Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 64 Gž-2654/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja E. d.o.o., P., OIB: …, kojeg zastupa zakonski zastupnik Ž. P. iz P., OIB: …, protiv I. tuženika M. J. iz P., OIB: …, II. tuženice L. D. iz P., OIB: …, III. tuženika S. D. iz P., OIB: …, IV. tuženice B. M. N. iz P., OIB: …, V. tuženice J. G. iz P., OIB: …, VI. tuženika I. G. iz P., OIB: …, VII. tuženika R. B. iz P., OIB: …, VIII. tuženice M. A. iz P., OIB: …, IX. tuženika V. P. iz P., OIB: …, X. tuženice S. B. iz P., OIB: …, koje zastupa punomoćnica M. G. P., odvjetnica u P., i XI. tuženika F. G. iz P., OIB: …, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-59/2021-37 od 20. travnja 2022., dana 29. kolovoza 2022.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-59/2021-37 od 20. travnja 2022., u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke u kojem je zahtjev I. do X. tuženika za nadoknadu troškova parničnog postupka prihvaćen u iznosu od 2.750,00 kn.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je tužba radi utvrđenja da tuženici, a u parničnom postupku Općinskog suda u Puli poslovni broj: P-1706/2019 tužitelji: 1. J. M., OIB: …, iz P., 2. D. L., OIB: …, iz P., 3. D. S., OIB: …, iz P., 4. M. N. B., OIB: …, iz P., 5. G. J., OIB: …, iz P., 6. G. I., OIB: …, iz P., 7. B. R., OIB: …, iz P., 8. A. M., OIB: …, iz P., 9. P. V., OIB: …, 10. B. S., OIB: …, iz P., 11. G. F., OIB: …, iz P., 12. G. D., iz P., nisu solidarno platili sudske pristojbe u iznosu od 5.000,00 kuna temeljem rješenja Općinskog suda u Puli, poslovni broj: P-1706/2019-3 od 15. studenog 2019. i 5.000,00 kuna temeljem rješenja Općinskog suda u Puli, poslovni broj Ovr-599/2019-52 od 8. listopada 2020. (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju nadoknaditi I. do X. tuženicima parnične troškove u iznosu od 2.750,00 kuna, u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu, u iznosu od 750,00 kuna, odbijen prijedlog I. do X. tuženika za nadoknadu troškova parničnog postupka (točka II. izreke).
2. Rješenje suda prvog stupnja, pobija žalbom tužitelj zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP). Predlaže nadležnom drugostupanjskom sudu ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje i odlučivanje u izmijenjenom sudskom vijeću.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da tuženici, a u parničnom postupku Općinskog suda u Puli poslovni broj: P-1706/2019 tužitelji, nisu solidarno platili sudske pristojbe u iznosu od 5.000,00 kn na temelju rješenja Općinskog suda u Puli, poslovni broj P-1706/2019-3 od 15. studenog 2019. i 5.000,00 kn na temelju rješenja Općinskog suda u Puli, poslovni broj Ovr-599/2019-52 od 8. listopada 2020.
5. Sud prvog stupnja je, polazeći od odredbe čl. 187. ZPP, zaključio kako zahtjev tužitelja radi utvrđenje da tuženici nisu solidarno platili sudske pristojbe na temelju rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: P-1706/2019-3 od 15. studenoga 2019. i Ovr-599/2019-52 od 8. listopada 2020. ne spada u kategoriju zahtjeva koji čine tužbu na utvrđenje dopuštenom, jer se takvim zahtjevom ne traži utvrđenje postojanja odnosno nepostojanja kakva prava ili pravnog odnosa niti istinitosti odnosno neistinitosti kakve isprave, već navedeni zahtjev predstavlja zahtjev za utvrđenje činjenica, i to još negativnih činjenica, (i u tom se smislu pozvao na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Revt-79/2003), slijedom čega je ocijenivši da je tužba nedopuštena i da tužitelj nema pravni interes da mu se pruži pravna zaštita kako to zahtijeva, na temelju čl. 187. st. 1. u vezi s odredbom čl. 288. st. 2. ZPP, tužbu tužitelja odbacio kao nedopuštenu.
