Poslovni broj: UsI-6/2023-10

1

 

 

 

 

 

  REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

      Avenija Dubrovnik  6 i 8                                              Poslovni broj: UsI-6/2023-10

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

             

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja I. K. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik Ž. Ž., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., OIB: …, kojeg zastupa J. G., radi prava iz mirovinskog osiguranja, 15. ožujka 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/22-01/03218486241, URBROJ: 341-99-05/3-22-6151 od  15. studenog 2022.

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/22-01/03218486241, URBROJ: 341-99-05/3-22-6151 od  15. studenog 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., KLASA: UP/I 141-02/22-01/03218486241, URBROJ: 341-25-05/3-22-78476, broj: 70880 od 3. lipnja 2022.

 

2.              Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju, kod kojega je zbog ozljede na radu nastala profesionalna nesposobnost za rad određena je najniža braniteljska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad u svoti od 2.174,39 kn, počevši od 1. travnja 2018.

Istim rješenjem utvrđuje se i dalje isplata mirovine određene prema članku 174. ranije važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju, koja na dan 1. travnja 2018. iznosi 2.506,04 kn. Daljnja usklađenja mirovine prilog su rješenja, uz utvrđenje da žalba ne odgađa izvršenje.

 

3.              Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika u bitnome navodeći da je protiv rješenja tuženika od 3.1.2019. podnio tužbu ovom sudu, o kojoj je odlučivao Upravni sudu u Splitu, koji je donio presudu 13.11.2020. poslovni broj UsImio-50/20, kojom je usvojio tužbu i poništio prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje tuženika. Navodi da je u ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo gotovo u cijelosti prepisalo svoje rješenje od 13.9.2021., a isto to učinilo je i drugostupanjsko tijelo, ovdje tuženik u pobijanom rješenju, s razlikom što je ovoga puta odbilo žalbu, što znači da prvostupanjsko tijelo nije postupilo sukladno rješenju tuženika od 12.5.2022., te nije detaljno izložilo izračun mirovine tužitelja. Ističe da se tuženik u obrazloženju poziva na zakonske formulacije, koje su uopćene i mogu se primijeniti u bilo kojem predmetu, ali same za sebe ne mogu biti osnova za meritorno odlučivanje o pravu tužitelja, a u ponovljenom postupku nije postupljeno sukladno uputi niti je izložen detaljan izračun mirovine tužitelja.

Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno rješenje uz naknadu troškova postupka.

 

4.              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužitelj u bitnom ponavlja navode iz žalbe uložene na prvostupanjsko rješenje, ističe da je osporeno rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, a da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja.

Tuženik predlaže da sud odbije tužbu.

 

5.              U smislu članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu: ZUS) dana 8. ožujka 2024. održana je usmena i javna rasprava na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

 

6.              Stranke spora na navedenoj raspravi u bitnome navode kao u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu, ne predlažu izvođenje daljnjih dokaza.

Tuženik osporava na raspravi ponovljene navode tužitelja, te u tom smislu ističe da je u prethodnom postupku žalba djelomično uvažena i predmet vraćen na ponovni postupak radi pogrešno navedenog da je rješenjem pravo priznato, a trebalo je ispravno biti navedeno da je određeno u skladu s člankom 49. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata („Narodne novine“ broj: 121/17., dalje: ZOHBDR) i pogrešno je bio naveden datum rješenja 15. rujna 2009. umjesto 15. siječnja 2009., a što je sve novim prvostupanjskim rješenjem otklonjeno.

 

7.              Sud je proveo dokazni postupak na način da je uzeo u obzir dokaze provedene i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke te je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.

 

8.              Na temelju odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.

 

9.              Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno u ponovljenom postupku odlučivanja o zahtjevu tužitelja podnesenom 19. ožujka 2018., a u izvršenju rješenja tuženika KLASA: UP/II 141-02/22-01/03218486241, URBROJ: 341-99-05/3-22-348 od 12. svibnja 2022. godine kojim je djelomično uvažena žalba tužitelja, poništeno rješenje prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I 141-02/21-01/03218486241, URBROJ: 341-25-05/3-21-097569 od 13. rujna 2021. (doneseno u izvršenju presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsImio-50/20-4 od 13. studenog 2020.) i predmet vraćen na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

              Dana je uputa prvostupanjskom tijelu da u ponovnom postupku ispravi nedostatke ranijeg postupka, rješenje valjano obrazloži i detaljno izloži izračun najniže mirovine prema članku 49. ZOHBDR-a.

 

10.              Vidljivo je iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja od 3. lipnja 2022. da je odluka donesena nakon provedenog postupka u kojemu je cijenjena spisu priležeća dokumentacija, uzete su u obzir činjenice koje proizlaze iz ranijih odluka upravnog tijela o priznatom pravu na mirovinu, pozivom na odredbe mjerodavnih propisa tijelo je izvršilo izračun visine mirovine prema članku 49. ZOHBDR-a, a prilog prvostupanjskog rješenja je i izračun najniže mirovine prema članku 49. ZOHBDR-a i pregled usklađivanja mirovine.

              Obrazlaže se da je mirovina određena prema općim propisima za osiguranika ukupno povoljnije primanje, pa će u isplati ostati mirovina određena rješenjem HZMO, Područne službe u Zagrebu, broj: 70880 od 15. siječnja 2009. godine.

 

11.              Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja potvrđujući isto pravilnim i zakonitim, navodeći kronologiju poduzetih radnji i donesenih odluka od podnesenog zahtjeva tužitelja  19. ožujka 2018. za određivanjem mirovine sukladno članku 49. ZOHBDR-a, te odluka donesenih u prethodnim postupcima u kojima je tuženik odlučivao po službenoj dužnosti, pozivom na mjerodavne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21. dalje: ZOMO).

Otklanjajući žalbene navode tužitelja vezano za visinu utvrđenih osobnih bodova i određenu mirovinu, tuženik se poziva na pravomoćno rješenje Područne službe u Z. od 15. siječnja 2009. kojim mu je određena invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad nakon prestanka zaposlenja, a osobni bodovi određeni tim rješenjem iznosili su 47,1520. Nadalje se obrazlaže da je u skladu s odredbom članka  1. i 2. Zakona o dopuni Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 114/11.) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2012. po službenoj dužnosti bez donošenja rješenja, počevši od 1. siječnja 2012. određena nova svota mirovine na način da je u svotu mirovine uračunat kao sastavni dio  mirovine i dodatak na mirovinu, te je utvrđeno da osobni bodovi nove svote mirovine radi daljnjeg određivanja i usklađivanja mirovine iznose 49,0380, pa se upravo na te bodove pozvalo i prvostupanjsko rješenje na temelju uvida u Bazu podataka Zavoda.

U odnosu na navode tužitelja u žalbi o pogrešnoj primjeni propisa, tuženik se poziva na članak 21. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“ broj: 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10., 55/11., 140/12., 19/13. – pročišćeni tekst, 33/13., 148/13. i 92/14. dalje: ZOPHBDR), te obrazlaže da je na dan ponovnog određivanja mirovine tj. na dan 1.4.2018. prema odredbi članka 216. st. 1. točke b ZOHBDR-a bila na snazi odredba članka 21. ranije važećeg ZOPHBDR-a, pa se pravilno prvostupanjsko tijelo u postupku izračuna najniže mirovine prema članku 49. ZOHBDR-a (koja je na snazi prema članku 217. točki a ZOHBDR-a od 1. ožujka 2018.) pozvalo na odredbe članka 21. ZOPHBDR-a i pravilno ustanovilo da nema osnova za povećanje osobnih bodova u smislu te odredbe jer je svota pripadajuće mirovine određena prema mirovinskom stažu od 40 godina.

              Obrazloženje načina izračuna visine mirovine tužitelju sadržano je na stranici 3. i 4. obrazloženja rješenja tuženika.

 

12.              Člankom 49. stavkom 1. ZOHBDR-a propisano je da će se korisniku invalidske ili obiteljske mirovine koji dijelom ili u cijelosti ispunjava uvjete za ostvarivanje prava na mirovinu prema odredbama ovoga Zakona, a mirovina mu je manja od najniže mirovine, odredit najniža mirovina prema stavcima 5. i 6. ovoga članka, uz uvjet iz stavka 4. ovoga članka.

Prema stavku 2. članka 49. ZOHBDR-a korisniku prijevremene starosne, starosne za dugogodišnjeg osiguranika, starosne ili invalidske mirovine, hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, kao i korisniku obiteljske mirovine nakon smrti hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koji ispunjava uvjete za ostvarivanje mirovine prema ovom Zakonu ili Zakonu o mirovinskom osiguranju, a mirovina mu je manja od najniže mirovine, odredit će se najniža mirovina prema stavcima 5. i 6. ovoga članka, uz uvjet iz stavka 4. ovoga članka.

Prema stavku 3. članka 49. ZOHBDR-a iznimno od stavaka 1. i 2. ovoga članka, hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata koji je navršio životnu dob iz članka 26. ovoga Zakona, a ne ispunjava uvjete za starosnu mirovinu prema ovome Zakonu ni prema Zakonu o mirovinskom osiguranju te nije stekao uvjete za neku drugu mirovinu u sustavu obveznog mirovinskog osiguranja generacijske solidarnosti ili je korisnik obiteljske mirovine prema Zakonu o mirovinskom osiguranju odnosno općem propisu o mirovinskom osiguranju koji je prethodio tom propisu, pripada pravo na mirovinu u visini najniže mirovine određene prema stavcima 5. i 6. ovoga članka, uz uvjet iz stavka 4. ovoga članka i primjenu članka 98. Zakona o mirovinskom osiguranju.

Prema stavku 4. članka 49. ZOHBDR-a najniža mirovina pripada korisniku mirovine iz stavka 1. ovoga članka, osobama iz stavka 2. ovoga članka i hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata iz stavka 3. ovoga članka ako oni odnosno osobe na temelju kojih izvode pravo na najnižu mirovinu imaju priznato sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u najmanjem trajanju od 100 dana u borbenom sektoru.

Prema stavku 5. članka 49. ZOHBDR-a najniža mirovina određuje se od osnovice koja iznosi 45% prosječne netoplaće po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske u 2016. godini, a prema podacima Državnog zavoda za statistiku.

Prema stavku 6. članka 49. ZOHBDR-a osnovica iz stavka 5. ovoga članka povećava se za 0,015% od utvrđene proračunske osnovice predviđene propisom kojim se regulira izvršavanje državnog proračuna Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: proračunska osnovica) za svaki dan sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru.

 

13.              Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, a polazeći pri tome od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje kao niti primjena materijalnog prava.

 

14.              Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se valjano očitovao na sve u postupku utvrđene okolnosti koje su od utjecaja na oduku o ne/osnovanosti žalbe, koje proizlaze iz dokumentacije spisa, sadržaja podnesenog zahtjeva tužitelja,  priložene dokumentacije i citiranih zakonskih odredaba materijalnog prava na koje se pozivaju upravna tijela.

 

15.              Navodi tužbe, ponovljeni su navodi žalbe na koje se na sudu prihvatljiv način očitovao tuženik u osporenom rješenju, a koje obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

U ponovljenom postupku, prema ocjeni suda otklonjeni su nedostaci ranijeg postupka i donesenih rješenja, a tužitelju na prihvatljiv način obrazloženi razlozi odluke, utemeljeni na zakonskim odredbama koje se citiraju, stoga sud nije prihvatio osnovanima navode tužitelja da u ponovljenom postupku nije postupljeno po uputi tuženika u rješenju od 12. svibnja 2022.

 

16.              Niti navod tužitelja da nije postupljeno po presudi Upravnog suda u Splitu nije osnovan. Naime, uvidom u presudu poslovni broj: UsImio-50/20-4 od 13. studenog 2020. vidljivo je da su istom poništena rješenja javnopravnih tijela (tuženika: KlASA: UP/II 141-02/18-103218486241, URBROJ: 341-99-05/3-18-009209 od 3. siječnja 2019. i Područne službe u Z., KLASA: UP/ 141-02/18-01/OB:03218486241, URBROJ: 341-25-05/3-18-048614 od 15. studenog 2018.) zbog pogrešne primjene materijalnog prava, budući da o zahtjevu tužitelja nije odlučeno primjenom odredbi članka 49. ZHBDR-a.

              Kako je u konkretnom predmetu o zahtjevu tužitelja odlučeno primjenom članka 49. ZOHBDR-a, na način da je utvrđena visina mirovina koja mu obračunata primjenom tog članka pripada, to sud nema osnova za zaključak da upravna tijela u ponovljenom postupku nisu postupila u skladu sa shvaćanjem suda u citiranoj presudi.

              Okolnost da je tužitelju i dalje utvrđena u isplati mirovina određena prema općim propisima, proizlazi iz činjenice da je tako određena mirovina povoljnija, budući da je utvrđena u višem iznosu od mirovine određene po članku 49. ZOHBDR-a, sve kako je detaljno obrazloženo u obrazloženju osporenog rješenja.

 

17.              Povrede odredaba postupka koje se odnose na valjanost obrazloženja sud nije našao. Isto je detaljno obrazloženo u odnosu na bitne žalbene prigovore, a nedostaci ranijeg postupka otklonjeni u skladu s uputom sadržanom u prethodnom rješenju tuženika.

              Dakle, rješenje je obrazloženo u skladu s odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09. i 110/21.) kojim je propisano da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Kad žalba ne odgađa izvršenje rješenja, obrazloženje sadržava i pozivanje na zakon koji to propisuje.

              Način na koji je tužitelju utvrđena visina mirovine po članku 49. ZOHBDR-a detaljno je obrazložen u osporenom rješenju na stranici 3. i 4. obrazloženja, pa je i taj navod tužitelja neosnovan.

18.              Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

Slijedom navedenog, u skladu s odredbom članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u izreci (točka I.).

 

19.              O zahtjevu tužitelja za naknadom troška odlučeno je primjenom odredaba članka 79. ZUS-a. Prema stavku 4. članka 79. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi troškove ako zakonom nije drukčije propisano.

Stoga, kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem osporenog rješenja, to je i zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora valjalo odbiti.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci (točka II.).

 

U Zagrebu 15. ožujka 2024.

Sutkinja

Mirjana Harapin, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke spora, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. Zakona o upravnim sporovima).