REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 9 Kžzd-152/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca za mladež Jasne Smiljanić, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Renate Miličević, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Kornelije Mandić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. M. zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilja u obitelji iz članka 179 a. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj: Kzd-39/2022-36. od 8. srpnja 2022., u sjednici vijeća, održanoj 30. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e

Žalba optuženog B. M. odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru, broj: Kzd-39/2022-36. od 8. srpnja 2022., u sjednici vijeća, optuženi B. M. proglašen je krivim zbog počinjenja tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece i to jedno kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179 a. KZ/11. i dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11., a sve u svezi članka 51. KZ/11., činjenično opisano u izreci pobijane presude pa mu je na temelju članka 179.a KZ/11. za kazneno djelo nasilja u obitelji utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, na temelju članka 177. stavka 2. KZ/11. za kazneno djelo povrede djetetovih prava na štetu M. M. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, na temelju članka 177. stavka 2. KZ/11. za kazneno djelo povrede djetetovih prava na štetu V. M. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te na temelju članka 58. stavka 1. KZ/11. opozvana je uvjetna osuda na koju je bio osuđen presudom Općinskog suda u Zadru, broj: K- 436/2019. od 11. studenoga 2021., pravomoćnom 8. siječnja 2022. te je utvrđena izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci na koju je osuđen citiranom presudom, a na temelju članka 51. stavka 1. KZ/11. u svezi člankom 58. stavka 3. KZ/11. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 1 (jednog) mjeseca.

2. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom B. M. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 8. veljače 2022. pa nadalje.

3. Na temelju članka 68. stavka 1. i 2. KZ/11. optuženom B. M. je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava. Sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja može trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do prestanka izvršenja kazne zatvora, sukladno odredbi članka 68. stavka 3. KZ/11.

4. Na temelju članka 69. stavka 1. i 2. KZ/11. optuženom B. M. je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava. Sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti može trajati dok za to postoji potreba, sukladno odredbi članka 69. stavak 3. KZ/11., a najdulje tri godine.

5. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženi B. M. je oslobođen od dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka u iznosu od 10.936,00 kuna.

6. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio optuženi B. M. po branitelju T. G. odvjetniku iz Z. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženi oslobodi od optužbe, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja radi ponovnog suđenja.

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

8. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavka 1. ZKP/08.)

9. Žalba nije osnovana.

10. Optuženik ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., navodeći da se obrazloženje pobijane presude odnosi „…samo na iznošenje postupovnog materijala, bez ikakve ocjene, zaključaka i stajališta suda…“, da nema „valjano obrazloženje“, da „… razlozi u obrazloženju nedostaju radi čega se ne može ispitati“. Ukazuje na „…proturječnost i kontradiktornost u odnosu na dokaze, odnosno na zapisnike i isprave koje se nalaze u spisu…“, da su „razlozi pobijane presude u proturječju s njenom izrekom, a razlozi su nejasni i u međusobnom proturječju. Naime, prema ovakvoj argumentaciji optuženik izražava nezadovoljstvo utvrđenim činjeničnim stanjem, načinom na koji je prvostupanjski sud ocijenio izvedene dokaze, zbog čega se radi o prigovorima činjenične naravi.

11. Suprotno takvim žalbenim navodima u obrazloženju pobijane presude navedeni su svi razlozi o odlučnim činjenicama. Svi ti razlozi su potpuno jasni i suglasni. Nema proturječnosti između onog što se u njima navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, kao i to da je izreka presude razumljiva i u svemu sukladna razlozima presude. Pored toga, prvostupanjski sud je dao valjane razloge za ocjenu svih izvedenih dokaza, koje je uspoređivao i dovodio u međusobnu vezu, valjano vrednujući iskaze svjedoka oštećenika S. M., maloljetne V. i M. M., ne prihvaćajući obranu optuženika uz pravnu ocjenu svih radnji opisane u izreci pobijane presude i konačnom zaključku da je ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja djela koja su mu optužbom stavljena na teret.

12. U okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, optuženik ističe da prvostupanjski sud nije primijenio pravilo „in dubio pro reo“, na koji način upire na postupovnu povredu iz članka 468. stavka 3. u vezi s člankom 3. ZKP/08. Međutim, u ovom slučaju nije došlo do povrede članka 3. ZKP/08., jer je nakon provedenih dokaza ni jedna odlučna činjenica nije ostala u dvojbi, uslijed čega nije bilo potrebe za primjenom ove zakonske odredbe.

