Pn-26/2019
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Draganu Ramljaku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Ž. L., S. O.:
…zastupanog po punomoćniku J. M., odvjetnici u S.
protiv tuženika R. H. zastupanog po O. S. radi naknade štete nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 13.
srpnja 2022 u nazočnosti punomoćnika tužitelja B. Č. odvjetnika u S. te zz tuženika M. T. na ročištu za objavu dana 26. kolovoza 2022
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana plati tužitelju iznos od 5.000,00 kn sa zateznom kamatom po stopi određenoj propisom iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a koja teče od 22. prosinca 2014. pa do isplate.“
II. Nalaže se tužitelju da u roku 15 dana nadoknadi tuženoj parnične troškove u iznosu od 1.500,00 kn.
Obrazloženje
1. U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 10. siječnja 2019. tužitelj ističe kako je protiv tužitelja tuženikovo Ž. odvjetništvo u S. povelo kazneni postupak koji se vodio pred tuženikovim Ž. sudom u S. pod brojem K.16/2001. Tužitelj da je lišen slobode 15 rujna 1996. o čemu da je P. U. S.-
sastavila izvješće o lišenju slobode broj.
Nakon toga da je sud donio rješenje o provođenju istrage, pa je sud i proveo istragu protiv tužitelja. Nakon završene istrage tuženikovo županijsko odvjetništvo da je protiv tužitelja podnijelo optužnicu broj K..117/96 od 29.12.2000., pa je tuženikov županijski sud u S. sudio tužitelju u predmetu K.16/01.
Dana 27. lipnja 2014. tuženikov Ž. sud u S. da je donio presudu kojom je tužitelja oglasio krivim za kaznena djela iz čl.337. st. 4.KZH i dr., pa ga je taj sud osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Sudac Ž. suda u S. M. P. je H. odvjetničkoj komori podnio disciplinsku prijavu
protiv tužitelja i dostavio joj je presudu Ž. suda u S. broj K.16/01 od 27. lipnja 2014.
Hrvatska odvjetnička komora da je dana 8. rujna 2014. donijela rješenje broj 7070/2014 kojim je tužitelju obustavljeno obavljanje odvjetništva i to radi toga jer je oglašen krivim i osuđen presudom K.16/01 Ž. suda u S.. V. sud
R. H. je ukinuo osuđujuću presudu K.16/01 Ž. suda i suca
M. P. da se na takav način ne sudi, te je protiv tužitelja odbio optužbu.
Tužitelj je u tužbi nadalje naveo da za vrijeme trajanja zabrane obavljanja odvjetništva tužitelj nije mogao obavljati odvjetničke poslove, nije mogao zastupati, nije mogao sastavljati isprave, nije mogao davati pravne savjete itd., pa da je pretrpio štetu.
Tužitelj da je postupio prema propisu iz članka 186. Zakona o parničnom postupku i zatražio od tužene da se u mirnom postupku dogovore o naknadi štete ali da je tuženikov zastupnik po zakonu L. P., zamjenik O. državnog odvjetnika u S. odbio zahtjev za mirno rješenje spora navodeći:
''Obzirom da u postojanju tijela kaznenog progona u navedenom kaznenom postupku koji je vođen protiv podnositelja ne nalazimo elemente nezakonitog ili nepravilnog rada za koji bi odgovarala R. H., to u konkretnom slučaju nisu ostvarene materijalno-pravne pretpostavke za odgovornost R. za eventualnu štetu koju je pretrpio podnositelj zahtjeva.'' Tužitelj ne problematizira to što zamjenik sebi daje kraljevsku množinu (''ne nalazimo''). Pri tome tužitelj mora primijeniti da formulacija koju je zamjenik u svom dopisu istakao, a koja glasi:
''naime, uz zahtjev nije priložena nikakva relevantna dokumentacija niti je navedeno kojim bi radnjama tijela kaznenog progona podnositelju bila pričinjena šteta'', pokazuje određenu dozu nerazumijevanja našeg pravosudnog sustava, jer sud ipak nije organ kaznenog gonjenja, kako to pogrešno smatra zamjenik.
2. U odgovoru na tužbu, zastupnik po zakonu tužene predlaže sudu odbaciti predmetnu tužbu kao nedopuštenu obzirom da u konkretnom slučaju nije ostvarena pozitivna procesna pretpostavka propisana odredbom čl.186.a Zakona o parničnom postupku. Tužena navodi da kada se usporedi zahtjev za mirno rješenje spora i predmetna tužba, evidentno je da za mirno rješenje spora nije sadržavao sve potrebne elemente koje sadržava tužba, radi čega se ima smatrati da taj zahtjev nije bio uredan te kao takav ne udovoljava procesnim uvjetima propisanim odredbama čl.186.a ZPP-a. Nadalje, tužena smatra kako je tužitelj zlorabio procesna ovlaštenja obzirom da je podnio jedan podnesak kojeg je nazvao zahtjevom za mirno rješenje spora da bi, nakon što zz tužene nije udovoljio tom podnesku, protiv tužene podnio nekoliko tužbi. Zz tužene smatra da takvo postupanje tužitelja predstavlja zabranjene dispozicije iz odredbe čl.3.st.3 ZPP-a.
