REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 9 Kž-755/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Plešea kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog R. J., zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. Kaznenog zakona (NN 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe okrivljenika podnesene protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj: K-39/2020. od 10. ožujka 2022. u sjednici vijeća održanoj 30. kolovoza 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenog R. J. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom proglašen je krivim okrivljeni R. J. zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, te je po tom zakonskom propisu osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
2. Na temelju odredbe članka 69. KZ/11. okrivljenom R. J. se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogama koja mjera će se izvršavati po izvršnosti presude u okviru zatvorskog sustava, time da navedena sigurnosna mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.
3. Na temelju odredbe članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., u nastavku ZKP/08), okrivljeni R. J. se oslobađa obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1-6. ZKP/08., te nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti.
4. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja Z. Ž., odvjetnika iz I., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i zbog odluke o kazni. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. U odgovoru na žalbu okrivljenika Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu predložilo je da se žalba okrivljenika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
6. Žalba nije osnovana.
7. Nije u pravu okrivljenik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.
7.1. U žalbi se ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka time što je izreka presude proturječna razlozima, a razlozi izneseni u obrazloženju pobijane presude da su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, te da je izostala ocjena dokaza provedenih tijekom postupka.
7.2. Na taj način okrivljenik samo parafrazira žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, pri čemu ne navodi u čemu bi se sastojalo proturječje i nejasnoće u pobijanoj presudi. Stoga je ovaj sud ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe članka 476. stava 1. točka 1. ZKP/08 te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od povreda odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.
7.3. Zbog navedenog nije osnovana žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.
8. Nadalje, nije u pravu okrivljenik niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8.1. Prvostupanjski sud je činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice, kada je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11, na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Takovo činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio sa potpunom sigurnošću na temelju savjesne ocjene i analize svih izvedenih dokaza.
8.2. Okrivljenik poriče učin kaznenog djela koje mu se stavlja na teret navodeći da se ne smatra krivim, a u svojoj obrani navodi da je kritične zgode rekao nadzorniku da će G. Š. teško ozlijediti ili ubiti, međutim, da je to rekao u afektu jer je bio ljut, ali da to ne bi učinio i da on nikome ne želi zlo. Naveo je da je to rekao nadzorniku, a da li je to rekao i pred liječnikom da se ne sjeća i da se u konačnici G. Š. ispričao te da je on prihvatio njegovu ispriku.
8.3. Suprotno obrani okrivljenika iskazuje oštećeni G. Š. navodeći, da je radio kao pravosudni policajac u K. u L. i da sa okrivljenikom nije imao nikakvih posebnih problema, s time da se sjeća da ga je jednom prigodom pozvao njegov šef D. S. koji mu je rekao da mu je okrivljenik dan ranije rekao da će ga ubiti i da mu se ne obraća te je tako za njega govorio i u ambulanti kod liječnika, odnosno da mu je prijetio. Isto tako naveo je da mu se nakon nekoliko dana okrivljenik ispričao. Iskaz oštećenika potvrdili su i svjedoci D. M., R. R., Z. G., D. S., Z. F., I. P. i E. B..
8.4. Stoga, suprotno tvrdnjama okrivljenika, koji u svojoj obrani navodi kako zna da je kritiče zgode rekao nadzorniku S. da će oštećenika teško ozlijediti ili ubiti, ali da je to učinio u afektu i da mu je žao zbog toga, te se ispričao, zbog čega se ne smatra krivim za počinjenje tog kaznenog djela te je ocjena i ovog drugostupanjskog suda da je takvim svojim postupanjem okrivljenik ostvario sva obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11, kako je to ispravno utvrdio prvostupanjski sud.
8.5. Naime, kod počinjenja kaznenog djela prijetnje potrebno je da je prijetnja koja je upućena drugoj osobi ozbiljna, s ciljem nanošenja nekog zla drugoj osobi ili s ciljem prijetnje nanošenja zla, koja kod druge osobe izaziva osjećaj straha, nespokojstva i nesigurnosti. U konkretnom slučaju oštećenik je potvrdio da su mu prenesene prijetnje upućene od okrivljenika izazvale uznemirenost i da mu nije bilo svejedno, da se je bojao, što je pojasnio i na raspravi navodeći kako je te prijetnje okrivljenika shvatio ozbiljno i da se bojao za svoj život i sigurnost jer da je okrivljenik sklon agresivnom i nasilnom ponašanju i da izdržava kaznu zatvora zbog počinjenja kaznenih djela s elementima nasilja.
8.6. Stoga, suprotno tvrdnjama okrivljenika, prvostupanjski sud je činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio kada je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11, na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude, te je za takova svoja utvrđenja dao u cijelosti valjane i logične razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
8.7. Zbog navedenog nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te u svezi s tim i zbog povrede kaznenog zakona.
9. Iako se okrivljenik u uvodnom dijelu žalbe žali i zbog odluke o kazni, taj žalbeni osnov ne obrazlaže.
9.1. Prvostupanjski sud je okrivljeniku prilikom izbora vrste i visine kazne cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude teža ili lakša za okrivljenika, pa mu je kao olakotno cijenio da se oštećeniku ispričao nakon inkriminiranog događaja, što je potvrdio i oštećenik, te njegove materijalne i obiteljske prilike i da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio bitno smanjeno ubrojiv, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka specijaliste psihijatra, dok mu je kao otegotno cijenio dosadašnju višestruku osuđivanost što ukazuje da dosadašnje osude nisu u dostatnoj mjeri utjecale na okrivljenika da uskladi svoje ponašanje sa opće prihvaćenim normama. Stoga je ocjena i ovog drugostupanjskog suda da će se kaznom zatvora u trajanju od jedne godine, na koju je okrivljenik osuđen presudom prvostupanjskog suda, u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja, na način da će se takvom kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecati na okrivljenika i sve ostale da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.
10. Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 30. kolovoza 2022.
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Siniša Pleše, v. r.
