REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj:7 Kž-823/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća, te Mirjane Rigljan i Lidije Vidjak, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljene V. M., zbog kaznenih djela lažnog prijavljivanja kaznenog djela iz čl. 304. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11) i krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. KZ/11, odlučujući o žalbi okrivljenice, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu broj: K-250/2021 od 19. svibnja 2022., a objavljene 25. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 30. kolovoza 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljene V. M. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem Općinskog suda u Splitu broj: K-250/2021 od 19. svibnja 2022., a objavljene 25. svibnja 2022., na temelju odredbe čl. 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12
– odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08), utvrđeno je da je okrivljena V. M. u neubrojivom stanju počinila dva kaznena djela, i to kazneno djelo lažnog prijavljivanja kaznenog djela iz čl. 304. st. 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude pod toč. I. i kazneno djelo krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude pod toč. III., pa se na temelju čl. 554. st. 1. ZKP/08 u vezi sa čl. 51. st. 2. Zakona o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama (Narodne novine broj: 76/14), određuje psihijatrijsko liječenje na slobodi okrivljene V. M. u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju 6 (šest) mjeseci.
1.1. Psihijatrijsko liječenje na slobodi biti će zamijenjeno prisilnim smještajem u psihijatrijsku ustanovu, ako do dana određenog rješenjem o upućivanju u psihijatrijsku ustanovu okrivljenica ne započne liječenje na slobodi.
2. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi sa st. 6. ZKP/08 okrivljena V. M. se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova nastalih tijekom postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08.
3. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnijela okrivljena V. M. osobno, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložila da se pobijana odluka preinači na način da se okrivljenicu oslobodi kaznene odgovornosti.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Prije sjednice vijeća u smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
6. Žalba okrivljenice nije osnovana.
7. Iako okrivljena V. M. u uvodu svoje žalbe navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, ne obrazlaže u čemu bi se sastojala navedena povreda, a iz sadržaja same žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
7.1. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, glede bitnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, tj. postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 1., 5., 6., 9. do 11. ZKP/08, iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 i je li rasprava protivno odredbama ovog zakona održana u odsutnosti okrivljenika i njegova branitelja, te je li na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon, utvrđeno kako niti jedna takva povreda, bilo formalne bilo materijalne naravi, nije počinjena.
7.2. Nadalje, nije u pravu žaliteljica kada tvrdi da je presuda proturječna sama sebi, jer, kako tvrdi žaliteljica, po stalnoj sudskoj vještakinji dr. D. B. okrivljenica je bila neuračunjiva u trenutku počinjenja djela koje joj se stavlja na teret, dok je dr. M. O. iskazivala da je u trenutku počinjenja djela okrivljenica bila u jakom strahu i to opravdanom, te se stoga dvoji o krivnji okrivljenice, već se ima smatrati da su djela počinjena u stanju krajnje nužde i nužne obrane, a ne krivnje, pa smatra da nema subjektivnog elementa kaznenog djela, tj. namjere i samim time isključena je krivnja.
7.3. Prije svega, ovdje je nužno istaknuti slijedeće: u ovdje predmetnom dokaznom postupku provedeni su dokazi koji su pobrojani pod toč. 5. obrazloženja pobijane presude, a iz kojih je vidljivo da je M. O. saslušana kao svjedok, a ne kako to žaliteljica tvrdi u žalbi da je ista doktor i da je ista u tom smislu govorila vezano za ubrojivost okrivljenice. Naime, M. O. je saslušana u svojstvu svjedoka i ista je navela da nije nazočila događaju za koji je ispitivana, ali je pričala o tome da ju je 2020. nazvala V. M. koja joj je kazala da iz stana u Š. nedostaju neke stvari. Ona je došla u stan gdje je bila V., da je ista bila uznemirena, te je vidjela na ulaznim vratima stana nekakva oštećenja na bravi ulaznih vrata. V. je kazala da je netko pokušao provaliti u stan, odnosno njen bivši muž, V. brat. Prema tome, svjedok M. O. govori o saznanjima vezanim za inkriminirani događaj iz toč. I., ali ne može se njezin iskaz razmatrati kao iskaz dan od stručne osobe (jer ona to nije već je bivša supruga oštećenika, odnosno brata okrivljenice), o ubrojivosti ili neubrojivosti okrivljenice.
