Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ČAKOVCU

Broj : 7 Pn-109/21-21

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Valentini Varga Gombar, u pravnoj stvari tužiteljice S. B., P., N., OIB:…, zastupana po punomoćniku B. K., odvjetniku iz V., protiv tuženika W. O. V. I. G. d.d. OIB:…, Z., zastupanog po D. R., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, nakon održane i zaključene, glavne i javne rasprave dana 13. srpnja 2022.god. u nazočnosti tužiteljice S. B., zamjenice punomoćnika tužiteljice A. Č., odvjetnice iz V. i zamjenice punomoćnice tuženika S. Š. B., odvjetnice iz Z., dana 26. kolovoza 2022.god., objavio je i

p r e s u d i o je :

I. U cijelosti s e o d b i j a tužbeni zahtjev tužiteljice B. S. koji glasi :

" 1. Nalaže se tuženiku W. O. V. I. G. d.d. OIB:…, Z., da tužiteljici S. B., P., N., OIB: …, na ime:

- naknade neimovinske štete isplati iznos od 112.500,00 kn (stoidvanaesttisućaipetsto kuna ), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3.4.2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

- imovinske naknade isplati iznos od 6.000,00 kn (šesttisuća kuna ), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku W. O. V. I. G. d.d. OIB:…, Z., da tužiteljici S. B., P., N., OIB: …, naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici B. S. da tuženiku W. O. V. I. G. d.d. naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 18.750,00 kuna (osamnaesttisućasedamstoipedeset kuna), u roku od 15 dana.

Obrazloženje:

užiteljica je ovome sudu dana 30. rujna 2021.god. podnijela tužbu protiv tuženika, radi naknade štete u kojoj navodi da se dana 11.3.2021. oko 06,30 sati na državnoj cesti broj …, na relaciji između T. i G. H., došlo je do prometne nesreće u kojoj je sestra tužiteljice sudjelovala kao vozačica bicikla na koju je naletjelo teretno vozilo marke M., broj šasije …, reg. oznake ČK

…, u vlasništvu

L. O. iz T., a kojim je teretnim vozilom u trenutku predmetne prometne nezgode upravljao štetnik D. I. iz T., uslijed čega je sestra tužiteljice od posljedica zadobivenih ozljeda preminula. Navodi da je tužiteljica S. B. sestra pokojne D. O. i tužiteljica zbog smrti sestre trpi duševne boli te ostvaruje pravo na pravičnu novčanu naknadu za duševne boli zbog smrti sestre jer su iste bile čvrsto, emocionalno i ekonomski povezane nakon što više nisu živjele na istoj adresi. Tužiteljica živi u istom naselju u kojem je živjela i pok. D. O. i sa sestrom se redovito posjećivala i družila. Zbog neposredne blizine njihovih kuća više puta dnevno su se viđale, često puta i zajedno pripremale obroke za svoje obitelji, radilo se o „ženskom druženju“ tijekom kojeg su međusobno dogovarale, brinule i skrbile o zajedničkim roditeljima za vrijeme njihovog života, zajednički su ih pokopale i brinule o grobu, a nakon toga su izmjenjivale svoja bračna iskustva, zajednički brinule o odgoju djece te zajedno slavile rođendane, vjerske blagdane te ostala događanja u njihovim obiteljima. Tužiteljica je doživjela veliku bol saznanjem za smrt sestre. Nakon pogreba, tužiteljica i dalje svakodnevno brine o obitelji poginule sestre te trpi bol zbog gubitka bliske osobe, a koja se ogleda u nedostatku ljubavi, pažnje i njege koju joj je sestra pružala za vrijeme života.

užiteljica se poziva na čl. 1101. Zakona o obveznim odnosima, te ističe da su tužiteljica i njezina pokojna sestra, iako više nisu živjele zajedno, svakodnevno bile upućene jedna na drugu te s ostalim sestrama, međusobno si pomagale te je među njima postojala zajednica, osim u emocionalnom, i u ekonomskom smislu. Tužiteljica i njezina sestra, svakodnevno su dogovarale poslove koje će raditi i na koji način će prehranjivati svoju obitelj te je između njih postojala zajednica u ekonomskom smislu. Naime, radi se o ženama romske nacionalne manjine koje nisu bile stalno zaposlene već su za obitelj skrbile na način da su sakupljale boce i sumještanima iz obližnjih sela pomagale u poljoprivredi i to na način da su dogovarale, svaka u svojem mjestu, na koje će radove ići tako da su zajedno, s ostalim sestrama, radile na poljoprivredi. Radilo se o ekonomskoj zajednici sestara koje su prihvaćale i obavljale veće poljoprivredne radove jer pojedinačno ne bi bile dovoljne za veće radove. Navedeni radovi su se uobičajeno plaćali u novcu „na ruke“ ili bi za zauzvrat dobivale poljoprivredne proizvode (krumpir, luk, brašno, piliće, jaja i dr.) i staru odjeću, koju bi nakon toga međusobno pregledavale i razmjenjivale ovisno o tome kojoj je šta u tom trenutku bilo potrebno. Tužiteljica i njezina pokojna sestra su ujedno jedna drugoj pomagale kod čuvanja djece i unučadi, kad bi jedna bila na obavljanju radova u poljoprivredi tada bi druga čuvala djecu i unuke kako svoje tako i od sestre. Radi svega navedenog, a sukladno Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete na ime neimovinske i imovinske štete prouzročene tužiteljici predmetnim štetnim događajem potražuje s osnova pravične novčane naknade zbog smrti sestre iznos od 112.500,00 kuna, zatim potražuje uobičajene pogrebne troškove, sukladno sudskoj praksi, a koji se odnose na troškove vijenca, cvijeća i svijeća te troškova odjeće u crnoj boji koja se nosi ne određeno vremensko razdoblje nakon smrti bliske osobe. Temeljem navedenog pravnog osnova, tužiteljica potražuje imovinsku naknadu i to s osnova troškova vijenac i cvijeća iznos od 3.000,00 kuna i s osnova troškova crnine iznos od 3.000,00 kuna, odnosno ukupno od tuženika potražuje iznos 118.500,00 kuna, zajedno sa zateznim kamatama od prvog dana nakon podnošenja Zahtjeva za naknadu štete za neimovinsku štetu od 14.04.2021. pa do isplate, dok s osnova imovinske naknade potražuje zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja presude.

