Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 26 Gž-2494/2019-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Gordane Držaić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice E. d.o.o., Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u Z., protiv tužene N. J. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Z., radi isplate, te u pravnoj stvari N. J. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u Z., kao protutužiteljice, protiv E. d.o.o., Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u Z., kao protutuženice, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženice - protutužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Povrv-444//2018-16 od 6. svibnja 2019., 30. kolovoza 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene-protutužiteljice N. J. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Povrv-444//2018-16 od 6. svibnja 2019., u pobijanom dijelu pod točkom I., III., IV. i V. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženice-protutužiteljice za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, pod točkom I. izreke, održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice J. S. iz Z. broj Ovrv-86/2018 od 21. svibnja 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženici-protutužiteljici da tužiteljici- protutuženici namiri tražbinu u iznosu od 36.513,63 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 18. travnja 2018. pa do isplate, dok je pod točkom II. izreke, isti platni nalog ukinut u dijelu kojim je naloženo tuženici-protutužiteljici da tužiteljici-protutuženici namiri tražbinu u iznosu od 6.626,56 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 18. travnja 2018. pa do isplate, u kojem dijelu se tužba smatra povučenom. Pobijanom presudom u točki III. izreke, odbijen je protutužbeni zahtjev za utvrđenjem da između stranaka nije sklopljen Ugovor o posredovanju u kupnji nekretnine dana 18. kolovoza 2017. U točki IV. izreke, odbijen je i eventualni protutužbeni zahtjev za utvrđenjem da je Ugovor o posredovanju u kupnji nekretnine dana 18. kolovoza 2017. godine, zaključen između stranaka, ništetan i da ne proizvodi pravne učinke. Pod točkom V. izreke naloženo je tuženici- protutužiteljici da tužiteljici-protutuženici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.673,11 kuna, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

2. Protiv dijela navedene presude (s kojim tuženica-protutužiteljica nije uspjela), pod točkom I., III., IV. i V. izreke, žali se tuženica-protutužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP). Predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, odnosno ukinuti i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška za sastavljanje žalbe u iznosu od 1.250,00 kuna.

3. Žalba tuženice-protutužiteljice nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, osim u dijelu u kojem pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje se odnose na ocjenu osnovanosti oba postavljena protutužbena zahtjeva žaliteljice (u svezi s tvrdnjom žaliteljice da između stranaka nije sklopljen Ugovor o posredovanju u kupnji nekretnine - nesporazum, eventualno da se radi o ništetnom ugovoru), čime je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a, koja povreda je otklonjiva u ovom stupnju postupka temeljem ovlaštenja iz odredbe čl. 373.a ZPP-a.

5. Međutim, suprotno žalbenim prigovorima žaliteljice, nije počinjena relativno bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 191. ZPP-a. I čl. 451. ZPP-a, na koju žaliteljica u žalbi sadržajno upire (pozivajući se pri tome na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a), uz tvrdnju da je nakon izdavanja platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi javne bilježnice J. S. iz Z. broj Ovrv- 86/2018 od 21. svibnja 2018., došlo do preinake tužbe kojoj se žaliteljica protivila, nakon čega, smatra, da je sud prvog stupnja navedeni platni nalog trebao ukinuti u cijelosti. Naime, pravilno je sud prvog stupnja temeljem odredbe čl. 191. st. 3. ZPP-a, zaključio da tužiteljica-protutuženica smanjenjem tužbeno zahtjeva, nije preinačila tužbu pa je pravilan zaključak i o tome da smanjenje tužbenog zahtjeva ima učinak povlačenja tužbe, u kojem slučaju je u tom dijelu pravilno u skladu s odredbom čl. 451. st. 3. ZPP-a, u odluci o glavnoj stvari odlučio da platni nalog djelomično ukida za onaj dio za koji je tužba povučena.

