Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 13 Povrv-83/2022-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja A. d.o.o., R., OIB: …, zastupanog po zakonskom zastupniku C. G., a on po punomoćnici V. Ž., odvjetnici u R., protiv tuženika O. P. O. d.o.o., S., OIB: …, zastupanog po zakonskom zastupniku I. K., a ovaj po punomoćnici S. B., odvjetnici u S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. srpnja 2022. uz sudjelovanje zamjenika punomoćnika tužitelja J. T., odvjetnika u S. i punomoćnice tuženika S. B., odvjetnice u S., na ročištu za objavu presude 30. kolovoza 2022.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. K. iz S., poslovni broj Ovrv-121/2021 od 23. srpnja 2021. u dijelu kojim se nalaže tuženiku O. P. O. d.o.o. da tužitelju A. d.o.o. isplati 178.128,13 kuna (slovima: stosedamdesetosamstodvadesetosam kuna i trinaest lipa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 88.453,13 kuna od 1. prosinca 2020.,

- na iznos od 67.362,50 kuna od 31. prosinca 2020.,

- na iznos od 22.312,50 kuna od 31. siječnja 2021.

pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 5.039,10 kuna (slovima: pettisućatridesetdevet kuna i deset lipa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 23. srpnja 2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. K. iz S., poslovni broj Ovrv-121/2021 od 23. srpnja 2021. u dijelu kojim se nalaže tuženiku O. P. O. d.o.o. da tužitelju A. d.o.o. isplati iznos od 37,50 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 23. srpnja 2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, na ime više zatraženih troškova ovršnog postupka, kao i za više zatraženu stopu zakonskih zateznih kamata (preko tri postotna poena do pet postotnih poena) koja teče na trošak ovršnog postupka u iznosu od 5.039,10 kuna, od 23. srpnja 2021. pa do isplate, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku O. P. O. d.o.o. da naknadi tužitelju A. d.o.o. trošak postupka u iznosu od 14.631,28 kuna (slovima: četrnaesttisućašestotridesetjednu kunu i dvadestosam lipa), u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je 25. lipnja 2021. javnom bilježniku B. K. iz S. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – računa, protiv ovršenika B.-O. P. O. d.o.o. radi naplate iznosa od 178.128,13 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika B. K. iz S., poslovni broj Ovrv-121/2021 od 23. srpnja 2021. određena je ovrha općenito na imovini ovršenika.

1.2. Kako je ovršenik prigovorio protiv tog rješenja, predmetno rješenje o ovrsi je rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-1468/2021 od 19. studenog 2021., stavljeno izvan snage i postupak je odlučeno nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pred tim sudom kao stvarno i mjesno nadležnim. Rješenjem od 4. siječnja 2022., poslovni broj Povrv-1468/2021-5, Općinski sud u Splitu se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u toj pravnoj stvari (točka I. izreke) te je riješio da će se po pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupiti ovom sud kao stvarno nadležnom (točka II. izreke).

1.3. U postupku koji je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pred ovim sudom tužitelj je ustrajao u zahtjevu koji se odnosi na isplatu iznosa od 178.128,13 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime neplaćenih računa za izvršene usluge električarskih radova na provlačenju, pričvršćenju i spajanju kabela za NOV 487, a koje radove je tužitelj izvršio za tuženika sukladno Ugovoru br. 1/ACONTROL/2020 kojeg su stranke sklopile 4. kolovoza 2020. Nadalje, tužitelj je naveo kako je tuženik potpisom zapisnika broj 03/2020, 04/2020 i 05/2020 potvrdio da su izvršeni svi radovi koji su fakturirani u utuženim računima. Prema tome, kako tuženik tužitelju nije platio naknadu za izvršene radove u visini koja je obračunata sukladno Ugovoru br. 1/ACONTROL/2020 od 4. kolovoza 2020. i pripadajućim zapisnicima o izvršenim radovima, tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. K. iz S. i obvezati tuženika da tužitelju podmiri iznos od 178.128,13 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao i troškovima postupka. Tužitelj je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koja je sadržana u spisu te da od Porezne uprave zatraži podatak o tome je li tuženik za utužene račune koristio pravo na odbitak pretporeza.

