Republika Hrvatska
Trgovački sud u Zadru
Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35
Poslovni broj: 3 P-233/2019-38
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Tini Grgas, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz M., J. M. 1, OIB:. , kojeg zastupa punomoćnica D. J., odvjetnica iz Z., K.17, protiv tuženika: 1. D. d.o.o., M. (O. M.-K.), P. p. 4, OIB:. kojeg zastupa član uprave I. P. i 2. D. K. d.o.o., M. (O. M.-K.), P. p. 4, OIB: . kojeg zastupa članica uprave R. J.-P., oba tuženika zastupana po punomoćniku L. M, odvjetniku u Z., radi istupanja člana društva i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 3. lipnja 2022. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu odluke od 26. kolovoza 2022.
p r e s u d i o j e
I. Određuje se istupanje tužitelja D. B. iz M., J. M. 1, OIB:., iz članstva društva prvotuženika D. d.o.o. M., P. p. 4, OIB:., u kojem dijelu se tužbeni zahtjev prihvaća kao osnovan.
II. U preostalom dijelu, tužbeni zahtjev tužitelja kojim istupanje određeno pod točkom I. izreke ove presude zahtijeva s danom isplate tržišne naknade za poslovni udjel koju od prvotuženika D. d.o.o. M., P. p. 4, OIB:., potražuje u iznosu od 133.000,00 kuna u roku od 30 dana, odbija se kao neosnovan.
III. Određuje se istupanje tužitelja D. B. iz M., J. M. 1, OIB:. iz članstva društva drugotuženika D. K. d.o.o. M., P. p. 4, OIB:., u kojem dijelu se tužbeni zahtjev prihvaća kao osnovan.
IV. U preostalom dijelu, tužbeni zahtjev tužitelja kojim istupanje određeno pod točkom III. izreke ove presude zahtijeva s danom isplate tržišne naknade za poslovni udjel koju od drugotuženika D. K. d.o.o. M., P. p. 4, OIB:., potražuje u iznosu od 10.000,00 kuna, odbija se kao neosnovan.
V. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu ostvarene dobiti u iznosu od 26.446,26 kuna prema prvotuženiku kao neosnovan.
VI. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu ostvarene dobiti u iznosu od 1.327.578,99 kuna prema drugotuženiku kao neosnovan.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka prema tuženicima u iznosu od 129.110,50 kuna.
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 184.731,25 kuna u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj D. B. u tužbi radi istupanja iz društva i isplate dobiti podnesenoj ovom sudu 31. listopada 2019. u bitnom navodi da je suosnivač prvotuženika D. d.o.o. u kojem drži jedan poslovni udjel u nominalnom iznosu od 135.000,00 kuna što iznosi manje od 10% njegovog temeljenog kapitala, a I. P. da je imatelj preostalog udjela. U ovom društvu da je bio direktor i odgovorna uz I. P. te da su isto zastupali samostalno i neograničeno. Prema njihovom dogovoru, I. P. da je bio zaposlen u oba društva tuženika D. d.o.o. i D. K. d.o.o., dok tužitelj zbog uvijek nestabilne financijske situacije tuženika, nije bio
u radnom odnosu niti u jednom društvu. Tako da mu se nije isplaćivala plaća ni ostvarena dobit u društvima tuženika koja se zadržavala u istima.
Nadalje, ističe da u društvu drugotuženika D. K. d.o.o. drži jedan poslovni udjel
u
nominalnom iznosu od 10.000,00 kuna što iznosi 50% temeljnog kapitala, dok drugi poslovni udjel u istom nominalnom iznosu drži I. P. čija supruga R. J.-P. je članica
uprave
drugotuženika. I. P., R. J.-P. i njihova djeca da su zaposleni u D. K. d.o.o., da ovo društvo smatraju obiteljskim te da ga onemogućavaju u sudjelovanju, upravljanju i odlučivanju u istom. Krajem kolovoza 2017. da je održao sastanak s Ivicom Petrovićem na kojem je izrazio nezadovoljstvo vođenjem poslovanja tuženika i predložio promjene u tom pravcu koje nisu prihvaćene. Zbog navedenog, da je predložio svoj izlazak iz vlasničke strukture u oba tuženika uz ponudu da ga I. P. kao jedini preostali član isplati za vrijednost njegovog poslovnog udjela u istima. Potonji da ga je verbalno napao zbog iznesenog prijedloga navodeći da su društva tuženika njegova obiteljska društva. Nakon ovog događaja, njihovi međusobni odnosi da su teško i trajno poremećeni te da više ne komuniciraju. Nakon što mu je unatoč njegovom pisanom zahtjevu u cijelosti onemogućeno svako sudjelovanje u odlučivanju i vođenju poslovanja društava tuženika i uvid u njihovu poslovnu dokumentaciju, tužitelj da je uputio ponudu I. P. za prodaju njegovih poslovnih udjela u istima temeljem prava prvokupa ugovorenog društvenim ugovorom. I. P. da nije prihvatio ovu ponudu niti se na istu očitovao zbog čega je predmetne poslovne udjele pokušao prodati i drugim potencijalnim kupcima ali da za iste nije uspio ostvariti bilo kakvu vrijednost. U ožujku 2018. da je saznao da su I. P. i njegova supruga R. J. – P. u ime društva D. K. d.o.o., podigli kredit u iznosu od 500.000,00 kuna za obrtna sredstva koja su odmah prebacili na račun društva D. d.o.o. u kojem I. P. drži većinski poslovni udjel. Osim ovog, tuženicima da
je odobren još jedan novi kredit u većem iznosu te da za ova zaduženja tuženika
nije
bio obaviješten niti je za iste dao suglasnost iako se svakim zaduženjem tuženika utječe na vrijednost njegovog poslovnog udjela u istima. Navodi da je ožujku 2019. prilikom uvida u zemljišne knjige imovine D. d.o.o., utvrdio da su I. P. i R. J.-P.
kao direktorica drugotuženika D. K. d.o.o., u ime potonjeg podigli kredite u iznosu od 500.000,00 EUR i 310.000,00 EUR, sve na temelju ugovora o kreditu i ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranja od 26.03.2019. Iz navedenih isprava da je vidljivo da se drugotuženik opterećuje bez znanja i suglasnosti tužitelja kao imatelja poslovnog udjela u istome, a čime se izravno utječe na vrijednost njegovog osnivačkog udjela te na mogućnost ostvarenja i isplate dobiti tužitelja. Za navedeno kreditno zaduženje tužitelj da nije bio obaviješten i nije za isto dao suglasnost iako je prethodno obavijestio poslovne banke o prodaji svog poslovnog udjela te nesuglasicama s I. P. i R. J. – P. Smatra da su vođenje poslovanja i prekomjerno zaduženje tuženika protivni pozitivnom propisima i načelu dobrog gospodarenja stoga je zbog vlastite zaštite od odgovornosti kao direktora prvotuženika, dana 14.3.2018. istom uputio svoju ostavku na mjesto člana uprave - direktora te zahtijevao od prvotuženika podnošenje prijave sudskom registru radi provedbe
ove promjene u istom.
Osim toga, da mu je onemogućen pristup računima tuženika otvorenima kod Z. b. d.d. te E.&S. d.d. kojeg je do tada imao te da je pisanim putem zatražio od društava tuženika podatke o poslovanju, isplatu dobiti, sazivanju skupštine, isplatu ostvarene dobiti za 2017., financijsko izvješće za 2017. te uvid u poslovnu dokumentaciju koje nije dobio. R. J. – P. da je u kolovozu 2018. osnovala društvo D.
C. d.o.o. u kojem je direktorica te da je ujedno i kao direktorica društva drugotuženika D. K. d.o.o., izvršila prijenos robe i sredstava sa D. K. d.o.o. na društvo D. C.d.o.o., što izravno umanjuje imovinu drugotuženika, a time i vrijednost poslovnog udjela tužitelja u istim. Tužitelj da je od poslovnih banaka zatražio podatak o zaduženjima i odobrenim kreditima predmetnih društava u 2017. o čemu je dobio samo djelomične podatke. Osim toga, Z. b. da je odobravala kredite društvima tuženika unatoč tome što je društvo D. C. d.o.o. poslovalo manje od šest mjeseci i što nema nikakvu imovinu već samo garanciju društva D. K. d.o.o. Ovlaštene osobe tuženika i navedene banaka da ga nisu izvijestile o poduzetim radnjama za koje je saznao prilikom uvida u zemljišne knjige obzirom da je riječ o osiguranju povrata isplaćenih sredstava po kreditima upisane hipoteke na imovini društava tuženika. O svim okolnostima koje
se tiču namjere njegovog istupa iz društava tuženika, zahtjeva za isplatom njegovih poslovnih
udjela u istima i ostavci na mjesto direktora prvotuženika da je obavijestio E. B.d.d. kako bi pokušao spriječiti daljnje zaduženje tuženika koje ne predstavlja suglasnu poslovnu odluku osnivača, a koja nanosi izravnu štetu drugotuženiku i njemu osobno kao imatelju poslovnog udjela u istom.