6. Predmet spora po tužbi E. d.o.o. je potraživanje E. d.o.o. (tužiteljice- protutuženice), kao posrednice, za isplatom posredničke provizije (od 3% kupoprodajne cijene nekretnine), od tuženice-protutužiteljice, kao nalogodavke, po računu br. 29-00-1-18 od 11. travnja 2018., a na temelju Ugovora o posredovanju u kupnji nekretnine od 18. kolovoza 2017. (Ugovora o posredovanju) i to stana u Z., odnosno zahtjev za održavanjem na snazi platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi javne bilježnice J. S. iz Z. broj Ovrv-86/2018 od 21. svibnja 2018. u dijelu kojim se nalaže tuženici-protutužiteljici da tužiteljici-protutuženici namiri tražbinu u iznosu od 36.513,63 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama počevši od 18. travnja 2018. pa do isplate.

7. Po protutužbi N. J. predmet spora je zahtjev za utvrđenjem da između stranaka nije sklopljen Ugovor o posredovanju u kupnji nekretnine dana 18. kolovoza 2017., koji zahtjev tuženica-protutužiteljica temelji na tvrdnji da se u konkretnom slučaju radilo o nesporazumu, jer je između stranaka postojala nesuglasnost o pravnoj naravi potpisane dokumentacije (predmetnog Ugovora o posredovanju), s time da je po protutužbi predmet spora i eventualni protutužbeni zahtjev za utvrđenjem da je Ugovor o posredovanju u kupnji nekretnine od 18. kolovoza 2017. zaključen između stranaka, ništetan i da ne proizvodi pravne učinke, koji zahtjev tuženica- protutužiteljica temelji na tvrdnji da je tužiteljica-protutuženica prethodno za posredovanje u prodaji predmetne nekretnine već imala zaključen Ugovor o posredovanju s prodavateljem, te da se radi o protupravnom pokušaju dvostruke naplate posredničke naknade, uz daljnju tvrdnju da tuženica-protutužiteljica nije angažirala posrednika da za nju traži nekretninu, a da je na strani tužiteljice- protutuženice postojala namjera da se izigra tuženica-protutužiteljica koja svakako ne bi zaključila Ugovor o posredovanju da je znala da će trebati platiti 3% provizije, čime smatra da je takav ugovor protivan moralu društva.

8. Iz postupka koji je proveo prvostupanjski sud proizlazi nespornim da je tuženica- protutužiteljica potpisala Ugovor o posredovanju u kupnji nekretnine s tužiteljicom- protutuženicom kao posrednikom 18. kolovoza 2017., da je nakon potpisivanja Ugovora o posredovanju s agenticom tužiteljice-protutuženice otišla pogledati stan, da joj je agentica nakon toga na e-mail poslala detaljne podatke o stanovima u prodaji, uključujući i predmetni stan koji je tuženica-protutužiteljica u konačnome i kupila, naknadno zaključivši Ugovor o kupoprodaji s prodavateljem I.-p. d.o.o., posredstvom drugog posrednika, nakon čega ju je tužiteljica-protutuženica, odnosno agentica S. M., pozvala na plaćanje provizije od 3%, koje plaćanje je tuženica- protutužiteljica odbila.

9. Iz postupka koji je proveo prvostupanjski sud te izvedenih dokaza, konkretno Ugovora o posredovanju u kupnji nekretnine zaključenog između N. J., kao nalogodavca i E. d.o.o., kao posrednika od 18. kolovoza 2017. (list 12-13 spisa), za koji Ugovor i sama tuženica-protutužiteljica navodi da ga je osobno potpisala, proizlazi da tuženica-protutužiteljica N. J. izjavljuje da je upoznata s Općim uvjetima poslovanja Posrednika (E. d.o.o.), da se obvezuje ukoliko se odluči za kupnju nekretnine u vezu koje je dovede Posrednik, da će je kupiti isključivo preko Posrednika i pri tome isplatiti Posredniku posredničku naknadu u iznosu od 3%, dok je iz spisa Z-6320/18 Općinskog suda u Zadru, razvidno da je tuženica- protutužiteljica s I. – p. d.o.o. 20. veljače 2018. sklopila Ugovor o kupoprodaji nekretnina i to stana izgrađenog na kat. čest. 241/4 k.o. Z., upisanog u zk. ul. 17333, etaža-3, za cijenu od 131.000,00 EUR-a, plativo u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a, a za koji stan tuženica-protutužiteljica ne spori da ga je pogledala prvi puta zajedno s djelatnicom agencije E. d.o.o., S. M.

