REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 7 Kž-816/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća te Mirjane Rigljan i Lidije Vidjak kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Š. A., zbog kaznenog djela ovjeravanja neistinitog sadržaja iz čl. 281. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Zadru broj: K-702/2019 od 6. lipnja 2022., a objavljene 9. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 30. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog Š. A. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru broj: K-702/2019 od 6. lipnja 2022., a objavljene 9. lipnja 2022., okrivljeni Š. A. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela ovjeravanja neistinitog sadržaja iz čl. 281. st. 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, pa se na temelju čl. 281. st. 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, a temeljem čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 okrivljenom Š. A. se izriče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju 6 mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku provjeravanja 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08), okrivljeni Š. A. je dužna platiti trošak provedenog postupka u iznosu 500,00 kuna u korist sredstava državnog proračuna R. H. u roku petnaest dana od pravomoćnosti presude.

3. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnio okrivljeni Š. A. po braniteljici A. J. Š., odvjetnici iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika u cijelosti oslobodi od optužbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Prije sjednice vijeća u smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. Žalba okrivljenika nije osnovana.

7. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 okrivljenik nalazi u tome što je po njemu presuda nerazumljiva. To prije svega obrazlaže okolnošću da je prvostupanjski sud na strani 5. obrazloženja utvrdio: "…. iako je okrivljenik u postupku tvrdio da nije imao namjeru dovesti službenicu u zabludu, činjenica je da je isti izgubio makedonsku vozačku dozvolu, a ne hrvatsku. Istome je to bilo poznato, jer je hrvatsku dozvolu par mjeseci ranije zamijenio za makedonsku, a istovremeno ne može imati dvije vozačke dozvole.". Nadalje, žalitelj tvrdi da na 6. stranici obrazloženja je konstatirano: "Uostalom sam okrivljenik u obrani navodi da nije naglasio službenici na šalteru da prijavljuje gubitak makedonske vozačke dozvole, isto izrijekom tvrdi službenica S. P., a što je okrivljenik bio dužan, jer je očito da sustavi nisu povezani i da iz S. R. M. nije došla obavijest u službeni sustav R. H. da je hrvatska dozvola zamijenjena za makedonsku, pa je taj podatak službenici bio nepoznat.". Iz naprijed navedenog proizlazi da žalitelj smatra da je ovakvo obrazloženje nerazumljivo i da se okrivljenika ustvari tereti za pretpostavljeno nefunkcioniranje sustava, a državnu službenicu koja je "servirala" podatke okrivljeniku se opravdava nefunkcioniranjem sustava. Time žalitelj smatra da je činjenično stanje i nepotpuno utvrđeno.

7.1. Nasuprot naprijed navedenim tvrdnjama žalitelja, pobijana presuda nije nerazumljiva, a pri tome je prvostupanjski sud činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdio, te je temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja dao pravilne i jasne razloge zbog čega je zaključio da je dokazano da je okrivljenik počinio djelo za koje se tereti. Navedeno je jasno i nedvosmisleno i to proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, a naprijed navedene tvrdnje žalitelja ustvari predstavljaju preocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja i obrazlaganje žalitelja na subjektivan način, koje ničim nije dokazano.

7.2. Isto tako, valja reći da je činjenično stanje potpuno utvrđeno te da se ne može govoriti o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i suđenju temeljem pretpostavki. Naime, vezano za kazneno djelo ovjeravanja neistinitog sadržaja, valja reći da je objekt tog djela javna isprava, zapisnik ili knjiga. Ovjeravanje neistinitog sadržaja sastoji se od dovođenja u zabludu nadležnog tijela da ono u javnoj ispravi, zapisniku ili knjizi ovjeri štogod neistinito što ima služiti kao dokaz u pravnom prometu. Radi se o stvaranju prave isprave (potječe od onoga tko je na njoj označen kao izdavatelj ali s neistinitim sadržajem). U pitanju je oblik intelektualne krivotvorine. Privatna, druga osoba, a ne nadležno tijelo (službena ili odgovorna osoba) postupa namjerno s određenim ciljem – navesti nadležno tijelo na ovjeravanje neistinitog sadržaja. Nadležno tijelo u takvoj ispravi potvrđuje istinitost činjenica i podataka samo na temelju usmene ili pismene izjave počinitelja kaznenog djela. Može se ostvariti navođenjem činjenica koje uopće ne postoje ili navođenjem njihova izmijenjenog smisla iz sadržaja, a nadležno tijelo postupa u zabludi u koju ga je doveo počinitelj kaznenog djela. Službena il odgovorna osoba ima pogrešnu predodžbu o istinitosti sadržaja, zapisnika ili knjige koju ovjerava. Bitno je za ovo kazneno djelo da nadležno tijelo u javnoj ispravi potvrđuje postojanje ili nepostojanje činjenica i podataka koje mu je dala stranka, te pri tome donosi svoju odluku o traženju stranke utemeljenu na činjenicama ili podacima iz izjave zahtjeva stranke, neovisno o tome što ti podaci ili činjenice mogu biti neistinite.