Također, od Financijske agencije da je 13.11.2018. i 05.06.2019. zatražio dostavu financijske dokumentacije za oba tuženika koju su istoj bili dužni dostaviti temeljem zakona, a za koju je utvrdio da je manjkava, nepotpisana od ovlaštenih osoba i bez pečata tuženika. Ovo iz razloga jer uprava društava tuženika nije sazvala skupštinu u 2017. i 2018. godini što upućuje na njihovo nesavjesno poslovanje i neizvršavanje zakonom propisanih obveza O navedenom da je obavijestio Financijsku agenciju 26.06.2019. te ih upozorio na činjenicu da bi dokumentacija tuženika za 2018. koju su joj isti podnijeli na objavu mogla opet mogla biti manjkava i nepotpisana jer GFI-POD moraju biti usvojena na skupštini društva i popisana od oba suvlasnika te uprave društva. Dana 26.06.2019. da mu je dostavljena odluka o sazivanju redovne godišnje skupštine u oba društva tuženika za dan 29.06.2019. na kojoj je trebalo usvojiti GFI za 2018. te donijeti odluku o raspodjeli dobiti iskazane u poslovanju u 2018.g. S obzirom da mu je poziv za skupštinu društava tuženika dostavljen protivno odredbama. čl. 442. i čl. 443. Zakona o trgovačkim društvima, da je o ovome obavijestio upravu istih i tražio da se skupština sazove u skladu sa zakonom, tj. da mu se dostave materijali za skupštinu jer već dvije godine nije imao nikakav uvid u dokumentaciju društava tuženika. Tuženici da nisu postupili po njegovom traženju već je skupština održana kada je i zakazana za oba društva. Na skupštini da su donesene predviđene odluke, a financijska dokumentacija da je dostavljena FINA-i putem Interneta i objavljena bez potpisa tužitelja s naznakom da je održana i da je samo jedan član društva usvojio sve odluke i financijske izvještaje. Objavom GFI-POD-a za društvo D. K. d.o.o. na strancima FINA-e,
društva tuženika da dobivaju mogućnost ishođenja boljeg boniteta i kredita kod banaka kao i kupnje robe na inozemnom tržištu zadužujući time i stvarajući obvezu ovom društvu, bez da je o tome obaviješten kao drugi član drugotuženika. U slučaju nepodmirenja obveze od strane drugotuženika, a sukladno pravilima poslovanja na konkretnom tržištu ribe i prema osiguravajućim društvima da za istu odgovaraju osim samog društva i članovi društva. Zbog svega navedenog, da je među suosnivačima kao poslovnim partnerima došlo do trajno poremećenih osobnih odnosa te da je njihov život i rad u društvima tuženika postao nepodnošljiv. Iako je prodaju svojih poslovnih udjela u društvima tuženika ponudio kako suosnivaču I. P. koji
ima pravo prvokupa na istima, tako i trećim osobama, tužitelj ističe da se ovi poslovni udjeli ne mogu uvrstiti na neko uređeno tržište te da zbog toga gube značajke likvidnog financijskog instrumenta, tim više što neko drugo sekundarno tržište za njihovu prodaju ne postoji. Također, činjenica da suosnivači drugotuženika imaju jednako velik poslovni udjel u istima onemogućava pronalazak kupca koji kupnjom poslovnog udjela tužitelja ne bi stekao kontrolni paket. Zbog nepostojanja nadzora i nemogućnosti utjecaja tužitelja nad radom članova uprave koji su u istima kao supružnici izravno povezane osobe, da je došlo do situacije da isti upravljajući ovim društvima na način da svoj osobni interes i interes njihovog novoosnovanog društva D. C. d.o.o., stavljaju ispred interesa tuženih društava, a što dovodi do potpunog gubitka svrhe postojanja društva tuženika kao poslovnog pothvata za tužitelja. Ovo iz razloga jer da nije uspio ostvariti smisao ostanka u društvu a niti mu je omogućeno izaći iz društava mirnim putem u dogovoru sa suosnivačem. Koristeći ovu situaciju, drugi imatelj udjela Ivica Petrović da dodatno financijski opterećuje tuženika te prebacivanjem poslovanja tuženih društava na novoosnovano društvo D. C. d.o.o. koje je u vlasništvu njegove supruge-članice uprave drugotuženika
D.
K. d.o.o., time svjesno umanjujući vrijednost njegovog poslovnog udjela. Zbog navedenog, tužitelj smatra da je u predmetnom postupku potrebno utvrditi i odrediti isplatu tržišne vrijednosti njegovog poslovnog udjela u društvu DAJNA d.o.o. na dan 21.11.2017. kada je iskazao svoju namjeru istupanja iz društava tuženika, a obzirom da su ovlaštene osobe istih nakon tog dana počele prekomjerno zaduživati tužena društva i prenositi poslovanje na novoosnovano društvo D. C. d.o.o. u svrhu umanjenja tržišne vrijednosti njegovih poslovnih udjela. U slučaju osporavanja tužbenih zahtjeva na ime tržišne vrijednosti njegovog poslovnog udjela u istima, predlaže provesti financijsko vještačenje. S obzirom da je kao član društava tuženika onemogućen u ostvarivanju prava koja mu pripadaju u istima te da navodi u tužbi predstavljaju opravdane razloge za njegovo istupanje iz tuženih društva iz čl. 420. ZTD-a, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se odrediti njegovo istupanje
iz društva prvotuženika i drugotuženika s danom isplate tržišne naknade za
njegove poslovne udjele i kojom će se naložiti prvotuženiku isplata iste u iznosu
od 222.000,00 kuna, te naložiti drugotuženiku isplatu iste u iznosu od 1.1110.000,00 kuna u roku od 30 dana u njegovu korist.
Ujedno, predlaže donošenje presude kojom će se prvotuženika obvezati na isplatu ostvarene dobiti u iznosu do 26.446,26 kuna, a drugotuženika na isplatu ostvarene dobiti u iznosu od 1.327.587,99 kuna.
2. Tuženici se u pisanom odgovoru na tužbu u cijelosti protive tužbi te osporavaju osnovu i visinu postavljenih tužbenih zahtjeva. Ističu da su svi navodi tužitelja iz tužbe osim onih u odnosu na podatke o imateljima i visini poslovnih udjela u društvima tuženika netočni i promašeni te da većina istih nije niti relevantna za donošenje odluke o predmetu spora. Naglašavaju da tužitelj u razdoblju kojeg navodi u tužbi ni na koji način nije sudjelovao u radu društava tuženika već da su u istima sudjelovali isključivom član društava I. P. i članovi njegove obitelji. Tako da je I. P. u temeljeni kapital društva prvotuženika D. d.o.o. unio svu svoju imovinu i vlastite nekretnine te iste opteretio hipotekama upravo u interesu samih tuženika. Ističu da tužitelj u tužbi navodi niz netočnih podatka vezanih za kreditno zaduženje društava tuženika s isti određena kreditna zaduženja vršili isključivo u svrhu njihovog urednog funkcioniranja na tržištu kao i radi podmirenja troškova poslovanja. Također, da su netočni navodi tužitelja kako bi osobe ovlaštene za zastupanje tuženika donosile i izvršavale bilo kakve poslovne odluke protivno interesima samih društava tuženika jer su njihovo poslovanje vodile pažnjom dobrog i savjesnog gospodarstvenika. Osim toga, posebice osporavaju navode iz tužbe vezane za osnivanje društva D. C. d.o.o. u vlasništvu trećih osoba jer tužitelj jednako kao i svatko drugi ima mogućnost osnivati društva ukoliko za to ima pravni interes. Protivi se provođenju personalnih dokaza predloženih od strane tužitelja smatrajući iste neprikladnima za utvrđenje odlučnih činjenica. Zaključno ističe da je posve nejasno i neutemeljeno s koje osnove tužitelj potražuje iznose koje navodi u tužbenom zahtjevu na ime naknade za poslovne udjele i naknade za ostvarenu dobit s obzirom da nije dokazao ispunjenje pretpostavki za njihovu isplatu od strane tuženika. Predlaže donošenje odluke kojom će se tužbeni zahtjevi tužitelja odbiti kao neosnovani.
3. Na pripremnom ročištu punomoćnica tužitelja ustraje kod tužbe i tužbenih zahtjeva smatrajući da postoje osnovani i opravdani razlozi za istupanje tužitelja kao člana tuženih društava. S obzirom da je R. J. – P. kao ovlaštena i odgovorna osoba tuženog društva D. K. d.o.o., kao jedini član društva osnovala novo društvo D. C. d.o.o. u kojem tužitelj nema udjele niti je odgovorna osoba zbog čega nema niti uvid u njegove poslovanje, da ista prenosi poslovanje sa tuženih društava na novoosnovano društvo te da sklapa ugovore između društava u kojima je jedina ovlaštena osoba bez odobrenja skupštine, da na opisani način umanjuje vrijednost osnivačkog udjela u tužitelja tuženim društvima. Kako skupština utuženih društava nije održana u zadnje tri godine, tužitelj da nije imao uvid niti je odobrio financijska izvješća tuženih društava koja su objavljena elektroničkim putem. Tako da je iz objavljenih GFI vidljivo da je iskazan gubitak u tuženim društvima za 2019., dok je do 2018. uvijek bila iskazivana dobit. Ističe da je vrijednost udjela tužitelja u tuženicima upravo opisanim načinom poslovanja ovlaštenih osoba u istima smanjena na minimum te da tužitelj nema interes ostati njihovim članom.
4. Punomoćnik tuženika osporava kao neosnovane prednje navode punomoćnice tužitelja te ističe kako isti nemaju uzročno posljedičnu vezu s predmetom tužbenog zahtjeva. Naglašava da R. J. – P. nije članica društava tuženika i da nije u nikakvoj svezi s predmetom ovog postupka. Posebice osporava navode tužitelja o povezanim društvima te da skupština društava tuženika ne bi bila održavana u zadnje tri godine. Tako da je skupština tuženika održana svake godine o čemu postoje zapisnici i očitovanje tužitelja da neće sudjelovati na istima smatrajući da nije sazvana u zakonskim rokovima. U odnosu na sadržaj zahtjeva, tuženici prigovaraju zastari potraživanja te ističe kako su tuženici društva koja su zadužena kod poslovnih banaka te da u spornom razdoblju nikada nisu isplaćivala dobit niti tužitelju niti drugom članu društva. Ovo iz razloga jer za to nisu imali sredstava te im isto nije dopuštala poslovna banka koja ih je kreditirala, a s čime su bili suglasni i tužitelj i drugi član društva. Predlaže da sud na okolnosti neisplaćivanja dobiti oba člana društva izvrši uvid u poslovnu dokumentaciju tuženika, dokumentaciju E. B. d.d. kojom se nalaže tuženim društvima da se dobit ne isplaćuju kao i uvid u odluke tih društava kojima će se dobit zadržati. Naglašava da tuženici nisu imali mogućnosti isplate dobit jer im je ista bila potrebna za servisiranje preuzetih obveza i poslovanje društava, između ostalog i za isplatu svih vjerovnika u postupku predstečajne nagodbe u odnosu na tuženika.