10. S obzirom na nespornu činjenicu da je tuženica-protutužiteljica osobno potpisala Ugovor o posredovanju s E. d.o.o. 18. kolovoza 2017, da je nakon potpisivanja Ugovora s agenticom pogledala stan oznake S3 na adresi …, na k. č. 241/4, zk. ul. 17026, te i potpisala Izjavu da joj je stan prezentiran, da je u konačnome tuženica- protutužiteljica predmetni stan i kupila, ali ne preko agencije E. d.o.o., a da je po pozivu agentice S. M. koja joj je predmetni stan pokazala i pozvala na plaćanje provizije od 3%, odbila platiti proviziju, sud prvog stupnja temeljem odredbe čl. 15. Zakona o posredovanju u prometu nekretnina (Narodne novine 107/07, 144/12, 14/14 i 32/19, dalje ZPPN) i čl. 835., 844. st. 1. i 845. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), presuđuje kao u izreci, djelomično usvajajući postavljeni tužbeni zahtjev (kako je navedeno pod točkom I. izreke pobijane presude), dok pod točkom II. izreke presude, djelomično platni nalog ukida, budući je tužiteljica-protutuženica za taj dio djelomično povukla tužbu.

11. Sud prvog stupnja otklanja prigovor tuženice-protutužiteljice da agentica S. M. nije bila ovlaštena sklopiti Ugovor o posredovanju, s obrazloženjem da se radi o zaposlenici E. d.o.o., koja je temeljem posebne punomoći (list 38 spisa) ovlaštena od strane predsjednika uprave, direktora Ž. L., sklapati u ime i za račun E. d.o.o. ugovore o posredovanju s prodavateljima i kupcima nekretnina. Otklanja i prigovor da bi se radilo o dvostrukoj naplati provizije, obrazlažući da je iz spisa Općinskog suda u Zadru broj Z-6320/18 razvidno da je tuženica-protutužiteljica sklopila Ugovor o kupoprodaji s I. p. d.o.o, a u svezi kupoprodaje predmetnog stana te da u konkretnom slučaju nije došlo do posredovanja s E. d.o.o. na način da bi E. d.o.o. imala temelja ispostaviti račun I. – p. d.o.o., dok navode tuženice-protutužiteljice da nije znala što potpisuje, sud prvog stupnja ne uzima u obzir, uz obrazloženje da je tuženica-protutužiteljica punoljetna osoba koja je došla u Agenciju za promet nekretninama u svezi kupovine nekretnine, te da je bilo razumno očekivati da će prije nego li potpiše nekakav dokument u Agenciji, dokument prvo pročitati, pa tek potom potpisati.

12. U žalbenom stupnju postupka i nadalje je sporno je li tuženica-protutužiteljica angažirala tužiteljicu-protutuženicu za posredovanje u kupnji predmetnog stana, uz tvrdnju žaliteljice da je postupanje tužiteljice-protutuženice koja joj je prije razgledavanja nekretnine dala na potpis tipski formular ugovora o posredovanju, u odnosu na koju nekretninu je već imala zaključen posrednički ugovor s prodavateljem, protivno načelu savjesnosti i poštenja, s namjerom da se izigra tuženica-protutužiteljica, s time da žaliteljica u žalbi ustraje i na tvrdnji da se u konkretnom slučaju radilo o nesuglasnosti o pravnoj naravi potpisanog ugovora.

13. Potrebno je naglasiti da iz rezultata postupka koji je prethodio pobijanoj odluci, kao bitno proizlazi da između stranaka nije sporno da je tuženica-protutužiteljica u prostorijama tužiteljice-protutuženice, 18. kolovoza 2017. potpisala Ugovor o posredovanju po kojem se obvezala tužiteljici-protutuženici isplatiti posredničku proviziju od 3% (obračunato na dogovorenu cijenu nekretnine u trenutku kupnje, čl. III. ugovora), da je svjedokinja S. M., djelatnica tužiteljice-protutuženice temeljem posebne punomoći (list 38 spisa), u ime tužiteljice-protutuženice, tuženici- protutužiteljici prva pokazala nekretninu koju je kasnije tuženica-protutužiteljica kupila posredstvom druge agencije za posredovanje (kojoj nije morala platiti posredničku proviziju), dok iz predmetnog Ugovora o posredovanju proizlazi da je istim određeno ugovorena obveza tuženice-protutužiteljice platiti proviziju tužiteljici-protutuženici ukoliko nekretninu kupi preko drugog posrednika (čl. II. i III. Ugovora), što se u konkretnom slučaju i dogodilo.

