Poslovni broj: 29 P-114/22-13

 

 

 

 

             

 

         Republika Hrvatska

     Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18                                     Poslovni broj: 29 P-114/22-13

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

 

           Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Sanji Marii Gašparović, a na prijedlog sudske savjetnice Ane Tomašić, u pravnoj stvari tužitelja D. D., iz S, zastupanog po punomoćniku D. Š., iz Č., protiv tuženika Š. A., iz Č. zastupanog po punomoćniku G. R., iz Č. radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 31. siječnja 2024., održane u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, te punomoćnika tuženika, 15. ožujka 2024. objavio je i

 

presudio je

 

I.      Nalaže se tuženiku Š. A., iz Č, da tužitelju D. D. iz S., isplati novčani iznos od 13.139,56 eura (trinaest tisuća sto trideset devet eura i pedeset šest centi) zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 04.11.2010.g. pa do 30.06.2011.g. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011.g. pa do 31.07.2015.g. po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II.      Nalaže se tuženiku Š. A., iz Č, da tužitelju D. D. iz S., naknadi parnični trošak u iznosu od 1.641,77 eura (tisuću šesto četrdeset jedan euro i sedamdeset sedam centi) zajedno sa zateznom kamatom računatom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

 

 

 

Obrazloženje

 

1.       Tužitelj je ovom sudu 4. travnja 2022. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. Tužitelj u tužbi navodi kako je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Čakovcu, posl.br.: P-30/17 od 29.05.2018. utvrđeno da je ništetan Ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen 04.11.2010.g. između ovdje tuženika Š. A. kao prodavatelja i ovdje tužitelja D. D. kao kupca te je naloženo ovdje tužitelju D. D. da ovdje tuženiku Š. A. preda original zadužnice ovjerene kod javne bilježnice J. C., broj: OV-12144/10 od 04.11.2020. U postupku vođenom pred Općinskim sudom u Čakovcu koji je završen presudom Općinskog suda u Čakovcu, posl.br.: P-78/2020 od 26.11.2020. preinačenom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici, posl.br.: Gž-39/2021 od 30.08.2021.g. utvrđeno je (str. 15. obrazloženja presude Općinskog suda u Čakovcu, posl.br.: P-78/2020 od dana 26.11.2020.g. i toč. 12. presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, posl.br.: Gž-39/2021 od 30.08.2021.g.) da je tužitelj D. D. predao tuženiku Š. A. iznos od 99.000,00 kuna prilikom potpisivanja Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog dana 04.11.2010.g., a za koji je u postupku navedenom pod toč. I. tužbe utvrđeno da je ništetan. Sukladno čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08/125/11, 78/15, 29/18, 126/21) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Obzirom je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Čakovcu, posl.br.: P-30/17 od dana 29.05.2018.g. utvrđeno je da je ništetan Ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen 04.11.2010.g., a u postupku pred Općinskim sudom u Čakovcu, posl.br.: P-78/2020 utvrđeno da je tuženik od tužitelja prilikom sklapanja navedenog ugovora primio iznos od 99.000,00 kuna, tuženik je dužan tužitelju vratiti ono što je primio na temelju ništetnog ugovora, odnosno, dužan mu je vratiti iznos od 99.000,00 kuna.

 

2.      U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je Županijski sud u Velikoj Gorici svojom presudom broj Gž-39/2021 od 30.08.2021. preinačio presudu Općinskog suda u Čakovcu broj P —78/2020 od 26.11.2020. na način da je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kojim od tuženika traži isplatu iznosa od 99.000,00 kn. Županijski sud u Velikoj Gorici nije niti utvrđivao niti je utvrdio činjenicu da je tužitelj predao tuženiku iznos od 99.000,00 kn prilikom potpisivanja ugovora o kupoprodaji. Netočan je navod tužitelja da je u postupku pred Općinskim sudom u Čakovcu broj P-78/2020 utvrđeno da je tuženik od tužitelja prilikom sklapanja navedenog ugovora primio iznos od 99.000,00 kn. Iz pravomoćne presude koja je donijeta u tom postupku vrlo je jasno razvidno kako je utvrđeno da je činjenično stanje upravo suprotno odnosno da tuženik nije primio od tužitelja nikakav iznos prilikom sklapanja predmetnog ugovora, pa niti iznos od 99.000,00 kn. Obzirom da tuženik nije primio od tuženika nikakav iznos prilikom zaključenja ništetnog ugovora to nije u obvezi niti išta vraćati tužitelju, a radi se i o presuđenoj stvari.