1.4. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, u cijelosti osporio potraživanje tužitelja koje je predmet ovog postupka te je naveo kako tuženik nema nikakvih dugovanja prema tužitelju. Nadalje, iz prigovora protiv rješenja o ovrsi (sada odgovora na tužbu) proizlazi kako se tuženik protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti te predlaže da sud po provedenom postupku odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. Osim toga, tuženik je naveo i kako račun ne može biti vjerodostojni knjigovodstveni dokument, odnosno da isti nije dokaz da je nekakva usluga izvršena.

1.5. Očitujući se na prigovor tuženika (sada odgovor na tužbu), tužitelj je podneskom od 21. prosinca 2021. osporio navode tuženika te je istaknuo kako se potraživanje tužitelja odnosi na neplaćene račune za pružene usluge električarskih radova na provlačenju, pričvršćenju i spajanju kabela za NOV 487, sukladno ugovoru kojeg su tužitelj i tuženik sklopili 4. kolovoza 2020.

1.6. Podneskom od 29. travnja 2022. tužitelj je obavijestio sud kako je tuženik promijenio tvrtku te je sada tuženika označio kao O. P. O. d.o.o.

2. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 178.123,13 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime neplaćenih računa broj 65-PJ1-1 (1-000065-2020) od 31. listopada 2020., 71-PJ1-1 (1-000071-2020) od 30. studenog 2021. i 76-PJ1-1 (1-000076-2020) od 31. prosinca 2020., a koje račune je tužitelj ispostavio tuženiku nakon izvršenih usluga električarskih radova na provlačenju, pričvršćenju i spajanju kabela za NOV 487.

3.1. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao: račun broj 65-PJ1-1 (1- 000065-2020) od 31. listopada 2020. (list 8 spisa), račun broj 71-PJ1-1 (1-000071- 2020) od 30. studenog 2021. (list 9 spisa), račun broj 76-PJ1-1 (1-000076-2020) od 31. prosinca 2020. (list 10 spisa), izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja (list 11 spisa), Ugovor br. 1/ACONTROL/2020 za elektro radove/po sistemu efektivnog sata- rada na sat od 4. kolovoza 2020. (listovi 9-12 spisa), zapisnik br. 03/2020 (listovi 13-14 spisa), zapisnik br. 04/2020 (listovi 14-15 spisa), zapisnik br. 05/2020 (listovi 16-17 spisa), rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj Tt- 21/11226-2 od 28. rujna 2021. s prilogom (list 30-33 spisa) te je od Porezne uprave pribavio podatak o tome je li tuženik za utužene račune koristio pravo na odbitak pretporeza (list 41 spisa), dok drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

3.2. Kako ovaj sud, a sve sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 117/03.), više nije ovlašten i obvezan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva, to je sud po prijedlogu stranaka zaključio raspravljanje u ovoj pravnoj stvari. Valja naglasiti da su od 1. prosinca 2003. godine, a sukladno odredbi članka 282. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP), stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

3.3. Naime, sudovi odlučuju o tužbenom zahtjevu na temelju činjenica koje utvrde u postupku, sukladno odredbi članka 7. ZPP-a (načelo materijalne istine), a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5.1. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da tužitelj u ovom postupku od tuženika potražuje ukupan iznos od 178.123,13 kuna, na ime neplaćenih računa broj 65-PJ1-1 (1-000065-2020) od 31. listopada 2020., 71-PJ1-1 (1-000071-2020) od 30. studenog 2021. i 76-PJ1-1 (1-000076-2020) od 31. prosinca 2020., a koje račune je tužitelj ispostavio tuženiku nakon izvršenih usluga električarskih radova na provlačenju, pričvršćenju i spajanju kabela za NOV 487.

5.2. Kao sporno među strankama trebalo je utvrditi jesu li stranke ikada bile u poslovnom odnosu, odnosno je li tužitelj aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, kao i to je li tuženik pasivno legitimiran. Nadalje, u svezi s tim, trebalo je utvrditi je li osnovano potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od 178.123,13 kuna.