užiteljica još navodi da je nakon nastanka štete od tuženika mirnim, izvansudskim putem tražila naknadu štete, međutim, tuženik u svom odgovoru nije osporio odgovornost već je Zahtjev za naknadu štete otklonio iz razloga što tužiteljica nije živjela u ekonomskoj zajednici sa pok. D. O., radi čega Zahtjev smatra pravno neosnovanim.

ana 04. listopada 2022.god. je zaprimljen podnesak tužiteljice kojim naznačuje točan OIB (osobni identifikacijski broj ) tuženika …, te je dalje sud postupao sukladno tako ispravno naznačenom OIB-u tuženika.

uženik W… osiguranje – V. i. g. d.d. u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik čini nespornim da je na dan 11. ožujka 2021. god. vozilo reg. oznake ČK

… bilo osigurano policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika, te time i pasivnu legitimaciju. Tuženik čini nespornim nastanak štetnog događaja od 11. ožujka 2021. god., te da je od ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi od dana 11. ožujka 2021. god. D. O. preminula.

eđutim, tuženik osporava navode tužiteljice da je s pok. D. O. ostvarivala emocionalnu i ekonomsku zajednicu koja bi opravdavala dosuđivanje pravične novčane naknade. Ističe da dosuđivanje naknade radi smrti bliske osobe zahtijeva postojanje takve životne zajednice koja se očituje u bliskosti i emocionalnoj i ekonomskoj povezanosti kroz zajedničko kućanstvo, zajedničko prebivalište ili boravište, ekonomskoj zajednici, itd., a u tužbi ne prileže dokazi takve zajednice. Iz priloga dostavljenih uz tužbu jasno proizlazi da tužiteljica i pok. D. O. nisu živjele na istoj adresi, a što je i prema navodima tužbe nesporno. Tuženik osporava osnovanost i visinu potraživanja tužiteljice na ime imovinske štete za troškove vijenaca, cvijeća i crnine. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužiteljicu s tužbenim zahtjevom u cijelosti, te obveže tužiteljicu da naknadi tuženiku prouzročene parnične troškove.

užiteljica tijekom postupka ističe radi o smrti bliske osobe, sestre tužiteljice, s kojom je tužiteljica bila izuzetno bliska i emocionalno povezana. Ističe se nesporna činjenica da se radi o pripadnicama romske nacionalne manjine za koje je opće poznata činjenica da su međusobno čvrsto povezani po rodbinskom srodstvu te da su međusobno spremni žrtvovati se za svoje bližnje. Radi se o načinu života u kojem je bliskost i emocionalna povezanost između članova zajedničke obitelji uvjetovana i izražena kroz međusobnu zavisnost jednih o drugima, između roditelja i djece, a osobito između braće i sestara.

uženik ističe da su pred ovim sudom podnijete tužbe radi smrti sestre pokojne D. O. i zahtjeva za naknadu štete radi duševnih bolova zbog smrti sestre s istim činjeničnim opisom ostvarivanja emocionalne i ekonomske zajednice podnijeli i A. P. posl. broj: Pn-110/2021, J. O. posl. broj: Pn-108/2021 i J. I. posl. broj: Pn- 107/21. Navedeni tužitelji su sestre i brat pokojne D. O. i svi u tužbama, pa tako i ovoj navode da su ostvarivali emocionalnu i ekonomsku zajednicu s pokojnom D. O..

ud je u ovom postupku proveo predložene dokaze, tužiteljica je odustala od saslušanja jedne svjedokinje, te je na ročištu održanom dana 13. srpnja 2022.god. saslušao tužiteljicu B., izvršio je uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu i zaključio je glavnu raspravu.

10.

postupku dokazivanja sud je izvršio uvid u Rješenje Centra za socijalnu skrb Čakovec ( list 7-8 spisa ), potvrdu o smrti (list 9 i 10 spisa), rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu (list 11-12 spisa), dopis Općinkog državnog odvjetništva u Čakovcu (list 16 spisa), sudsku praksu (list 17-26 spisa), rodni list (list 27 spisa), uvjerenje o prebivalištu (list 28 spisa), zahtjev za naknadu štetu i preslik potvrde o primitku (list 29-31 spisa), dopis – odgovor na zahtjev (list 32 i 33 spisa), prigovor na odgovor (list 34 i 35 spisa), dopis (list 36 i 37 spisa), te u primjerke tužbi koje su predane u spis na ročištu 13.07.2022.god., saslušao je svjedoke P. A., I. J., O. R., O. A., O. J., I. D., O. M. i O. B., te je saslušao tužiteljicu S. B. kao stranku u svrhu dokazivanja.