14. Suprotno žalbenim prigovorima žaliteljice, u konkretnom slučaju nije riječ o nesporazumu (čl. 282. ZOO-a).

15. Naime, prema odredbi čl. 282. ZOO-a propisano je da kad strane vjeruju da su suglasne, a u stvari među njima postoji nesporazum o pravnoj naravi ugovora ili o kojem bitnom sastojku ugovora, da ugovor ne nastaje.

16. Međutim, u konkretnom slučaju, po tvrdnjama same žaliteljice (tijekom postupka koji je prethodio pobijanoj odluci, ali isto tako i sada u žalbi), stranke se nisu niti dogovarale oko sadržaja predmetnog Ugovora o posredovanju, već ga je tužiteljica- protutuženica sastavila i dala na potpis tuženici-protutužiteljici.

17. Stoga, cijeneći sve ove elemente na strani stranaka, za zaključiti je da nema onih pravno odlučnih pretpostavki za zaključak da navedeni Ugovor o posredovanju nije niti nastao i da slijedom toga ne proizvodi pravne učinke, dok činjenica da žaliteljica nije znala što potpisuje i da joj je stoga bila nepoznata pravna narav potpisanog ugovora, ne upućuje na drugačiji zaključak, već potvrđuje naprijed navedeno, da se o sadržaju predmetnog ugovora nije pregovaralo.

18. Isto tako, suprotno žalbenim prigovorima žaliteljice, u konkretnom slučaju se ne radi niti o ništetnom pravnom poslu.

19. To stoga što činjenica da je tužiteljica-protutuženica u odnosu na istu nekretninu već imala zaključen posrednički ugovor s prodavateljem, imajući u vidu da je odredbom čl. 847. ZOO-a predviđena mogućnost posredovanja za obje strane, sama po sebi ne čini premetni Ugovor o posredovanju protivnim načelu savjesnosti i poštenja, dok tvrdnjama o namjeri tužiteljice-protutuženice da se „izigra“ tuženica- protutužiteljica, žaliteljica suštinski upućuje na eventualno prijevarno postupanje tužiteljice-protutuženice (čl. 248. ZOO-a), a zbog čega pravni posao koji je zaključen na navedeni način nije ništetan, već jedino može doći do poništenja takvog pravnog posla u smislu čl. 330. ZOO-a, što je potpuno drugi pravni institut i nije predmet ovog spora.

20. Treba naglasiti da je sadržaj predmetnog Ugovora o posredovanju u cijelosti sačinjen sukladno odredbama Zakona o posrtedovanju u prometu nekretnina, kao i odredbama Zakona o obveznim odnosima koje reguliraju institut ugovora o posredovanju (čl. 835.-848. ZOO-a), pa imajući u vidu da iz izvedenih dokaza proizlazi da je upravo tužiteljica-protutuženica, odnosno posrednik, tuženicu- protutužiteljicu, kao nalogodavca, upoznao s nekretninom (koju je ona u konačnome kupila posredstvom drugog posrednika), da je potom u više navrata tužiteljica- protutuženica putem elektroničke korespondencije poslala tuženici-protutužiteljici ponudu za još neke druge stanove, kao i upit o zainteresiranosti za kupnju konkretnog stana, na koji način je ispunjen uvjet iz članka II. Ugovora o posredovanju (jer je nalogodavac za predmetnu nekretninu i za njezinog prodavatelja saznao upravo od tužiteljice-protutuženice), time je tužiteljica-protutuženica sa svoje strane i izvršila preuzete ugovorne obveze, čime je ujedno nastala i obveza tuženice- protutužiteljice za plaćanje posredničke naknade tužiteljici-protutuženici kao posredniku.