5. U daljnjem tijeku postupka, tužitelj je podneskom od 23. ožujka 2022., a nakon dostave u spis pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka financijske struke, konačno uredio tužbeni zahtjev na način da je potraživanje prema prvotuženiku na ime isplate tržišne vrijednosti njegovog poslovnog udjela u istom smanjio na iznos od 135.000,00 kuna, dok je potraživanje prema drugotuženiku s iste osnove smanjio na iznos od 10.000,00 kuna.
6. Međutim, za primijetiti je da je tužitelj u ovom podnesku u cijelosti izostavio točke III. i IV. tužbenog zahtjeva koje je u predmetnoj tužbi postavio prema prvotuženiku u iznosu od 26.446,26 kuna te prema drugotuženiku u iznosu od 1.327.587,99 kuna s osnove isplate dobiti. Zbog navedenog, tužitelj je na ročištu glavne rasprave održanom 3. lipnja 2022. pozvan od strane ovog suda decidirano se izjasniti je li povukao tužbu u odnosu na iste. Tako je tužitelj na ovom ročištu izričito izjavio da povlači svoj tužbeni zahtjev prema tuženicima sadržan pod točkama III. i IV. predmetne tužbe (koje sadržajno odgovaraju točkama V. i VI. izreke ove presude) s osnove isplate dobiti zbog utvrđenja sadržanih u nalazu i mišljenju vještaka, slijedom čega da se prvotno označena vrijednost predmeta sporu po njegovom konačno uređenom tužbenom zahtjevu radi istupa i naknade smanjila na iznos od 145.000,00 kuna koji se odnosi na vrijednost temeljenog udjela tužitelja u utuženim društvima.
7. Tuženici su se izričito usprotivili prednjem uređenju tužbe od strane tužitelja navodeći da je isto nedopušteno zbog čega je ovaj sud prvotno trebao ocijeniti predstavlja li isto preinaku i/ili povlačenje tužbe za koje je potreban pristanak tuženika, a kako bi točno utvrdio predmet raspravljanja u postupku.
8. S obzirom da iz sadržaja predmetnog podneska tužitelja jasno proizlazi da je tužbeni zahtjev za isplatu naknade tržišne vrijednosti njegovog poslovnog udjela u društvu prvotuženika prvotno postavljen u iznosu od 222.000,00 kuna, smanjio na iznos od 135.000,00 kuna, te da je tužbeni zahtjev prema drugotuženiku s istovjetne osnove prvotno postavljen u iznosu od 1.110.000,00 kuna, smanjio na iznos od 10.000,00 kuna, to u konkretnom slučaju nije riječ o preinaci tužbe iz odredbe čl. 191. st. 1. u vezi s čl. 191. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), već isključivo o smanjenju tužbenog zahtjeva kojoj dispoziciji tužitelja se tuženici ne mogu protiviti. Slijedom navedenog, ovaj sud je prilikom donošenja odluke o naknadi tržišne vrijednosti poslovnih udjela tužitelja u društvima tuženika odlučivao u okvirima tužbenih zahtjeva koje je konačno postavio u predmetnom postupku, a ne onih koje je prvotno postavio u tužbi.
9. Međutim, povlačenje tužbenih zahtjeva prema tuženicima s osnove isplate dobiti pobliže navedenih pod točkama V. i Vi. izreke ove presude (točke III. i IV. tužbe), ne predstavlja specifikaciju istih kako to pogrešno navodi tužitelj, već djelomično povlačenje tužbe iz čl. 193. st. 1. ZPP-a koje je uslijedilo nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari za koje je prema odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a potreban njihov izričiti pristanak. S obzirom da je ovaj pristanak tuženika na djelomično povlačenje tužbe u konkretnom slučaju izostao, to je osim odluke o zahtjevima tužitelja s osnove naknade tržišne vrijednosti poslovnih udjela u tuženicima, ovaj sud bio dužan odlučiti i o zahtjevima tužitelja za isplatu dobiti.
10. U dokaznom postupku sud je pročitao i pregledao sve isprave iz spisa predmeta i to: izvatke iz sudskog registra za društva tuženika (str. 8-16), ponudu tužitelja za kupnju poslovnih udjela u društvima tuženika (str. 17.-22. spisa), ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. OU596320 od 26.03.2019. (str. 23.-25.), zk. izvatke za nekretnine u vlasništvu I. P. (str. 28.-35.), sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem zajedničkog založnog prava- simultane hipoteke na nekretninama od 26.03.2019. (str. 36.-37.), ugovor o kreditu br. 5116716143 od 26.03.2019. (str. 38.-53.), ugovor o založnom pravu od 08.03.2019. (str. 54.-60.), zk izvadak za imovinu u vlasništvu R. J. –P. (str. 56.),
izvadak iz sudskog registra za društvo D. C. d.o.o., M. (str. 57.), dopise tužitelja od 17.10.2018. i 23.10.2018. (str. 61-72), dopis E. b. d.d. od 26.10.2018. (str. 73.-74.), ostavku tužitelja na mjesto člana uprave – direktora u prvotuženiku od 14.03.2018. (str. 75.), zahtjev tužitelja za isplatu dobiti od 23.03.2018. (str. 76), prijedlog tužitelja za mirno rješenje spora od 6.4.2018. (str. 77.- 79.), dopis tužitelja FINA-i od 13.11.2018. (str. 80.-82.), izvadci FINA-e iz registra GFI-a za 2017. (str. 83.-175.), izjava o preuzimanju temeljnog uloga i društveni ugovor o osnivanju D. K. d.o.o., M. od 07.07.2010. (str. 195.-198.),
društveni ugovor za D. d.o.o., M. od 23.03.1998. i izmjene istog (str. 199.- 212.), ispis bilance, računa dobiti i gubitka za 2019. i ostalu financijsku dokumentaciju iz sudskog registra-GFI za društvo D. d.o.o., M. (str. 213.-254.), te dopise ŽDO-u Š. od 14.09. 2020. i 22.09.2020. (str. 255.-260.)
Osim navedenih, izveden je dokaz saslušanjem stranaka; tužitelja D. B.
(str. 319.-321 spisa), zakonskog zastupnika prvotuženika Ivice Petrovića (str- 321. i 322. spisa) i zakonske zastupnice drugotuženika R. J. - P. (str. 323.-324. spisa) kao i dokaz financijskim vještačenjem zbog čega je ovaj sud u dokaznom postupku pregledao cjelokupnu opsežnu poslovnu dokumentaciju društava tuženika i drugu relevantnu dokumentaciju sadržanu u pisanom nalazu i mišljenju pravne osobe R. V. d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja, Zagreb od 12.10.2021. (str. 344. do 1931. spisa). Također, radi usmenog iznošenja navedenog nalaza i mišljenja, izveden je i dokaz saslušanjem stalnog sudskog vještaka mr. sc. Z. R. iz Z. (str.349. do 1931. spisa).
11. S obzirom da je sud postavljanjem odgovarajućih pitanja strankama i vještaku ishodio da se tijekom postupka iznesu sve odlučne i važne činjenice, da se dopune nepotpuni navodi stranaka o istima, da se daju sva razjašnjenja potrebna za utvrđenje činjeničnog stanja te da nakon navedenog stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, to su u dokaznom postupku, a primjenom odredbi čl. 8., čl. 10. st. 1., čl. 220. i čl. 221. ZPP-a izvedeni isključivo naprijed navedeni dokazi.
12. Tužbeni zahtjev je osnovan samo u dijelu kojim tužitelj traži istupanje iz članstva društva prvotuženika i drugotuženika.
13. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu naknade tržišne vrijednosti njegovih poslovnih udjela u društvima prvotuženika i drugotuženika te za isplatu ostvarene dobiti u istima pobliže naveden u točkama II., IV., V. i VI. izreke presude je neosnovan u cijelosti.
14. Predmet spora je zahtjev tužitelja za njegovo istupanje iz članstva društava tuženika s danom isplate tržišne naknade njegovih poslovnih udjela u istima koju potražuje od prvotuženika D.d.o.o. u iznosu od 135.000,00 kuna te od drugotuženika D. K. d.o.o. u iznosu od 10.000,00 kuna.
15. Osim toga, predmet spora je i zahtjev tužitelja s osnove ostvarene dobiti u društvima tuženika koju prema prvotuženiku potražuje u iznosu od 26.446,26 kuna te prema drugotuženiku u iznosu od 1.327.587,99 kuna, sve iz razloga pobliže opisanih u točki 9. obrazloženja ove odluke.
16. Institut istupanja člana iz društva reguliran je odredbom čl. 420. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine br. 111/93, 34/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08 i 137/09, 125/11, 111/12, 68/13, 110/15 , 40/19 i 34/22, dalje: ZTD) kojom je propisano da se društvenim ugovorom može odrediti istupanje člana iz društva u kojem slučaju se moraju odrediti i uvjeti, postupak te posljedice njegovog istupanja. Bez obzira na navedeno, član društva može tužbom kod suda zahtijevati istupanje iz društva ako za to postoje opravdani razlozi. Opravdani razlozi za istupanje iz društva postoje naročito ako mu ostali članovi društva ili neki od organa društva prouzroče štetu, ako je spriječen u ostvarenju svojih prava u društvu ili mu neki organ društva nameće nesrazmjerne obveze. U tužbi se mora navesti i iznos naknade za poslovni udio te odrediti primjereni rok za njeno plaćanje članu koji istupa iz društva. Usvoji li tužbeni zahtjev, sud mora odrediti iznos naknade tržišne vrijednosti tužiteljeva poslovnog udjela i naložiti da mu je društvo isplati u roku određenom u presudi. Pri određivanju spomenutog roka sud će voditi brigu o stanju društva i njegovim poslovnim potrebama. Osim toga, odredbom čl. 421. ZTD-a je propisano da istupanjem člana prestaje njegovo članstvo u društvu i sva prava koja iz toga proizlaze u trenutku isplate naknade, da član koji istupi iz društva ima pravo da mu se nadoknadi tržišna vrijednost njegovo poslovnoga udjela kakva je bila u vrijeme istupanja te da njegovo članstvo u društvu prestaje kada mu se isplati navedena naknada.
