REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 9 Kžmp-31/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca za mladež Jasne Smiljanić, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Renate Miličević, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Kornelije Mandić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. K., zbog kaznenog djela protiv imovine – teške krađe iz članka 229. stavka 1. točka 2. u svezi članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: Kmp- 26/2018-59. od 21. travnja 2021., u sjednici vijeća, održanoj 30. kolovoza 2022.,
p r e s u d i o j e
Žalba optuženog K. K. odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci, broj: Kmp-26/2018-59. od 21. travnja 2021., optuženi K. K. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenih djela protiv imovine i to djelima pod 1) i 3) kaznena djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točka 2. u svezi članka 228. stavka 1. KZ/11., djelom pod 1) kaznenog djela protiv života i tijela – kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. i 2. KZ/11. te djelom pod 2) kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 3. u vezi članka 229. stavka 1. točka 1. i članka 228. stavka 1. KZ/11., sve u vezi članka 51. KZ/11., činjenično opisano u izreci pobijane presude pa mu je na temelju članka 51. stavka 1. KZ/11. za počinjena kaznena djela utvrđene slijedeće kazne: za kazneno djelo opisano pod točkom 1.), na temelju članka 229. stavka 1. KZ/11., kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godina, za kazneno djelo opisano pod točkom 1.), na temelju članka 118. stavka 2. KZ/11., kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, za kazneno djelo opisano pod točkom 2.), na temelju članka 228. stavka 1. KZ/11., kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo pod točkom 3.), na temelju članka 229. stavka 1. KZ/11., kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 2 (dva) mjeseca.
2. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom K. K. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja i to 17. ožujka 2016. te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. ožujka do 21. travnja 2016. te od 28. siječnja 2021. do 21. travnja 2021.
3. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.) oštećenicima: T. I. O. …, …, iz Z. i A. Č. iz …., …, OIB …, dosuđen je imovinsko-pravni zahtjev spram optuženog K. K., OIB: …, iz R., …, slijedom čega je optuženi K. K. dužan isplatiti oštećeniku T. I. iz Z. iznos od 241,16 kuna (dvjestočetrdesetjedna kuna i šesnaest lipa), oštećenici A. Č. iznos od 300,00 kuna (tristo kuna).
4. Na temelju članka 560. ZKP/08. utvrđuje se da novčani iznos od 300,00 kuna (tristo kuna) za koji je optuženik oštetio V. G., a koja nije postavila imovinsko pravni zahtjev, predstavlja imovinsku korist koju je optuženik K. K. ostvario počinjenjem kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. KZ/11., pa novčani iznos od 300,00 kuna (tristokuna) postaje imovina Republike Hrvatske, te navedeni novčani iznos optuženi K. K. ima uplatiti u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude
5. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. optuženom K. K. naloženo je podmiriti troškove kaznenog postupka, i to paušalnu svotu u iznosu od 1.000,00 kuna (tisućukuna) te nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja o visini kojeg troška će sud sukladno članku 148. stavka 4. ZKP/08. donijeti posebno rješenje.
6. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio optuženi K. K. po branitelju A. B., odvjetniku iz V., u kojoj uvodno nije naveo bilo koju žalbenu osnovu ali iz njenog sadržaja proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi optužbe ili da se izrekne blaža kazna.
7. Odgovor na žalbu nije podnesen.
8. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavka 1. ZKP/08.)
9. Žalba nije osnovana.
10. Optuženik izrijekom ne navodi žalbene osnove zbog kojih se prvostupanjska presuda može pobijati ali iz njenog sadržaja proizlazi da parafrazira dio zakonske odredbe članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., ističući da je „pobijana presuda nerazumljiva, jer nije konkretiziran sadržaj njegove radnje, ni oblik krivnje kojim je djela ostvario, izostao je subjektivni odnos…“, prema kaznenim djelima pod točkma 1. i 2. izreke, koja je porekao. Ovakvom argumentacijom u odnosu na rečenu povredu, optuženik izražava nezadovoljstvo utvrđenim činjeničnim stanjem odnosno načinom na koji je prvostupanjski sud cijenio izvedene dokaze i pogršnim zaključcima iz takve ocjene dokaza.
