Poslovni broj: 7 UsI-654/2022-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mireli Valjan-Harambašić, te Tamari Taraš, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja J. R. iz S., ,zastupanog po opunomoćeniku V. S., odvjetniku u S., , protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije,Zagreb, Margaretska 3, zastupanog po opunomoćenici D. P., službenoj osobi,radi prava na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti

za rad zbog bolestikao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, nakon usmene i javnerasprave, zaključene 18. kolovoza 2022., objavom odluke temeljem

čl. 61. st. 5.Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16,29/17 i 110/21), 26. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim predlaže poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Klasa: UP/II-502-04/21- 01/223, Urbroj: 338-01-06-05-22-03 od 16. veljače 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-502-04/21-01/223, Urbroj: 338-01- 06-05-22-03 od 16. veljače 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda S., Klasa: UP/I- 502-03/21-03/183, Urbroj: 338-17-02-01-21-10 od 11. studenog 2021., kojim rješenjem tužitelju dijagnoze šifre prema MKB-u F 43.1 (PTSP) i F 62.0 (trajne promjene osobnosti), nisu priznate kao neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, te mu u vezi navedenih bolesti nije priznato pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 9. lipnja 2021. do 2. srpnja 2021.

2. Tužitelj je podnio tužbu protiv osporenog rješenja tuženika zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog bitne povrede odredbi postupka, navodeći da je rješenje proturječno i da u istom nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, pa da ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Tužitelj je ustvrdio da je očita kontradiktornost između obrazloženja i izreke prvostupanjskog rješenja.

3. U konkretnom slučaju je neprijeporno da kod tužitelja postoji bolest psihe - PTSP, te akutni psihotični poremećaj, a koja bolest je nastala za vrijeme sudjelovanja tužitelja kao hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Pobijano rješenje doneseno je i bazira se na nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Zavoda od 08. studenog 2021.. prema kojem da se kod žalitelja, ovdje tužitelja, sadašnje stanje označeno kao posttraumatski stresni poremećaj i trajne promjene osobnosti, ne može zbog utjecaja više faktora i velikog vremenskog perioda bez potrebe za liječenjem po specijalistu psihijatru (ev. medikamentozne terapije i psihoterapije) dovesti u isključivu i neposrednu uzročno- posljedičnu vezu sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Tužitelj drži neprihvatljivim ovaj nalaz i mišljenje, jer da isto nema uporište u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, te zdravstvenom stanju tužitelja, te posttraumatskom stresnom poremećaju i trajnoj promjeni osobnosti kao posljedici sudjelovanja u Domovinskom ratu, a sve obzirom na utvrđenja liječnika psihijatra i liječenje na Klinici za psihijatriju zbog upravo navedenog zdravstvenog stanja koje je uzrokom sudjelovanja u Domovinskom ratu. Navedeno oboljenje dijagnosticirano je kod tužitelja, a zbog kojeg se tužitelj liječio i bio hospitaliziran u više navrata, dok je uzrokom navedenog oboljenja tužitelja definirano upravo sudjelovanje u Domovinskom ratu. Zbog navedenog neprihvatljivo je mišljenje liječničkog povjerenstva koje ne može posttraumatski stresni poremećaj tužitelja i trajnu promjenu osobnosti dovesti u vezu sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Zbog proteka vremena i u izostanku potrebe za liječenjem po specijalistu psihijatru ne može se ignorirati obimnu medicinsku dokumentaciju i to nalaze psihijatra iz razdoblja kad je ista bolest dijagnosticirana i utvrđena kod tužitelja, zbog čega ocjena liječničkog povjerenstva nije objektivna, istinita i prihvatljiva. Treba imati na umu da je kod tužitelja došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja, te da je isti zbog toga konstantno liječen, suprotno utvrđenjima liječničkog povjerenstva. Tužitelj je ustvrdio da liječničko povjerenstvo nije uzelo u obzir cjelokupnu medicinsku dokumentaciju koju je priložio, što se jednostavno može utvrditi pregledom upravnog spisa. Tužitelj predlaže da se preispita nalaz i mišljenje liječničkog povjerenstva, te je voljan i osobno pristupiti pred povjerenstvo. Iznosi tvrdnju da tuženik prilikom odlučivanja o zahtjevu nije na pravilan način cijenilo raspoložive dokaze. Cjelovitim sagledavanjem sadržaja i pregledom materijalne dokumentacije tj. medicinske dokumentacije, kao i prethodno navedenih nespornih činjenica, preuranjeno je i neadekvatno obrazloženo rješenje tuženika. Uvidom u zdravstveni karton tužitelja, tuženik bi zacijelo utvrdio da se tužitelj liječi duži vremenski period. Niti jedan medicinski nalaz tužitelja ne upućuje na bolest koja bi bila drugi uzrok izvan okolnosti vezanih uz sudjelovanje tužitelja u neposrednim ratnim akcijama i obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Iz priložene medicinske dokumentacije vidljivo je kako je sadašnje zdravstveno stanje tužitelja isključivo posljedica ratnih stradanja. Njegova opća nesposobnost za rad ne proizlazi iz nikakve bolesti koja nije u svezi Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, već je isključivo i samo posljedica PTSP-a. Prema nalazu psihijatra kod tužitelja se o radi o PTSP-a sa trajnim promjenama ličnosti koje su rezistentne na liječenje. Sve ovo govori da je stanje kod tužitelja kronično i definitivno bez mogućnosti poboljšanja. Bolest tužitelja uzrokovana je isključivo sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Druge okolnosti nisu uzrok bolesti tužitelja (nije jasno temeljem čega je prvostupanjsko tijelo zaključuje protivno). Psihijatrijski nalazi su jasni obzirom na uzroke oboljenja tužitelja. Tužitelj navodi i da je prije odlaska u rat bio zdrav. Sukladno prethodno iznesenim primjedbama, u predmetnom slučaju je izostala pravilna i cjelovita ocjena svih izvedenih dokaza kao i ukupnosti utvrđenoga činjeničnog stanja, što osporeno rješenje čini nezakonitim.