3.   U dokaznom postupku sud je pročitao presudu broj Gž-39/21 na listu 4-12, presudu broj 78/20 na listu 13-30, presudu broj P-30/17 na listu 31-37, cjelokupne predmete ovog suda broj P-78/20, P-30/17, P-655/11, te je na ročištu održanom 31. siječnja 2024. saslušao tužitelja. Na istom ročištu punomoćnici stranaka su izjavili da ne ustraju u daljnjem saslušanju tuženika već predlažu da se pročita njegov iskaz iz predmeta broj P-655/11, te su na ročištu održanom 20. rujna 2022. predložili kao svjedoke u ovom postupku saslušati M. Š., K. G., te P. V., s time da su predložili da se isti svjedoci ponovno ne saslušavaju, već da se pročitaju njihovi iskazi iz predmeta ovog suda broj P-78/20, slijedom čega je sud njihove iskaze pročitao.

4.    Analizom izvedenih dokaza u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) kao rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

5.      U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

6.    Prvotno valja navesti kako je sud rješenjem od 28. veljače 2023. odbio prigovor tuženika Š. A. iz Č., da je stvar pravomoćno presuđena, podnesen 25. travnja 2022., kao neosnovan. Isto rješenje postalo je pravomoćno.

7.      Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 99.000,00 kn na temelju ništetnog Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 4. studenog 2010.

 

8.     Među strankama nije sporno da je 4. studenog 2010. sklopljen Ugovor o kupoprodaji nekretnina prema kojem tužitelj od tuženika kupuje ½ stana površine 53,13 m2, u Č.. T. M., u zgradi sagrađenoj na katastarskoj čestici 1136/2 poduložak 1868 k. o. Čakovec za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 99.000,00 kn, te da je u čl. 3. Ugovora o kupoprodaji ugovoreno da je tuženik kao prodavatelj dužan tužitelju kao kupcu najkasnije do 31. prosinca 2010. na temelju ovog Ugovora dozvoliti ishođenje suglasnosti za uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

 

9.      Presudom broj P-30/17 od 29. svibnja 2018. točkom I. izreke utvrđeno je da je ništetan ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen 4. studenog 2010. između tužitelja Š. A. iz Č., B. J. J. , kao prodavatelja i tuženika D. D., iz S.. Točkom II. iste presude naloženo je tuženiku D. D.  iz S, da preda tužitelju Š A iz Č., B. J. J., original zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika J. C. broj OV-12144/10 od 4. studenog 2010. u roku od 15 dana. Ista presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4493/18 od 7. siječnja 2020.

10.      Dakle gore navedenim presudama pravomoćno je utvrđeno da je ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen 4. studenog 2010. između Š. A., iz Č., kao prodavatelja i tuženika D. D. iz S. , kao kupca, ništetan.

11.        Pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. glasi "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05. (članak 104. stavak 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

12.       Člankom 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine RH broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 dalje ZOO ) propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

13.        Dakle, s obzirom da je u postupku broj P-30/17 pravomoćno utvrđeno da je ništetan ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen 4. studenog 2010. između Š. A., iz Č, T. M., kao prodavatelja i tuženika D. D., iz S., kao kupca,  u ovom postupku je sada po tužbi D. D. potrebno utvrditi da li je A. primio od D. iznos od 13.139,56 eura / 99.000,00 kuna na temelju ništetnog ugovora o kupoprodaji, a slijedom čega bi onda tuženik sukladno odredbi članka 323. Zakona o obveznim odnosima bio dužan vratiti tužitelju sve ono što je primio na temelju takva ugovora. Ništetni pravni poslovi su oni koji ne proizvode pravne učinke koje bi da su valjani trebali proizvesti. Ništetnost nastaje na temelju zakona, a djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), te mogućnost isticanja ništetnosti ne zastaruje.

