REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:7 Kž-827/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća, te Mirjane Rigljan i Lidije Vidjak, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog R. S., zbog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika, izjavljene protiv osuđujućeg dijela presude, Općinskog suda u Virovitici broj: K-225/2021 od 31. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 30. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog R. S. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Virovitici broj: K-225/2021 od 31. svibnja 2022., pod toč. I. izreke, na temelju čl. 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu ZKP/08), stavljen je izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj K-443/2020 od 28. prosinca 2020.

1.1. Istom presudom pod toč. II., na temelju čl. 452. toč. 3. ZKP/08., protiv okrivljenog R. S. odbija se optužba da bi počinio kazneno djelo narušavanja nepovredivosti doma i poslovnog prostora iz č. 141. st. 1. KZ/11 i prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude pod toč. III.

1.2. Također, istom presudom pod toč. IV. okrivljeni R. S. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, pa se temeljem čl. 228. st. 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) mjeseca, a na temelju čl. 56. KZ/11 okrivljeniku se izriče uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju 3 (tri) mjeseca neće izvršiti ako okrivljenik u roku 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo, a koje vrijeme počinje teći od dana pravomoćnosti presude.

2. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08, u vezi sa čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. ZKP/08, nalaže se okrivljenom R. S. da na ime troškova kaznenog postupka isplati prvostupanjskom sudu iznos 69,00 kuna (putni troškovi svjedoka), te s naslova paušala iznos 300,00 kuna.

3. Protiv navedene presude i to osuđujućeg dijela navedene presude, pravovremeno je žalbu podnio okrivljeni R. S. po branitelju D. B., odvjetniku iz D., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 467. st. 1. toč. 11. ZKP/08 (očito greška, misli se na čl. 468. ZKP/08), zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 469. ZKP/08, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 470. st. 2. ZKP/08 i zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji iz čl. 471. st. 1. ZKP/08, te je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da se preinači i okrivljenika oslobodi od optužbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Prije sjednice vijeća u smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Iako okrivljeni R. S. u uvodu žalbe navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ne precizira o kojoj se povredi radi, a iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, postupajući po službenoj dužnosti, tj. postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 1., 5., 6., 9. do 11. ZKP/08, iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 i je li rasprava protivno odredbama ovog zakona održana u odsutnosti okrivljenika i njegova branitelja, te je li na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon, utvrdio da niti jedna takva povreda, bilo formalne bilo materijalne naravi, nije počinjena.

7.1. Nadalje, iako žalitelj u uvodu žalbe navodi da se žali zbog povrede kaznenog zakona, ničim ne obrazlaže navedeni žalbeni osnov, odnosno iz obrazloženja žalbe se ne vidi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, već iz sadržaja žalbe se može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. To što smatra da u njegovom ponašanju nema svih obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim i time pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov. Ovo stoga što se postojanje povrede kaznenog zakona presuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi, sa stanovišta žalitelja, bilo ispravno. Kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela pokušaja krađe, to nije povrijeđen ni kazneni zakon.

8. Činjenično stanje je također, suprotno tvrdnjama žalitelja, potpuno i pravilno utvrđeno.

8.1. Zaključci prvostupanjskog suda zasnovani na ocjeni vjerodostojnosti provedenih dokaza su pravilni, jasni i razumljivi, te je temeljem njih prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je dokazano da je okrivljenik počinio djelo za koje se tereti na način kako je to opisano u izreci osuđujućeg dijela pobijane presude.

8.2. Naime, okrivljenik poriče počinjenje djela za koje je ovdje proglašen odgovornim, te tvrdi da on stvari koje su precizirane u činjeničnom opisu nije ukrao već mu ih je oštećenik poklonio, s obzirom da nije tamo živio i nije ih koristio. Tvrdi da nije točna tvrdnja oštećenika da su mu stvari povjerene samo na čuvanje, jer ih je mogao povjeriti i svojoj punici koja također tamo živi. Pretpostavlja da je razlog zbog kojeg je on podnio kaznenu prijavu vjerojatno što okrivljenik nije htio lažno svjedočiti u parničnom postupku koji se vodio u D. između oštećenika i njegove sestre, a u kojem je oštećenik izgubio spor.

8.3. Kada navedenu obranu okrivljenika prvostupanjski sud dovede u vezu sa svim provedenim dokazima (precizirani u toč. 7. obrazloženja pobijane presude), tada pravilno zaključuje da je ista neuvjerljiva, nelogična, kontradiktorna provedenim dokazima, te usmjerena ka izbjegavanju kaznenopravne odgovornosti. Naime, u ovom postupku je nesporno utvrđeno da je okrivljeni R. S. tijekom 2018. koristio ključ kuće oštećenog D. K. koja se nalazi u D., ključ mu je povjerio sam oštećenik radi održavanja kuće. Također je nesporno da su kod okrivljenika pronađene stvari (mlin, mješalica i visokotlačni perač za vozila marki preciziranih u izreci), a koje stvari su vraćene oštećeniku. Također je nesporno da je između okrivljenika i oštećenika vođen parnični postupak povodom tužbe oštećenika, radi iseljenja i predaje u posjed nekretnine upisane u uložak 782. k.o. D., u, a koji postupak je obustavljen jer je došlo do povlačenja tužbe.