11.

nalizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 –pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - koji se primjenjuje) kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da tužbeni zahtjev tužiteljice B. nije osnovan u cijelosti.

12.

čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

13.

čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

14.

užiteljica B. u ovom postupku traži dosuđenje naknade štete i to neimovinske štete zbog smrti svoje sestre pokojne D. O., kao i imovinske štete s osnova troškova vijenca, cvijeća i svijeća, kao i troškova crnine.

15.

Č lankom 1045. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine RH 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme štetnog događaja) - pretpostavke odgovornosti je u st. 1. određeno da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, u st. 2. da se predmnijeva obična nepažnja, u st. 3. da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju i u st. 4. da za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u drugim slučajevima predviđenim zakonom.

16.

lankom 1046. Zakona o obveznim odnosima je propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta ) i sprječavanje njezina povećanja ( izmakla korist ), a i nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha ( neimovinska šteta ). 17.

rema općim pravilima Zakona o obveznim odnosima koja reguliraju odgovornost za štetu, da bi postojala odgovornost za štetu potrebno je ispunjenje nekoliko pretpostavaka i to da postoji osoba odgovorna za štetu (štetnik) i osoba koja potražuje odštetu (oštećenik), da je štetnik počinio štetnu radnju, da je na strani oštećenika nastala šteta, da postoji uzročna veza između izvršene štetne radnje kao uzroka i određene štete kao posljedice i da postoji protupravnost štetne radnje (protivna je nekom pravnom pravilu i štetna radnja je počinjenja krivnjom štetnika).

18.

ije sporno između stranaka da je dana 11.ožujka 2021.god. oko 06,30 sati na državnoj cesti broj …, na relaciji između T. i G. H., došlo je do prometne nesreće u kojoj je sestra tužiteljice D. O. sudjelovala kao vozačica bicikla na koju je naletjelo teretno vozilo marke M., broj šasije …, reg. oznake ČK

…, u vlasništvu

L. O. iz T., a kojim je teretnim vozilom u trenutku predmetne prometne nezgode upravljao štetnik D. I. iz T., uslijed čega je sestra tužiteljice od posljedica zadobivenih ozljeda preminula. Isto je vidljivo iz Potvrde o smrti broj …, kao i iz Rješenje o provođenju istrage Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu broj 19.

P asivna legitimacija nije sporna jer je tuženik istu priznao u odgovoru na tužbu. 20.

z Rodnog lista tužiteljice S. B. vidljivo je da je ista rođena ...g., dakle dok je umrla njezina sestra D., ista je imala navršenih 50 (pedeset ) godina života. Iz Uvjerenja o prebivalištu za tužiteljicu vidljivo je da ona u P. na kućnom broju … živi unatrag 10 godina.

21.

ijekom postupka nije osporavano da je tužiteljica B. sestra pokojne D. O., iako pisani dokazi o tome nisu predani u spis.

22.

ud je uvidom u Zahtjev za naknadu štete od dana 13. travnja 2021.god. utvrdio da je tužiteljica podnijela tuženiku isti radi naknade štete iz spornog štetnog događaja u istome iznosu od ukupno 118.500,00 kuna tj. kako potražuje i ovom tužbom.

23.

tranke ne osporavaju da je tuženik taj zahtjev uredno primio, što je vidljivo iz Potvrde o primitku, kao i da je tuženik isti odbio što je vidljivo iz dopisivanja stranaka putem e-pošte ( e-maila ). Na to je tužiteljica tuženiku podnijela i prigovor, te je tuženik i na isti odgovorio, te je njezin zahtjev u cijelosti odbio. 24.

ukladno čl. 1101. st. 1. Zakona o obveznim odnosima u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji), a u st. 2. je određeno da se takva naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog, odnosno ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života.

25.

zmeđu stranaka nije sporno da je pokojna D. O. koja je stradala u toj prometnoj nesreći sestra tužiteljice, budući isto nije osporavano. 26.

akle, da bi sud tužiteljici dosudio naknadu neimovinske štete zbog smrti sestre, bitno je utvrditi da je između umrle sestre i tužiteljice postojala trajnija zajednica života.

27.

T rajnija zajednica života između tužiteljice i pokojne sestre u smislu odredbe čl. 1101. st. 2. Zakona o obveznim odnosima pretpostavlja čvrstu emocionalnu vezu i tužiteljica kao sestra pokojne ima pravo na naknadu štete zbog smrti svoje sestre samo u iznimnim slučajevima npr. kada braća i sestre u cijelosti zamjenjuju obitelj u bitnom obujmu i to oko brige i oko ekonomskog zbrinjavanja. 28.

konkretnom slučaju tužiteljica B. je dužna dokazati postojanje te trajnije zajednice života.

29.

a okolnost utvrđenja postojanja trajne zajednice života između tužiteljice i pokojne sestre, sud je saslušao svjedoke i tužiteljicu.