14.       Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 4. studenog 2010. utvrđeno je da je zadužnica broj OV-12144/10 predana kao osiguranje za obveze iz ovog pravnog posla temeljem čl. 7 tog Ugovora. Kako je utvrđeno je da je Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 4. studenog 2010. prividan, fiktivan ugovor, isti ne proizvodi učinke među strankama, te je prividan ugovor ništetan, slijedom čega je u pravomoćno okončanom postupku koji se vodio kod ovoga suda pod brojem P-30/17 utvrđeno da je ugovor o kupoprodaji ništetan i da D. mora A. vratiti tu zadužnicu.

15.       Dakle u ovom postupku u svrhu dokazivanja sud je pročitao iskaze svjedoka M. Š., K. G., te P. V., iz spisa broj P-78/20 i P-655/11, iskaz tuženika iz spisa broj P-655/11, te je saslušao tužitelja.

16.      Iz pročitanog zapisnika o saslušanja svjedoka M. Š. proizlazi da je zastupao tužitelja D. u spisu koji se vodio kod ovoga suda pod brojem P-655/11. On sporni ugovor o kupoprodaji od 4. studenog 2010. nije niti sklapao niti ga je pisao, te nije prisustvovao nikakvoj predaji novaca. Poznato mu je da su taj ugovor D. i A. potpisali u uredu K. G. koji je u to vrijeme bio samostalni odvjetnik.

17.       Iz pročitanog zapisnika o saslušanja svjedoka K. G. proizlazi da su u 11. mjesecu 2010. parnične stranke zajednički došle do njegovog ureda sa ugovorom o kupoprodaji kojeg su ujedno pred njim i potpisali, te su imali već gotov ugovor. Isti je izjavio da je vidio da je tužitelj predao novce tuženiku, međutim ih on nije osobno brojio, novac je brojao tuženik i samo je rekao u redu, pa svjedok može pretpostaviti da se radilo o iznosu 99.000,00 kuna kao što je navedeno u ugovoru.

18.      Iz pročitanog zapisnika o saslušanja svjedoka P. V.  proizlazi da je isti bio prisutan u odvjetničkom uredu G. i Š. kada je tužitelj D. predao tuženiku A. čini mu se iznos od 99.000,00 kuna, a bio je prisutan jer ga je sin tuženika S. A. zamolio jer trebaju pomoć oko financiranja njegovih problema. Ugovor je pripremio tužitelj, nije vidio da bi bio sastavljen u uredu odvjetnika. Novac od kupoprodaje je brojao samo tuženik i misli da se radilo o iznosu 99.000,00 kuna. Između stranaka je dogovoreno da tuženik do kraja 2010.g. izda klauzulu intabulandi, nije mu poznato da li je odustao od ugovora. Između stranaka nije bilo dogovora o tome da bi se radilo o pozajmici već o kupoprodaji.