13. Nije u pravu optuženik ni kad navodi da je prvostupanjski sud ostvario povredu kaznenog zakona, tvrdeći da njegovo „ponašanje predstavlja jedinstvenu djelatnost“ jer kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11., „konzumira“ kaznena djela iz članka 177. stavka 1. i 2. KZ/11., na koji način upire u povredu zakona iz članka 469. stavka 1. točke 5. ZKP/08., naglašavajući da se radi o jednom kaznenom djelu iz članka 179.a KZ/11.

14. Naime, u konkretnom slučaju ovdje se radi o jednom kaznenom djelu iz članka 179.a KZ/11., počinjeno na štetu oštećene S. M. i o dva (odvojena) kaznena djela iz članka 177. stavka 1. i 2. KZ/11., počinjeno na štetu štetu dvoje maloljetne djece V. i M. M., tako da se radi o ukupno tri kaznena djela počinjena u stjecaju, uslijed čega je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je najprije utvrdio pojedinačne kazne za svako od ovih kaznenih djela, s tim da je prethodno na temelju članka 58. stavka 1. KZ/11. pravilno opozvao uvjetnu osudu kojom je optuženik bio osuđen presudom Općinskog suda u Zadru, broj: K-436/19. od 11. studenog 2021. (pravomoćna 8. siječnja 2022.), zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11., kada mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, koja je uzeta kao utvrđena, nakon čega je na temelju odredbi o stjecaju iz članka 51. stavka 1. u vezi članka 58. stavka 3. KZ/11., osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i jednog mjeseca, tako da nije prekoračio ovlasti koju ima po zakonu, niti je ostvarena istaknuta povreda kaznenog zakona.

15. Zbog toga, nisu ostvarene istaknute postupovne povrede, ni povrede kaznenog zakona, a niti bilo koje druge povrede koje bi proizlazile iz žalbenih razloga.

16. Nije u pravu optuženik niti kada presudu pobija radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

17. Žalbeni navodi u okviru te žalbene osnove svode se na ocjenu provedenih dokaza, posebno iskazivanje svjedoka oštećenika, koje analizira na svoj subjektivan način, navodeći da iz sadržaja tih dokaza i prikupljene materijalne dokumentacije ukazuje na suprotno od onoga što je utvrdio prvostupanjski sud. Ustraje u tvrdnji da iz tih dokaza ne proizlaze subjektivna, ni objektivna obilježja kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret. Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje vidi u tome što je prvostupanjski sud trebao u svojstvu svjedoka ispitati „školskog pedagoga ili nastavnika O. P. Z. u V.“, na okolnost je li kod maloljetnog M. M. razvio osjećaj nesigurnosti zbog očeva ponašanja.

18. Nasuprot navedenom, prvostupanjski sud sa sigurnošću utvrđuje da je optuženik u kritično vrijeme počinio kaznena djela za koja je i optužen, a za koja kaznena djela je i kazneno odgovoran. Opravdano prvostupanjski sud krivnju optuženika temelji na iskazu svjedokinje oštećene S. M., maloljetne oštećenice V. M. i maloljetnog M. M., iskazima (nalaz i mišljenjima) vještaka psihijatrijske dr. A. S. i vještaka psihologijske struke L. R. K. te na temelju svih pročitanih isprava. Oni su određeno i uvjerljivo opisale inkriminirane događaje, u koje vrijeme i kojima radnjama su bile izložene od strane optuženika, koje iskaze je dovodio u međusobnu vezu, povezujući ih s ostalim izvedenim dokazima, cijenio ih pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, na koji način je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdio. Pored toga, valja naglasiti da ni iz sadržaja žalbenih razloga, a niti iz sadržaja bilo kojeg izvedenog dokaza ne proizlazi da bi spomenuti oštećenici neistinito teretile optuženika za počinjenje onih radnji koje su opisane u izreci pobijane presude.

19. Stoga, prvostupanjski sud pravilno postupio kada je na temelju navedenih dokaza izveo zaključak da su se događaji odvijali upravo u vrijeme i na mjesto i na način kako su ih je opisali navedeni oštećenici. Optuženik je učestalo pod utjecajem alkohola vikao po kući, psovao suprugu, i maloljetnu kći V., razbijao čaše, tanjure i druge predmete, govorio supruzi da je drolja, da je ne može trpjeti i gledati, govoreći njoj i kćeri, a u nazočnosti maloljetnog sina M. s posebnim potrebama, da im jebe pokoljenje majčino, da su kurve, drolje, pijančine, da je njegova supruga vještica, kada je razbio čašu, nastavio udarati šakama i lupati po kuhinjskim elementima, po ormarima spavaće sobe, nogom udario sina, na koji način kod njegove supruge izazvalo osjećaj straha za njenu sigurnost i sigurnost njihove dvoje maloljetne djece, dovodeći ih u ponižavajući položaj, tako da ništa ne ukazuje da je činjenično stanje (zbog neispitivanje rečenih osoba u svojstvu svjedoka) ostalo pogrešno ili nepotpuno, posebice kada se ima u vidu sadržaj iskaza (nalaza i mišljenja) spomenutih vještaka.