4. Nadalje, ustvrdio je da obrazloženje prvostupanjskog rješenja ne sadrži valjanu ocjenu svih izvedenih dokaza, niti pozivanje na pravo mjerodavno za pokretanje navedenog postupka, te da sadržaj izvedenih dokaza naveden u obrazloženju ne daje pouzdanu osnovu za ovdje osporeno rješenje, slijedom čega da je prvostupanjsko tijelo povrijedilo zakon u pogledu neadekvatnog obrazloženja, te da je tuženik postupio protivno odredbama članka 120. stavka 2., vezano za članak 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku (dalje: ZUP-a). Iz naprijed navedenog je razvidno da je u konkretnom slučaju povrijeđen zakon na štetu tužitelja, budući je tuženik na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenilo materijalno pravo. Tužitelj je predložio da se pribavi i pregleda njegov zdravstveni karton, da se pregleda medicinska dokumentacija, da se sasluša u upravnom sporu i da se provede dokaz medicinskim vještačenjem po vještacima odgovarajuće struke. Slijedom naprijed navedenog, predlaže da Sud donese presudu kojom će poništiti rješenje tuženika od 16. veljače 2022. i prvostupanjsko rješenje od 11. studenog 2021. i da usvoji zahtjev tužitelja radi donošenja rješenja kojim se tužitelju priznaje pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 9. lipnja 2021. do 2. srpnja 2021. Tužitelj je zatražio i naknadu troškova upravnog spora.

5. Tuženik je u dostavljenom odgovoru na tužbu naveo da tužba nije osnovana:

Osporeno rješenje donijeto je u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku sukladno važećim zakonskim propisima i podzakonskim aktima tuženika.

6. Tuženik ističe da je stručno mišljenje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda kao nadležnog stručnog tijela vještačenja Zavoda utemeljeno na priloženoj medicinskoj i drugoj dokumentaciji, jasno, obrazloženo i potpuno, da je doneseno na temelju stručnoga znanja kojim članovi povjerenstva raspolažu, te je valjan temelj za utvrđivanje medicinskih činjenica koje su osnova za odlučivanje o traženom pravu, a sve u skladu s odredbama Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (Narodne novine, broj: 8/15, 17/15, 41/15, 104/17 i 134/18). Tuženik otklanja sve prigovore tužitelja te ističe da je stručno medicinsko tijelo vještačenja Zavoda uvidom u cjelokupnu dokumentaciju spisu, dalo valjane razloge i detaljno obrazložilo zbog kojih razloga, s medicinskog gledišta, nisu ispunjeni uvjeti za priznavanjem traženog prava osiguraniku osnovom predmetnih dijagnoza bolesti, a koje se ostvaruje pod pretpostavkama i na način sukladno propisima iz obveznog zdravstvenog osiguranja kojima je uređena iznijeta problematika. S obzirom na iznijeto, navodi se da istaknuti tužbeni navodi nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje. Pobijano rješenje je zakonito, te predlaže da sud donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