19.      Iz pročitanog zapisnika o saslušanja tuženika proizlazi da je dan prije sklapanja ugovora koji je predmet rasprave njegov rođak P. V. došao do njih sa zamolbom da mu on sa polovicom stana koji je u suvlasništvu sa sestrom jamči za neku pozajmicu koju će uzeti od D., govorio je o iznosu od 100.000,00 kuna. Nakon toga su narednog dana išli potpisati ugovor o kupoprodaji. Prije potpisivanja mu je Predrag izdao zadužnicu na 100.000,00 kuna kojom je jamčio za odnose iz ugovora koji će naknadno sklopiti. Ugovor o kupoprodaji je potpisan u uredu odvjetnika G. i Š. U ugovoru je pisalo da je kupoprodajna cijena 99.000,00 kuna makar D. nije predao taj novac nego 87.000 kuna, i to P. koji je bio prisutan s njima u uredu odvjetnika, i gdje se on prvi puta upoznao s D. Novac je D. predao P. koji ga je na glas izbrojio tako da je P. izbrojio 87.000,00 kuna, a kad ga je pitao zašto u ugovoru piše 99.000,00 kuna P. je rekao da je to sve u redu i da je u iznosu od 99.000,00 kuna već uračunata kamata od 14%. Naknadno je on sastavio još jedan ugovor kako bi imao dokaz da se ustvari radilo o pozajmici, a ne o kupoprodaji, a koji ugovor je D. odbio potpisati, taj ugovor su potpisali samo on i P. Tim ugovorom je on naveo da će D. platiti 99.000 kuna, dok se P. obvezao da će mu platiti 28.000,00 kuna što je bila kamata. Što se tiče iznosa koji se u tom ugovoru P. obvezao platiti D. radi se o izračunu kamate. On se na tom ugovoru obvezao vratiti D. 99.000,00 kuna samo da privoli P. da to potpiše, jer je bio spreman ukoliko nabavi neki novac i isplatiti D. samo da si povrati stan, pa da se onda naknadno naplaćuje od Predraga.

20.   Iz iskaza tužitelja saslušanog u ovom postupku proizlazi da mu se tuženik obratio 2010. prije sklapanja samog ugovora o kupoprodaji od 4. studenog 2010., te ga je zamolio da mu pomogne radi dobivanja kredita u A. Oni su sklopili predmetni ugovor 2010. u uredu odvjetnika G. i Š. u Č., te je tom prilikom predao tuženiku iznos od 99.000,00 kuna u prisustvu odvjetnika K. G. Svrha tog ugovora bila je da tužitelj tuženiku posudi iznos od 99.000,00 kuna koji mu je isti dužan bio vratiti do kraja 2010., a u slučaju da mu tuženik navedeni iznos ne bi vratio tada bi se realizirao kupoprodajni ugovor prema kojem bi tužitelj postao vlasnik predmetnog stana u ½ dijela. Predmetni ugovor nije sadržavao tabularnu ispravu s obzirom da bi tuženik na uknjižbu bio dužan platiti porez. Nakon toga tuženik mu nije vratio novce, a nije mu ni izdao tabularnu ispravu za uknjižbu u zemljišnu knjigu. Nije mu poznato da bi dani novci bili za P. V., niti je on dao novce njemu, već je ugovor potpisao upravo sa tuženikom. Tuženik mu je bio dužan navedeni iznos vratiti u roku od 45 dana od dana stupanja na snagu tog ugovora, što isti nije učinio.

21.      Sud je povjerovao i ocijenio vjerodostojnim iskaze svih svjedoka, i to M. Š., K. G. i P. V., te je povjerovao iskazu tužitelja, s obzirom da su svi u bitnome iskazivali isto. Dakle svjedoci K. G. i P. V. iskazali su da su bili prisutni u uredu odvjetnika G. prilikom potpisa Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 4. studenog 2010. sklopljenog između tužitelja i tuženika, te su oba svjedoka iskazala da su bili prisutni kada je ovdje tužitelj predao tuženiku određen iznos novca prilikom potpisa predmetnog ugovora. Oba svjedoka iskazala su da ne znaju točno o kojem se iznosu radi s obzirom da je samo tuženik brojao novac, međutim s obzirom da je tuženik rekao da je u redu smatraju da se radilo o iznosu od 99.000,00 kuna kako je to navedeno na ugovoru. Sud je povjerovao i ocijenio vjerodostojnim i iskaz tužitelja s obzirom da je isti iskazivao u bitnome kao i svjedoci istaknuvši kako su tužitelj i tuženik sklopili predmetni ugovor 2010. u uredu odvjetnika G. i Š. u Č., te je tom prilikom predao tuženiku iznos od 99.000,00 kuna u prisustvu odvjetnika K. G. Sud nije povjerovao iskazu tuženika, nije povjerovao da je tužitelj predao novce V. P. te da se radilo o iznosu od 87.000,00 kuna, s obzirom da su navodi tuženika protivni svim gore navedenim iskazima.

