REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 9 Kž-739/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Plešea kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. B., zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. Kaznenog zakona (NN 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe okrivljenika podnesene protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku broj: K-102/2020. od 18. ožujka 2022. u sjednici vijeća održanoj 30. kolovoza 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenog D. B. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom proglašen je krivim okrivljeni D. B. zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, pa je po tom zakonskom propisu osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci i po članku 56. KZ/11 okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11, okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to od 22. lipnja 2019. godine, u 14:30 sati, do 01. srpnja 2019. godine, a za slučaj da uvjetna osuda bude opozvana.
3. Na temeljem odredbe članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19– dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljeni D. B. se obvezuje snositi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1.-8. ZKP/08 i to, paušalne troškove kaznenog postupka sukladno iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u iznosu od 500,00 kn, koje je dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude, uplatom na račun državnog proračuna Republike Hrvatske model HR64, IBAN: HR1210010051863000160, poziv na broj odobrenja 6084-3847-10220 (opis plaćanja: troškovi u predmetu 39. K-102/2020), te dostaviti sudu primjerak uplatnice.
4. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja D. P., odvjetnika iz D., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. U odgovoru na žalbu okrivljenika Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku predložilo je da se žalba okrivljenika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
6. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
7. Žalba nije osnovana.
8. Nije u pravu okrivljenik kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8.1. Naime, prvostupanjski sud je izvršio pažljivu i sveobuhvatnu analizu svih izvedenih dokaza i na temelju takove analize ispravno zaključio da je okrivljenik počinio kazneno djelo na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude. Takovo činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio sa potpunom sigurnošću, te je ispravno zaključio da je obrana okrivljenika usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti.
8.2. Ispravno prvostupanjski sud ne prihvaća obranu okrivljenika u kojoj navodi da nije prijetio oštećeniku, ali da je točno da je razgovarao sa oštećenikom Š. navodeći da nije u redu što je zabranio zaustavljanje autobusa na P. o kojem događaju su ga prethodno izvijestili kolege, te je i zbog tog razloga otišao na P., međutim tamo je oštećenik verbalno "navalio" na njega govoreći mu da će ih maknuti sa P. a on se zapravo trudio objasniti o čemu se radi te rekao da nema potrebe za takvom komunikacijom.
8.3. Suprotno proizlazi iz iskaza oštećenog Đ. Š., koji je u vrijeme događaja bio pročelnik U. odjela za promet grada D. te je u to vrijeme nastao problem sa autobusima koji su dolazili na P. te je vozačima autobusa rečeno da se ne mogu zaustavljati, nakon čega je do njega došao gospodin B. i zaprijetio mu "da neće biti niti njega, a niti mene", te da ga je nakon tog događaja zvao i na mobitel, a zbog proteka vremena više se nije mogao sjetiti detalja. Međutim, prilikom prvog ispitivanja oštećenik je jasno i okolnosno objasnio kako je došlo do sukoba između njega i okrivljenika, pri čemu je naveo da se mu je oštećenik obratio riječima "ja sam hrvatski branitelj, branio sam grad, što si ti umislio, ti ćeš morati i dalje živjeti u ovom gradu, a ja ću u grob, ali ćeš i ti".
8.4. Takav iskaz oštećenika prvostupanjski sud je prihvatio, te je ocjena i ovog drugostupanjskog suda da oštećenik nema razloga bezrazložno teretiti okrivljenika nego iskazuje na temelju činjenica koje su se dogodile iako je na raspravi naveo da nije zainteresiran za kazneni progon okrivljenika.
8.5. Okrivljenik poriče da bi prijetio oštećeniku na način kako mu je to stavljeno na teret, dok s druge strane oštećenik jasno i okolnosno opisuje prijetnje koje su mu upućene od strane okrivljenika. Dakle, suprotno tvrdnji okrivljenika, drugačiju sliku o događaju pruža iskaz oštećenika, a njegov iskaz potkrijepljen je i preslikama poruka okrivljenika upućenih oštećeniku, zbog čega je prvostupanjski sud činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio kada je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11, na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude, jer, po ocjeni i ovog drugostupanjskog suda, oštećenik nema nikakvog motiva lažno teretiti okrivljenika, tim više što je okrivljenik bio revoltiran odlukom G. vijeća da se u određenim danima autobusi ne mogu zaustavljati na P., a oštećenik je kao pročelnik U. odjela za promet grada D. u inkriminirano vrijeme bio na P. gdje je nadgledao provođenje te odluke a okrivljenik je po pozivu vozača njegovog autobusa zvao na telefon oštećenika i potom došao na P. očito nezadovoljan odlukom G. vijeća o regulaciji prometa autobusima zbog čega je njegova obrana neprihvatljiva u dijelu kada navodi da nije prijetio oštećeniku.
9. Zbog navedenog nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
10. Iako se okrivljenik ne žali zbog odluke o kazni, a kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, to je ovaj sud ispitao pobijanu presudu i u tom dijelu.
10.1. Prilikom izbora vrste i visine kazne prvostupanjski sud je okrivljeniku cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kaza po vrsti ili mjeri bude teža ili lakša za okrivljenika, pa mu je kao olakotno cijenio da do sada nije dolazio u sukob sa zakonom, dok otegotne okolnosti nije utvrdio.
11. Prema tome, s obzirom na ispravno utvrđene olakotne okolnosti na strani okrivljenika a u odsutnosti otegotnih, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da će se kaznom zatvora u trajanju od osam mjeseci, potom izrečenom uvjetnom osudom na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od dvije godine okrivljenik ne počini novo kazneno djelo, u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja na način da će se takovom kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, a ujedno jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati na okrivljenika i sve ostale da ubuduće ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja.
12. Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 30. kolovoza 2022.
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Siniša Pleše, v. r.