20. Pema tome, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik ostvario sva obilježja jednog kaznenog djela nasilje u obitelji i dva djela povrede djetetovih prava, što je prvostupanjski sud precizno označio u izreci pobijane presude, pored vremenske oznake djela, kao i mjesto počinjenja djela, što je točno opisanim radnjama prema supruzi i preda dvoje svoje maloljetne djece, dajući za sve to jasne i određene razloge, zašto vjeruje svjedocima oštećenicima, a zašto ne vjeruje obrani optuženika, navodeći razloge u obrazloženju pobijane presude, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, na koje se upućuje žalitelja.

21. Kod ovakvog stanja stvari, optuženik je skrivljenim i protupravnim radnjama ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja jednog kaznenog djela iz članka 179.a KZ/11. i dva kaznena djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11.

22. Žaleći se zbog odluke o kazni, optuženik smatra da je prvostupanjski sud kaznu zatvora prestrogo odmjerio, jer nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir njegovo loše zdravstveno stanje te imovinske prilike.

23. Razmotrivši odluku o kazni, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika (da je bio sudionik D. rata, smanjenu ubrojivost, dosadašnju osuđivanost u jednom navratu zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11. i u dva navrata prekršajno kažnjavanje zbog prekršaja Zakona o zaštiti od nasilja obitelji), koje okolnosti je u dostatnoj mjeri cijenio i vrednovao, dajući im ispravan značaj, ali i onim okolnostima koje su istaknute u žalbi, koje nisu dovele u sumnju pravilnost utvrđenih pojedinih kazni za pojedina kaznena djela, pravilnost opoziva uvjetne osude, a ni u izricanju jedinstvene kazne zatvora.

24. Prvostupanjski sud je na strani optuženika pravilno cijenio sve utvrđene okolnosti, a uzimajući u obzir jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kaznena djela počinio, težinu i posljedice počinjenih djela, kao i njihovu društvenu opasnost, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenih djela, što sve u svojoj ukupnosti opravdava da mu se izrekne jedinstvena kazna zatvora u trajanju od tri godine i jedan mjesec, koja je kao takva primjerena stupnju njegove krivnje i pogibeljnosti djela za koja je proglašen krivim. Pored toga, ona je i logičan rezultat svih utvrđenih pojedinačnih kazni, ne narušavajući uz to razmjernost između jedinstvene izrečene kazne i pojedinačnih utvrđenih kazni i opozvane uvjetne osude. Samo ovakvom izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora, koju je izrekao prvostupanjski sud (i po ocjeni ovoga suda), ostvarit će se svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. (odgojni utjecaj na optuženika i na druge da ne čine kaznena djela, tzv. specijalna i generalna prevencija).

25. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja vještakinje psihijatra izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja, sukladno članku 68. stavka 1. i 2 KZ/11., jer je više kaznenih djela počinio u stanju bitno smanjene ubrojivost, utvrdivši da postoji opasnost da bi zbog duševni smetnji u budućnosti mogao počiniti teže kazneno djelo, koja će se izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne zatvora, a koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, sve u smislu članka 68. stavka 3. KZ/11.

26. Isto tako, izrečena sigurnosna mjera iz članka 69. stavka 1. i 2. KZ/11., prema ocjeni ovoga suda u svemu svrhovita i utemeljena na nalazu i mišljenju vještaka psihijatra, u kojem je utvrđeno da je optuženik terećena kaznena djela počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu te da postoji opasnost da bi zbog te ovisnosti i u buduće mogao počiniti teže kazneno djelo.

27. Obje ove sigurnosne mjere, prvostupanjski sud je valjano i argumentirano obrazložio, koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud.

28. Kako nije utvrđeno postojanje povreda zakona koje ovaj sud povodom žalbi ispituje po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08., valjalo je žalbu optuženika, na temelju članka 482. ZKP/08., odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu, 30. kolovoza 2022.

Predsjednica vijeća:

Jasna Smiljanić, v.r.