22.    Dakle, u članku 1. Ugovora o kupoprodaji od 4.11.2010. navedeno je da ugovorne strane suglasno utvrđuju da kupoprodajna cijena za predmetnu nekretninu iznosi 99.000,00 kuna, i da će biti plativa na način opisan u članku 2. ugovora, dok je u članku 2. navedeno da svojim potpisom na ispravi ovog ugovora prodavatelj, ovdje tuženik, izjavljuje da je od kupca, ovdje tužitelja, primio čitav iznos kupoprodajne cijene iz članka 1. ugovora, odnosno iznos od 99.000,00 kuna. Tuženik je potpisao ugovor o kupoprodaji od 4.11.2010. što je u dosadašnjem tijeku postupka bilo nesporno, te je svojim potpisom priznao da je od tužitelja primio iznos od 99.000,00 kuna, a što je sukladno iskazima ispitanih svjedoka i tužitelja. Da se radi upravo o iznosu od 99.000,00 kuna sud je utvrdio i na temelju Ugovora o raskidu ugovora o kupoprodaji nekretnina od 02.08.2011. koji je tuženik nesporno potpisao, u kojem ugovoru u raskidu je upravo navedeno da se tuženik obvezuje vratiti tužitelju iznos od 99.000,00 kuna.

23.    Slijedom svega navedenog, kako je ovaj sud utvrdio da je na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 4. studenog 2010. tuženik od tužitelja primio iznos od 13.139,56 eura / 99.000,00 kuna, a u postupku ovog suda broj P-30/17 pravomoćno je utvrđeno da je ništetan ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen 4. studenog 2010. između Š. A., kao prodavatelja i tuženika D. D. kao kupca, to je tuženik sukladno odredbi članka 323. Zakona o obveznim odnosima dužan vratiti tužitelju sve ono što je primio na temelju takva ugovora, odnosno dužan mu je vratiti iznos od 13.139,56 eura / 99.000,00 kuna zajedno sa zateznom zateznom kamatom od 4. studenog 2010., odnosno od dana sklapanja ništetnog ugovora.

24.      O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 154. st. 1. ZPP-a, u svezi sa člankom 164. Zakona o parničnom postupku. Člankom 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

 

25.    S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u postupku, to mu je tuženik dužan nadoknaditi cjelokupne troškove postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 138/23 – dalje: Tarifa). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), sastava podneska 29.4.2022. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), zastupanja na ročištu 20.9.2022., 22.11.2023. i 31.1.2024., svako u iznosu od 200,00 eura (Tbr.9.toč.1. Tarife), zastupanja na ročištu za objavu presude 15.3.2024. u iznosu od 100,00 eura (Tbr.9.toč.3. Tarife), sve uvećano za porez na dodanu vrijednost sukladno Tbr. 46. Tarife u iznosu od 275,00 eura, odnosno iznos od 1.375,00 eura. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 88,92 eura (50% plaćeno putem e komunikacije) te trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 177,85 eura koji iznos je odmjeren temeljem Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine RH broj 118/18) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine RH broj 37/23). Dakle ukupno priznati trošak tužitelju iznosi 1.641,77 eura.

 

26.      Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

 

Čakovec, 15. ožujka 2024.

 

 

Sutkinja

Sanja Maria Gašparović

 

                                                                      Sudska savjetnica:

                                                                        Ana Tomašić

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem Općinskog suda u Čakovcu, na nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH 21/22), pismeno u tri istovjetna primjerka.

 

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika