Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 54 Gž Ob-1342/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Vande Senta kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. G., OIB…, P., zastupana po punomoćnici S. D., odvjetnici u P., protiv tuženika M. G., OIB…, P., zastupanog po punomoćnici D. L., odvjetnici u P., radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Petrinji poslovni broj P Ob-116/2019-18 od 13. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 30. kolovoza 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Petrinji poslovni broj P Ob-116/2019-18 od 13. listopada 2021.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:
Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice M. G. koji glasi:
„I Nalaže se tuženiku M. G. da na ime zakonskog uzdržavanja tužiteljici M. G. plaća novčani iznos od 1.000,00 kn mjesečno do 15. u mjesecu za tekući mjesec počev od presuđenja do isplate zajedno sa zakonskim kamatama sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.
II Nalaže se tuženiku plaćanje prouzročenih parničnih troškova."
2. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv pobijane presude zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev za uzdržavanje tužiteljice, kao bivšeg bračnog druga tuženika. Nije sporno da je pravomoćnom djelomičnom presudom prvostupanjskog suda posl. br. P Ob-116/2019-1, od dana 6. listopada 2020. brak stranaka razveden. 5. Prilikom donošenja prvostupanjske presude sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP na koju ukazuje žaliteljica, jer presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te nema nedostataka i proturječnosti zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
6. Također nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. 2 ZPP).
7. Nije ostvaren niti daljnji žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer su provedenim postupkom utvrđene sve činjenice koje su odlučne za donošenje pravilne odluke u ovom predmetu na temelju brižljive i savjesne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, te je prvostupanjski sud za svoju ocjenu dao logične i uvjerljive razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, dok je ocjena dokaza iznesena u žalbi subjektivna i neprihvatljiva.
8. Čl. 295 st. 1 Obiteljskog zakona („Narodne novine“ br. 103/15 – dalje: ObZ) propisuje:
Bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na uzdržavanje od svojeg bračnog druga ako ovaj za to ima dovoljno sredstava i mogućnosti.
9. Pravilno prvostupanjski sud nalazi da žaliteljica nije dokazala da nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine.
10. Naime, iako je žaliteljica u dobi od 69 godina i nije sposobna za rad te se ne može zaposliti i ima određenih zdravstvenih problema sukladno svojim godinama života, utvrđeno je da je ona umirovljenica s mjesečnom mirovinom u iznosu od oko 2.400,00 kn. Nadalje, utvrđeno je da, osim mirovine, tužiteljica prima uzdržavanje od kćerke M. C. s kojom je sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju (na taj način je u 2020. godini primila je ukupni iznos od 4.770,00 € tj. cca 35.000,00 kn), a u 2021. iznos od 12.000,00 € tj.cca 90.000,00 kn), te da tako raspolaže iznosom od oko 5.300,00 kn mjesečno. Uz to, žaliteljica je vlasnica nekretnina koje se sastoje od kuće, zgrade, dvorišta i voćnjaka na čest. kat. br. 3659/7 u ukupnoj površini od 2554 m² upisana u z. k. ul. br. 7429 k. o. P., dvorišta i voćnjaka na čest. kat. br. 3659/6 u ukupnoj površini od 2554 m² upisana u z. k. ul. br. 7550 k. o. P., voćnjaka na čest. kat. br. 3651/1 u ukupnoj površini od 3370 m² upisana u z. k. ul. br. 355 k. o. P., i oranice na čest. kat. br. 3659/4 i 3659/5 u ukupnoj površini od 5104 m² upisana u z. k. ul. br. 7428 k. o. P., za koje je utvrđeno da su predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju. Također, utvrđeno je da iz dostavljene dokumentacije u spisu predmeta ne proizlazi kako bi tužiteljica imala znatnijih troškova za lijekove i zdravstvene potrebe, odnosno režijske troškove, a to niti ne proizlazi iz njenog iskaza.
11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud pravilno zaključuje da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje uzdržavanja tužiteljice kao bivšeg bračnog druga tuženika u smislu odredbe čl. 295 st. 1 ObZ, jer ista ima dovoljno sredstava za život.
12. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da je tužiteljica sa kćerkom M. C. zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju, prema kojem prima uzdržavanje od kćerke, a koje utvrđenje proizlazi iz provedenih dokaza
– iskaza obje stranke, izvršenih uplata na deviznom računu tužiteljice i priloženih izvadaka iz zemljišne knjige, iz kojih je vidljivo da je na nekretninama u vlasništvu tužiteljice izvršena zabilježba ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog između tužiteljice kao primatelja uzdržavanja i M. C. kao davatelja uzdržavanja. Kako su nekretnine tužiteljice predmet ugovora o uzdržavanju temeljem kojeg tužiteljica prima uzdržavanje od kćerke, nije osnovan ni žalbeni navod da tužiteljica iz istih nekretnina ne može ostvarivati prihode.
13. Što se tiče žalbenog navoda da je sukladno odredbi čl. 283 st. 2 ObZ tuženik prvenstveno dužan uzdržavati tužiteljicu, a ne kćerka, valja reći da je ovaj žalbeni navod neosnovan, jer kćerka daje tužiteljici uzdržavanje temeljem naplatnog pravnog posla, radi čega u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene čl. 283 st. 2 ObZ.
14. Stoga je prvostupanjski sud tužbeni zahtjev pravilno odbio pozivom na odredbu čl. 295 st. 1 ObZ.
15. Žalbeni navodi kojima tužiteljica ukazuje da tuženik ima dovoljno sredstava i mogućnosti za uzdržavanje tužiteljice, nije od utjecaja na pravilnost pobijane odluke, s obzirom da su za odluku o uzdržavanju odlučna utvrđenja u smislu čl. 295 st. 1 ObZ, temeljem kojih je tužbeni zahtjev pravilno odbijen.
16. O troškovima postupka odlučeno je pravilnom primjenom čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP, te sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
17. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 368 st. 1 ZPP odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.
U Zagrebu 30. kolovoza 2022.
Predsjednik vijeća:
Marijan Vugić, v.r.