30.

vjedokinja P. A. je u bitnome iskazala da je sestra i tužiteljice i pokojne D. O., a koje su obje živjele u istom naselju P., svaka u svojoj kući. Ukupno ih je bilo 9- tero braće i sestara. I tužiteljica i pokojna D. su imale više djece (više od 5 ), te obje imaju puno unuka. Sva braća su se slagala, pa i tužiteljica i sestra D., međusobno su se posjećivali, viđale su se svakodnevno i međusobno si pomagale. Pokojna D. nije radila, povremeno je pomagala u poljoprivredi, primala je socijalnu pomoć. Ne zna da lije tužiteljica sestru D. financijski pomagala. S D. su u kući živjela djeca i unuci. Ponekad su znale jedna drugoj čuvati djecu.

31.

vjedokinja I. J. je iskazala da je sestra i tužiteljice i pokojne D., te su one živjele u istom naselju P., svaka u svojoj kući, dok ona živi u O., a bilo ih je ukupno 9-tero braće i sestara, te su međusobno povezani, posjećivali su se i bili zajedno na proslavama. Tužiteljica S. ima šestero djece, a pokojna D. je imala 9-tero djece, obije imaju puno unuka, D. ih je imala preko 30. Kada je D. stradala u prometnoj nesreći imala je 61 godinu. Tužiteljica i pok. D. su si međusobno pmagale, kada se bile mlađe su išle raditi u selo u poljoprivredi. D. je suprug umro prije 5 godina, a dok je D. umrla je živjela u kući sa sniom, snahom i unucima, dok su se ostala djeca odselila jer su se oženili. Kada su djeca bila mala onda su si tužiteljica i D. međusobno čuvale djecu, pa i unuke. D. su braća više pomagala jer je bila sama nakom smrti supruga.

32.

vjedok O. R. je izjavila daje nećakinja tužiteljice i kćer pokojne D. O., a svi žive u naselju P.. Mama D. je imala ukupno 9-tero djece i kada je stradala u prometnj nesreći s njom je živio samo sin M. sa suprigom, ostala djeca su se odselila. Tužiteljica S. ima 6-tero djece, a s njom su živjeli suprug i sin J., kada je stradala D.. Mama D. i tužiteljica su se često viđale i posjećivale, bile su jako bliske, međusobno su si pomagale u odjećii hrani, kod podizanja lijekova. Obje su primale socijalnu pomoć, nisu radile na poljoprivredi. Znale su čuvati jedna drugoj djecu kada je koja morala što obaviti u Č. Ne zna koliko tužiteljica ima unuka, njezina majka je kada je umrla imala 23 unuka. Tužiteljicu je jako pogodilo kada je D. stradala. S majkom je živio brat M. koji joj je pomagao u kućanskim poslovima. I brat i supruga primaju socijalnu pomoć.

33.

vjedok O. A. je iskazao da mu je tužiteljica teta, a pokojna D. O. mu je bila majka, a obje su živjele u nasleju P., u zasebnim kućama. Tužiteljica i njegova majka Dr. su bile u jako dobrim odnosima, međusobno su si pomagale, najviše vikendom. Tužiteljica je pomagala na poljoprivredi, a i njegova majka je ponekad radila. Majka D. je primala socijalnu naknadu, a otac mu je umro prije nekoliko godina. Majka je imala ukupno 9 djece, a tužiteljica ima 6 djece, te je svaka imala brojne unuke. Dok je koja od njih morala nešto obaviti, tada joj je druga pričuvala djecu. Kada je majka bila bolesna onda je tužiteljica znala doći k njima počistititi, pospremiti i skuhati. I on i braća su pomagali majci u svakodnevnim poslovima. 34.

vjedok J. O. je iskazao da je brat tužiteljice i pokojne D. O., a svi žive u naselju P. Tužiteljica i pokojna sestra D. su živjele svaka u svojoj kući, obje nisu bile zaposlene i primale su socijalnu pomoć. Kada je D. poginula, suprug je bio mrtav nekoliko godina, a u kući je živjela s jednim isnom, ostala djeca su u blizini napravila kuće. I tužiteljica i pokojna D. su imale po šestero djece. Često su se viđale, dva puta tjedno, ne svaki dan, bile su u kumstvu. Međusobno su si pmagale oko obveza kod čišćenja, pospremanja, ponekad i novčano, kod proslava. Sve ih je jako potreslo kada je D. poginula. On ne zna da bi tužiteljica ili pokojna D. radile na poljorpivredi za nadnicu ili hranu. Međusobno su si čuvale djecu, kada je druga imala obveze.

35.

vjedokinja I. D. je iskazala da joj je tužiteljica teta, a pokojna D. O. joj je bila majka. I jedna i druga su živjele u naselju P., u zasebnim kućama, a kada je mama poginula s njom u kući je živio jedan brat (sin pokojne ), ostali su se odselili, a otac je umro dvije godine prije majke. Majka D. O. je imala devetero djece i 45 unuka. Tužiteljica pak imal petero djece, većina se odselila, s njom su živjeli suprug i neka djeca. Tužiteljica i pokojna D. su se viđale jedan do dva puta mjesečno, ako su se srele, majka D. je otišla do tužiteljice. Majka D. nikada nije radila, primala je socijalnu pomoć i pomoć za njegu, a koliko zna niti tužiteljica nije radila. Svaka je živjela u svojoj kući i brinula se o svojoj obitelji, ona ne zna da bi si međusobno čuvale djecu, niti da bi si novčano pomagale. Svjedokinja je izjavila da je ona pomagala pokojnoj majci, kao i njezina braća i sestre.

