Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 26 Gž Ovr-720/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice S. S. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Z., protiv ovršenice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Z., radi ovrhe na novčanoj tražbini, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-716/2022-2 od 24. ožujka 2022., 29. kolovoza 2022.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovršenice Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-716/2022-2 od 24. ožujka 2022.
II. Odbija se zahtjev ovršenice za naknadu troška žalbenog postupka.
III. Odbija se zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem naloženo je ovršenici da naknadi ovrhovoditeljici trošak postupka izravne naplate u iznosu od 546,87 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 24. ožujka 2022. pa do isplate.
2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), a koji se ima primijeniti u ovoj pravnoj stvari na temelju odredbe članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje: OZ). Predlaže pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno rješenje ukinutu, postavljajući ujedno i zahtjev za naknadu troška za sastavljanje žalbe u iznosu od 312,00 kuna.
3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditeljica je osporila žalbene navode ovršenice, predlažući žalbu odbiti, uz naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 78,13 kuna.
4. Žalba ovršenice nije osnovana.
5. Prilikom ispitivanja predmetnog rješenja i postupka koji mu je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 381. ZPP-a.
6. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem naloženo je ovršenici da naknadi ovrhovoditeljici trošak postupka izravne naplate u iznosu od 546,87 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, koji trošak se odnosi na zastupanje ovrhovoditeljice po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje: Tarifa) i to sukladno Tbr. 32. toč. 2. Tarife, trošak pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti - 25 bodova, što uz vrijednost boda od 10,00 kuna (Tbr. 50. Tarife) iznosi 250,00 kn, a što uvećano za PDV (25%) u iznosu od 62,50 kuna (Tbr. 42. Tarife), sveukupno iznosi 312,50 kuna, zatim sukladno Tbr. 11. toč. 5. Tarife, trošak sastava prijedloga radi dostave pravomoćne i ovršne presude na provedbu Financijskoj agenciji i to 12,5 bodova, što uz vrijednost boda od 10,00 kuna (Tbr. 50. Tarife), iznosi 125,00 kn, a što uvećano za PDV (25%) u iznosu od 31,25 kuna, sveukupno iznosi 156,25 kuna te konačno sukladno Tbr. 11. toč. 8. Tarife, trošak sastava podneska od 3. ožujka 2022. kojim je stavljen zahtjev za naknadu troškova, i to 6,25 bodova, što uz vrijednost boda od 10,00 kuna (Tbr. 50. Tarife), iznosi 62,50 kn, a što uvećano za PDV (25%) u iznosu od 15,62 kuna, sveukupno iznosi 78,12 kuna,.
7. Kako to proizlazi iz stanja spisa i obrazloženja pobijanog rješenja, prvostupanjski sud je prihvatio zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troškova izvansudske ovrhe pozivom na odredbu članka 14. st. 4. OZ-a.
8. Iz stanja spisa i žalbenih navoda proizlazi da između stranaka nije sporno kako ovršenica nije dobrovoljno podmirila tražbinu iz ovršne isprave (presude Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-1521/17 od 21. studenog 2018., a kojom je naloženo ovršenici naknaditi ovrhovoditeljici trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 kuna) te da je ovrhovoditeljica iskoristila zakonsku mogućnost da radi provedbe postupka prisilne naplate angažira profesionalnog punomoćnika- odvjetnika.
9. Odredbom članka 14. stavak 4. OZ-a propisano da je ovršenik, odnosno protivnik osiguranja dužan ovrhovoditelju, odnosno predlagatelju osiguranja naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje.
10. Ujedno se napominje da je na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 29. ožujka 2018., prihvaćeno pravno shvaćanje po kojem se troškovi izravne naplate trebaju priznati kao dio troškova ovršnog postupka.
11. Po ocjeni ovog suda, u pogledu navedenih troškova ovršnog postupka, pobijana odluka je pravilna u osnovu i visini.
12. Naime, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da ovrhovoditeljici pripada nagrada za pribavljanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti po punomoćniku u iznosu od 250,00 kuna sukladno Tbr. 32. st. 2. Tarife, uvećano za 25% PDV-a, što sveukupno iznosi 312,50 kuna. Suprotno prigovorima ovršenice, navedeni trošak je bio potreban i opravdan trošak za provođenje postupka izravne naplate sukladno čl. 14. st. 4. OZ-a, iz razloga što bez dokaza da je ovršna isprava pravomoćna i ovršna, ovrhovoditeljica ne bi mogla zatražiti provedbu ovrhe, s time da je iz samog zahtjeva za izravnu naplatu od 6. prosinca 2021. (list 5-6 spisa), jasno vidljivo da ga je ovrhovoditeljica FINA-i podnijela putem punomoćnika – odvjetnika i da je uz njega, između ostalog, priložila i izvornik ovršne odluke.
13. Kako je odredbom čl. 209. OZ-a propisano da ovrhovoditelj može izravno od FINA-e tražiti naplatu tražbine samo na temelju ovršne odluke domaćeg suda koja ima izdanu potvrdu ovršnosti, navedena odluka je svakako morala sadržavati i klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti. Stoga je takav trošak bio potreban.