7. Sud je 18. kolovoza 2022. održao usmenu i javnu raspravu čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17.i 110/21, dalje: ZUS), na koju raspravu su pristupili opunomoćenica tužitelja i opunomoćenica tuženika.

8. Koristeći navedeno pravo opunomoćenica tužitelja u cijelosti je ostala kod svih navoda iz tužbe, te je dostavila nalaz i mišljenje psihologa Željka Bavčevića od 3. rujna 1997., za koji je navela da je istim utvrđeno kako se kod tužitelja radi o psihotičnoj dekompenzaciji vezanoj uz činjenicu mobilizacije sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu, što se može smatrati neposrednim povodom navedenog stanja. Nadalje ističe da je iz otpusnog pisma Kliničkog bolničkog centra Split razvidno da je 15. kolovoza 1995. tužitelj primljen sa uputnom dijagnozom PTSD.

9. Opunomoćenica tuženika ostala je kod obrazloženja osporavanog rješenja i odgovora na tužbu. Usprotivila se prijedlogu za izvođenje dokaza predloženih od suprotne strane. Tako je u odnosu na prijedlog opunomoćenika tužitelja za pribavom zdravstvenog kartona navela kako je isti pribavljen u predmetnom upravnom postupku i isti je pohranjen na CD-u, te je dostavljen sudu zajedno sa spisom upravnog tijela. Također se protivi i prijedlogu za provođenjem dokaza saslušanja tužitelja u ovom upravnom sporu i provođenja dokaza medicinskog vještačenja. Predložila je odbijanje tužbenog zahtjeva i da Sud zaključi raspravljanje.

10. Sud je odbio prijedlog tužitelja za provođenjem dokaza saslušanjem tužitelja u ovom upravnom sporu i provođenjem dokaza medicinskim vještačenjem, kao suvišne, jer se zakonita i pravilna odluka može donijeti i bez provođenja predloženih dokaza.

11. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, ovaj Sud utvrdio je da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

12. Prema odredbi članka 36. stavka 1. podstavka 1. Zakona osiguranici u okviru prava iz obveznoga zdravstvenoga osiguranja imaju pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad zbog korištenja zdravstvene zaštite, odnosno drugih okolnosti iz članka 39. Zakona.

13. Sukladno odredbi 39. stavka 1. točke 9. Zakona, a u svezi odredbe članka 55. stavka 1. točke 1. istog Zakona, naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti pripada osiguraniku koji je privremeno nesposoban za rad zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu i to u 100% iznosu od osnovice za naknadu.

14. Odredbom članka 12. stavkom 5. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje („Narodne novine“ broj 8/15, 17/15, 41/15, 104/17 i 34/18) propisano je da nalaz, mišljenje i ocjenu u slučajevima iz stavka 1., 3. i 4. ovoga članka liječničko povjerenstvo daje na osnovi medicinske dokumentacije ugovorne zdravstvene ustanove, odnosno ugovornog zdravstvenog radnika privatne prakse, odnosno medicinske dokumentacije inozemne zdravstvene ustanove, odnosno inozemne ordinacije privatne prakse, što ne isključuje pravo liječničkog povjerenstva da obavi pregled osigurane osobe ako je potreban zbog utvrđivanja zdravstvenog stanja i davanja ocjene, osim u slučaju iz stavka 1. točke 3. i 4. ovoga članka (privremena nesposobnost za rad) kada je pregled osiguranika obvezan.

15. Prema članku 19. stavku 3. citiranog Pravilnika, nalaz, mišljenje i ocjenu liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda daje na osnovi medicinske dokumentacije ugovorne zdravstvene ustanove, odnosno ugovornog zdravstvenog radnika privatne prakse, na osnovi medicinske dokumentacije inozemne zdravstvene ustanove, odnosno inozemne ordinacije privatne prakse te druge relevantne dokumentacije, a na tiskanici koju posebnom odlukom propisuje ravnatelj Zavoda.

16. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljeva izabrana doktorica primarne zdravstvene zaštite dana 23. rujna 2021. zatražila mišljenje nadležnog liječničkog povjerenstva Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda S. o tome može li se tužitelju privremena nesposobnost za rad u razdoblju od 9. lipnja 2021. pa nadalje zbog bolesti pod dijagnozom PTSP (šifra prema MKB 10: F43.1) priznati kao neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

17. Iz spisa također proizlazi da je tužitelj 7. srpnja 2021. podnio prvostupanjskom tijelu zahtjev za priznavanje privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 9. lipnja 201. zbog bolesti pod dijagnozom PTSP (šifra prema MKB10: F43.1) i trajne promjene osobnosti), šifre prema MKB-u: F 6.20), kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, te time i priznavanje prava na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u iznosu od 100 % osnovice za naknadu.

18. Tijekom postupka pribavljena je ocjena Liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda Zavoda u S. od 8. studenog 2021., prema kojoj se tužitelju navedene dijagnoze, kao ni privremena nesposobnost za rad u razdoblju od 9. lipnja 2021. do 2. srpnja 2021. ne mogu priznati kao neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu zbog prekida i diskontinuiteta liječenja po psihijatru od 1998. do 2020., a kod tužitelja postoje i drugi alternativni psihijatrijski poremećaji i depresivne smetnje psihotičnog intenziteta, te se iste ne mogu dovesti u neposrednu i isključivu vezu sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Stoga se privremena nesposobnost za rad po navedenim dijagnozama ne mogu dovesti u isključivu uzročno-posljedičnu vezu sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Na temelju takvog nalaza i mišljenja doneseno je prvostupanjsko rješenje od 11. studenog 2021.

19. Kako je tužitelj izjavio žalbu protiv tog rješenja u žalbenoj fazi postupka pribavljen je nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 17. siječnja 2022. To Povjerenstvo prihvaća odluku prvostupanjskog Povjerenstva, uz obrazloženje da je uvidom u ratni put utvrđeno da je tužitelj sudjelovao u Domovinskom ratu u razdoblju od kolovoza 1995. do siječnja 1996., te nema podataka o zarobljavanju ili ranjavanju, te o eventualnoj izloženosti jačim stresogenim čimbenicima i ratnom okruženju.

20. Nadalje, Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda u nalazu, mišljenju i ocjeni od 17. siječnja 2022. zaključuje da za dijagnozu F 43.1. nema ratnog stresogenog čimbenika koji bi istu uzrokovao. Najveći dio sudjelovanja u Domovinskom ratu osiguranik provodi na bolovanju zbog psihijatrijskog liječenja zbog psihotične reakcije na čin mobilizacije, te nema podataka o ratnom stresogenom čimbeniku niti sudjelovanju u ratnim djelovanjima uopće. Psihologijskim testiranjima kod osiguranika nije utvrđen PTSP, postoji vremenski odmak od 22 godine između stacionarnog i ambulantnog bolničkog liječenja zbog psihotične reakcije i nastavka liječenja 2020. i dalje nema podataka o stacionarnom bolničkom liječenju ili liječenju kroz dnevnu bolnicu nakon ožujka 1997. Ocjena za status HRVI je manje od 20% oštećenja organizma, što može govoriti o postojanju elemenata PTSP-a, ali nikako za potpuno razvijeni kronični ratni PTSP. Liječničko Povjerenstvo utvrdilo je i da dijagnoza F.62.0. nije postavljena sukladno obligatornim smjernicama MKB 10 klasifikacije, te ako kod osiguranika i postoji, da ne može biti uzrokovan odgođenim ratnim PTSP-om koji nije dokazan.

21. Sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju tužitelja i ratni put tužitelja. Iz ratnog puta tužitelja od 26. ožujka 1997., razvidno je da je tužitelj mobiliziran 3. kolovoza 1995. u 113. pješačku brigadu HV u oklopnu bojnu. Odmah po dolasku je izjavio da mu je dijete bolesno, te je istog dana pušten kući (3. kolovoza 1995.). U postrojbu se vraća 6. kolovoza 1995. i upućuje na teren na B. M., gdje radi na prikupljanju zaostalih materijalno tehničkih sredstava. Nakon toga sa postrojbom odlazi preko P., a dana 10. kolovoza 1995. odlazi na bolovanje i više se nije vraćao u postrojbu.