17. Dakle, iz sadržaja odredbe čl. 420. st. 2. ZTD-a proizlazi da u navedenim slučajevima uvijek postoji opravdani razlog za istupanje člana iz društva, a kada će i koji razlog postojati, ovisiti će o činjenicama i okolnostima svakog pojedinog slučaja. Tako je u odnosu na tužiteljevo potraživanje s osnove istupanja iz članstva i naknade tržišne vrijednosti njegovih poslovnih udjela u utuženim društvima, u predmetnom postupku trebalo ispitati i ocijeniti postojanje opravdanog razloga za tužiteljevo istupanje iz članstva utuženih društava zbog čega je upravo na istome bio teret dokaza nastanka opravdanih razloga istupanja iz čl. 420. ZTD-a, kao i točne visine naknade tržišne vrijednosti njegovih poslovnih udjela u utuženim društvima u vrijeme istupanja koju potražuje predmetnom tužbom.
18. Odredbama čl. 7., čl. 219. st. 1., čl. 220. st. 1., čl. 221. st. 1. i čl. 299. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka već u tužbi i odgovoru na tužbi, a najkasnije na pripremnom ročištu, dužna iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđenje iznesenih činjenica i izjasniti se o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke te da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke. Tako je tužitelj radi utvrđenja činjenica navedenih u tužbi predložio izvođenje dokaza uvidom u naprijed navedenu cjelokupnu dokumentaciju iz spisa predmeta, stranačkim saslušanjem te financijskim vještačenjem
19. U postupku nije sporno da su tužitelj D. B. i I. P. osnivači i članovi društva prvotuženika D. d.o.o., M. u kojem tužitelj drži jedan poslovni udjel u nominalnom iznosu od 135.000,00 kuna što iznosi manje od 10% njegovog temeljenog kapitala, a I. P. preostali poslovni udjel te da su ovo društvo kao članovi uprave zastupali samostalno i pojedinačno sve do 14. ožujka 2018. kada je tužitelj prestao biti članom uprave istog ostavkom. Također, nije sporno da su tužitelj i I. P. suosnivači i članovi društva drugotuženika D. K. d.o.o., M. u kojem je svaki imatelj poslovnog udjela u iznosu od
10.000,00 kuna te da je R. J. – P., supruga I. P., članica uprave ovog društva kojeg zastupa samostalno i pojedinačno. Osim toga, između stranaka nije sporna činjenica da su odnosi između tužitelja i zakonskih zastupnika prvotuženika i drugotuženika postali trajno narušeni i nesnošljivi do te mjere u kojoj je njihova međusobna suradnja u odlučivanju i vođenju poslova utuženih društava postala nemoguća stoga se u budućnosti ne može očekivati njihovo ravnopravno i uspješno poslovno partnerstvo. Naposljetku, nije sporno da stranke u društvenim ugovorima nisu uredile pitanje istupanja člana iz utuženih društava kao ni uvjete, postupak i posljedice njegovog istupanja te da tužitelju nije nikada isplaćena dobit u društvima prvotuženika i drugotuženika.
20. Pored navedenih nespornih činjenica, za istaknuti je da iz stranačkih iskaza zakonskih zastupnika prvotuženika i drugotuženika jasno proizlazi da se isti ne protive samom istupanju tužitelja D. B. iz članstva utuženih društava iz razloga njihovih trajno narušenih odnosa koji ih onemogućavaju u zajedničkom sudjelovanju u odlučivanju i vođenju poslova društava tuženika te da osporavaju kao neistinite i neosnovane isključivo navode tužitelja u odnosu na preostale razloge za njegovo istupanje. Dakle, u konkretnom slučaju je evidentno postojanje suglasno izražene volje svih stranaka za istupanje tužitelja D. B. iz članstva utuženih društava iz razloga njihovih trajno narušenih odnosa koji ih onemogućavaju u zajedničkom sudjelovanju u odlučivanju i vođenju poslova utuženih društava, a koji razlog i tužitelj i tuženici smatraju opravdanim razlogom istupanja iz čl. 420. st. 2. ZTD-a, neovisno o svim ostalim razlozima propisanima u istom te onima koje tužitelj navodi u tužbi.
21. Upravo zbog navedenog, a imajući u vidu da stranke mogu slobodno raspolagati zahtjevima koje su stavile u tijeku postupka te da istupanje tužitelja iz članstva utuženih društava kojem se ova društva tuženika uopće ne protive, ne predstavlja raspolaganje koje je u suprotnosti sa prisilnim propisima i pravilima javnog morala u smislu odredbe čl. 3. ZPP-a, to je ovaj sud uvažio suglasna raspolaganje stranaka po pitanju opravdanog razloga za tužiteljevo istupanje iz članstva utuženih društava, neovisno o zakonom propisanim razlozima za istupanje iz članstva društva te onima navedenim u tužbi koje su tuženici izričito osporili. S obzirom da ne treba dokazivati činjenice koje su stranke priznale pred sudom u tijeku parnice te da su iste suglasne po pitanju odlučne činjenice nastanka opravdanog razloga za tužiteljevo istupanje iz članstva utuženih društava, to je već ovaj razlog bio dostatan za prihvaćanje tužbenog zahtjeva tužitelja u dijelu kojim se utvrđuje njegovo istupanje iz istih, bez potrebe ocjene od strane ovog suda osnovanosti ostalih navoda tužitelja u odnosu na preostale razloge za njegovo istupanje. Slijedom navedenog, a primjenom odredbe čl. 420. st. 2. ZTD-a u vezi s odredbama čl. 219. st. 1., čl. 220. st. 1., čl. 221. st. 1. i čl. 299. st. 1. ZPP-a, donesena odluka kao u točkama I. i III. izreke ove presude.
22. S obzirom da tužitelju s osnove istupanja iz članstva utuženih društava prema odredbi čl. 421. st. 2. ZTD-a pripada pravo da naknadu tržišne vrijednosti njegovih poslovnih udjela kakve su bile u vrijeme istupanja, a koju predmetnom tužbom potražuje od prvotuženika u iznosu od 222.000,00 kuna te od drugotuženika u iznosu od 1.110.000,00 kuna te da su tuženici tijekom cijelog postupka tvrdili da poslovni udjeli tužitelja u istima više nemaju nikakvu tržišnu vrijednost tj. da ista iznosi 0,00 kuna , to je upravo na tužitelju bio teret dokaza visine tužbenog zahtjeva s osnove naknade tržišne vrijednosti njegovih poslovnih udjela kakve su bile u vrijeme istupanja (utvrđivanja iste od strane stalnog sudskog vještaka), a ne u vrijeme kada je tužitelj izjavio tuženicima svoju namjeru istupanja iz članstva u istima. Osim toga, kako je tužitelj predmetnom tužbom potražio od prvotuženika isplatu iznosa od 26.446,26 kuna te od drugotuženika isplatu iznosa od 1.327.587,99 kuna na ime ostvarene dobiti, tako je u postupku bio dužan dokazati ispunjenje zakonskih pretpostavki za isplatu dobiti iz čl. 406. u vezi s čl. 87. ZTD-a za koju tvrdi da mu pripada, kao i točnu visinu iste.
23. Tako je povodom dokaznog prijedloga tužitelja, rješenjem ovog suda od 19. veljače 2021. (str. 333. i 334. spisa) određeno izvođenje dokaza financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po pravnoj osobi R. V. d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja tržišne vrijednost tužiteljevog poslovnog udjela u društvu prvotuženika D. d.o.o. u trenutku izrade nalaza i mišljenja, kao i na dan 21. studenog 2017.
kada je tužitelj iskazao svoju namjeru istupanja iz navedenog društva i radi utvrđenja je
li
navedeno društvo isplatilo dobit koju je iskazalo u 2016., 2017. i 2018., ako je, kome, kada i u kojem iznosu, tko je donio odluku o isplati dobiti te je li bilo uvjeta i pretpostavki za isplatu iste. Također, predmetnim rješenjem naloženo je vještaku utvrditi tržišnu vrijednost tužiteljevog poslovnog udjela i u društvu drugotuženika D. K. d.o.o. u trenutku izrade
nalaza i mišljenja, kao i na dan 21. studenog 2017. kada je tužitelj iskazao svoju namjeru istupanja iz navedenog društva, utvrditi je li navedeno društvo isplatilo dobit koju je iskazalo u razdoblju od 2011. do 2018., ako je, kome, kada i u kojem iznosu, tko je od članova društva donio odluku o isplati dobiti te je li bilo uvjeta i
pretpostavki za isplatu iste.
Pored navedenog, vještaku je naloženo ispitati financijsko stanje odnosno poslovanje utuženih društava od 2017. pa nadalje, a s obzirom na iskazane rezultate njihovog financijskog poslovanja, ostvareni promet, dobit ili gubitak, unošenje u temeljni kapital utuženih društava imovine od strane njegovih članova, je li i kada došlo do pogoršanja financijskog stanja i pada prihoda navedenih društava, u kojem opsegu i kada, jesu li povećane obveze navedenih društva prema dobavljačima, je li bilo raspolaganja imovinom tuženika u smislu kreditnih zaduženja, prodaje imovine i sličnih pravnih poslova, temeljem čijih odluka, jesu li pravni poslovi u tom pravcu realizirani i za koju namjenu su upotrjebljena sredstva ostvarena od istih. Naposljetku, vještak je bio dužan utvrditi jesu li tuženici u razdoblju od 2017. pa nadalje poslovala s društvom D. C. d.o.o., M., OIB:., te jesu li vršila prijenos poslovanja, robe i sredstava na navedeno društvo, u kojem opsegu, temeljem čijih odluka i za koju namjenu. U svrhu urednog ispunjenja svih zadataka vještačenja, ovaj sud je naložio stranka učiniti vještaku dostupnim i dodatnu dokumentaciju, isprave i podatke potrebne za obavljanje vještačenja i utvrđenje svih okolnosti važnih za pravilno stvaranje mišljenja i izradu nalaza vještaka.
