđenog postupanja optužene, prvostupanjski sud je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrdio, što je u svim odlučnim činjenicama obrazložio u pobijanoj presudi, na koje obrazloženje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja

17. Nije osnovana žalba optužene ni zbog odluke o kazni, u kojoj je navela da prvostupanjski sud nije cijenio kao olakotno „osobne i imovinske prilike i pobude“ zbog kojih je djela počinila i da se blažom kaznom od one koju je izrekao prvostupanjski sud može postići svrha kažnjavanja.

18. Razmotrivši odluku o kazni ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud uzeo u obzir sve okolnosti koje su utjecale da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, koje su u dostatnoj mjeri cijenjene i vrednovane, kako prilikom utvrđivanja pojedinačnih, tako i prilikom izricanja jedinstvene kazne zatvora, a u konačnici uvjetne osude.

19. Kako je prvostupanjski sud na strani optužene pravilno utvrdio i cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti (neosuđivanost, smanjenu ubrojivost, loše imovinske prilike, da je inkriminiranim radnjama nanijela teško popravljive posljedice vezane za razvoj djeteta, kojeg je učinila socijalno izoliranim od druge djece, dugotrajnost i izraženu upornost u počinjenju kaznenih djela), a i one istaknute u žalbi, nakon čega ih je doveo u vezi s jačinom ugrožavanja zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kaznena djela počinila, težinu i posljedice tih djela, kao i njihovu društvenu opasnost, onda sve to u svojoj ukupnosti opravdava da se osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, da bi joj na temelju članka 56. KZ/11., izrečena uvjetna osuda, kojom je određeno da se izrečena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ako u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo, koja je kao takva primjerena stupnju njene krivnje i pogibeljnosti djela za koja je proglašena krivom i samo ovakvom uvjetnom osudom, ostvarit će se svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. (odgojni utjecaj na nju i na druge da ne čine kaznena djela, tzv. specijalna i generalna prevencija).

20. Odluka o izrečenoj sigurnosnoj mjeri iz članka 68. stavka 1., 2. i 3. KZ/11., obvezno psihijatrijskog liječenja u svemu je pravilna i zakonita, jer je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i ovu mjeru optuženoj izrekao utemeljeno i opravdano na odredbi kaznenog zakona, kako je to i navedeno u izreci i u obrazloženju pobijane presude.

21. Kako nije utvrđeno postojanje povreda zakona na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. točke 1. i 2. ZKP/08., trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. žalbu optužene odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu, 30. kolovoza 2022.

Predsjednica vijeća:

Jasna Smiljanić, v.r.