21. Naime, cijeneći rezultate provedenog postupka, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tuženica-protutužiteljica u konačnome kupila stan koji joj je prva pokazala tužiteljica-protutuženica, koja je po nalogu prodavatelja predmetnog stana, stan oglasila na prodaju, na koji oglas se tuženica-protutužiteljica javila te potom, prije razgledavanja predmetnog stana, potpisala Ugovor o posredovanju kojim se obvezala posredovani posao sklopiti isključivo preko tužiteljice-protutuženice, kao posrednika (čl. II. i III. Ugovora o posredovanju), na koji način je na sebe preuzela obvezu isplatiti tužiteljici-protutuženici ugovorenu posredničku naknadu, neovisno o tome što je posredovani pravni posao u konačnome sklopila preko drugog posrednika, dok na pravnu valjanost tako potpisanog ugovora nije od utjecaja to što se tuženica-protutužiteljica na oglas javila isključivo sa željom da razgleda nekretninu, ali ne i sa željom da angažira posrednika da za nju traži nekretninu, te da nije pročitala što potpisuje (kako to tvrdi žaliteljica), jer u okolnostima konkretnog slučaja, a to je da je od tuženice-protutužiteljice koja je nesporno u prostorijama tužiteljice-protutuženice potpisala Ugovor o posredovanju, bilo razumno očekivati da će kao punoljetna osoba koja je došla u Agenciju za promet nekretninama u svezi kupovine nekretnine, dokument prvo pročitati prije nego li ga potpiše, kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja, slijedom čega tuženicu-protutužiteljicu takvo postupanje ne može osloboditi dužnosti ispunjenja preuzetih ugovornih obveza.

22. Pravilan je i zaključak suda prvog stupnja kojim otklanja prigovor tuženice- protutužiteljice da agentica S. M. nije bila ovlaštena sklopiti Ugovor o posredovanju, imajući u vidu da se radi o zaposlenici tužiteljice-protutuženice koja je temeljem posebne punomoći ovlaštena od strane predsjednika uprave, direktora Ž. L., sklapati u ime i za račun tužiteljice-protutuženice ugovore o posredovanju s prodavateljima i kupcima nekretnina, pri čemu je za naglasiti da se na nedostatke sklopljenog ugovora od strane neovlaštene osobe, može pozivati samo neovlašteno zastupani, u konkretnom slučaju tužiteljica-protutuženici, ali ne i tuženica-protutužiteljica kao druga ugovorna strana, koja ima pravo zahtijevati od neovlašteno zastupanog samo naknadu štete u slučaju neispunjenja ugovora (pod uvjetom da u trenutku sklapanja ugovora nije znala niti je morala znati da ta osoba nije bila ovlaštena za sklapanje ugovora, čl. 312. ZOO-a).

23. U odnosu na žalbeni navod kojim žaliteljica upire na to da se radi o ugovoru zaključenom bez vremenskog ograničenja, valja obrazložiti da se radi o novoj činjenici koju žaliteljica po prvi puta iznosi u žalbi, radi čega navedeni žalbeni navod ovaj sud nije posebno razmatrao u skladu s odredbom čl. 352. st. 1. ZPP-a, s time da neovisno o navedenom, treba reći da je odredbom čl. 15. st. 2. i 3. ZPPN-a, propisano da se Ugovor o posredovanju u prometu nekretnina sklapa na određeno vrijeme, a da ako ugovorne strane ne dogovore rok na koji sklapaju ugovor o posredovanju, da se smatra da je ugovor o posredovanju u prometu nekretnina sklopljen na određeno razdoblje od 12 mjeseci i može se sporazumom stranaka više puta produžiti pa imajući u vidu da račun koji se odnosi na neplaćenu posredničku naknadu datira od 11. travnja 2018., a da je Ugovor o posredovanju sklopljen 18. kolovoza 2017., slijedi da se radi o posredničkoj naknadi zatraženoj u okviru 12 mjeseci od njezina ugovora, slijedom čega činjenica da je predmetni ugovor zaključen „bez vremenskog ograničenja“, nije od utjecaja na obvezu plaćanja ugovorene posredničke naknade.