24. Iz pisanog nalaza i mišljenja navedene pravne osobe vještaka od 9. listopada 2021. dostavljenog u spis 12. listopada 2021. (str. 349. do 1931. spisa) u proizlazi da je za potrebe predmetnog vještačenja obavio uvid u sve isprave iz spisa predmeta, javno dostupan sudski registar trgovačkih sudova, javno dostupne izvještaje o poslovanju društava D. d.o.o., D. K. d.o.o. i D. C. d.o.o., registar godišnjih financijskih izvještaja (RGFI), knjigovodstvenu dokumentaciju, poslovne knjige, financijske i druge izvještaje o poslovanju navedenih društava (str. 2. do 4. nalaza) te je za odgovor na postavljene zadatke sačinio pregled i analizu poslovanja prvotuženika Dajna d.o.o. za razdoblje od 2016. do 2020. i za drugotuženika D. K. d.o.o. za razdoblje od 2011. do 2020., sve na bazi temeljnih financijskih izvještaja tih društava za svaku od navedenih poslovnih godina, tj. na bilanci na dan 31. prosinca svake poslovne godine (kako bi se mogla usporediti stanja pojedinih bilančnih pozicija imovine, obveza i kapitala društava) te računa dobiti i
gubitka za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca svake poslovne godine (kako bi se mogla obaviti usporedba prihoda i rashoda koje su društva ostvarilo u svakoj poslovnoj godini).
25. Tako je vještak na temelju ove dokumentacije u odnosu na poslovanje prvotuženika D. d.o.o. u razdoblju od 2016. do 2020. u bitnom utvrdio da je rješenjem S. s. ovog suda u Š., posl. br. Stpn-49/2014-12 od 27.
veljače 2015. odobreno sklapanje predstečajne nagodbe ovog društva kao dužnika koje je na ročištu radi sklapanja predstečajne nagodbe zastupao tužitelj, a na kojem se provtuženik obvezao vjerovnicima namiriti utvrđene tražbine vjerovnika, u pravilu otplatiti u 60 jednakih mjesečnih obroka (za dug prema R. H. u 24
mjesečna obroka) ili pak jednokratnoj otplati u skladu s financijskim stanjem dužnika, a najkasnije nakon proteka roka od 60 mjeseci) dugovanje prema drugotuženiku D. K. d.o.o. u iznosu od 1.053.006,34 kn, D. B. u iznosu od 100.784,42 kn) i dr., s tim da je s nekim vjerovnicima dogovoreno reprogramiranje obveza (Šibenik more d.o.o.- 997.713,87 kn) ili pak nastavak otplate u skladu s postojećim sporazumom (Limbora d.o.o.-1.095.913,57 kn). Iz pregledane dokumentacije, financijskih i drugih izvještaja utvrđeno je da prvotuženik na dan 31. prosinca 2020. više nema evidentiranih nepodmirenih obveza u skladu s predmetnom predstečajnom nagodbom, osim obveza prema obveza prema društvima Limbora d.o.o. i drugotuženiku D. K. d.o.o. Usporednim pregledom imovine iskazane u bilancama prvotuženika na dan 31. prosinca svake od godina iz razdoblja 2016. do 2020. vještak je utvrdio da se ukupna imovina istog u ovom u razdoblju kretala se u rasponu od cca 1,78 milijuna kuna do cca 288 tisuća kuna, s kontinuiranim padom, odnosno kumulativnim padom od 84 % koji pad je prvenstveno uzrokovan smanjenjem vrijednosti dugotrajne imovine, te da se dugotrajna imovina prvotuženika u istom razdoblju kretala u rasponu od cca 1,22 milijuna kuna do cca 21 tisuće kuna, s kontinuiranim padom, odnosno kumulativnim padom od 98 % u promatranom razdoblju koji je uzrokovan padom vrijednosti u razdoblju 2019. / 2020., s obzirom da je društvo D. d.o.o. tijekom 2020. prodalo svoje nekretnine društvu D. C. d.o.o. Kratkotrajna imovina prvotuženika u ovom razdoblju da se kretala se u rasponu od cca 563 do cca 267 tisuća kuna, uz pad u gotovo svim godinama predmetnog razdoblja (osim tijekom 2019.) Najznačajniji segment kratkotrajne imovine društva bile su zalihe, koje su u promatranom razdoblju izgubile preko 50 % vrijednosti (koncem 2016. iznosile su cca 501 tisuću kuna, dok su koncem 2020. iznosile cca 262 tisuće kuna). Nadalje ističe da se u ovom razdoblju učešće dugotrajne imovine u ukupnoj imovini prvotuženika smanjilo s cca 68 % na cca 7%, dok se učešće kratkotrajne imovine u istoj mjeri povećalo, dakle od omjera 68 % :32 % u korist dugotrajne imovine (2016.) do omjera 93 % : 7 % u korist kratkotrajne imovine (2020.) Vještak je za potrebe vještačenja sačinio i tabelarni pregled obveza i kapitala prvotuženika iskazanih u bilancama društva na dan 31. prosinca svake od godina iz razdoblja od 2016. do 2020., kao i analizu poslovanja prvotuženika na temelju računa dobiti i gubitka koji su za cijelo predmetno razdoblje usporedno iskazani u tabelarnom pregledu. Konačno, vještak je da i pregled osnovnih pokazatelja poslovanja prvotuženika iz kojih je utvrđeno da je društvo imalo pokazatelje likvidnosti izvan granica preporučenih vrijednosti, što ukazuje na ozbiljne probleme s likvidnosti, izuzetno visoki koeficijent zaduženosti, kao i negativan koeficijent vlastitog financiranja koji su posljedica negativnog kapitala društva (veće obveze od imovine. Osim toga, ako se promatra prognozu bankrota (stečaja) prvotuženika u iduće dvije godine, da sve upućuje na to da je u kratkom roku ugrožena temeljna pretpostavka poslovanja društva-pretpostavka neograničenosti poslovanja, odnosno, da društvu prijeti stečaj što je, uostalom, vidljivo i iz činjenice dugogodišnjeg negativnog kapitala, dakle nedostatka imovine za podmirenje obveza).
26. Dovodeći u odnos navedene zaključke o poslovanju društva prvotuženika D. d.o.o. sa postavljenim zadatcima, vještak zaključuje da isti u trenutku izrade predmetnog nalaza i mišljenja nema nikakvu tržišnu vrijednost, niti ju je imalo na dan 21. studenoga 2017. kada je tužitelj izjavio namjeru istupanja, odnosno da je ista na oba datuma iznosila 0,00 kn, što posljedično znači da je i vrijednost tužiteljevog poslovnog udjela u društvu D. d.o.o. na navedene datume iznosila 0,00 kn. Tako da je riječ o društvu kojem je već godinama vrlo ozbiljno ugrožena vremenska neograničenost poslovanja, a što je temeljna pretpostavka poslovanja trgovačkog društva, a time i pretpostavka za bilo koji model vrednovanja društva koji se bazira na neto imovini i poslovanju društva. Osim toga, vještak zaključuje da prvotuženik nema niti likvidacijsku vrijednost, odnosno da ista iznosi 0,00 kn jer nema imovine koja bi bila dovoljna za namirenje svih njegovih vjerovnika (negativan kapital), pa posljedično nema niti ostatka imovine koja bi se, nakon namirenja vjerovnika, raspodijelila imateljima poslovnih udjela u kapitalu društva. Nadalje ističe da prvotuženik nije isplatio dobit koju je iskazalo u 2016., 2017. i 2018., već je ista raspoređena za podmirenje kumuliranih prenesenih gubitaka ostvarenih u prethodnim godinama poslovanja. Kako je društvo D. d.o.o. imalo prenesene gubitke iz poslovanja u ranijim godinama u značajno većem iznosu od ostvarene dobiti u navedenim godinama, pa i kasnijim godinama (2019. i 2020.), tako da nije bilo uvjeta i pretpostavki za isplatu dobiti.
27. Na temelju naprijed navedenih parametara i istovjetne dokumentacije u odnosu na poslovanje drugotuženika D. K. d.o.o. u razdoblju od 2011.
do 2020. vještak je u pisanom nalazu u bitnom utvrdio da se njegova ukupna imovina u razdoblju od 31. prosinca 2011. do 2015. kretala se u rasponu od cca 2,74 milijuna kuna koncem 2011. do cca 5,78 kuna, s kontinuiranim rastom, odnosno kumulativnim rastom od 111 % koji je prvenstveno uzrokovan porastom potraživanja od kupaca te porastom kratkotrajne financijske imovine. Dugotrajna imovina ovog društva u razdoblju od 2011. do 2015. da se kretala u rasponu od 0,00 kuna do cca 161 tisuće kuna u odnosu na transportna sredstva te da se kratkotrajna imovina kretala u rasponu od cca 2,74 milijuna kuna do cca 5,65 milijuna kuna, uz kontinuirani rast u cijelom promatranom razdoblju. Prosječno stanje potraživanja prema društvu prvotuženika D. d.o.o. u razdoblju od 2011. do 2015. da je iznosilo je 2.238.504,00 kn, sa završnim stanjem na dan 31. prosinca 2015. u iznosu od 2.682.897,00 kuna. Pregledom dodatne dokumentacije, vještak je utvrdio kako se navedeno potraživanje društva D. K. d.o.o. prema društvu D. d.o.o. prvenstveno odnosilo na preuzete obveze društva D. d.o.o. prema E. & S. B. d.d., koja preuzimanja su ugovorena tijekom 2010. Tako da je D. K. d.o.o. Ugovorom o pristupu dugu od 11. svibnja 2010. sklopljenim s E. & S. B. d.d. pristupilo dugu društva D. d.o.o. po kreditu broj 5001496624, u iznosu od 768.000,00 kuna te da je društvu D.K. d.o.o. u svibnju 2010. odobren kratkoročni revolving kredit u iznosu od 160.000,00 EUR (kreditna partija broj 5301969189) koji je plasiran na sljedeći način: iznosom od 105.000,00 EUR zatvorene su obveze društva D. d.o.o. prema E. & S. B. d.d., po kreditnoj partiji broj 5001496624, dok je iznos od 54.513,19 EUR doznačen na devizni račun društva D. K. d.o.o. Društva D. d.o.o. kao dužnik (zastupano po tužitelju kao direktoru) i D. K. d.o.o. kao preuzimatelj (zastupano po R.i J.- P.) zaključila su 28. svibnja 2010. Ugovor o preuzimanju duga kojim je ugovoreno kako D. K. d.o.o. preuzima dug društva D. d.o.o. prema E. & S. B. d.d. u visini od 160.000,00 EUR, što se odnosi na partiju kredita br. 5001496624. Također, društvo
D. K. d.o.o. Ugovorom o pristupu dugu od 16. rujna 2010. sklopljenim s E. & S. B. d.d. pristupilo je dugu društva D. d.o.o. po kreditu broj 5301956891, u iznosu od 1.000.000,00 kuna. Društvu D. K. d.o.o. odobren je kratkoročni revolving kredit u iznosu od 1.000.000,00 kn (kreditna partija broj 5601975011) koji je u cijelosti plasiran na zatvaranje obveza društva D.d.o.o. prema E. & S. B. d.d., po kreditnoj partiji broj 5301956891.
Društva D. d.o.o. kao dužnik (zastupano po tužitelju kao direktoru) i D. K. d.o.o. kao preuzimatelj (zastupano po R. J. – P.) zaključila su 16. srpnja 2010. Ugovor o preuzimanju duga kojim je ugovoreno kako D. K. d.o.o. preuzima dug društva D. d.o.o. prema E. & S. B.d.d. u visini od 1.000.000,00 kn, što se odnosi na partiju kredita br. 530195689. Nadalje, D. K. d.o.o. Ugovorom o pristupu dugu od 9. prosinca 2010.
sklopljenim s
E. & S. B. d.d. pristupilo je dugu društva D. d.o.o. po kreditima broj 5301956891, 5301789125, 5102490317, u ukupnom iznosu od 102.119,94 kuna. Zaključno, društvu D. K. d.o.o. u prosincu 2010. odobren je kratkoročni kredit u iznosu od 16.200,00 EUR (kreditna partija broj 5001638393) s tim da su D. d.o.o. kao dužnik (zastupano po tužitelju kao direktoru) i D. K. d.o.o. kao preuzimatelj (zastupano po R. J. – P.) zaključila su 3. prosinca 2010.
Ugovor o preuzimanju duga kojim je ugovoreno kako D. K. d.o.o. preuzima
dug društva D. d.o.o. prema E. & S. B. d.d. u visini od 13.845,51, što se odnosi na partije kredita br. 5301956891 (953,90 EUR), 5301789125 (244,17 EUR) i 5102490317 (12.647,44 EUR).
28. S obzirom na navedena utvrđenja, očito je kako društvo D. K. d.o.o. ne može osnovano očekivati naplatu svog potraživanja prema društvu D. d.o.o., s obzirom da je to društvo potpuno insolventno i nema dovoljno imovine za podmirenje obveza, pa tako niti imovine za podmirenje predmetnih obveza prema društvu D. K. d.o.o.To znači da bi primjenom temeljnog knjigovodstvenog načela opreznosti (obveze se ne smiju podcijeniti, imovina se ne smije precijeniti), odnosno načela vjerojatnosti pritjecanja buduće ekonomske koristi (u konkretnom slučaju: procjena stupnja nenaplativosti predmetnog potraživanja, odnosno procjena vjerojatnosti pritjecanja budućih ekonomskih koristi od te imovinske stavke) trebalo na teret poslovanja društva D. K. d.o.o. otpisati u cijelosti (ili najvećim dijelom) predmetno potraživanje prema D. d.o.o.. Osim toga, ako se promatra prognozu bankrota (stečaja) promatranog društva u iduće dvije godine, vidljivo je da u kratkom roku nije ugrožena temeljna pretpostavka poslovanja društva-pretpostavka neograničenosti poslovanja, odnosno društvu nije prijetio stečaj u kratkom roku. Naravno, sve navedeno je pod pretpostavkom da nije potrebno otpisati najveći dio ili cijelo, potraživanje prema društvu D. d.o.o., u kojem slučaju bi bila ugrožena temeljna pretpostavka poslovanja društva-pretpostavka neograničenosti poslovanja, odnosno društvu je prijetio stečaj u kratkom roku. U razdoblju od 2016. do 2020. poslovni prihodi drugotuženika da su iznosili ukupno 60.468.516,00 kn, da su poslovni rashodi u cijelom razdoblju imali su trend kretanja sličan trendu kretanja poslovnih prihoda, da je ovo društvo u prve tri godine promatranog razdoblja poslovalo s dobiti. U slučaju otpisa najvećeg dijela ili cijelog potraživanja prema društvu D. d.o.o.,da bi u kratkom roku bila ugrožena temeljna pretpostavka poslovanja društva drugotuženika - pretpostavka neograničenosti poslovanja te da bi sitom prijetio stečaj.
29. U odnosu na poslovanje društava D. d.o.o. i D. K. d.o.o. s društvom D. C. d.o.o., vještak ističe da se društvo D. C. d.o.o. bavi poslovima uvoza i veleprodajom ribe, a s društvom D. K. d.o.o. da posluje na način da je dobavljač ribe za to društvo, a onda društvo D. K.
d.o.o. ostvaruje prihode od prodaje ribe na malo. Dakle, društvo D. C.
d.o.o. je dobavljač društva D. K. d.o.o. Što se pak tiče poslovanja s društvom
D. d.o.o., tijekom 2020., društvo D. d.o.o. je prodalo društvu D. C.
d.o.o. dugotrajnu imovinu po cijeni od 787.956,92 kn, pri čemu je podmirenje kupoprodajne cijene te transakcije obavljeno putem višestrukog prijeboja na način da je D. C. d.o.o. dužno društvu D. d.o.o. za kupoprodajnu cijenu
predmetne dugotrajne imovine, da je D. d.o.o. dužno društvu D. K. d.o.o. za primljene pozajmice te da je D. K. d.o.o. dužno društvu D. C.
d.o.o. po računima za isporučenu robu.
30. Slijedom svega navedenog, vještak je u skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza dao svoje mišljenje na način da tužiteljev poslovni udjel u prvotuženiku D. d.o.o. u trenutku izrade nalaza i mišljenja nema tržišnu vrijednost, niti ju je imao na dan 21. studenoga 2017., kada je tužitelj iskazao svoju namjeru istupanja iz navedenog društva, odnosno ista je na oba datuma iznosila 0,00 kn jer se radi o društvu kojem je već godinama vrlo ozbiljno ugrožena vremenska neograničenost poslovanja (što je temeljna pretpostavka poslovanja trgovačkog društva, a time i pretpostavka za bilo koji model vrednovanja društva koji se bazira na neto imovini i poslovanju društva). Prema stanju u poslovnim knjigama društva Dajna d.o.o., isto nema niti likvidacijsku vrijednost, odnosno ista iznosi 0,00 kn, jer imovine nema dovoljno za namirenje vjerovnika društva, pa posljedično nema niti ostatka imovine koja bi se, nakon namirenja vjerovnika, raspodijelila imateljima poslovnih udjela u kapitalu društva D.d.o.o., a takvo stanje je najmanje od 2016. godine pa nadalje (ranije godine nisu, u skladu s postavljenim zadatkom, bile predmet vještačenja). Društvo D. d.o.o. nije isplatilo dobit koju je iskazalo u 2016., 2017. i 2018., već je ista raspoređena za podmirenje kumuliranih prenesenih gubitaka ostvarenih u prethodnim godinama poslovanja. Kako je društvo D. d.o.o. imalo prenesene gubitke iz poslovanja u ranijim godinama u značajno većem iznosu od dobiti ostvarene u navedenim godinama, uključivo i dobiti ostvarene u kasnijim godinama (2019. i 2020.), nije bilo uvjeta i pretpostavki za isplatu dobiti. Društvo D. d.o.o. u razdoblju od 2017. do 2020. ostvarivalo je pozitivne rezultate poslovanja, no zbog činjenice velikih prenesenih gubitaka iz prethodnih godina (kumulativni gubitak do 1. siječnja 2017. iznosio je cca -5,1 milijun kuna) ti rezultati poslovanja nisu ni na koji način bili dovoljni za oporavak društva. Loše stanje poslovanja društva D.d.o.o. rezultat je lošeg poslovanja prethodnih godina, a prihodi ostvareni u razdoblju od 2018. do 2020. imali su konstantan trend pada, do toga da u prvih 8 mjeseci 2021. uopće nije bilo prihoda ostvarenih iz redovnog poslovanja društva Dajna d.o.o. Jedina imovina članova društva D. d.o.o. koja je u razdoblju od 2017. do dana izrade ovog nalaza i mišljenja unesena u kapital tog društva bila je ostvarena dobit, koja je u svim godinama zadržavana za pokriće gubitaka iz prethodnih razdoblja, a u temeljni kapital nije unesena nikakva imovina. Do pogoršanja financijskog stanja društva D. d.o.o. došlo je prije i tijekom 2010. godine što je u konačnici rezultiralo s nemogućnosti podmirenja dospjelih obveza, prvenstveno prema kreditorima i dobavljačima, tako da je tijekom 2010. veći dio dospjelih obveza društva D. d.o.o. podmirilo društvo D. K. d.o.o., putem pristupanja, a zatim i preuzimanja dugova prema E. & S. B. d.d. I nakon tog preuzimanja obveza društva D. d.o.o., poslovni model tog društva nije bio održiv, jer se iz ostvarenih prihoda nisu mogle servisirati sve dospjele obveze, što je u konačnici (27. veljače 2015.) rezultiralo sklapanjem predstečajne nagodbe društva D. d.o.o., M. (kao dužnika) s vjerovnicima, kojom se dužnik D. d.o.o., M. obvezao namiriti utvrđene tražbine vjerovnika. Prema financijskim izvještajima društva D. d.o.o. za 2020. godinu, sve obveze po predstečajnoj nagodbi u
cijelosti su podmirene.
