Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-716/2022-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Barbari Bosner, u pravnoj stvari tužiteljice- predlagateljice osiguranja A. C. iz K., OIB: ...., protiv tuženika-protivnika osiguranja E. M. d.o.o. K.,OIB: ...., radi nadomještaja ugovora o radu, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe tuženika-protivnika osiguranja protiv rješenja o osiguranju Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pr-1/2022 od 12. siječnja 2022., 30. kolovoza 2022.,

r i j e š i o  j e

Uvažavaju se žalba i dopuna žalbe tuženika-protivnika osiguranja i ukida rješenje o osiguranju Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pr-1/2022 od 12. siječnja 2022., te predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja određena je privremena mjera kojom je naloženo tuženiku-protivniku osiguranja da u roku od tri dana tužiteljici-predlagateljici osiguranja omogući da radi na poslovima radnog mjesta ''voditelj razvoja i zaštite okoliša'' s koeficijentom za obračun plaće 4,2, a sve sukladno odredbama članka 2. Dodatku Ugovora o radu direktora od 12. rujna 2018., kao i da joj isplaćuje mjesečne iznose plaća do 15-og u mjesecu za prethodni mjesec i da joj vrši obračune plaća i naknada plaća sukladno odredbama članka 24. do 28. Pravilnika o radu, te je određeno da privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja ovog postupka.

Protiv tog rješenja je tuženik-protivnik osiguranja podnio pravovremenu žalbu (18. siječnja 2022.) i dopunu žalbe (20. siječnja 2022.) zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 80/22- dalje: ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20- dalje: OZ) uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine i sve provedene radnje te odbaci prijedlog za osiguranje ili predmet vrati na ponovan postupak.

Žalba je osnovana.

Prvostupanjski sud, temeljem sadržaja čl. 2. Dodatka ugovora o radu direktora od 12. rujna 2018. u kojem je ugovoreno da ako Direktor bude opozvan ili u slučaju ranijeg jednostranog raskida Ugovora od strane Društva, Direktor će biti raspoređen na poslove i radne zadatke ''voditelj razvoja i zaštite okoliša'' s koeficijentom za obračun plaće 4,2 o čemu će se sklopiti ugovor o radu, te cijeneći navode tužiteljice- predlagateljice osiguranja sadržane u prijedlogu za određivanje privremene mjere u kojem tvrdi da tuženik – protivnik osiguranja ne želi postupiti prema odredbama čl. 2. Dodatka Ugovoru o radu direktora od 12. rujna 2018. i da joj s 12. siječnja 2022. prestaje radni odnos kod tuženika uslijed čega bi ostala bez ikakvih primanja, zaključuje da su ispunjene pretpostavke za određivanje predložene privremene mjere da bi se spriječio nastanak nenadoknadive štete koja prijeti tužiteljici te primjenom čl. 435. ZPP-a donosi pobijano rješenje.

Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu određeno ukazuje žalitelj u žalbi jer pobijano rješenje ne sadrži jasne i dostatne razloge o činjenicama odlučnim za pravilnu primjenu odredbe čl. 435. ZPP- a u vezi s čl. 346. i 347. OZ-a.

Prema odredbi čl. 435. ZPP-a propisano je da u parnicama iz radnih odnosa u tijeku postupka sud može i po službenoj dužnosti odrediti privremene mjere koje se primjenjuju u ovršnom postupku radi sprečavanja nasilnog postupanja ili radi otklanjanja nenadoknadive štete.

Odredbama OZ-a propisani su uvjeti pod kojima se mogu odrediti privremene mjere radi osiguranja određene tražbine (novčane ili nenovčane).

Prema odredbi čl. 346. st. 1. OZ-a, radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim:

1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili

2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

Nadalje, OZ propisuje da uz ispunjenje pretpostavki za određivanje privremene mjere iz čl. 346. st. 1. OZ, mora biti ispunjena i pretpostavka iz čl. 347. st. 1. toč. 10. OZ, odnosno da je određivanje privremene mjere privremenog vraćanja na rad i plaćanja naknade za vrijeme radnoga spora nužno za uzdržavanje radnika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.

Prije svega, iz pobijanog rješenja nije razvidno za koju (nenovčanu) tražbinu je određeno osiguranje, niti je iz obrazloženja rješenja razvidna korelacija tužbenog zahtjeva (kojim se zahtijeva donošenje presude koja će nadomjestiti ugovor o radu) i privremene mjere, kako to osnovano ukazuje žalitelj u žalbi.

S tim u vezi, treba navesti da kada je potrebno utvrditi vjerojatnost postojanja tražbine koja se osigurava, sud će ocijeniti ima li argumenata za njezinu osnovanost, a polazeći od činjenica na kojima predlagateljica osiguranja kao tužiteljica temelji svoju tražbinu i dokaza koje je priložila (isprave) odnosno predložila (saslušanje), u slučaju kada o prijedlogu za određivanje privremene mjere odlučuje odmah po primitku tužbe.

U konkretnom slučaju pobijano rješenje ne sadrži razloge o tome na temelju kojih je dokaza utvrdio postojanje pretpostavki za određivanje privremene mjere u smislu citiranog propisa, odnosno koje je dokaze izveo i kako ih je ocijenio, na što osnovano žalitelj upire u žalbi.

Pri tome, u odnosu na postojanje druge, kumulativne pretpostavke za određivanje predložene privremene mjere, koju sud prvog stupnja obrazlaže da bi "prekidom radnog odnosa" tužiteljica ostala bez prihoda odnosno sredstava za život potrebnih za uzdržavanje sebe i svoje dvoje malodobne djece, tuženik osnovano ukazuje kako navedeni zaključak nije potkrijepljen ni jednim dokazom, odnosno da sud prvog stupnja nije naveo na temelju kojih je dokaza utvrdio te činjenice koje navodi u obrazloženju, a na temelju kojih zaključuje o postojanju opasnosti da će bez određivanja privremene mjere tužiteljici nastati nenadoknadiva šteta. Stoga osnovano žalitelj ukazuje kako se (za sada) ne može smatrati da je plaća tužiteljice njezin jedini izvor prihoda, odnosno da ne ostvaruje druge prihode ili da bi njezine imovinske prilike bile takve da bi određivanje privremene mjere bilo nužno za njezino uzdržavanje i uzdržavanje osoba koje je po zakonu dužna uzdržavati.

Zbog navedenih razloga pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih ga nije moguće ispitati pa je valjalo na temelju odredbe čl. 380. st. 3. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ, uvažiti žalbu tuženika-protivnika osiguranja, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak, u kojem će sud prvog stupnja otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će potom donijeti novu na zakonu osnovanu odluku o prijedlogu za osiguranje određivanjem privremene mjere u smislu citiranog propisa.

U Rijeci 30. kolovoza 2022.

Sutkinja

Barbara Bosner