Republika Hrvatska

Poslovni broj: Gž-257/2022-

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud,po sutkinji Ankici Matić na temelju nacrta odluke sudske savjetnice Ivane Hrkać, u pravnoj stvari tužitelja M. J. V. iz S. N., OIB: ..., zastupane po punomoćniku J. T., odvjetniku iz Z., protiv tuženika A. O. d.d. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici T. S. S., odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & P. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-701/2013-92 od 12. siječnja 2022., 29. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-701/2013-92 od 12. siječnja 2022. u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je odbijen tužbeni zahtjev.

II. Preinačava se odluka o trošku sadržana pod točkom II. izreke presude Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-701/2013-92 od 12. siječnja 2022. i u tom dijelu rješava:

"Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka za iznos od 8.937,50 kuna, odnosno preko iznosa od 16.910,00 kuna"

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 8.060,00 kn na ime naknade neimovinske i imovinske štete (točka I. izreke) te joj je naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 25.847,50 kuna s pripadajućim zateznima kamatama (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužiteljica, pobijajući je u cijelosti, zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19, 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP). Žalbenom sudu predlaže preinaku pobijane presude na način da se tužbeni zahtjev prihvati uz obvezu tuženika na naknadu troškova postupka, podredno predlaže ukinuti ju i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je osnovana samo u odnosu na odluku o troškovima postupka.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koju je pretrpjela kao posljedicu ozljede u prometnoj nezgodi od 19. svibnja 2010. i u kojoj je ona sudjelovala kao putnik u vozilu.

6. Tužiteljica je tužbom zahtijevala isplatu iznosa od 16.960,00 kuna, a konačno uređeni tužbeni zahtjev postavila je podneskom od 10. ožujka 2021. i on je usmjeren na isplatu iznosa od 8.060,00 kuna. S obzirom na vrijednost predmeta spora, u konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbi čl. 467. ZPP-a, što prvostupanjski sud i navodi u uputi o pravnom lijeku.

7. Prvostupanjski je sud utvrdio odlučne činjenice:

- tužiteljica je stradala kao putnica u vozilu Kia Picanto registracijskih oznaka ZG ..., a nezgodu je skrivio I. Š. upravljajući vozilom registracijskih oznaka DE ..., koje je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika,

- prema vještačenju prof. dr. sc. M. F., tužiteljica je zadobila trzajnu ozljedu vratne kralježnice zbog koje nije ostalo trajnih posljedica ali je pretrpjela strah i bolove, te joj je određeno vrijeme trebala tuđa pomoć kod svakodnevnih aktivnosti,

- vještakinja dipl. ing. M. B. ne može sa sigurnošću utvrditi o kakvom se sudaru radi (okrznuću ili udaru vozila), budući da ne raspolaže potrebnim podacima o konfiguraciji sudara i smjeru kretanja vozila prije i poslije sudara, može samo pretpostaviti da se radi o bočnom okrznuću,

- imenovana vještakinja je ustvrdila da se brzina kretanja vozila tužiteljice nakon sudara promijenila između 5 i 10 km/h,

- prema vještaku dr. P. B., kod takve promjene brzine kretanja vozila, predmetna ozljeda mogla je nastati uz postojanje dva uvjeta kumulativno: da je promjena brzine u konkretnoj situaciji bila pri gornjoj granici procijenjenog raspona (iznad 9,5 km/h) i da je tužiteljica već ranije imala degenerativne promjene vratne kralježnice,

- isti vještak navodi da su takve promjene prisutne u velikom dijelu populacije neovisno o životnoj dobi, da simptomi tih promjena mogu biti blaži ili izraženiji, no da se veliki broj ljudi zbog ovakvih tegoba ne javlja liječniku,

- svjedokinja A. F., koja je također bila putnica u vozilu Kia Picanto u vrijeme nezgode također je bila ozlijeđena, iskazuje da udar pri srazu vozila nije bio jak, ali su ipak ozljede nastale,

- C. O. je, kao odgovorni osiguratelj vozila Kia Picanto već isplatio tužiteljici i imenovanoj svjedokinji određene iznose na ime naknade štete po osnovi osiguranja putnika u vozilu,

- C. O. je pokrenula parnicu protiv J. O. (koji je pravni prednik ovdje tuženika) radi regresne isplate tih iznosa, postupak je se vodio na Trgovačkom sudu u Zagrebu pod poslovnim brojem P-5962/2010 te je tužbeni zahtjev C. O. d.d. pravomoćno odbijen,

- presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-738/2016 od 30. siječnja 2019. navodi „prometnim vještačenjem utvrđeno da je okrznuće vozila, prilikom njihova mimoilaženja, na vozilu tužiteljeve osiguranice prouzročilo samo minimalna oštećenja u vidu blažih oguljotina boje te je imalo samo zvučni, a ne i dinamički efekt, odnosno da nije moglo utjecati na promjenu brzine ili pravca kretanja vozila tužiteljeve osiguranice, pa tako ni tijela putnika u njenom vozilu nisu mogla posljedično imati tendenciju nabačaja niti na koju stranu“.

