Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-44/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Ivana Turudića, univ.spec.crim. i Tomislava Juriše članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. B., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavak 2. u svezi stavka 1. točka 1. u svezi članka 153. stavak 1. i u svezi članka 152. stavak 1. u svezi članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi optuženog D. B. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 11.listopada 2021. broj K-6/2019-19, u sjednici vijeća održanoj 29. kolovoza 2022.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba optuženog D. B. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Županijskog suda u Zadru broj K-6/2019 od 11.listopada 2021., optuženi D. B. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv spolne slobode – pokušajem teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 2. u svezi stavka 1. točke 1. u svezi članka 153.stavak 1. u svezi članka 152. stavak 1. KZ/11., a sve u vezi članka 34. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude, pa je temeljem članka 154. stavak 2. i članka 48. stavak 1. u svezi članka 34. stavak 2. u svezi članka 49. stavak 1. točke 3. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca.
1.1. Na temelju članka 56. i 57. KZ/11. optuženom D. B. izrečena je djelomična uvjetna osuda na način da mu je za izrečeni dio kazne zatvora u trajanju od 9 mjeseci izrečena uvjetna osuda, na način da se izvršenje kazne zatvora u trajanju od 9 mjeseci je odgađa za vrijeme od 4 godine, te se ista neće izvršiti ako optuženik u tom roku ne počini novo kazneno djelo. Izrečeni neuvjetovani dio kazne zatvora optuženiku je 7 mjeseci.
1.2. Na temelju članka 54. KZ/11., optuženom D. B. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja i trajanja istražnog zatvora i to od 4. studenog 2014. do 14. studenog 2014. i od 16. travnja 2015. do 16. studenog 2015.godine.
1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1., 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.,-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj 143./12. 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje ZKP/08.) optuženom D. B. naloženo je snašanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 44.997,98 (četrdesetčetiritisućedevetstodevedesetsedam kuna i devedesetosam lipa), u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.
2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio optuženi D. B. po branitelju A. M., odvjetniku u Z., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se „pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi od optužbe, a podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje“.
3. Županijsko državno odvjetništvo u Zadru je podnijelo odgovor na žalbu optuženika s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.
4. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba optuženika nije osnovana.
6. Obrazlažući žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08., optuženik u biti ističe da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, jer ne navodi niti jednu odlučnu činjenicu koju bi prvostupanjski sud propustio utvrditi, što bi imalo za posljedicu da činjenično stanje nije popuno utvrđeno, nego izražava svoje neslaganje sa ocjenom izvedenih dokaza i zaključcima prvostupanjskog suda o odlučnim činjenicama.
7. Međutim nije u pravu žalitelj kada osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći da izostanak drugih ozljeda, osim inkriminiranih, poput modrica koje bi nastale primjenom sile počinitelja, upućuje na zaključak da nije počinjeno kazneno djelo silovanja u pokušaju nego da se radilo o banalnom nagovaranju na spolni odnos. Pritom zanemaruje da je oštećenica zadobila tjelesne ozljede u vidu ogrebotina u području ramena i lijevog zapešća nastale naguravanjem optuženika o grube zidove kupaonice, dakle uporabom fizičke sile, pri čemu je sudsko medicinski vještak isključio način zadobivanja ozljeda oštećene na način kako to iznosi optuženik u svojoj obrani, o čemu je prvostupanjski sud u točki 12. obrazloženja presude, iznio valjane i dostatne razloge zašto nije prihvatio obranu optuženika nego ju pravilno ocijenio usmjerenom ka izbjegavanju kaznene odgovornosti. Isto tako, izostanak oštećenja odjeće oštećenice nije nikakva odlučna i ekskulpirajuća činjenica jer se optuženiku niti ne stavlja na teret da je oštećenicu pokušavao skinuti ili joj trgao odjeću.
7.1. Nije u pravu žalitelj niti kada tvrdi da je aktivni otpor oštećenice započeo tek kada je odgurnula optuženika i udarila ga drvenom lajsnom. Naime, nedvojbeno i pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je oštećenica, nakon što se optuženik skinuo gol i zatražio seks od nje rekla da ne želi i vrišteći pobjegla u kupaonicu gdje je u naguravanju, dakle aktivnom otporu zadobila i opisane tjelesne ozljede. Nadalje, neosnovano žalitelj tvrdi da “niti kombinirano psihološko-psihijatrijsko vještačenje oštećenice ne podupire tezu o silovanju“, jer vještacima nije naloženo niti su oni ovlašteni „podupirati teze o silovanju“, pa je posve promašeno na takav način analizirati njihov nalaz i mišljenje i iznositi kao žalbeni navod.
7.2. Slijedom prethodno navedenog ovaj sud smatra da je činjenično stanje prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio, pa je neosnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. U odnosu na žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona ista se u žalbi isprepliće sa osnovom pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Povredu kaznenog zakona žalitelj vidi u tome što smatra da presuda ne sadrži subjektivni element, jer da u „izreci presude izostaje opis namjere i svijesti da se sila primjenjuje s ciljem svladavanja otpora žrtve kako bi ju se prinudilo na neželjeni spolni odnos“. Nasuprot tome ovaj sud smatra da su u pobijanoj presudi jasno i potpuno opisani i navedeni svi subjektivni elementi kaznenog djela silovanja u pokušaju. Kazneno djelo silovanja se po prirodi stvari može počiniti samo s izravnom namjerom a ostali subjektivni elementi su precizno i jasno opisani, pa je i taj žalbeni razlog ocijenjen kao neosnovan.
9. S obzirom da žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, taj dio prvostupanjske presude ispitan je po službenoj dužnosti, sukladno članku 478. ZKP/08.
9.1. Ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje treba uzeti u obzir prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne i da je dao primjeren značaj pravilno utvrđenim olakotnim (neosuđivanost prije počinjenja djela i da je otac malodobnog djeteta) i otegotnim (osuđivanost nakon počinjenja djela, između ostalog i kaznenog djela silovanja što upućuje da nakon počinjenja ovog djela svoje ponašanje nije uskladio sa zakonom) okolnostima. Stoga je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve navedene okolnosti, kao okolnosti koje su bile od utjecaja na odmjeravanje kazne u smislu članka 47. stavka 1. KZ/11. i te okolnosti, uz okolnost da je kazneno djelo ostalo u pokušaju, ispravno vrednovao kada je optuženom D. B. odmjerio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, a potom mu na temelju članka 57. KZ/11. izrekao djelomičnu uvjetnu osudu. Ispravno je optuženiku izrečena djelomična uvjetna osuda, jer je za očekivati da će takva kaznena sankcija ostvariti svrhu kažnjavanja, prije svega utjecati na optuženika da ne čini kaznena djela, kao i sve druge, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti optuženiku ponovno uključivanje u društvo
10. Slijedom navedenog, a budući da ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, u smislu članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem čl. 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude
Zagreb, 29. kolovoza 2022.
Predsjednica vijeća
dr.sc.Tanja Pavelin, v.r.