31. U odnosu na društvo drugotuženika D. K. d.o.o., vještak je dao mišljenje na način da tužiteljev poslovni udjel u istom u trenutku izrade nalaza i mišljenja nema tržišnu vrijednost, niti ju je imao na dan 21. studenoga 2017. kada je tužitelj iskazao svoju namjeru istupanja iz navedenog društva, odnosno ista je na oba datuma iznosila 0,00 kn, jer se radi o društvu kojem, iako je ostvarivalo prihode i dobit iz poslovanja, značajan udio imovine (prosječno cca 41 % u razdoblju od 2017. do 2019., odnosno cca 68,5 % koncem 2020.) čini potraživanje prema društvu D. d.o.o., za koje potraživanje je vjerojatnost pritjecanja buduće ekonomske koristi (drugim riječima naplativost) vrlo mala ili nikakva, te bi isto trebalo otpisati iz bilance društva D. K. d.o.o., čime bi se dobili realniji financijski izvještaji. Takav se zaključak se odnosi na sve godine od 2011. do 2020. (osim s izuzetkom 2017., kada je korigirana neto knjigovodstvena vrijednost kapitala iznosila neznatnih cca 25 tisuća kuna), s obzirom da su ta potraživanja nastala tijekom 2010., kada je Dajna Kornati d.o.o. pristupilo dugu društva D. d.o.o., odnosno u konačnici je preuzelo dugove tog društva. Dakle, zaključuje da je godinama ozbiljno ugrožena vremenska neograničenost poslovanja (što je temeljna pretpostavka poslovanja trgovačkog društva, a time i pretpostavka za bilo koji model vrednovanja društva koji se bazira na neto imovini i poslovanju društva). Prema stanju u poslovnim knjigama društva D. K. d.o.o., nakon korekcije (otpisa) potraživanja prema društvu D. d.o.o., isto nema niti likvidacijsku vrijednost, odnosno ista iznosi 0,00 kn, jer imovine nema dovoljno za namirenje vjerovnika društva, pa posljedično nema niti ostatka imovine koja bi se, nakon namirenja vjerovnika, raspodijelila imateljima poslovnih udjela u kapitalu društva D. d.o.o., a takvo stanje je najmanje od 2011. godine pa nadalje (ranije godine nisu, u skladu s postavljenim zadatkom, bile predmet vještačenja). D. K. d.o.o. nije isplatilo dobit koju je iskazalo u razdoblju od 2011. do 2018., jer prema odlukama skupštine društva proizlazi da se dobit u cijelosti zadržavala u društvu. Međutim, tijekom 2018. godine u financijskim izvještajima postoji nekonzistentnost, s obzirom da je od dobiti 2017. godine (672.305,37 kn) na zadržanu dobit raspoređeno 616.332,78 kn, iz čega bi proizlazila umanjena zadržana dobit u iznosu od 55.972,59. Unatoč tome, naglašava da mu kao vještaku nije predočena dokumentacija koja bi potvrdila da se radi o isplati. D. K. d.o.o. u razdoblju od 2017. do 2020. ostvarilo je pozitivne rezultate poslovanja u 2017. (820.844,00 kn) i 2018. (13.402,00 kn), a nakon toga su ostvareni veliki gubitci iz poslovanja (-1.133.268,00 kn tijekom 2019. i -681.827,00 kn tijekom 2020.). U 2020. godini došlo je do značajnog pada prihoda društva D. K. d.o.o., s prosječno cca 15,5 milijuna kuna godišnje ostvarenih u razdoblju od 2017. do 2019. nacca 2,05 milijuna kuna ostvarenih tijekom 2020. U prvih 8 mjeseci 2021. prihod iz redovnog poslovanja društva D. K. d.o.o. iznosio je cca 731 tisuću kuna, pa je vidljiv daljnji pad prihoda, a navedeno je posljedica toga što društvo D. K. d.o.o. više ne posluje ribom na veliko, već putem tržnice prodaje ribu na malo. Jedina imovina članova društva D. K. d.o.o. koja je u razdoblju od 2017. dodana izrade ovog nalaza i mišljenja unesena u kapital tog društva bila je ostvarena dobit, koja je u godinama u kojima je ostvarena zadržavana za pokriće gubitaka iz prethodnih razdoblja, a u temeljni kapital nije unesena nikakva imovina. Do pogoršanja financijskog stanja društva D. K. d.o.o. došlo je 2010. kada dolazi do pristupa dugu društva D. d.o.o., a zatim i preuzimanja tog duga, i od navedenoga se društvo D. K. d.o.o. nikada nije oporavilo. Naime, kada se iz financijskih izvještaja društva D. K. d.o.o. izuzme imovina koju čini potraživanje prema društvu D. d.o.o., koje potraživanje je u cijelosti, ili u najvećem dijelu, nenaplativo, proizlazi kako se radi o društvu s negativnim kapitalom, dakle s ukupnim obvezama većima od ukupne imovine. Društvo D. K. d.o.o. zadužilo se tijekom 2010. kod E. & S. B. d.d., a tim zaduženjima prvenstveno su podmirene obveze društva D. d.o.o. prema toj banci, kojim obvezama je društvo D. K. d.o.o. pristupilo, odnosno u konačnici je iste preuzel poslovanje s društvom D. C. d.o.o. Društvo D . K. d.o.o. kao kupac posluje s društvom D. C. d.o.o. kao dobavljačem, na način da od tog društva kupuje ribu, i zatim istu prodaje putem maloprodaje (tržnica). Dugotrajna imovina društva D. d.o.o. prodana je društvu D. C. d.o.o., a podmirenje kupoprodajne cijene obavljeno je putem višestruke kompenzacije (Dajna d.o.o duguje D. K. d.o.o. za primljene pozajmice, D. K. d.o.o. duguje
D. C. d.o.o. za primljene isporuke robe, D. C. d.o.o. duguje D. d.o.o. za kupljenu dugotrajnu imovinu).
32. Tužitelj je podneskom od 23. ožujka 2022. izričito izjavio da nema primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka te da sukladno istome svoj tužbeni zahtjev s osnove naknade tržišne vrijednosti njegovog poslovnog udjela prema prvotuženiku D. d.o.o. smanjuje na iznos od 135.000,00 kn koji odgovara vrijednosti njegovog članskog udjela u visini upisanoj u sudski registar u kojem drži jedan poslovni udjel u nominalnom iznosu od 135.000,00 kn i prema drugotuženiku u društvu D. K. d.o.o. na iznos od 10.000,00 kuna u kojem drži jedan poslovni udjel u nominalnom iznosu od 10.000,00 kn.
33. Tuženici su u podnesku od 28. ožujka 2022. izjavili da nemaju primjedbi u odnosu na nalaz i mišljenja vještaka osim u odnosu na navode istog sa stranice 19.toč.1. nalaza smatrajući da vještak pogrešno navodi da je isplaćena dobit, a kako to pogrešno zaključuje i tužitelj u podnesku od 23. ožujka 2022. pozivajući se na predmetno vještačenje. Ova utvrđenja da su potpuno pogrešna i protivna dokumentaciji u spisu i knjigovodstvenoj dokumentaciji utuženih društava jer nije bilo isplate dobiti u istima. Zbog navedenog, predlažu pozvati vještaka na raspravu radi usmenog iznošenja pisanog nalaza i mišljenja.
34. Na ročištu glavne rasprave od 3. lipnja 222. stalni sudski vještak mr.sc. Z. R. iz Z. - zaposlenik pravne osobe vještaka kojoj je povjereno predmetno vještačenje, usmeno je iznio sadržaj svog pisanog nalaza i mišljenja, prihvatio prigovore tuženika iz podneska od 28. ožujka 2022. te pojasnio strankama sporna utvrđenja. Tako je vještak u bitnom naveo da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja, a u odnosu na primjedbe tuženika koje se odnose na njegove navode sa 19. toč.1. nalaza gdje je iskazao kako društvo D. K. d.o.o. nije isplaćivalo dobit osim cca 56.000,00 kuna tijekom 2018.g., pa tuženici prigovaraju da niti taj iznos nije bio isplaćen iz ostvarene dobiti, pojašnjava da he tu svoju tvrdnju iskazao na temelju stanja u financijskim izvješćima, dakle razlike između računovodstvene pozicije zadržane prenesene dobiti odnosno ostvarene dobiti prethodnog razdoblja, koja pozicija je bila cca.56.000,0 kuna manja, a zbog čega da je zaključio da se radi o isplati dobiti. Tako da je nakon podnošenja prigovora tuženika zatražio dodatnu dokumentaciju iz koje je utvrdio kako taj njegov navod iz pisanog nalaza i mišljenja nije točan, a to stoga što je opisana razlika nastala uslijed korekcija visine obveze iz prethodnih godina, tj. radi se o ispravku pogreške u knjiženjima koja se odnose na pozajmice i kamate, a što je bio predmet poreznog nadzora. U skladu s primjenjivim računovodstvenim standardima, bilo kakve ispravke da se provode na način da se utvrđene pogreške otklone, odnosno da se stavka imovine ili obveza na koje je uočena pogreška ispravi, a s obzirom da se radi o dvojnom knjigovodstvu pretpostavka kojeg je knjiženje s jedne strane na dugovnoj strani imovine, a s druge strane na potražnoj strani dakle obveze ili kapital, protustavka ispravljenoj stavci uvijek je na knjigovodstvenoj poziciji zadržane dobiti, dakle na poziciji kapitala. U tom smislu predmetno knjiženje provedeno sa zaključkom poslovne 2018.g. s jedne strane je korigiralo računovodstvenu poziciju danih pozajmica na način da su iste umanjene za iznos od 55.972,59 kuna, a istovremeno je za taj isti iznos smanjena zadržana dobit. U smislu navedenog, vještak je ispravio svoje navode sa str. 19. toč.1 pisanog nalaza i mišljenja na način da se u tom odlomku iza riječi "već je u cijelosti zadržavana", ostatak rečenice briše. Osim toga, vještak je na ovom ročištu dao jasne, potpune i iscrpne odgovore na sva pitanja postavljena od strane punomoćnika stranaka. Tako je u bitnom naveo da pa je objavljeno financijsko izvješće drugotuženika D. K. d.o.o. ispravno, ali da ga je pogrešno protumačio te ovo tumačenje ispravio na samom ročištu, da je drugotuženik zapao u poslovne poteškoće zbog preuzimanja obveza prvotuženika D. d.o.o., da je potonje vidljivo sa stranice 23 toč. b nalaza jer je 2010. došlo do pristupanja dugu, a poslije i do preuzimanja duga D. d.o.o., te da se redovitim poslovanjem društva D. K. d.o.o., nije moglo podmirivati svoje dospjele obveze prema vjerovnicima. Prvotuženik D. d.o.o. da ne bi moglo nastaviti poslovati i opstati sve i da društvo D. K. d.o.o. nije pristupilo dugu istog jer čak i sa preuzetim dugovima tog društva, prvotuženik nije imao uvjeta za daljnje poslovanje a što je detaljno elaborirao nakon analize financijskih izvještaja tog društva. Ističe da je temeljni razlog nemogućnosti održivosti poslovnog modela društva D. K. d.o.o. upravo pristupanje dugu društvu D. d.o.o. jer
se ukupna imovina društva D. K. d.o.o. u razdoblju od 2017. do 2019.