8. Kod navedenih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski sud pobijanom presudom odbija tužbeni zahtjev tužiteljice obrazlažući kako je na tužiteljici bio teret dokaza da je pretrpjela trzajnu ozljedu vratne kralježnice u predmetnoj nezgodi. Pri tome sud drži da je ona dokazala ispunjenje jedne pretpostavke- promjenu brzine kretanja vozila koja je bila potrebna da bi do ozljede došlo, ali da nije dokazala da je od prije imala degenerativne promjene na vratnoj kralježnici, kao drugi uvjet za nastanak te ozljede. Navodi da je tužiteljica imala 29 godina u trenutku nastanka nezgode, a iz medicinske dokumentacije, niti iz vještačenja, ne proizlazi da bi već imala degenerativnih promjena na kralježnici.

9. U sporovima male vrijednosti, pozivom na odredbu čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda se ne može pobijati zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Sukladno tome, ovaj drugostupanjski sud ne može preispitivati pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda usmjerenih na činjenična utvrđenja iz pobijane presude, premda svoje navode tužiteljica prikazuje kao žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

10. Međutim, u pravu je tužiteljica kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koja uvijek postoji ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

11. Dakle, kod vještakove konstatacije da su degenerativne promjene vratne kralježnice raširena pojava koja često ostaje neevidentirana u medicinskoj dokumentaciji, sud čini opisanu bitnu povredu postupovnih odredbi kad obrazlaže da postojanje istih tužiteljica nije dokazala jer postojanje tih promjena ne proizlazi iz medicinske dokumentacije, niti iz vještačenja.

12. Ipak, po ocjeni ovog suda, unatoč ostvarenju navedene bitne povrede odredbi postupka, trebalo je isto odlučiti o tužbenom zahtjevu, ali iz drugih razloga. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu štete, ali ne iz razloga što tužiteljica nije dokazala pretpostavke za nastanak predmetne nezgode, već zato što nisu ispunjene sve pretpostavke tuženikove odgovornosti za predmetnu štetu iz čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11.).

13. S obzirom na utvrđenje prvostupanjskog suda da presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-738/2016 od 30. siječnja 2019. utvrđeno da se radilo o okrznuću vozila, da su na vozilima nastale samo blaže oguljotine boje te da je imalo samo zvučni, a ne i dinamički efekt, ovaj sud, primjenom odredbe čl. 373.a st. 3. ZPP-a, nalazi da ozljede u konkretnom slučaju nisu mogle nastati, odnosno nisu u uzročnosti s prometnom nezgodom od 19. svibnja 2010.

14. U odnosu na žalbeni navod tužiteljice da sud tuženiku nije smio dopustiti predlaganje novih dokaza nakon zaključenja prethodnog postupka, navesti je da je ovaj postupak pokrenut 22. veljače 2013. Odredba čl. 299. ZPP-a, koja propisuje strankama dužnost već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke, uvedena je odredbom čl. 69. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, Narodne novine 25/13 (dalje: ZIDOZ/13), koji je stupio na snagu 1. travnja 2013. Budući da odredbom čl. 102 ZIDOZ/13 nije propisana retroaktivna primjena citirane odredbe, ne može se primijeniti u konkretnom slučaju, pa se ovaj žalbeni navod ukazuje neosnovanim.

15. Stoga je trebalo na temelju odredbe čl. 373. a st. 3. ZPP-a u svezi s odredbama čl. 467. ZPP-a, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao pod točkom I. izreke.

16. Pri odlučivanju o troškovima postupka, prvostupanjski je sud priznao tuženiku troškove odgovora na tužbu u visini 100 bodova prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje: Tarifa), trošak pristupa na 8 ročišta u visini 1150 bodova Tarife, te trošak 6 podnesaka u visini 525 bodova Tarife, sve uvećano za pripadajući PDV, kao i troškove vještačenja u iznosu od 3.400,00 kuna i pristojbu za odgovor na tužbu 260 kuna, odnosno sveukupno 25.847,50 kuna.

17. Kako je tuženik u cijelosti uspio u parnici, na temelju odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbama čl. 155. ZPP-a, prema vrijednosti predmeta spora, pripada mu pravo na trošak odgovora na tužbu i četiri obrazložena podneska (Tbr 8.1. Tarife) u visini 500 bodova s pripadajućim PDV-om. Također mu pripada i pravo na trošak za pristup na ročišta održana 15. rujna 2014., 11. ožujka 2015., 16. svibnja 2016., 1. veljače 2018. 14. rujna 2018., 17. siječnja 2019., 9. travnja 2019., 21. studenog 2019., 4. ožujka 2021., svako po 100 bodova, te za ročišta 4. ožujka 2021. i 2. prosinca 2021. po 75 bodova, odnosno 1050 bodova s pripadajućim PDV-om (Tbr. 9.1.). Za ročišta održana 14. rujna 2018., 1. listopada 2020. i 24. studenog 2020. pripada mu pravo na ukupno 150 bodova (Tbr. 9.2 Tarife), uvećano za PDV.

18. Dakle, tuženikovi ukupni troškovi zastupanja iznose 1060 bodova, što prema vrijednosti boda i uvećano za PDV iznosi 13.250,00 kuna. Tome iznosu treba pridodati iznos od 3.400,00 kuna za troškove vještačenja i pristojbu za odgovor na tužbu 260 kuna, pa su sveukupni tuženikovi troškovi 16.910,00 kuna, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

19. Tužiteljici nije priznat trošak žalbe jer je uspjela samo u pogledu troškova postupka, kao sporedne tražbine, a žalila je se i u glavnoj stvari.

20. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 29. kolovoza 2022.

Sutkinja:

Ankica Matić, v. r.