11. Nasuprot tome, pobijana presuda je razumljiva i nema bilo kakvog proturječja između izreke i njenih razloga. U njenom obrazloženju prvostupanjski sud je jasno i točno iznio zašto nije prihvatio obranu optuženika, a zašto je prihvatio iskaze ispitanih svjedoka ali i sve pročitane isprave, čiji sadržaji vjerodostojnosti i istinitosti ničim nije dovedono u sumnju, označivši dokaze temeljem kojih proizlazi zaključak da je počinio kaznena djela navedena u izreci presude, što je detaljno analizirao i pravilno ocijenio, zbog čega nije ostvarena citirana postupovna povreda ili neka druga koja bi prioizlazila iz žalbenih razloga.
12. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik ističe da je prvostupanjski sud pogrešno ocjenio iskaz svjedoka M. V. i A. R. B., da nije dao razloge zašto nije prihvatio njegovu obranu, kada je poricao počinjenje kaznenih djela opisani pod točkama jedan i dva izreke pobijane presude, niti su udvrđene odlučne činjenice u odnosu na navedena kaznena djela. Smatra da nisu konkretizirane radnje optuženika, ni oblik krivnje kojima su počinjena ova djela, dok naglašava da je priznao kazneno djelo pod točkom tri izreke pobijane presude.
13. Suprotno tim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno analizirao obranu optuženika, iskaze oštećene V. G. i oštećene A. Č., iskaze svjedoka A. R. B. i M. V., dovodeći ih u međusobnu vezu i povezujući ih sa sadržajem pročitanih potvrda o privremeno oduzetim predmetima, medicinskom dokumentacijom, dajući valjanu ocijenu svim proturječnim dokazima, utvrdivši da je optuženik kritične zgode s navučenom kapuljačom preko glave u cilju da se domogne nepripadnih stvari, dotrčao s leđa oštećene V. G., svjestan da se radi o osobi stare životne dobi i da je može ozljediti, kada se je kretala prema križanju K. i R. ulice, pokušavajući joj iz ruke istrgnuti torbicu, pristajući da je ozljedi i nakon opetovanog povlačenja istrgnuo iz ruke, pala na tlo kojom prilikom je zadobila tešku tjelesnu ozljedu i na osobito drzak način oduzeo pokretne stvari koje su se nalazile u torbici, koje ozljede i oduzete stvari opisane su u izreci pobijane presude.
14. Nadalje, u situaciji kada je optuženik s ciljem prisvajanja tuđe pokretne stvari šakom razbio fiksnu stjenku prodajnog pulta kioska društva N. u R., ... na prodajnom mjestu ... i kroz takav otvor provukao ruku otuđivši predmete opisane u točci dva izreke pobijane presude, ostvarena su zakonska obilježja kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 3. u vezi članka 228. stavka 1. KZ/11., na koji način je počinio ovo kazneno djelo jer je ovakvim postupanjem došao do tuđih pokretnih stvari koja je otuđio, što se očito smatra provaljivanjem.
15. Kod ovakvog stanja stvari, prvostupanjski sud je kod kaznenog djela pod točkom 1. izreke presude pravilno utvrdio namjeru optuženikova prisvajanja (u cilju da na osobito drzak način protupravno prisvoji tuđe pokretne stvari) kao bitan element bića kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 2. u vezi članka 228. stavka 1. KZ/11., ali i kod kaznenog djela pod točkom dva izreke presude, koja djela je počinio s izravnom namjerom, namjerom prisvajanja tuđe stvari, kojom zgodom je bio svjestan obilježja tih djela i htio je njihova počinjenja. Opravdano prvostupanjski sud utvrđuje da se je optuženik zaletio prema oštećenoj starijoj osobi s ciljem da joj otrgne torbicu, nakon čega je pala na tlo, pravilno je utvrdio i subjektivni odnos prema djelu, a to je njegova svijest da se oštećena na taj način može teško tjelesno ozlijediti i njegovo pristajanje na tu mogućnost, što znači da je da je optuženik u odnosu na kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. i 2. KZ/11., postupao s neizravnom namjerom, kao oblikom krivnje.