sastojala od potraživanja prema društvu D. d.o.o., a koncem 2020. to je činilo preko trećinu imovine društva D. K. d.o.o.. Kako je društvo D. d.o.o. bez ikakve vrijednosti, da je riječ o o imovini koju društvo D. K. d.o.o. uopće nema, a što samim time čini društvo D. K. d.o.o. potpuno nesolventnim jer se brisanjem potraživanja prema društvu D. d.o.o. dolazi u situacije da bi prema stanju u financijskim izvještajima koncem 2020 bilo podmireno 1/3 obveza društva D. K. prema svojim vjerovnicima. Značajnost te imovinske stavke, dakle potraživanja prema D. d.o.o. da upućuje na zaključak da je upravo to temeljni razlog neodrživog poslovnog modela društva D. K. d.o.o. Naglašava da opravdanost takvog poslovanja odnosno preuzimanja ovisi o više čimbenika, prvenstveno o poslovnoj politici i odlukama svih članova uprave navedenih društava te da u konkretnom slučaju smatra da društvo D. K. d.o.o. nije preuzelo obveze društva D. d.o.o. iz razloga kako bi ove prvotno društvo prestalo postojati, a da prije toga prava i imovinu prenese na drugo društvo pa u tom pravcu upućuje na članove uprave utuženih društava koji su zajednički donosili poslovne odluke u promatranom razdoblju. U odnosu na otuđenje nekretnine u vlasništvu prvotuženika D. d.o.o. u korist društva D. C. d.o.o. koje bi moguće utjecalo na samo poslovanje ovog prvotnog društva i na mogućnost podmirenja njegovih obveza prema vjerovnicama, vještak zaključno pojašnjava da bili kakvo izuzimanje imovine iz društva bez odgovarajuće protučinidbe naravno umanjuje imovinu, a onda posljedično sposobnost tog društva za daljnje poslovanje. Međutim, kako je to u nalazu detaljno obrazložio, da je društvo D. d.o.o. kroz postupak prestečajne nagodbe u cijelosti namirilo tražbine vjerovnika kako su iste utvrđene tom predstečajnom nagodbom, a kako je većinu tih tražbina u konačnici podmirilo upravo društvo D. K. d.o.o., proizlazi kako se dug društva D d.o.o. isključivo odnosi na dug prema društvu D. K. d.o.o., pa je predmetnom transakcijom prodaje dugotrajne materijalne imovine (nekretnina) zapravo samo jednim manjim dijelom smanjeno dugovanje D. d.o.o. prema društvu D. K. d.o.o.
35. S obzirom da je vještak u skladu s odredbom čl. 258. ZPP-a brižljivo razmotrio predmet vještačenja, da je kako u pisanom nalazu i mišljenju, tako i u usmenom iznošenju istoga, točno, jasno i obrazloženo naveo sve što je opazio i našao u vezi s predmetnom vještačenja te sveobuhvatno i precizno odgovorio na sva pitanja i zadatke postavljena od strane ovoga suda, da je na ročištu glavne rasprave decidirano i iscrpno odgovorio na sva pitanja iznesena od strane punomoćnika tužitelja i tuženika, da je ispravio svoje navode iz nalaza u odnosu na naprijed navedene primjedbe tuženika te da je svoj nalaz i mišljenje iznio savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještine, to je ovaj sud u cijelosti prihvatio kao vjerodostojna utvrđenja sadržana u istima. Potonje posebice iz razloga jer su utvrđenja vještaka sadržana u njegovom pisanom nalazu i mišljenju u cijelosti u skladu s ostalim provedenim dokazima u postupku i činjenicama utvrđenima u istom.
36. Ovaj sud je prihvatio kao pravilne vjerodostojne i stranačke iskaze tuženika po njihovim zakonskim zastupnicima u dijelu u kojem osporavaju navode tužitelja vezane za isplatu dobiti u društvima tuženika i kojim navode da društva tuženika, a tako i poslovni udjeli tužitelja u istima, nemaju nikakvu tržišnu vrijednost s obzirom da njihova osnovanost proizlazi utvrđenja sadržanih u samom nalazu i mišljenju vještaka, tim više što tužitelj nije imao primjedbe na iste.
37. S obzirom da je u predmetnom postupku na temelju svih naprijed izvedenih dokaza jasno utvrđeno da tužiteljevi poslovni udjeli u društvima prvotuženika i drugotuženika u trenutku istupanja, odnosno izrade nalaza i mišljenja, nemaju nikakvu tržišnu vrijednost, da isti nisu imali vrijednost niti na dan 21. studenoga 2017. kada je tužitelj iskazao svoju namjeru istupanja iz članstva utuženih društava, odnosno da su iste u utuženom razdoblju iznosile 0,00 kuna te da nije bilo uvjeta i pretpostavki za isplatu članovima dobiti u utuženim društvima u smislu odredbe čl. 406. st. 1. ZTD-a, to tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao osnovu i visinu svojih tužbenih zahtjeva, kako na ime isplate naknade tržišne vrijednosti njegovih poslovnih udjela, tako ni na ime isplate dobiti u utuženim društvima. Ovo posebice kada se uzme u obzir da član koji istupi iz društva ima pravo naknade tržišne vrijednost njegova poslovnog udjela kakva je bila u vrijeme istupanja iz društva, a ne u vrijeme osnivanja društva, da se naknada tržišne vrijednosti može isplatiti iz tržišne vrijednosti koja prelazi vrijednost temeljnog kapitala te da se pri tome vrijednost temeljnog uloga ne može nadoknaditi jer je zabranjen povrat temeljnog uloga kojim bi bio smanjen temeljni kapital društva. Slijedom navedenog, a primjenom odredbi čl. 420., čl. 421. i čl. 406. st. 1.u vezi s odredbama čl. 219. st. 1., čl. 220. st. 1., čl. 221. st. 1. i čl. 299. st. 1. ZPP-a, tužbene zahtjeve tužitelja je u preostalom dijelu trebalo odbiti kao neosnovane zbog čega je donesena odluka kao u točkama II., Iv., V. i VI. izreke presude.
38. Iako prema odredbi čl. 421. st. 3.ZTD-a članstvo u društvu člana koji je istupio iz društva prestaje kada mu se isplati naknada tržišne vrijednost njegova poslovnoga udjela kakva je bila u vrijeme istupanja, u konkretnom slučaju je riječ o specifičnoj situaciji jer je u predmetnom postupku utvrđeno da poslovni udjeli tužitelja nemaju nikakvu tržišnu vrijednost na dan istupanja odnosno da su isti iznosili 0,00 kuna, to će učinci tužiteljevog istupanja iz članstva društava tuženika iz točke I. i III. izreke ove presude, nastupiti s danom donošenja odnosno pravomoćnosti ove odluke.
39. S obzirom da je tužitelj u predmetnom postupku uspio tek u razmjerno neznatnom dijelu svog tužbenog zahtjeva s osnove istupanja iz utuženih društava, a zbog čega su tuženici u pretežitom dijelu uspjeli u istom, to je tuženicima zastupanima po punomoćniku u osobi odvjetnika na njihov zahtjev, a primjenom odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. i 164. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015; dalje: Tarifa) te vodeći računa o utvrđenoj vrijednosti predmeta spora, trebalo priznati troškove potrebne za vođenje postupka u sveukupnom iznosu od 184.731,25 kuna za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. Tarife), za zastupanje na ročištima od 13.10.2020., 19.11.2020. i 3. lipnja 2022. (Tbr. 9. Tarife), i za sastav obrazloženog podneska od 28. ožujka 2022. (Tbr. 8. Tarife), u iznosu od 26.870,00 kuna za svaku radnju, uvećano za 10% na ime zastupanja više osoba (Tbr. 36. toč. 1. Tarife) u iznosu od 29.557,00 kuna, sve s pripadajućim PDV-om na iste od 25 % (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 36.946,25 kuna, a zbog čega je donesena odluka kao u točkama
I. i II. izreke rješenja.
U Zadru 26. kolovoza 2022.
Sutkinja:
Tina Grgas
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.
Dostaviti:
Tužitelju po punomoćnici
Tuženicima po punomoćniku
Broj zapisa: eb310-a16a3
Kontrolni broj: 0f242-05736-dde90
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=TINA GRGAS, L=ZADAR, O=TRGOVAČKI SUD U ZADRU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Zadru potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