6.1. Odredbom članka 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

6.2. Prema tome, ugovor o djelu je dvostranoobvezni ugovor koji stvara prava i obveze za obje ugovorne strane – izvođača i naručitelja. Obveza na strani izvođača se sastoji u tome da obavi određeni posao, a obveza na strani naručitelja se sastoji u tome da izvođaču za obavljeni posao plati naknadu. Pravo naručitelja sastoji se u tome da od izvođača zahtjeva obavljanje ugovorenog posla, dok se pravo izvođača sastoji u tome da zahtijeva od naručitelja plaćanje naknade za obavljeni posao.

6.3. S obzirom na to da je tuženik istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije, kao i prigovor promašene pasivne legitimacije, najprije je trebalo utvrditi jesu li takvi prigovori osnovani.

6.4. Aktivna legitimacija predstavlja određeni pravni odnos tužitelja prema predmetu spora koji ga ovlašćuje da pokrene postupak za ostvarivanje svojega zahtjeva prema predmetu spora (legitimatio ad causam activa), dok tuženiku daje svojstvo stranke prema kojoj se može ostvarivati takav zahtjev (pasivna legitimacija – legitimatio od causam passiva).

6.5. Uvidom u isprave i dokumentaciju koja je sadržana u spisu (ugovor, zapisnike, račune) utvrđeno je kako su tužitelj kao izvoditelj i tuženik kao naručitelj 4. kolovoza 2020. sklopili Ugovor br. 1/ACONTROL/2020 za elektro radove/po sistemu efektivnog rada-rada na sat te da se na temelju tog ugovora tužitelj obvezao za tuženika izvršiti radove na spajanju elektro ormara, provlačenje i pričvršćivanje el.brodske instalacije, kvalitetno i u skladu s tehničkom i tehnološkom dokumentacijom tuženika kao naručitelja. Između stranaka je ugovoreno da će radove nadzirati te voditi zapisnik o izvršenim radovima ovlaštena osoba tuženika (članak 1. Ugovora) te da je tuženik dužan platiti tužitelju naknadu za izvršene radove po cijeni koja će se obračunati na način da radni sat iznosi 85 kn/sat (članak 2. Ugovora), u roku od 30 dana od dana ispostave računa (članak 3. Ugovora).

6.6. Stoga, suprotno navodima tuženika, tužitelj je aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari od tuženika kao pasivno legitimiranog zahtijevati isplatu utuženog iznosa od 178.123,13 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

6.7. Po provedenom postupku, uzimajući u obzir sve dokaze izvedene tijekom postupka, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj ispunio svoju obvezu prema tuženiku i istom pružio uslugu električarskih radova na provlačenju, pričvršćenju i spajanju kabela za NOV 487 sukladno ugovoru od 4. kolovoza 2020., a što je tuženik (odnosno od tuženika ovlaštena osoba) potvrdio potpisivanjem zapisnika o izvršenim radovima.

6.8. Tužitelj je uz prijedlog za ovrhu dostavio račune na kojima temelji svoje potraživanje, kao i izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, dok je tijekom postupka (do zaključenja prethodnog postupka) u spis dostavljen Ugovor br.

1/ACONTROL/2020 za elektro radove/po sistemu efektivnog sata-rada na sat od 4. kolovoza 2020., kao i zapisnici br. 03/2020, br. 04/2020 i br. 05/2020.

6.9. Odredbom članka 31. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 55/16., 73/17. i 131/20. – dalje: OZ) propisano je da je vjerodostojna isprava, prema tom Zakonu, račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom. Računom se smatra i obračun kamata.

6.10. Prema tome, nisu osnovani prigovori tuženika kojima osporava vjerodostojnost računa na temelju kojih je doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

6.11. Međutim, neovisno o tome, kako je ovaj postupak po prigovoru tuženika nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, trebalo je utvrditi je li osnovano potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od 178.123,13 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

6.12. Uvidom u Ugovor br. 1/ACONTROL/2020 za elektro radove/po sistemu efektivnog sata-rada na sat utvrđeno je kako su tužitelj kao izvoditelj i tuženik kao naručitelj 4. kolovoza 2020. sklopili ugovor na temelju kojeg se tužitelj obvezao za tuženika izvršavati radove na spajanju elektro ormara, provlačenju i pričvršćivanju el. brodske instalacije, a tuženik se obvezao tužitelju za izvršene usluge platiti naknadu u visini od 85 kn/satu, sukladno zapisniku o izvršenim radovima kojeg je obvezna voditi ovlaštena osoba tuženika.