36.

vjedok O. B. je izjavio da mu je tužiteljica teta, a pokojna D. O. mu je bila majka. Obje su živjele u P., svaka u svojoj kući. Majka D. je prije smrti živjela sa djecom, a tata im je umro ranije. Majka D. je imala 8 ili 9 djece, a svakako više od 30 unuka. Ne zna koliko djece i unuka ima tužiteljica. Pokojna majka i tužiteljica su se često viđale, bile su bliske, pomagale su si međusobno u hrani, odjeci, posjećivale su se 2-3 puta na tjedan. Majka je radila, za tužiteljicu ne zna, a majka je primala i socijalnu pomoć, a ranije dječji doplatak. Za sve je bio veliki šok kada je poginula. Majka je znala čuvati djecu i unuke od tužiteljice. I on je pomagao majci u poslovima. Kada je majka D. umrla sva njezina djeca su bila starija od 15 godina.

37.

vjedok O. M. je izjavio da je pokojna D. O. njegova majka, a tužiteljica teta. Kada je majka poginula on je imao 20 godina, on je najmlađi od braće, a majka je imala 57-58 godina. Tužiteljica i majka D. su živjele u naselju P. svaka na svojoj adresi. Kada je majka poginula s njom u kući je živio samo on i njegova žena, sva ostala braća su se odselila, a tata je umro ranije. Tužiteljica i D. su se posjećivale. Razgovarale su, pomagale si. Majka D. je imala 9 djece i više unuka, a tužiteljica ima 5 ili 6 djece i više unuka. Majka D. nije nigdje radila, bila je stara i bolesna, a uzdržavala se od socijalne pomoći. Tužiteljica ih je znala čuvati kada su bili mali. On i supruga su pomagali majci.

38.

ud je iskazima svjedoka povjerovao, uvažavajući činjenicu da se radi o bliskim rođacima tužiteljice i njene pokojne sestre, pa su stoga isti očito iskazivali u korist tužiteljice, međutim na temelju istih iskaza je sud utvrdio neke činjenice, kako će dalje biti obrazloženo.

39.

užiteljica je u iskazu izjavila da je pokojna D. O. bila njezina sestra koja je prošle godine poginula u prometnoj nesreći. Ona živi na adresi P., a pokojna sestra D. je živjela na adresi P., a te kuće nisu udaljene više od 50 metara, ona je iz svoje kuće vidjela njezino dvorište. Ona ukupno ima šestero djece i 24 unuka, a pokojna sestra D. je imala devetero djece i 35 unuka. Sa sestrom D. se viđala svaki dan, a kada su bile mlađe su odlazile u H. i N. na rad na poljoprivredi, na branje krumpira, zelja i mrkve, a pokojna D. je to radila do nekih 40 godina, svakako kada je došla bolest corona onda više nisu išle raditi. Na taj rad je nekad išla D., a nekad ona, a ponekad i skupa, nisu mogle uvijek skupa jer se je trebalo brinuti o djeci, nisu mogli biti sami. I jedna i drugo su primale socijalnu pomoć. Kada je sestra D. umrla njezino najmlađe dijete je imalo 20 godina, a njezino najmlađe dijete je imalo 19 godina. Sestra D. i ona su si međusobno pomagale, npr. kada nije imala koje namirnice za jelo ili za kuhinju onda je došla do nje i ona joj je to dala. Znala je doći k njoj i posuditi si bicikl ako je morala kamo ići. Ako je koja od njih imala odjeću koja nije drugoj pristajala onda su to davale jedna drugoj. Kada je sestra D. nastradala u nesreći ona je to čula ujutro, međutim djeca joj nisu htjeli reći da je umrla jer je bila bolesna, rekli su joj to tek drugi dan. Tada joj je to bio veliki šok i morala je otići liječniku po injekciju za stres. Zbog tog stresa joj je stradalo srce, pa sad pije i tablete za srce. Ukupno ih je bilo devetero braće i sestara i od toga ih je ostalo samo četvero, petero je već umrlo. Tužiteljica je izjavila da je ona sa svima bila bliska isto kao i s D., a sa svom braćom se često viđala, kao i s D. Sva braća osim jedne sestre su živjeli u istom naselju P., a sestra J. je živjela u O. Kada se sestri D. nešto dogodilo dobro ili loše ili se s kim posvađala došla je k njoj, ona joj je bila najbliže. Pomagale su si s novcem, a družile su se kod raznih slavlja, npr. kod rođendana i krštenja, onda su jedna drugu pozivale. Izjavila je da su joj pomagala i njezina djeca. Njezina obitelj se uzdržava na način da suprug radi, a ona prima socijalnu pomoć, a ranije je i surpug primao socijalnu pomoć. U trenutku kada je sestra D. poginula s tužiteljicom je živio suprug, a sva djeca su bila oženjena i živjela su drugdje, jedino najmlađi sin živi u kući pored njihove.

40.

T užiteljica je u iskazu ostala kod navoda iznijetih tijekom postupka.

41.

C itirana odredba čl. 1101. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ( dalje: ZOO ) jasno utanačuje da se naknada u slučaju smrti može dosuditi i braći i setrama ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života.

42.

ojam "trajnija zajednica života" predstavlja pravni standard kojeg je potrebno tumačiti (tj. zaključivati o postojanju ili nepostojanju istog) u okolnostima svakog pojedinog konkretnog slučaja.

43.

itno je istači da se sukladno čl. 1101. st. 2. ZOO-a i ustaljenoj višegodišnjoj sudskoj praksi naknada štete može dosuditi braći i sestrama samo u slučaju kada braća i sestre u cijelosti zamjenjuju obitelj u bitnom obujmu i to oko brige i oko ekonomskog zbrinjavanja. Zaključak o postojanju trajnije zajednice života između braće i sestara ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja.

44.

očno je da za postojanje takve zajednice nije potrebno da njezini članovi žive zajedno i u istom kućanstvu, ona se gledano u svijetlu pravnog standarda (koji mora postojati s značajem pretpostavke za dosuđivanje prijeporne naknade) ostvaruje i ako, u konkretnom slučaju između ovdje tužiteljice s jedne strane i pokojne sestre s druge postoji čvrsta emocionalna povezanost ili bliskost te međusobna upućenost, s snažnim osjećajima pripadnosti zajednici srodnika, ali i snažnim osjećajem potrebe da se viđaju, prate u svakodnevici, uzajamno pomažu i vode brigu u svim životnim situacijama koje zahtijevaju pomoć. Dakle, mora postojati snažna emocionalna povezanost braće i sestara koja proizlazi iz njihovog zajedničkog obrazovanja, odgoja, uzdržavanja, vođenja domaćinstva, čuvanja i održavanja imovine, potrebe da se prate u svakodnevici i razmjene njihove ljubavi, te brige i poštivanja.

45.

a ostvarivanje prava na naknadu štete zbog smrti sestre važno je utvrditi da li je čvrsta emocionalna i ekonomska zajednica postojala u vrijeme štetnog događaja tj. smrti sestre.

46.

užiteljica je korisnica zajamčene minimalne naknade što je vidljivo iz Rješenja Centra za socijalnu skrb Čakovec Klasa: UP/I-55107/20-01/289, Urbroj: 2109-14- 04/54-20-3, od 26.06.2020.god., dakle prima određenu novčanu pomoć od Republike Hrvatske iz čega se djelomično uzdržava.

47.

z dokumentacije u spisu, te iskaza svjedoka i same tužiteljice sud je utvrdio da su tužiteljica i pokojna sestra D. dugo godina živjele na različitoj adresi, doduše u istom naselju, ali svaka u svojoj kući, svaka sa svojom obitelji.

48.

konkretnom slučaju sud je na temelju iskaza svjedoka, pa i same tužiteljice utvrdio da su tužiteljica i pokojna sestra D. O. bile sestre koje su obje (u vrijeme smrti D. ) bile u srednjoj životnoj dobi ( svaka iznad 50 godina života ), imale su svaka svoju vlastitu mnogobrojnu obitelj, svaka od njih je imala više djece, od kojih su u vrijeme smrti D. O. sva djeca i tužiteljice i pokojne bila punoljetna tj. sva djeca su bila starija od 19 godina života. Osim toga su i tužiteljica i pokojna D. O. imale i mnogobrojne vlastite unuke.

49.

toga sud zaključuje da u vrijeme smrti D. O. niti tužiteljica niti pokojna D. nisu nužno bile upućene jedna na drugu, budući da je svaka od njih imala brojnu odraslu djecu koja su im mogla pomagati kako u radovima kod kuće, kod pribavljanja hrane, odlaska po namirnice i lijekove, tako i financijski, a životno je i logično da su obje bile emocijalno više vezane uz svoju vlastitu mnogobrojnu obitelj tj. djecu i unuke, nego međusobno kao sestre. Utvrđeno je da su one kao sestre imale i još braće i sestre, pa svakako u životnim oklnostima i obvezama one nisu bili nužno u svakodnevnom životu upućene jedna na drugu, te na ostalu braću, već na svoje vlastite obitelji.

50.

toga sud smatra da nije bilo nužno, niti svrsishodno da tužiteljica često odlazi upravo k sestri D., odnosno ona k njoj.

51.

obzirom da je i tužiteljica imala svoju mnogobrojnu obitelj (djecu i unuke) o kojoj se morala brinuti, a i pokojna D. je imala svoju mnogobrojnu obitelj ( i djecu i unuke) o kojoj su se svaka trebale brinuti, tako sud smatra da tužiteljica kao sestra niti nije imala vremena, niti nije mogla biti svakodnevno i često biti u blizini sestre D., niti pak je pomoć tužiteljice u brizi za sestru D. i njezinu obitelj bila neophodna, svakako to nije bilo nužno, niti pak često potrebno, svakako ne u obimu da bi se ista briga mogla podvesti pod pojam trajnije zajednice života. 52.

z iskaza svjedoka, pa i same tužiteljice, a što je i opće poznata činjenica budući da su tužiteljica i njezina pokojna sestra živjele (tužiteljica i nadalje živi ) u naselju P. (M. županija ) u kojem većinom žive pripadnici romske nacionalne manjine, na što se i sama tužiteljica poziva tijekom postupka, da isti od Republike Hrvatske, sukladno postojećim zakonskim propisima ostvaruju pravo na novčane pomoći, a temeljem odluka nadležnih tijela kao npr. dječji doplatak, socijalnu pomoć i sl., a iz istih se obitelji uzdržavaju. Zatim je opće poznata činejnica da te obitelji od nadležnih tijela, posebice Centra za socijalnu skrb, primaju pomoć i u odjeći, ogrjevu i drugim potrepštinama, a posebice dobivaju pomoć za potrebe mldb. djece.