6. Na žalbene navode tužitelja koji se u suštini svode na tvrdnje da sud nije izveo dokaze koje je tužitelj predložio, valja odgovoriti kako sud ima ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP) te odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka - i nije u obvezi prihvatiti svaki prijedlog stranke za provođenje dokaza, ali ne može otkloniti svoju obvezu da logičnim razlogom obrazloži određeno svoje, a za odluku o predmetu spora bitno činjenično i pravno shvaćanje, a što je u konkretnom slučaju i sud prvog stupnja i učinio. Zahtjevi pravičnosti suđenja u smislu čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori – br. 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, 14/02, 1/06, 2/10) i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, uključuju način predlaganja i prihvaćanja dokaza, a načelo jednakosti oružja, u smislu pravične ravnoteže među strankama, nužno obuhvaća razumnu mogućnost obiju stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima, u takvim uvjetima koji niti jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku. Dakle, ocjena suda o tome koje će dokaze izvesti je diskrecijska, ali je ujedno ograničena načelom poštenog suđenja i procesne ravnopravnosti, koje, između ostalog, podrazumijeva jednak ili približno jednak tretman dokaznih prijedloga stranaka u postupku. Prema shvaćanju ovog suda, u konkretnom slučaju sud prvog stupnja odbijanjem svih dokaznih prijedloga tužitelja, a s obzirom na to da je predmetna deklaratorna tužba nedopuštena, nije povrijedio načelo poštenog suđenja i procesne ravnopravnosti, kao niti odredbu čl. 220. st. 2. ZPP.
7. Naime, pretpostavke za postupanje po deklaratornoj tužbi propisane su odredbom čl. 187. ZPP. Deklaratornom tužbom tužitelj može tražiti da sud utvrdi samo postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave (čl. 187. st. 1. ZPP). Takva tužba može se podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe (čl. 187. st. 2. ZPP). Dakle, ako zakon izričito dopušta određenu tužbu na utvrđenje, sud je dužan samo ispitati jesu li ispunjene zakonom propisane pretpostavke za takvu tužbu, odnosno je li sadržaj deklaratornog zahtjeva takav da se njime traži utvrđenje zakonom dopuštenog sadržaja te je li tužitelj dokazao pravni interes za pravnu zaštitu deklaratornom tužbom.
8. U konkretnom slučaju tužitelj je podnio tužbu radi utvrđenja da tuženici nisu platili sudsku pristojbu, dakle, zahtijevao je utvrđenje negativne činjenice. Kako se utvrđenje činjenica ne može zahtijevati deklaratornom tužbom, nisu ispunjene pretpostavke iz citirane odredbe čl. 187. ZPP u pogledu uvjeta za podnošenje tužbe za utvrđenje.
9. Slijedom navedenih razloga, a budući da je predmetna tužba nedopuštena, to suprotno iznesenom pravnom shvaćanju tužitelja nisu postojali zakonski uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe u smislu odredbe čl. 331.b ZPP, u odnosu na XI. tuženika, dok okolnost što XI. tuženik nije podnio odgovor na tužbe, ne znači da je time priznao tužbeni zahtjev. Naposljetku, činjenica što sud prvog stupnja nije odbio prijedlog tužitelja za donošenje presude zbog ogluhe u odnosu na XI. tuženika, nije utjecala na zakonitost i pravilnost odluke suda prvog stupnja u pobijanom dijelu, pa nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 331.b ZPP, na koju povredu sadržajno upire žalitelj u žalbi.
10. I odluka o troškovima zakonita je i pravilna (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP).
11. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. st. 2. ZPP, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu, i potvrditi rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu.
U Zagrebu 29. kolovoza 2022.
Sutkinja
Vesna Žulj, v.r.
