REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 47 Pž-3580/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Kristina Saganić, u pravnoj stvari tužitelja I. J. d.o.o., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica M. K., odvjetnica u Z., protiv tuženika P. K. d.o.o., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik H. K., odvjetnik u Z., radi isplate iznosa od 1.723,71 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1365/2020 od 1. travnja 2021., 26. kolovoza 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1365/2020 od 1. travnja 2021. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. M. iz Z. poslovni broj Ovrv-1355/2019 od 1. ožujka 2019. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.723,71 kn i trošak ovršnog postupka u iznosu od 800,00 kn sve s kamatama i odbijen je tužbeni zahtjev (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 kn (točka II. izreke), a odbijen je tuženikov zahtjev s te osnove za iznos od 2.000,00 kn (točka III. izreke).

2. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev koji se odnosi na plaćanje tužiteljevih računa ispostavljenih u mjesečnim razdobljima za uslugu korištenja telefonskih brojeva, prihvaćanjem tuženikovog prigovora zastare (čl. 232. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO - čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).

3. Protiv navedene presude u točkama I. i II. izreke žalbu je podnio tužitelj iz svih zakonom dopuštenih žalbenih razloga, navodeći da se utužena tražbina temelji na trgovačkom ugovoru iz obavljanja djelatnosti koja čini predmet poslovanja tužitelja koji pruža telekomunikacijske usluge. Tužitelj tvrdi da je prvostupanjski sud trebao ocijeniti tuženikov prigovor zastare primjenom odredbe čl. 228. st. 1. ZOO-a i trogodišnjeg zastarnog roka, što znači da utužena tražbina nije u zastari. Uz navedeno, prvostupanjski sud nije pravilno označio dospijeća računa i nije ispitao tu okolnost pa je obrazloženje pobijane presude proturječno odlučnim činjenicama. Posljedično tomu nije pravilna ni odluka o troškovima. Predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

5. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i čl. 467. st. 1. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t.

2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

7. Postavljajući okvire ispitivanja prvostupanjske presude, valja naglasiti da je u predmetnom slučaju riječ o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. (osim t. 3.) ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Predmet tužbenog zahtjeva odnosi se na plaćanje tužiteljevih računa ispostavljenih na osnovi ugovora sklopljenog među strankama 5. veljače 2016., za korištenje telefonskih brojeva za dolazne/odlazne pozive u tužiteljevom vlasništvu tužitelja, koje je koristio tuženik za komunikaciju s korisnicima. Tužitelj se obvezao pružati telekomunikacijske usluge, a tuženik postavljati sadržaj na opremu ili na vrijeme dostavljati tužitelju sadržaj radi njegova postavljanja na opremu te definirati način i funkcionalnosti telefonske usluge. Odredbom čl. 6. Ugovora ugovoreno je da će tuženik telekomunikacijske usluge koristiti putem točno određenog telefonskog broja za točno ugovorenu mjesečnu naknadu u iznosu od 50,00 kn uvećano za PDV po broju, te naknadu po minuti odlaznog poziva po cijeni od 0,20 kn/min za pozive u fiksnoj mreži i 0,25 kn/min za pozive u mobilnoj mreži.

9. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda o nastupu zastare utužene tražbine. Odredbom čl. 232. st. 1. t. 3. ZOO-a propisano je da tražbina pošte, telegrafa i telefona za uporabu telefona i poštanskih pretinaca, te druge njihove tražbine koje se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima, zastarijevaju za jednu godinu. U konkretnom slučaju riječ je o tražbini za uporabu telefona i pružanje telekomunikacijskih usluga koja se naplaćivala u mjesečnim razdobljima, slijedom čega se primjenjuje jednogodišnji zastarni rok. To neovisno o činjenici što su stranke zaključile trgovački ugovor (čl. 14. st. 2. ZOO-a), jer je odredba čl. 232. st. 1. ZOO-a lex specialis u odnosu na čl. 228. ZOO-a.

10. U odnosu na dospijeće utužene tražbine, sam tužitelj je u prijedlogu za ovrhu označio dospijeće utužene tražbine počevši najranije od 20. lipnja 2016. do 20. srpnja 2017. Prijedlog za ovrhu podnesen je 26. veljače 2019., dakle po proteku zastarnog roka, što uvažavajući tuženikov prigovor, tužbeni zahtjev čini neosnovanim.

11. Budući da je tužitelj neosnovano i neargumentirano prigovorio i odluci o parničnim troškovima, njegova je žalba odbijena i presuda u pobijanom dijelu potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 26. kolovoza 2022.

Sudac

Kristina Saganić