24. Rukovodeći se činjenicama na kojima tuženica-protutužiteljica temelji zahtjev za utvrđenjem ništetnosti (da je tužiteljica-protutuženica prethodno za posredovanje u prodaji predmetne nekretnine već imala zaključen Ugovor o posredovanju s prodavateljem, te da se radi o protupravnom pokušaju dvostruke naplate posredničke naknade, da tuženica-protutužiteljica nije angažirala posrednika da za nju traži nekretninu, a da je na strani tužiteljice-protutuženice postojala namjera da se izigra tuženica-protutužiteljica koja svakako ne bi zaključila Ugovor o posredovanju da je znala da će trebati platiti 3% provizije), kao i rezultatima provedenog postupka po sudu prvog stupnja, pravilno sud prvog stupnja zaključuje o neosnovanosti oba postavljena protutužbena zahtjeva, pa cijeneći odredbu čl. 9. ZOO-a, kojom je propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i da je odgovoran za njezino ispunjenje, tuženica-protutužiteljica je u obvezi, suprotno njezinim žalbenim navodima, isplatiti zahtijevani iznos posredničke naknade koji predstavlja 3% od kupoprodajne cijene predmetne nekretnine obračunato na dogovorenu cijenu nekretnine u trenutku kupnje (čl. III. ugovora).

25. Slijedom svega navedenog, smanjeni tužbeni zahtjev kojim tužiteljica- protutuženica potražuje od tuženice-protutužiteljice posredničku naknadu u iznosu koji predstavlja 3% od kupoprodajne cijene predmetne nekretnine obračunato na dogovorenu cijenu nekretnine u trenutku kupnje, ukazuje se u cijelosti osnovanim

26. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na tijek zateznih kamate na dosuđeni iznos glavnice, valja reći da je odredbom čl. 28. st. 1. ZPPN-a izrijekom propisano da posrednik stječe pravo na naknadu tek nakon sklapanja ugovora za koji je posredovao, osim ako posrednik i nalogodavac nisu ugovorili da se pravo na plaćanje naknade stječe već pri sklapanju predugovora, s ime da je i odredbom čl. 845. st. 1. ZOO-a propisano da posrednik stječe pravo na proviziju u trenutku sklapanja ugovora za koji je posredovao, ako što drugo nije ugovoreno, iz čega slijedi da je obveza tuženice-protutužiteljice na plaćanje posredničke naknade dospjela u trenutku sklapanja ugovora o kupopoprodaji predmetnog stana, a to je 20. veljače 2018., pa kako je tužiteljica-protutuženica zahtjev za isplatu zateznih kamata postavila u skladu s izdanim računom od 11. travnja 2018., na kojem je naznačila datum dospijeća 18. travnja 2018., dok je iste imala pravo potraživati od ranijeg datuma, 20. veljače 2018., navedeni žalbeni prigovor se stoga ukazuje neosnovanim.

27. Žaliteljica nije određeno navela iz kojih razloga pobija odluku iz točke V. izreke pobijane presude kojom joj je naloženo naknaditi tužiteljici-protutuženici troškove parničnog postupka, zbog čega je ovaj sud navedenu odluku ispitao na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a te utvrdio da je odluka pravilna i zakonita jer je donesena u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a i čl. 155. i 164. st. 2. ZPP-a, cijeneći i to da je iznos troška pravilno utvrđen sukladno odredbama Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1., Tbr. 11. t. 1. te Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'' broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa).

28. Zbog svega navedenog, ovaj drugostupanjski sud je temeljem odredbe čl. 373.a ZPP-a, na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, utvrdio preostale bitne činjenice za donošenje zakonite i pravilne odluke, ocjenjujući također neosnovanim oba postavljena protutužbena, radi čega je valjalo žalbu tuženice- protutužiteljice odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu (točka I. izreke ove drugostupanjske presude).

29. Tuženici-protutužiteljici nije dosuđen trošak nastao podnošenjem pravnog lijeka jer je njezina žalba neosnovana (čl. 154. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a), kako je to navedeno pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu 30. kolovoza 2022.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš, v.r.