53.

z iskaza svjedokinje A. P., svjedokinje R. O., svjedok J. O. i svjedokinje D. I. proizlazi da tužiteljica i pokojna D. nisu radile, da su primale socijalnu pomoć. 54.

a osnovu navedenog sud zaključuje da tužiteljica i njezina pokojna sestra financijski i ekonomski nisu bile ovisne jedna o drugoj, niti je na temelju provedenih dokaza utvrđeno da bi si one međusobno često pomagale u ekonomskom smislu. Isto tako nisu dokazani navodi iz tužbe da bi u vrijeme prije nastanka štetnog događaja bilo tužiteljica, bilo pokojna D. pomagale u poljoprivredi ili skupljale boce i sl. i na taj način ostvarivale neku zaradu, već su isto povremeno radile u svojoj mladosti, što su izjavili saslušani svjedoci. 55.

toga je neosnovan navod tužbe da su tužiteljica i njezina pokojna sestra svakodnevno dogovarale poslove koje će raditi, da su mještanima iz obližnjih sela pomagale u poljoprivredi i da je između njih postojala zajednica u ekonomskom smislu.

56.

akle, tijekom postupka nije utvrđeno da bi tužiteljica i pokojna sestra D. veći dio dana, odnosno veći dio tjedna, kroz dulje razdoblje, provodile vrijeme zajedno, niti pak je utvrđeno da su tužiteljica i pokojna sestra nužno bili upućeni jedna na drugu na način da su si često pomagale materijalno i na druge načine.

57.

o što je tužiteljica kao sestra svojoj sada pokojnoj sestri D. povremeno vodila brigu na način da joj je povremeno pričuvala djecu i/ili unuke ili joj povremeno pomagala oko djece i unuka, odnosno pribavila joj određene stvari (odjeću, obuću, hranu, posudila bicikl i sl. ) to ne znači u smislu odredbe čl. 1101. st. 2. Zakona o obveznim odnosima da se radilo o trajnijoj zajednici života. 58.

ve navedeno ne umanjuje činjenicu da je tužiteljica pretrpjela gubitak kada je njezina sestra naglo u prometnoj nesreći izgubila život i da zbog toga ista pati, međutim to ne opravdava dosudu naknade štete, budući se ista može sestri ( ovdje tužiteljici ) zbog smrti sestre dosuditi samo u slučaju da se u postupku utvrdi da je između tužiteljice i pokojne sestre postojala trajnija zajednica života. 59.

užiteljica i pokojna sestra su imale korektan odnos koji je uobičajen za odnos dvije sestre, a kako su obje imale vlastitu mnogobrojnu obitelj ( tužiteljica ima 6- tero djece, pokojna D. 9-tero djece, tužiteljica ima 24 unuka, a pokojna D. je imala 35 unučadi ) zasigurno su u svakodnevnom životu bili više upućeni na svoje obiteji i skrb o djeci, pa i unucima nego na svoje međusobne odnose, a imale su obje bitnu pomoć državnih institucija prilikom ostvarivanja socijalnih naknada i potpora, tako da nije bila nužna niti međusobna materijalna pomoć. 60.

P osjećivanje nekoliko puta tjedno, te zajedničko slavljene događaja u obitelji (rođendani, krštenja, vjenčanja i sl. ), povremeno čuvanje djece kada su ista bila mala ne dovodi do zaključka da bi postojala trajnija zajednica života između njih dvije.

61.

toga ovaj sud ocjenjuje da nije postojala trajnija zajednica života između umrle sestre i tužiteljice, jer su one više godina ( od udaje i stvaranja vlastite obitelji ) odvojeno stanovale, doduše u istom naselju, ali u zasebnim kućama, a iz samog stanja spisa proizlazi da je pokojna imala svoju vlastitu brojnu obitelj ( djecu i unuke ), da je ostvarivala potpore i socijalne naknade za svoju obitelj, a logično je uvjerljivo da su se sestre tj. pokojna D. i tužiteljica posjećivale i pomagale. Posjećivanje i pomaganje dvije sestre po mišljenju ovog suda nije trajna zajednica života, već normalni sestrinski odnos. 62.

eć je obrazloženo da nije životno niti logično da bi tužiteljica i sestra uz svoju brojnu obitelj imale vremena brinuti se još i za sestrinu obitelj, to je bilo samo povremeno i u izvanrednim prilikama, kada je koja morala otići iz naselja gdje su živjele u Č., odnosno ranije povremeno raditi, međutim sve se to događalo kada su i tužiteljica i sestra D. bile mlađe, te kada su im djeca bila mlađa tj. malodobna, a to svakako nije bilo u vrijeme kada je D. poginula u nesreći, već nekoliko godina ranije, što je utvrđeno kako iz iskaza svjedoka, tako i iz iskaza tužiteljice.

63.

sto tako kako su i tužiteljica i pokojna setra D. imale brojnu djecu, pa je životno i logično da su im ta njihova djeca pomagala prije nego njihova braća i sestre, s obzirom da su sva djeca i tužiteljice i pokojne u vrijeme kada je D. poginula već bila odrasla i punoljetna.

64.

akle, sud zaključuje da tužiteljica i pokojna setra D. u svakodnevnom životu nisu nužno bile upućene jedna na drugu.