22. Sud ne nalazi razloge za prihvaćanje tužbenog navoda o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju u odnosu na provedena vještačenja u upravnom postupku, jer su nalazi, mišljenja i ocjene Liječničkog Povjerenstva doneseni temeljem cjelokupne medicinske dokumentacije, koja je i navedena u istima, a koja je promatrana zajedno s cjelokupnom dokumentacijom iz spisa predmeta, te stoga ne ukazuje na manjkavost ocjene Povjerenstva o ne postojanju uzročno-posljedične veze sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu i nastanka bolesti dijagnoza šifre prema MKB-u F 43.1 (PTSP) i F 62.0 (trajne promjene osobnosti), koje bolesti nisu jedini uzrok nastupa privremene nesposobnosti za rad, jer kod tužitelja postoji drugi alternativni psihijatrijski poremećaj – akutni i prolazni psihotični poremećaj, dijagnoze prema MKB-u F 23.8.

23. Pogrešno opunomoćenica tužitelja smatra da je nalaz i mišljenje psihologa od 3. rujna 1997. u suprotnosti s nalazima i mišljenima Liječničkog povjerenstva, jer je ta medicinska dokumentacija razmatrana prilikom donošenja ocjene Liječničkog Povjerenstva. Tako je u nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije navedeno da je tužitelj na prvo stacionarno psihijatrijsko bolničko liječenje zaprimljen 15. kolovoza 1995. (upućen pod dijagnozom PTSP), a prilikom otpusta 31. kolovoza 1995. dijagnostički shvaćen kao psihotična reakcija (šifre prema MKB-u F 23.8). U nastavku se liječ i redovnim ambulantnim odlascima psihijatru, a psihijatrijsko testiranje iz 1997. govori o psihotičnoj dekompenzaciji uzrokovanoj č inom mobilizacije, a nakon siječnja 1998. slijedi u psihijatrijskom liječenju od 22 godine, sve do siječnja 2020., a u ambulantnom liječenju od veljače 2020. dijagnostički shvaćen kao stanje nakon psihotične reakcije, uz možebitni PTSP.

24. Zaključno navesti je da Sud smatra da okolnosti konkretnog slučaja nisu zahtijevale provođenje sudskog vještačenja, obzirom da tužitelj nije doveo u sumnju potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Ovakav zaključak Sud temelji na ocjeni provedenog vještačenja u upravnom postupku, odnosno uzimajući u obzir sadržaj suglasnih nalaza i mišljenja Liječničkih povjerenstava iz upravnog postupka, koje dokazi u spisu, promatrani u njihovoj ukupnosti, ne dovode u sumnju. Pored toga, valja uzeti u obzir da su nalazi i mišljenja Liječničkih povjerenstava iz upravnog postupka potpuni, cjeloviti, sukladni Pravilniku i valjano su i detaljno obrazloženi te s obzirom na takvu kvalitetu i uvjerljivost navedenih dokaza, osobito uvida u ratni put tužitelja iz kojeg proizlazi da nije bio izložen egzistencijalno-ugrožavaj učim okolnostima, to u ovom upravnom sporu nije bilo potrebno provoditi sudsko- medicinsko vještačenje.

25. Slijedom svega iznesenog, tuženik je pravilno utvrdio relevantno činjenično stanje i pravilno je primijenio materijalno pravo, a rješenje tuženika je valjano obrazloženo, te u predmetnom upravnom postupku nisu počinjene bitne povrede odredbi postupka.

26. Zbog navedenog je osporena odluka ocijenjena zakonitom pa je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a presuđeno kao u točki I. izreke presude.

27. Obzirom da je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. ZUS-a, odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog upravnog spora, te je valjalo odlučiti kao u točki II izreke.

U Splitu, 26. kolovoza 2022.

S U T K I N J A

Mirela Valjan-Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. ZUS-a)

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja V. S., S., , S.,

- tuženiku Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Direkciji Zagreb, Margaretska 3,

- u spis

Rj. 1. Sukladno odredbi članka 11. stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/18), tužitelj je oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi 2. Spis u kal 40 dana