6.13. Uvidom u Zapisnik br. 03/2020 od 4. studenog 2020. utvrđeno je kako su u istom navedeni koji radnici tužitelja su izvršavali radove na provlačenju, pričvršćivanju i spajanju kabela u listopadu 2020., kao i koliko sati su takvi radovi trajali. Predmetni zapisnik potpisan je od strane ovlaštenih osoba tužitelja i tuženika.

6.14. Uvidom u Zapisnik br. 04/2020 od 7. prosinca 2020. utvrđeno je kako su u istom navedeni koji radnici tužitelja su izvršavali radove na provlačenju, pričvršćivanju i spajanju kabela u studenom 2020., kao i koliko sati su takvi radovi trajali. Predmetni zapisnik potpisan je od strane ovlaštenih osoba tužitelja i tuženika.

6.15. Uvidom u Zapisnik br. 05/2020 od 8. siječnja 2021. utvrđeno je kako su u istom navedeni koji radnici tužitelja su izvršavali radove na provlačenju, pričvršćivanju i spajanju kabela u prosincu 2020., kao i koliko sati su takvi radovi trajali. Predmetni zapisnik potpisan je od strane ovlaštenih osoba tužitelja i tuženika.

6.16. Uvidom u račun broj 65-PJ1-1 (1-000065-2020) od 31. listopada 2020. utvrđeno je da je u tom računu tužitelj tuženiku obračunao naknadu za izvršene električarske radove na provlačenju, pričvršćivanju i spajanju kabela za NOV 487 u listopadu 2020. u iznosu od 88.453,13 kuna. Predmetni račun dospijeva na naplatu 30. studenog 2020.

6.17. Uvidom u račun broj 71-PJ1-1 (1-000071-2020) od 30. studenog 2021. utvrđeno je da je u tom računu tužitelj tuženiku obračunao naknadu za izvršene električarske radove na provlačenju, pričvršćivanju i spajanju kabela za NOV 487 u studenom 2020. u iznosu od 67.362,50 kuna. Predmetni račun dospijeva na naplatu 30. prosinca 2020.

6.18. Uvidom u račun broj 76-PJ1-1 (1-000076-2020) od 31. prosinca 2020. utvrđeno je da je u tom računu tužitelj tuženiku obračunao naknadu za izvršene električarske radove na provlačenju, pričvršćivanju i spajanju kabela za NOV 487 u prosincu 2020. u iznosu od 22.312,50 kuna. Predmetni račun dospijeva na naplatu 30. siječnja 2021.

6.19. Uvidom u dopis Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostava S. (list 92 41) utvrđeno je kako je tuženik račune broj 65-PJ1-1 (1-000065-2020) od 31. listopada 2020., 71-PJ1-1 (1-000071-2020) od 30. studenog 2021. i 76-PJ1-1 (1- 000076-2020) od 31. prosinca 2020., evidentirao u knjigama ulaznih računa i PDV obrascima za razdoblje 11/2020 i 12/2020 te da je po istima iskoristio pravo na odbitak pretporeza za navedeno razdoblje.

6.20. Prema tome, iz svega naprijed navedenog proizlazi kako su tužitelj kao izvođač i tuženik kao naručitelj sklopili ugovor o djelu na temelju kojeg se tužitelj kao izvođač obvezao za tuženika kao naručitelja izvršiti električarske radove na provlačenju, pričvršćivanju i spajanju kabela za NOV 487 sukladno ugovoru kojeg su tužitelj i tuženik sklopili 4. kolovoza 2020., a tuženik se obvezao tužitelju za izvršene radove platiti naknadu u visini od po 85 kn/satu, sukladno zapisnicima o izvršenim radovima. Prema tome, kako iz zapisnika koje je tužitelj dostavio u spis (a čiju vjerodostojnost tuženik nije osporio) proizlazi da je tužitelj ispunio svoju obvezu i tuženiku pružio ugovorene usluge i tuženik je u dužan ispuniti svoju ugovorom preuzetu obvezu i platiti tužitelju ugovorenu naknadu.

6.21. Stoga, nije osnovan prigovor tuženika vezan za nedostatak aktivne legitimacije tužitelja, kao ni prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na tuženika.