7.3. U ovdje konkretnom slučaju okrivljenik je proglašen krivim što je: "8. ožujka 2019. u Z. u P.U. Z., Službi za upravne poslove na zapisnik o prijavi vozačke dozvole naveo da je izgubio hrvatsku vozačku dozvolu serijskog broja …, iako svjestan da to nije istina, jer je tu vozačku dozvolu u S. R. M. zamijenio za makedonsku vozačku dozvolu, pa kako djelatnici P.P. nisu posumnjali u istinitost njegovih navoda, to su osnažili svojim potpisom te mu izdali novu vozačku dozvolu serijskog broja …. Dakle, ostvarena su sva bitna obilježja kaznenog djela ovjeravanja neistinitog sadržaja za koje se okrivljenik tereti jer je okrivljenik doveo u zabludu tijelo nadležno za izdavanje dozvola tako što je izdao okrivljeniku novu vozačku dozvolu zbog okolnosti da je okrivljenik tu dozvolu izgubio, misli se na hrvatsku dozvolu, a situacija je potpuno drugačija, odnosno on tu dozvolu nije izgubio već je u M. zamijenio hrvatsku dozvolu za makedonsku. Davanje podataka je neistinito, odnosno okolnost da je to ispunila službenica je samo okolnost koja u praksi funkcionira radi bržeg i efikasnijeg postupanja, ali je te podatke iz zapisnika okrivljenik potpisao i samim time im dao na vjerodostojnosti.

7.4. S obzirom na to prvostupanjski sud je potpuno, pravilno i detaljno utvrdio da se u ponašanju okrivljenika stječu sva bitna obilježja kaznenog djela ovjeravanja neistinitog sadržaja na način kako je to precizirano u izreci pobijane presude, te ga je pravilno proglasio krivim.

7.5. U ovdje konkretnom slučaju službenica P.P. u Z. je provjerom u sustavu utvrdila prema izjavi okrivljenika da je izgubio dozvolu (a ne da ju je zamijenio), pa nakon što je provjerom u sustavu utvrđeno da nigdje ne stoji da je zamijenjena, a okrivljenik je potpisao izjavu kojom traži izdavanje nove vozačke dozvole iz koje proizlazi da je izgubio staru hrvatsku vozačku dozvolu i temeljem toga je dobio novu dozvolu. Dakle, radi se o klasičnom obliku počinjenja ovdje terećenog mu kaznenog djela, pa stoga prigovori žalitelja u pogledu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja su neosnovani.

7.6. Dakle, prvostupanjski sud je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdio, te je za svoje zaključke dao pravilno i valjano obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa se zbog nepotrebnog ponavljanja na isto upućuje žalitelja.

8. Isto tako, iako je okrivljenik u uvodu navodi da se žali zbog povrede kaznenog zakona, ne obrazlaže precizno koju povredu ima u vidu, već iz sadržaja žalbe se može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. To što smatra da u njegovom ponašanju nema svih obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim i time pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov. Ovo stoga što se postojanje povrede kaznenog zakona presuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi, sa stanovišta žalitelja, bilo ispravno. Kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela ovjeravanja neistinitog sadržaja, to nije povrijeđen ni kazneni zakon.

8.1. Stoga je neosnovan i ovaj žalbeni prigovor.

8.2. Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je utvrđeno da se u ponašanju okrivljenika stječu, kako subjektivna tako i objektivna obilježja kaznenog djela ovjeravanja neistinitog sadržaja iz čl. 281. st. 1. KZ/11, pa nije povrijeđen ni kazneni zakon.

9. Iako žalitelj u uvodu žalbe ne navodi da se žali zbog odluke o kazni, žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu odredbe čl. 478. ZKP/08 u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, pa je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu i u pogledu izrečene kazne.

9.1. Prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne sud uvijek mora voditi računa da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša za počinitelja kaznenog djela, ovisno o težini djela i svim okolnostima o kojima sud mora voditi računa prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne.

9.2. Prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o kazni okrivljeniku kao olakotno cijenio činjenicu da se radi o osobi koja je neosuđivana, dok otegotnih okolnosti nije našao.

9.3. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

9.4. Uzimajući u obzir naprijed utvrđene okolnosti, tj. činjenicu da okrivljenik do sada nije osuđivan i da nema otegotnih okolnosti, te cijeneći težinu počinjenog djela i sve okolnosti pod kojima je djelo učinjeno, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je pravilno prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao uvjetnu osudu, dakle samo prijetnju kaznom zatvora s prethodno utvrđenom kaznom zatvora u trajanju šest mjeseci (minimalni rok za predmetno kazneno djelo) i rokom provjeravanja u trajanju 1 godine (koji je također minimalan i najkraći mogući). Navedena kazna primjerena je težini počinjenog djela i svim okolnostima o kojima se mora voditi računa prilikom odlučivanja o kazni u smislu odredbe čl. 41. KZ/11 i čl. 47. KZ/11, te će se istom izraziti dostatna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela i djelovati na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Upravo odmjerenom kaznom optimalno će se ostvariti svrha kažnjavanja, kako u pogledu generalne tako i u pogledu specijalne prevencije.

10. Zbog navedenog presuđeno je kao u izreci.

11. Ispitana je pobijana presuda, glede bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, tj. postoji li povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 1., 5., 6., 9. do 11. ZKP/08, iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 i je li rasprava protivno odredbama ovog zakona održana u odsutnosti okrivljenika i njegova branitelja, te je li na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon, pa kako niti jedna takva povreda nije utvrđena, a žalba nije osnovana, valjalo je temeljem čl. 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 30. kolovoza 2022.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Sonja Brešković Balent, v. r.