8.4. Ono što je sporno u ovom postupku je da li je okrivljenik početkom 2020. od oštećenika oduzeo njegovu motornu kosilicu, zatim u razdoblju od 16. veljače 2020. do 31. srpnja 2020. još i mlin i mješalicu za beton (marke i serijski brojevi precizirani u izreci), sa ciljem da ih prisvoji.

8.5. Analizirajući kompletan tijek dokaznog postupka, a prije svega iskaz oštećenika, kao i obranu okrivljenika, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo krađe na način kako je to precizirano u izreci pobijane presude. Neprihvatljiva je obrana okrivljenika da mu je oštećenik ovo učinio želeći mu se osvetiti jer je odbio biti svjedok u postupku protiv oštećenikove sestre, s obzirom da je oštećnik uknjižen kao vlasnik kuće u D., 28. studenog 2016., a prije toga sa svojom sestrom D. Ž. razvrgnuo je suvlasničku zajednicu, a sva pokretna i nepokretna imovina podijeljena je na temelju zaključene sudske nagodbe od 24. veljače 2016. Također je nesporno da je okrivljenik koristio predmetne stvari po odobrenju oštećenika, ali nije uspio dokazati da su mu bile poklonjene jer je prvostupanjski sud pravilno i detaljno obrazložio zašto vjeruje oštećeniku, a ne okrivljeniku. Naime, između ostalog je nesporno u postupku utvrđeno da je oštećenik okrivljeniku za određene usluge i radnje plaćao, pa prema tome kada je došlo do njihovog razlaza (oštećenik je predao ključ od kuće koju je naslijedio od svoje pokojne majke, plaćao je okrivljeniku za uslugu održavanja i čuvanja oštećenikovog imanja, što i okrivljenik ne negira), ali je kasnije došlo do promjene jer okrivljenik nije u potpunosti ispunio očekivanja oštećenika u vezi dogovorenih usluga održavanja imanja i primijetivši da se ovaj previše udomaćio, oštećenik je odlučio to prekinuti i zatražio je da mu okrivljenik vrati stvari, a onda je utvrdio da stvari koje su predmet ovog postupka nisu vraćene.

8.6. Analizirajući kompletan dokazni postupak ovaj drugostupanjski sud je zaključio da je prvostupanjski sud u cijelosti pravilno utvrdio da je dokazano da je okrivljenik počinio djelo za koje se tereti.

9. Za sva svoja obrazloženja prvostupanjski sud je dao valjano i argumentirano obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud te se zbog nepotrebnog ponavljanja na isto upućuje žalitelja.

9.1. Dakle, u kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize iskaza saslušanih svjedoka te obrane okrivljenika, kao i navoda istaknutih u žalbi, te dovođenjem u vezu svih tih dokaza kako međusobno tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke koji zaključci u kontekstu cjelokupnih radnji i postupanja okrivljenika su takve naravi da ih ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, budući da analiza izvedenih dokaza tvori valjanu podlogu za konačne zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi. Ono što žalitelj zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Kako je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio, a to je već ukazano od strane ovog drugostupanjskog suda posve dostatne te životno i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je pravilno utvrdio sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu odgovornosti okrivljenika za inkriminirano mu kazneno djelo krađe.

9.2. Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je utvrđeno da se u ponašanju okrivljenika stječu, kako subjektivna tako i objektivna obilježja kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11, pa nije povrijeđen ni kazneni zakon.

10. Što se tiče izrečene kazne, iako žalitelj u uvodu navodi da se žali zbog kazne, ne obrazlaže taj žalbeni osnov. No, žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi, između ostalog, sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, a sve u smislu čl. 478. ZKP/08, pa je ovaj drugostupanjski sud ispitao i izrečenu kaznu.

10.1. Prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne kao olakotno na strani okrivljenika cijenio njegovu raniju neosuđivanost, cjelokupnu obiteljsku i materijalnu situaciju, da je na počinjenje djela bio motiviran ponašanjem oštećenika koji mu je otkazao posao održavanja i čišćenja oštećenikove nekretnine, a time i uskratio zaradu, te da su oštećeniku vraćeni otuđeni predmeti izuzev kosilice, dok otegotnih okolnosti nije našao.

10.2. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

10.3. Imajući u vidu izložene olakotne okolnosti te odsutnost otegotnih okolnosti, kao i navode istaknute u žalbi okrivljenika, a vezano za činjenično stanje, ovaj drugostupanjski sud je nakon svestrane analize utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je okrivljeniku, nakon što ga je proglasio krivim, izrekao kaznu u trajanju 3 mjeseca, te uvjetnu osudu, dakle samo prijetnju kaznom zatvora, na način da se kazna zatvora u trajanju 3 mjeseca neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku jedne godine ne počini novo kazneno djelo. Ovako odmjerena vrsta i visina kazne primjerena je težini počinjenog djela, okolnostima pod kojima je djelo počinjeno, okolnostima ukupnosti društvenih i osobnih razloga koji su doprinijeli počinjenju ovog djela, imovinskim i obiteljskim prilikama okrivljenika te će, po stavu ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrhu kažnjavanja, kako u pogledu generalne tako i u pogledu specijalne prevencije. Ovakvom kaznom djelovat će se na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela, ali isto tako i na sve ostale da ubuduće ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

11. Zbog navedenog nije bilo mjesta blažem kažnjavanju okrivljenika.

12. Kako žalba okrivljenika nije osnovana, to je temeljem čl. 482. ZKP/08 valjalo odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 30. kolovoza 2022.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Sonja Brešković Balent, v. r.