6.22. Naime, ocjenom svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka jasno proizlazi kako su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o djelu, kao i to da je tužitelj izvršio ugovorom preuzete obveze i ispostavio tuženiku račune koje tuženik nije platio.

6.23. Prema tome, kako je tužitelj ispunio svoju obvezu iz ugovora o djelu i tuženik je bio u obvezi ispuniti svoju obvezu i platiti tužitelju naknadu za izvršene usluge.

6.24. Ovaj sud je navode tuženika, kojima je osporavao dugovanje prema tužitelju, ocijenio kao paušalne i usmjerene isključivo na odugovlačenje postupka.

6.25. Naime, tuženik kao pravna osoba je kao sudionik u obveznom odnosu u izvršenju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti dužan postupati s povećanom pažnjom, pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka), a u smislu odredbe članka 18. stavak 2. ZOO-a. To bi u konkretnom slučaju značilo da je tuženik odmah nakon što je zaprimio ispostavljene račune trebao iste vratiti tužitelju ako je smatrao da tužitelju nije dužan platiti iznos koji je naveden u računima na kojima tužitelj temelji svoje potraživanje, a ne iste evidentirati u knjizi ulaznih računa te za iste koristiti pravo na odbitak pretporeza. Prema tome, kako tuženik nije dokazao da je postupio na navedeni način to navedene prigovore tuženika sud nije mogao uzeti u obzir.

6.26. Nadalje, kako tuženik na kojem je bio teret dokazivanja (članak 221.a ZPP-a) nije dokazao niti da je tužitelju platio naknadu za izvršene usluge, tuženika je valjalo obvezati na plaćanje utuženog iznosa.

6.27. Osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja temelji se na odredbi članka 590. ZOO-a iz koje proizlazi obveza naručitelja da izvođaču plati naknadu za izvršeni rad.

6.28. Prema tome, kako iz zapisnika koje je tužitelj dostavio u spis proizlazi da je tužitelj ispunio svoju ugovornu obvezu pružanja električarskih usluga, kao i u kojoj količini su isti pruženi, tuženik je obvezan tužitelju platiti naknadu za izvršene usluge u ugovorenoj visini (85 kn/sat), odnosno onoliko koliko je to i iskazano u utuženim računima. Međutim, kako tuženik tijekom postupka nije dokazao da je tužitelju platio naknadu za pružene električarske usluge u ukupnom iznosu od 178.123,13 kuna, valjalo je tuženika obvezati na plaćanje utuženog iznosa.

6.29. Osim toga, za naglasiti je kako iz dopisa Porezne uprave od 9. svibnja 2022. (list 41 spisa) proizlazi kako je tuženik na iskazanu vrijednost usluga po utuženim računima tužitelja iz ovog postupka koristio pravo na odbitak pretporeza, pa se sukladno odredbi članka 221.a stavak 1. ZPP-a smatra da tražbina tužitelja iz utuženih računa postoji, ako tuženik ne dokaže protivno.

6.30. Stoga, kako tuženik tijekom postupka nije dokazao (niti je predložio izvođenje dokaza na te okolnosti) da je osporio predmetne račune, niti je osporio da je iste zaprimio i evidentirao u svojim poslovnim knjigama, odnosno da ih je vratio tužitelju radi ispravka ili dopune u pogledu njihovog sadržaja, ovaj sud smatra da je tuženik predmetne račune prihvatio kao valjane.

6.31. Naime, svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne te na kojima temelji svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi drugačije (članak 7. stavak 1. i 219. stavak 1. ZPP-a). Stoga je dužnost stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva (ili tvrdnje) stranke pa predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za uspjeh u parnici.

6.32. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.a ZPP-a koja u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

6.33. Stoga, kako tuženik tijekom postupka nije predložio izvođenje dokaza kojima bi dokazao da je tužitelju dužan manji iznos, odnosno da nema nikakvih dugovanja prema tužitelju, ovaj sud je primjenom odredbe članka 221.a ZPP-a smatrao da ta činjenica nije dokazana.