3. Sud je tijekom postupka izveo dokaz pregledom očitovanja O. državnog odvjetništva u S. broj: N.. od 3. prosinca 2018, spis
O. komore br. P.-596/14, te spis Ž. suda u S. K.-12/10, te
spis Ž. suda u S. K. -16/01.
4. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
5. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
6. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.
7. Po ocjeni suda činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari je izvedenim dokazima dovoljno raspravljeno i utvrđeno u mjeri koja dopušta da se na tom činjeničnom stanju, primjenom materijalnih propisa, zasnuje pravilna i na zakonu utemeljena odluka.
8. Za napomenuti je da je sud sve izvedene dokaze, kao i dokaznu snagu istih cijenio savjesno i brižljivo, dovodeći ih u vezu sa drugim dokazima te odredbama zakona, sve u smislu odredbe članka 8. ZPP-a.
9. Odredbom članka 1045. ZOO-a popisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje! Za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju. Za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u drugim slučajevima predviđenim zakonom.
10. Odredbom članka 1046. ZOO-a propisano je da je šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
11. Odredbom članka 1085. St 3 ZOO-a propisano je da kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. Naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja.
12. Člankom 1086. ZOO-a propisano je da obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.
13. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete.
14. Među strankama je sporno i osnov i visina tužbenog zahtjeva.
15. Pregledom spisa Ž. suda u S. K.-12/10 ovaj sud zaključuje
kako u istom nisu ostvarene materijalno pravne pretpostavke za odgovornost tužene za eventualnu štetu koju je pretrpio tužitelj, obzirom da je ovaj sud utvrdio kako u postupanju pravosudnih tijela u svezi vođenja kaznenog postupka protiv tužitelja nije bilo elemenata nezakonitog, odnosno nepravilnog rada. Nadalje, mjera zabrane tužitelju obavljanja odvjetničke djelatnosti je u cijelosti utemeljena na pozitivnim propisima, što znači da ne postoji element protupravnosti kao pretpostavka za zasnivanje odgovornosti za štetu.
16. Iz ovako provedenog dokaznog postupka, ovaj sud utvrđuje kako disciplinska mjera koju je tužitelju izrekla O. komora, i to iz razloga vođenja kaznenog postupka protiv tužitelja u potpunosti je utemeljena na zakonu, što znači da ne postoji element protupravnosti.
17. U pravu je tužena kad navodi da vođenje kaznenog postupka protiv neke osobe pa tako u ovom slučaju i protiv tužitelja, samo po sebi ne daje pravo potraživati naknadu štete ukoliko se ne dokaže da je vođenje kaznenog postupka imalo elemente šikanoznog postupanja tj. da se bez ikakvog utemeljenja ustrajalo u kaznenom progonu, a što u konkretnom slučaju nije riječ.
18. Iz cjelokupnog procesnog gradiva koje prileži u kaznenom predmetu koji se vodio protiv tužitelja proizlazi da je tijekom cijelog trajanja kaznenog postupka postojao izrazito visok stupanj osnovane sumnje da je ovdje tužitelj kao okrivljenik a kasnije i optuženik u postupku ostvario obilježja kaznenog djela koja su mu stavljena na teret. Da je tome tako potvrđuje i činjenica da je tužitelj prvostupanjskom kaznenom presudom nepravomoćno i osuđen da bi po njegovoj žalbi protiv iste presude V. sud R., ista bila prihvaćena i optužba odbijena i to iz razloga što je V. sud R. za uzeo stajalište da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni zakona o nezastarijevanju ratnog profiterstva.
19. Dakle, u pozitivnom materijalnom pravu ne postoji uporište za ovako postavljeni tužbeni zahtjev, zbog čega je istog valjalo dobiti.
20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154.st.1 Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11), u daljnjem tekstu ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12) u daljnjem tekstu Tarifa.
21.Tuženoj je, a s obzirom na vrijednost predmeta spora valjalo priznati troškove i to: sastav odgovora na tužbu 75 bodova, zastupanje na ročištu od 13. 07.2022, svako po 75 bodova odnosno ukupno 150 bodova što uz vrijednost boda s paušalom od 10 kn daje iznos od 1.500,00 kn koji iznos je i određen u izreci ove presude.
U S., 26. kolovoza 2022.
S U D A C:
DRAGAN RAMLJAK v. r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud u S. u 3 primjerka.
DNA:
- pun. tužitelja
- zz tuženika
- u spis