7.4. Naime, prvostupanjski sud je o tome pravilno zaključio, tj. u vezi sa ubrojivosti okrivljenice, temeljem nalaza stalne sudske vještakinje za psihijatriju dr. D. B. koja je vještačila ubrojivost okrivljenice tempore criminis i koji nalaz i mišljenje je sud prihvatio, a iz kojeg proizlazi da je okrivljena V. M. duševno bolesna osoba koja se niz godina liječi od shizoafektivnog psihičkog poremećaja i da njezina mogućnost shvaćanja, značenja postupaka i upravljanja njime tempore criminis nije postojala, a vještakinja je procijenila da je zbog opasnosti od počinjenja težeg kaznenog djela potrebno provesti i obvezno psihijatrijsko liječenje okrivljenice koje se može provoditi i u ambulantnim uvjetima.
8. Što se tiče inkriminacija za koja je okrivljenica proglašena odgovornom, prvostupanjski sud je činjenice pravilno i temeljito utvrdio temeljem provedenih dokaza i temeljem istih pravilno zaključio da je razvidno da je okrivljenica dva kaznena djela zakonskih obilježja kaznenog djela lažnog prijavljivanja kaznenog djela iz čl. 304. st. 1. KZ/11 i kazneno djelo krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. KZ/11 počinila upravo na način kako je to precizirano u izreci pobijane presude pod toč. I. i III.
8.1. Žalbeni navodi okrivljenice ničim nisu doveli u pitanje pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda jer se iz istih vidi da se samo radi o preocjeni provedenih dokaza, a koji su izraženi na subjektivan način, a ničim nisu doveli u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.
8.2. Nadalje, prvostupanjski sud je iz ispravno utvrđenih i ocijenjenih činjenica izveo pravilan zaključak da je okrivljenica ostvarila objektivna obilježja dva kaznena djela i to kaznenog djela lažnog prijavljivanja kaznenog djela iz čl. 304. st. 1. KZ/11 (toč. I. izreke pobijane presude) i kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. KZ/11 (toč. III. izreke pobijane presude).
8.3. Pri tome ne treba zavaravati okolnost, a što je nesporno, da je okrivljenica neubrojiva osoba, jer i kod neubrojive osobe postoji voljna sastavnica, samo što je ta volja za protupravnim postupanjem rezultat psihotičnog stanja, uslijed kojeg takva osoba ne može ispravno rasuđivati ni odlučivati, pa je zato i isključena njezina sposobnost za krivnju. Upravo zato neubrojiva osoba ne može biti kazneno odgovorna, odnosno proglašena krivom za počinjenje kaznenog djela.
8.4. Stoga je prvostupanjski sud na temelju svih provedenih dokaza pravilno utvrdio činjenično stanje, te je zaključio da je okrivljenica u stanju neubrojivosti počinila dva protupravna kaznena djela: lažno prijavljivanje kaznenog djela i krivotvorenje isprava.
8.5. Dakle, okrivljenica je objektivno ostvarila zakonska obilježja ta dva kaznena djela za koja se teretila i prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da postoje zakonski uvjeti za primjenu čl. 51. st. 2. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (Narodne novine broj 76/14), te je donio pravilnu i zakonitu odluku koju je valjano i obrazložio.
9. Zbog navedenog presuđeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
10. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a pri ispitivanju pobijane odluke nisu nađene povrede zakona iz čl. 476. st. 1. i 2. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem čl. 482. ZKP/08 žalbu okrivljenice valjalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Zagrebu 30. kolovoza 2022.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Sonja Brešković Balent, v. r.