6.34. Slijedom svega naprijed navedenog, kako je ocjenom svih dokaza izvedenih tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj tuženiku pružio električarske usluge i za pružene usluge ispostavio račune, a da tuženik tužitelju nije platio naknadu za pružene usluge, tuženika je valjalo obvezati da tužitelju plati utuženi iznos od 178.123,13 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice od dospijeća pa do isplate (članak 29. stavak 1. i 2. ZOO-a).

6.35. Odredbom članka 29. stavak 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi kako se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

6.36. Kako je ovaj postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, sud je sukladno odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. K. iz S., poslovni broj Ovrv- 121/2021 od 23. srpnja 2020. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 178.123,13 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice od dospijeća pa do isplate, sve na način kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude, pod točkom I.

7.1. Nadalje, platni nalog sadržan u ranije citiranom rješenju o ovrsi je valjalo održati na snazi i u dijelu kojim se tuženiku nalaže platiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 5.039,10 kune. Predmetni trošak se odnosi na trošak sastava prijedloga za ovrhu u visini od 250 bodova (Tbr. 10.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22. – dalje: Tarife), u svezi s Tbr. 7.1. Tarife), odnosno 2.500,00 kuna (1 bod = 10,00 kuna prema Tbr. 50. Tarife), uvećano za 25% PDV-a (625,00 kuna), kao i trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 1.914,10 kuna, sukladno tada važećem Pravilniku o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 8/11., 112/12. i 114/12.).

7.2. Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupan trošak ovršnog postupka u iznosu od 5.039,10 kuna.

7.3. Tužitelju je na taj iznos valjalo priznati i zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a koja na taj iznos teče od donošenja rješenja o ovrsi (23. srpnja 2021.) pa do isplate, a koja se određuje za ostale odnose.

7.4. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

7.5. Platni nalog sadržan u ranije citiranom rješenju o ovrsi je valjalo ukinuti u dijelu kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju iznos od 37,50 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 23. srpnja 2021. pa do isplate, na ime više zatraženog troška ovršnog postupka. Naime, tužitelj nije dokazao da mu je materijalni trošak i trošak poštarine uistinu nastao pa je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi valjalo ukinuti u tom dijelu i zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

7.6. Nadalje, platni nalog sadržan u ranije citiranom rješenju o ovrsi je valjalo ukinuti i za više zatraženu stopu zakonskih zateznih kamata koje teku na dosuđeni trošak ovršnog postupka (preko tri postotna poena do pet postotnih poena). Po ocjeni ovog suda, obveza tuženika na plaćanje troškova ovršnog postupka ne predstavlja obvezu iz trgovačkog ugovora niti se radi o obvezi iz ugovora kojeg su sklopili trgovac i osoba javnog prava, pa je zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan u dijelu koji se odnosi na više zatraženu stopu zakonskih zateznih kamata od dva postotna poena (preko tri postotna poena do pet postotnih poena).

7.7. S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude, pod točkom II.

8.1. Kako je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, u svezi s odredbama članaka 164. stavak 1. ZPP-a i 155. stavak 1. ZPP-a.

8.2. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

8.3. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

8.4. Po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužitelju je valjalo priznati 250 bodova za sastav podneska od 21. prosinca 2021. (Tbr. 8.1. Tarife), 250 bodova za sastavljanje prijedloga za određivanje prethodne mjere od 30. lipnja 2022. (Tbr. 11.1. Tarife) te po 250 bodova za zastupanje na ročištima održanim 6. svibnja 2021. i 8. srpnja 2022. (Tbr. 9.1. Tarife). Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupno 1.000 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 10,00 kuna (Tbr. 50. Tarife), tužitelju je valjalo priznati ukupno 10.000,00 kuna, uvećano za 25% PDV-a (2.500,00 kuna), odnosno sveukupno 12.500,00 kuna.

8.5. Pored tog iznosa, tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 2.131,28 kuna, sukladno Tbr. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19. i 92/21.).

8.6. Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupan trošak postupka u iznosu od 14.631,28 kuna.

8.7. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.

8.8. O zahtjevu tuženika za naknadu troškova ovršnog postupka odlučeno je pod točkama I. i II. izreke ove presude.

9. Rok za isplatu određen je sukladno odredbi članka 328. stavak 2. ZPP-a.

U Splitu 30. kolovoza 2022.

Sutkinja

Rajana Buljan,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presuda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.