16. Naime, prvostupanjski sud opravdano utvrđuje relevantne činjenice na prihvaćenom iskazu svjedokinja oštećene V. G. i oštećene A. Č., iskazima svjedoka A. R. B. i M. V., koje iskaze s pravom ocjenjuje vjerodostojnim i istinitim, dovodeći ih u meeđusobnu vezu i povezujući ih sa sadržajem potvrda o privremeno oduzetim predmetima, medicinske dokumentacije ali i sa svim ostalim pročitanim ispravama, nakon čega iz tih razloga osnovano nije prihvatio njegovu obranu kada je poricao kaznena djela pod točkom jedan i dva izreke pobijane presude. O svemu tome, prvostupanjski sud je dao iscrpno i argumentirano obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, na koje upućuje žalitelja.
17. Prema iznesenom, žalbeni navodi zapravo predstavljaju ponavljanje obrane koju je optuženik dao na raspravi, a dovodeći je u vezu s drugim izvedenim dokazima, prvostupanjski sud je s pravom ocijenio kao nevjerodostojnu i neistinitu, zašto je dao uvjerljive razloge pa se njegova žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ukazuje neutemeljenom.
18. Žaleći se zbog odluke o kazni, optuženik ističe da je priznao kazneno djelo pod točkom tri izreke pobijane presude, koju činjenicu, kao i izraženo kajanje prvostupanjski sud nije cijenio kao olakotno prilikom „izbora sankcije“, zbog čega predlaže da ga se „za to djelo blaže kazni".
19. Međutim, nasuprot tim žalbenim navodima, ovaj sud nalazi da je izrečena kaznenopravna sankcija u svemu pravilno odmjerena i u skladu člankom 47. KZ/11. Razmatrajući odluku o kazni, prvostupanjski sud osnovano je kod optuženika kao olakotno cijenio loše imovinske, socijalne i obiteljske prilike, da je nezaposlen i bez bilo kakve imovine iz koje bi ostvarivao prihode, dok mu je kao otegotno cijenio dosadašnju osuđivanost u dva navrata za ista ili slična kaznena djela, koje okolnosti je u dostatnoj mjeri cijenio i vrednovao, kako prilikom utvrđivanja pojedinačnih kazni, tako i prilikom izricanja jedinstvene kazne zatvora.
20. Kada se uz utvrđene okolnosti uzme u obzir jačina ugrožavanja zaštićenih dobra, pobude iz kojih su kaznena djela počinjena, njihove težine i posljedice, način počinjenja, stupanj krivnje, pogibeljnost djela i svrhu kažnjavanja, onda sve to u svojoj ukupnosti opravdava da se optuženiku izrekne jedinstvena kazna zatvora u trajanju od tri godine i dva mjeseca, koja je kao takva primjerena stupnju njegove krivnje, pogibeljnosti počinjenih kaznenih djela i svrsi kažnjavanja, uslijed toga svaka druga blaža kazna osim izrečene, izgubila bi svoj smisao i svrhu kažnjavanja.
21. Upravo zbog istaknutih razloga, izrečena kazna zatvora koju je izrekao prvostupanjski sud u svemu je pravična i samo takvom osudom, ostvarit će se svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. (odgojni utjecaj na njega i na sve druge da ne čine kaznena djela, tzv. specijalna i generalna prevencija).
22. Kako nije utvrđeno postojanje povreda zakona koje ovaj sud sukladno članku 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08., ispituje po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08., žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu, 30. kolovoza 2022.
Predsjednica vijeća:
Jasna Smiljanić, v.r.