REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 6 Kž-829/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasmine Šarić, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenog J. L. i 2. okrivljene D. V. zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama 1. okrivljenog J. L. i 2. okrivljene D. V., podnesenim protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj: K-1/2022. od 12. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 30. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe 1. okrivljenog J. L. i 2. okrivljene D. V. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj: K-1/2022. od 12. travnja 2022., 1. okrivljeni J. L. i 2. okrivljena D. V. proglašeni su krivima zbog kaznenog djela protiv imovine – razbojništvo, opisano i kažnjivo po članku 230. stavak 1. KZ/11., činjenično opisano u izreci pobijane presude te je 1. okrivljeni J. L. na temelju članka 230. stavka 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2. (dvije) godine i 6. (šest) mjeseci, a 2. okrivljena D. V. na kaznu zatvora u trajanju od 1. (jedna) godina i 6. (šest) mjeseci. Na temelju članka 54. KZ/11. 1. okrivljenom J. L. i 2. okrivljenoj D. V. je, na temelju članka 54. stavka 1. KZ/11., u kaznu zatvora na koju su osuđeni uračunato vrijeme uhićenja i istražnog zatvora od 28. rujna 2021. pa nadalje. Na temelju člana 69. stavak 1. i 2. KZ/11. sud je 1. okrivljenom J. L. izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja ovisnosti o alkoholu koja mjera će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a 2. okrivljenoj D. V. je, na temelju 68. stavak 1. i 2. KZ/11., izrekao sigurnosnu mjeru - obveznog psihijatrijskog liječenja, koja mjera će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava i trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora. Sud je, na temelju članka 158. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj.: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), oštećenom J. D. dosudio imovinsko pravni zahtjev u iznosu 480,00 kuna, koji iznos su dužni platiti 1. okrivljeni J. L. i 2.okrivljena D. V. u iznosu 240.00 kuna - svaki, dok je oštećeni s preostalim djelom imovinskopravnog zahtjeva upućen u parnicu. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. 1. okrivljeni J. L. i 2. okrivljena D. V. oslobođeni su plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08.

2. Protiv navedene presude žalbe je podnio 1. okrivljeni J. L. po branitelju H. J., odvjetniku iz V. i 2. okrivljena D. V. po braniteljici H. Č., odvjetnici iz V.

2.1. 1. okrivljenik J. L. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, imovinskopravnom zahtjevu i sigurnosnoj mjeri te predlaže da se pobijana presuda ukine i vrati na ponovno suđenje.

2.1. 2. okrivljena D. V. se žali zbog bitne povrede odredbe kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te predlaže da se pobijana presuda ukine i vrati na ponovno suđenje odnosno da se pobijana presuda preinači u dijelu odluke o kazni i 2. okrivljena D. V. blaže kazni.

3. Odgovor na žalbe 1. okrivljenog J. L. i 2. okrivljene D. V. podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima i predlaže da se žalbe 1. okrivljenog J. L. i 2. okrivljene D. V. odbiju kao neosnovane.

4. Žalbe 1. okrivljenog J. L. i 2. okrivljene D. V. nisu osnovane.

U odnosu na žalbu 1. okrivljenog J. L. i 2. okrivljene D. V. osim zbog odluke o kazni

5. Nije u pravu 1. okrivljeni J. L. kada navodi da je izreka presude nerazumljiva jer nisu točno navedene radnje koje bi poduzeo koji od okrivljenika. Naime, u činjeničnom opisu izreke presude opisano je da su 1. okrivljeni L. i 2. okrivljena V. postupali zajednički i prema prethodnom dogovoru, da su postupali s ciljem da se okoriste, da su uporabom tjelesne snage nasilno otvorili nezaključana ulazna vrata stana oštećenog J. D., da je 1. okrivljeni L. drvenim štapom za hodanje, te šakama i nogama udarao J. D. po glavi, rukama i drugim dijelovima tijela, te iz džepa jakne oštećenom D. uzeo 480,00 kuna, a 2. okrivljena V. uzela tri litre vina i pola litre rakije, nakon čega su se udaljili s mjesta događaja čime radnje okrivljenika čine obilježja kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavak 1. KZ/11. Nadalje, u sadržaju ove žalbene osnove, 1. okrivljeni L. osporava ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedoka J. D. i nalaza i mišljenja vještaka psihijatra i, za razliku od prvostupanjskog suda, smatra da nije dokazano da bi 1. okrivljeni L. počinio inkriminirano mu kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11. a što predstavlja žalbenu osnovu pogrešno utvrđeno činjeničnog stanja a ne bitnu povredu odredaba kaznenog postupka.

5.1. Iako i 2. okrivljena D. V. navodi da se žali zbog bitne povrede odredabe kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. ona samo deklaratorno navodi da je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi a u sadržaju žalbe uopće ne obrazlaže ovu žalbenu osnovu.

5.2. Ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud, nakon korektno prenesenog sadržaja dokazne građe, dao argumente za ocjenu dokaza, poglavito personalnih, koje je međusobno usporedio i konfrontirao te je u razlozima presude, iznio jasne, valjane i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, bez proturječja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud stoga žalbe 1. okrivljenog J. L. i 2. okrivljene D. V. zbog bitne povrede kaznenog postupka nisu osnovane.

6. Nisu u pravu 1. okrivljeni J. L. i 2. okrivljena D. V. kada navode da prvostupanjski sud nije pravilno niti potpuno utvrdio činjenično stanje. Naime, žalitelji osporavaju vjerodostojnost iskaza oštećenog J. D. navodeći da njegov iskaz nije životan, objektivan i istinit. No, ispravno utvrđuje prvostupanjski sud da iskaz svjedoka J. D. potvrđuju zapisnik o očevidu PU …, Policijske postaje …, ispostava … od 25. rujna 2021., medicinska dokumentacija Zavoda za hitnu medicinu vukovarsko-srijemske županije od 25. rujna 2021. te nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka dr. med. A. B. pa je stoga iskaz oštećenog D. ispravno vrednovan kao vjerodostojan. Oštećeni D. opisuje da ga je J. L. udarao drvenim štapom za hodanje, šakama i nogama a potom mu iz jakne koju je imao na sebi, iz unutrašnjeg džepa uzeo 480,00 kuna. Stoga okolnost da je u času kada mu je otuđen novac oštećeni ležao na tlu, trbuhom i licem prema podu, ne dovodi u sumnju iskaz oštećenog D. da mu je upravo 1. okrivljeni L. uzeo novac jer je to mogao vidjeti i ležeći na podu u opisanom položaju. Okolnost da oštećeni D. nije znao u kojim apoenima je bio otuđeni novac ali zna da je novac u džepu bio „smotan“ čini takav njegov iskaz životnim i uvjerljivim jer nije neobično da osoba ne zna apoene novčanica koje ima uza sebe ali zna mjesto gdje drži novčanice i kako su pohranjene.

6.1. Jednako tako nije u pravu 2. okrivljena D. V. kada navodi da ona nije mogla sama iz stana oštećenog D. ponijeti vino i rakiju u količini koja je navedena u presudi jer joj je ruka bila ozlijeđena. No, sama 2. okrivljena D. V. u obrani navodi da je iz stana oštećenog J. D. ponijela „samo tri litre vina i pola litre rakije“.

6.2. 1. okrivljeni J. L. i 2. okrivljena D. V. osporavaju nalaz i mišljenje vještaka psihijatra dr. B. P. i njegovu ocjenu ubrojivosti okrivljenika. Prvostupanjski sud je, ispravno, utvrdio postojanje dogovora 1. okrivljenog J. L. i 2. okrivljene D. V. za počinjenje inkriminiranog djela jer je utvrđeno su oni odlučili otići kod oštećenog D. kada više nisu imali alkohola a oštećeni D. ima novca i „cuge“. No, nema podataka o koncentraciji alkohola u krvi okrivljenika. Prvostupanjski sud je ispravno, na temelju nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. B. P. utvrdio da unatoč činjenici da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela 1. okrivljeni J. L. bio u stanju alkoholiziranosti ona nije bila takvog stupnja da bi remetila njegove psihomotoričke sposobnosti jer da je 1. okrivljeni bio u stanju teškog pijanstva tada bi ga takva alkoholiziranost znatno ometala u izvršenju inkriminiranog kaznenog djela kod zadavanja preciznih udaraca, pretraživanja jakne, hoda od mjesta izvršenja kaznenog djela do kolodvora. Stoga zbog kumulativnog učinka alkoholne intoksikacije, dissocijalnih obilježja osobnosti i seksualnih ponuda 2. okrivljenoj od strane oštećenog D., kod 1. okrivljenog L. je moglo nastupiti stanje povišene afektivne uzbuđenosti ali kako je utvrđeno postojanje prethodnog plana između okrivljenika za počinjenje kaznenog djela i činjenice da je 1. okrivljeni L. uzeo novac iz džepa oštećenog tada nije moguće da bi 1. okrivljeni J. L. tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv. Jednako tako, unatoč činjenici da vještak psihijatar nije imao na uvidu liječnički karton 2. okrivljene D. V. iz ordinacije obiteljske medicine on je za nalaz i mišljenje koristio recentnu medicinsku dokumentaciju o liječenju 2. okrivljene V. u Neuropsihijatrijskoj bolnici dr. I. B. za period do 13. rujna 2021. kao i drugu medicinsku dokumentaciju vezanu za psihijatrijsko liječenje 2. okrivljene i njegovo osobno zapažanje iz razgovora s 2. okrivljenom zbog čega je takav nalaz i mišljenje vještaka psihijatra dr. B. P. prvostupanjski sud ispravno vrednovao kao stručan i objektivan te na temelju takvog nalaza utvrdio da je 2. okrivljena V. tempore criminis bila bitno smanjeno ubrojiva.

6.3. Stoga, suprotno stavu 1. okrivljenog J. L. i 2. okrivljene D. V., prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i ispravnom analizom svih provedenih dokaza pravilno zaključio kako su okrivljenici zajedno i dogovorno uporabom sile protiv J. D. oduzeli njegove pokretne stvari s ciljem da ih protupravno prisvoje čime su ostvarili sva subjektivna i objektivna obilježja inkriminiranog im kaznenog djela. Za svoja utvrđenja sud je u obrazloženju iznio jasne i valjane razloge koje je u cijelosti prihvatio i ovaj drugostupanjski sud. Prvostupanjski sud je, na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona kada je 1. okrivljenog J. L. i 2. okrivljenu D. V. proglasio krivim za kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavak 1. KZ/11. pa žalba okrivljenika niti u tom dijelu nije osnovana.

U odnosu na žalbe 1. okrivljenog J. L. i 2. okrivljene D. V. zbog odluke o kazni i žalbe 1. okrivljenog J. L. zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu i sigurnosnoj mjeri.

7. 1. okrivljeni J. L. i 2. okrivljena D. V. se žale zbog odluke o kazni navodeći da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti na njihovoj strani te smatraju da bi se i blažom kaznom kod istih mogla postići svrha kažnjavanja.

7.1. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio sve okolnosti važne da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za 1. okrivljenog J. L. i 2. okrivljenu D. V. Prvostupanjski sud je olakotnim cijenio da su 1. okrivljeni L. i 2. okrivljena V. nezaposleni i bez imovine, te da su tempore criminis 2. okrivljena bila bitno smanjeno ubrojiva a 1. okrivljeni smanjeno ubrojiv. Uz to 2. okrivljenoj D. V. sud je olakotnim cijenio da je majka jednog malodobnog djeteta o kojem se treba skrbiti. Prvostupanjski sud je otegotnim 1. okrivljenom L. i 2. okrivljenoj V. cijenio da su višekratno osuđivani i to zbog istovrsnih kaznenih djela te drskost, bezobzirnost i bezosjećajnost prilikom počinjenja djela.

7.2. Cijeneći težinu i posljedice ovog kaznenog djela za koje su 1. okrivljeni J. L. i 2. okrivljena D. V. proglašeni krivim, društvenu opasnost te sve okolnosti koje je na strani okrivljenih u smislu članka 47. KZ/11. utvrdio prvostupanjski sud, ispravno je, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud osudio 1. okrivljenog J. L. na kaznu zatvora u trajanju 2. (dvije) godine i 6. (šest) mjeseci a 2. okrivljenu D. V. na kaznu zatvora u trajanju 1. (jedna) godina i 6. (šest) mjeseci. Ovaj drugostupanjski sud smatra da će se navedenim kaznama odgojno djelovati na okrivljenike i spriječiti ih da ubuduće čine kaznena djela, ali i da će se postići i opća svrha kazni kojom će se odgojno utjecati na druge da ne čine kaznena djela, da poštuju propise i pravni poredak kako je to opisano u članku 41. KZ/11. Stoga preocjena odluke o kazni za koju se zalažu 1. okrivljeni J. L. i 2. okrivljena D. V. u žalbama nije osnovana. Potrebno je istači da u odnosu na 1. okrivljenog L. nisu ispunjeni uvjeti za primjenu članka 26. KZ/11. jer je u postupku utvrđeno da je isti tempore criminis smanjeno ubrojiv.

7.3. 1. okrivljeni J. L. u žalbi navodi da se žali zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu i sigurnosnoj mjeri ali isto u žalbi uopće ne obrazlaže.

7.3.1. Prvostupanjskom presudom su 1. okrivljeni J. L. i 2. okrivljena D. V. proglašeni krivim da su počinjenjem kaznenog djela razbojništva od oštećenog uzeli 480,00 kuna i tri litre vina i pola litre rakije oštetivši J. D. za iznos od oko 530,00 kuna a oštećeni J. D. postavio je imovinskopravni zahtjev u iznosu 480,00 kuna to je ispravno prvostupanjski sud dosudio oštećenom D. imovinsko pravni zahtjev u iznosu 480,00 kuna, i naložio da su taj iznos dužni platiti 1. okrivljeni J. L. i 2. okrivljena D. V. svaki u iznosu 240.00 kuna.

7.3.2. Prvostupanjski sud je utvrdio da kod 1. okrivljenog J. L. postoji višegodišnja ovisnosti o alkoholu koja ovisnost je imala odlučujuće djelovanje na počinjenje predmetnog kaznenog djela a zbog te ovisnosti i dissocijalnog poremećaja osobnosti i dosadašnje nesuradljivosti 1. okrivljenog u procesu liječenja od ovisnosti postoji vjerojatnost da bi 1. okrivljeni L. mogao nastaviti sa činjenjem novih kaznenih djela. Stoga je prvostupanjski sud, ispravno, na temelju člana 69. stavak 1. i 2. KZ/11., 1. okrivljenom J. L. izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja ovisnosti o alkoholu koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a trajat će do prestanka izvršenja kazne zatvora. Stoga niti u tom djelu žalba 1. okrivljenog nije osnovana.

8. Kako žalbenim razlozima 1. okrivljenog J. L. i 2. okrivljene D. V. nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu i u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP/08. u pogledu bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa kako niti jedna takva povreda nije utvrđena, trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08. presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 30. kolovoza 2022.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Dušanka Zastavniković Duplančić,v.r.