14. Nije sporno da sud za izdavanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti ne zaračunava nikakvu naknadu, ali punomoćnik ovrhovoditeljice prema Tbr. 32. toč. 2. i 3. Tarife, ima pravo za navedenu radnju zatražiti odvjetničku nagradu.
15. Nadalje, ovrhovoditeljici pripada sukladno Tbr. 11. toč. 5. i Tbr. 7. toč. 1. Tarife, pravo na naknadu troška sastava prijedloga radi dostave pravomoćne i ovršne presude na provedbu Financijskoj agenciji, sveukupno u iznosu od 156,25 kuna.
16. Naime, izravna naplata novčane tražbine na temelju ovršne sudske odluke specifičan je postupak prisilnog ostvarenja novčane tražbine izvan suda, pred posebnim tijelom kojemu je provođenje takvih postupaka zakonom dano u nadležnost pa, suprotno žalbenim prigovorima ovršenice, ovrhovoditeljica ima pravo na trošak sastava zahtjeva za izravnu naplatu po punomoćniku odvjetniku, jer bez takvog zahtjeva ne može pokrenuti postupak izravne naplate.
17. Pravilan je i zaključak suda prvog stupnja u odnosu na trošak sastavljanja podneska od 3. ožujka 2022. kojim je stavljen zahtjev za naknadu troškova, pri čemu pravilno prvostupanjski sud obrazlaže da ovrhovoditeljica samo u ovom postupku može ostvariti naknadu troškova izvansudske ovrhe (izravne naplate), u kojem podnesku je ovrhovoditeljica specificirala trošak ovrhe čiju isplatu zahtjeva, a da bez podneska kojim se traži naknada troškova postupka izvansudske ovrhe (izravne naplate), ovrhovoditeljica ne bi mogla ostvariti te troškove, koje troškove je prouzročila upravo ovršenica ne ispunivši svoju obvezu dobrovoljno. Stoga se radi o trošku koji je bio neophodan i nužan u smislu odredbe čl. 14. st. 4. OZ-a., kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja.
18. Budući je ovrhovoditeljica zatražila troškove postupka koji su joj nastali i bili potrebni u svezi s određivanjem ovrhe, a koji su posljedica nepostupanja ovršenice po ovršnoj ispravi na temelju koje je određena izravna naplata, proizlazi da u ovom predmetu nije riječ o nikakvoj zloupotrebi prava od strane ovrhovoditeljice pa tako niti o povredi odredbe čl. 6. OZ-a, slijedom čega je ovršenica temeljem čl. 14. st. 4. OZ- a, dužna snositi trošak odvjetnika kojeg je ovrhovoditeljica angažirala za zaštitu svojih interesa i kojeg je sud prvog stupnja pravilno utvrdio u iznosu od 546,87 kuna.
19. Stoga, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je ovrhovoditeljici priznao trošak postupka izravne naplate u sveukupnom iznosu od 546,87 kuna, pri čemu pozivanje ovršenice na protek roka za pravodobno podnošenje zahtjeva za naknadu troška, također nije osnovano. To stoga što je ovrhovoditeljica zahtjev za naknadu troškova od 3. ožujka 2022. (list 1-3 spisa), stavila u za to propisanom zakonskom roku od 30 dana od dana završetka postupka, koji postupak je završio naplatom predmetne tražbine 9. veljače 2022., kako to proizlazi iz specifikacije izvršenja osnove za plaćanje FINA-e od 28. veljače 2022. (list 15 spisa).
20. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sastanku s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 21. studenog 2018. u odnosu na pitanje može li se ovrha na novčanim sredstvima ovršenika smatrati dovršenom dostavom rješenja o ovrsi FINI odnosno banci na provedbu u smislu odredbe čl.73.OZ-a, zaključeno je da se ovrha ne može smatrati dovršenom samo dostavom rješenja o ovrsi ovršenikovom dužniku pa valja uzeti da se ovrha u konkretnom slučaju smatra dovršenom, kao što to ovrhovoditeljica i određuje u podnesenom zahtjevu - dana 9. veljače 2022. kada je Financijska agencija postupila po podnesenom zahtjevu za izravnu naplatu i prenesla zaplijenjenu tražbinu na račun ovrhovoditeljice, slijedom čega je i zahtjev za naknadu troškova podnesen dana 3. ožujka 2022., pravodoban i u roku normiranom odredbom čl. 14.stav.6. OZ-a.
21. S obzirom na sve naprijed navedeno, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja pod točkom I.
22. Zahtjev ovršenice za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove odluke.
23. Zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troška za sastavljanje odgovora na žalbu je neosnovan jer isti, s obzirom na sadržaj, nije bio potreban za donošenje odluke u žalbenom postupku (čl. 155. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. i 14. st. 4. OZ-a) te takav trošak, koji nije opravdan, ne može biti ni stavljen na teret protivne stranke, slijedom čega je riješeno kao u izreci pod točkom III. ovog rješenja.
U Zagrebu 29. kolovoza 2022.
Sutkinja:
Roberta Pandža, v.r.