65.

oš valja istači da je u konkretnom slučaju, više braće pokojne D. O. podnijelo kod ovoga suda tužbe protiv tuženika radi naknade štete iz istog osnova i u kojima ta sva braća pokojne isto tvrde da je i između njih i pokojne postojala trajnija zajednica života, pa sud smatra da sva ta braća i sestre nisu bili tako snažno međusobno emocijalno povezani i nužno jedni na druge, da bi to opravdavalo svakom od braće pokojne dosudu naknade štete. Naime, kod ovoga suda su podnesene tužbe radi smrti sestre D. O. i zahtjeva za naknadu štete radi duševnih bolova zbog smrti sestre s istim činjeničnim opisom ostvarivanja emocionalne i ekonomske zajednice podnijeli i A. P. (posl. broj: Pn-110/2021), J. O. ( posl. broj: Pn-108/2021) i J. I. (posl. broj: Pn-107/21), koje su predane u spis, a koji su u ovom postupku saslušani kao svjedoci. Svi u svojim tužbama tvrde što i tužiteljica B. S. u ovom postupku.

66.

alja istači da brojne odluke Županijskih sudova u RH i Vrhovnog suda RH nisu priznale karakter trajnije zajednice života niti u puno bližim obiteljskim odnosima (npr. čak niti u slučaju unučadi i djeda, odnosno bake i unučadi), gdje je unučad redovno posjećivala i provodila braznike kod djeda, odnosno bake, dakle u slučajevima kada je obiteljska i emocionalna veza znatno jača.

67.

ako je sud tijekom postupka utvrdio da nema osnove za dosudu naknade štete tužiteljici zbog smrti sestre temeljem čl. 1101. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima s osnova zatražene neimovinske štete u iznosu od 112.500,00 kuna, te je isti zahtjev u cijelosti odbio. 68.

to se tiče tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica od tuženika potražuje naknadu imovinske štete u iznosu od ukupno 6.000,00 kuna koja je zatražena s osnova troškova vijenca i cvijeća ( 3.000,00 kuna ) i s osnova crnine ( 3.000,00 kuna ), valja istači da temeljem čl. 1093 st. 1. Zakona o obveznim odnosima tko prouzroči nečiju smrt, dužan je naknaditi uobičajene troškove njegova pogreba. 69.

užiteljica u tužbi nije posebno naznačila niti je obrazložila kada je i kakve troškove imala, niti je uz tužbu priložila bilo kakav račun da je kupila vijenac i kakav, cvijeće i kakvo to posebno cvijeće ( uz navodno kupljeni vijenac ) i crninu ( žalobnu odjeću) i koliko i kakve takve odjeće i obuće, a isto tako niti u svom iskazu nije navela koliki su ti troškovi bili. Dakle, te troškove je zatražila samo u općem ukupnom paušalnom iznosu bez ikakvih dodatnih obrazloženja, a troškovi su i previsoko zatraženi s obzirom na uobičajene prilike i običaje.

70.

toga je u ovom dijelu gdje se potražuje imovinska šteta sud odbio tužbeni zahtjev primjenjujući odredbe ZPP-a o teretu dokazivanja, budući tužiteljica nastanak istih troškova, kao niti visinu istih troškova nije ničim dokazala.

71.

toga je ovaj sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužiteljice koji se odnosi na naknadu štete i to s osnova neimovinske štete u iznosu od 112.500,00 kuna i s osnova imovinske štete u iznosu od ukupno 6.000,00 kuna, te je odlučeno kao pod toč. 1. izreke ove presude.

72.

dluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku jer je tuženik u cijelosti uspio u ovom postupku, pa mu je tužiteljica Bogdan dužna trošak naknaditi, a trošak je odmjeren u skladu s vrijednosti predmeta spora (ukupno 118.500,00 kuna ) i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj Narodne novine RH broj 142/2012, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22) tj. svaka radnja 250 bodova. 73.

uženik s obzirom da je uspio u ovom sporu za sada ne plaća sudske pristojbe sukladno čl. 4. Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine RH broj 118/18 ), a isti nije niti tražio u predanom troškovniku.

74.

rošak tuženika W. osiguranje d.d. odnosi se na zastupanje po punomoćniku- odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 2.500,00 kuna ( tbr.8.), zastupanje na ročištu dana 02.02.2022.god. u iznosu od 2.500,00 kuna (tbr. 9/1 ), zas-tupanje na ročištu dana 23.03.2022.god. u iznosu od 2.500,00 kuna (tbr. 9/1 ), zas-tupanje na ročištu dana 18.05.2022.god. u iznosu od 2.500,00 kuna (tbr. 9/1 ), sastav podneska od dana 28.06.2022. god. u iznosu od 2.500,00 kuna ( tbr.8/1 ), te zastupanje na ročištu dana 13.07.2022. god. u iznosu od 2.500,00 kuna (tbr. 9/1 ), dakle ukupno 15.000,00 kuna, sve uz pripadajući PDV u ukupnom iznosu od 3.750,00 kuna, te je tuženiku sud dosudio ukupan trošak u iznosu od 18.750,00 kuna, koji trošak mu je dužna naknaditi tužiteljica B. koja je izgubila spor, te je odlučeno kao pod toč. 2. izreke presude.

75.

emeljem svega gore iznijetog sud je odlučio kao u izreci.

U Čakovcu, 26. kolovoza 2022. godine

S U T K I N J A:

Valentina Varga Gombar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, putem ovog suda na nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ( Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22), pismeno u tri istovjetna primjerka.

O tom obavijest :

1. punomoćnik tužiteljice K. B., odvjetnik iz V.

2. punomoćnik tuženika R. D., odvjetnik iz Z.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte