REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: 45. Pn-77/2049-35

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Belom Manastiru

Kralja Tomislava 53

31300 Beli Manastir

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, po sucu Robertu Gojeviću, na prijedlog više sudske savjetnice Mirjane Salaj, u pravnoj stvari tužiteljice S. T., OIB:…, vlasnice obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, O., zastupane po opunomoćenicima - odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. Š., I. K. R. i I. J. u O., protiv tuženika Lovačko društvo "S." – B., B., OIB:…, zastupan po opunomoćeniku D. O. odvjetniku u O., radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 12. srpnja 2022. u nazočnosti tužiteljice, opunomoćenika tužiteljice, te opunomoćenika tuženika, objavljene 25. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Lovačko društvo "S." – B., B., OIB:…, da tužiteljici S. T., OIB: …, vlasnici obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, O., na ime naknade štete isplati iznos od 31.007,28 kuna (tridesetjednutisućusedam kuna i dvadesetosam lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. rujna 2018. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Lovačko društvo "S." – B., B., OIB: …, da tužiteljici S. T., OIB: …, vlasnici obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, O., naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 21.212,22 kuna (dvadesetjednutisućudvjestodvanaest kuna i dvadesetdvije lipe) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. kolovoza 2022. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi, koja je u sudu zaprimljena 21. ožujka 2019., navodi da je vlasnica obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva. U 2018. godini prijavila je Agenciji za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju da će sijati suncokret i pšenicu na određenim parcelama te je podnijela zahtjev za potporu i prijavila površine. Tako je prijavila površine : ARKOD parcelu Grad-Grnja-Rak (ID 2294078) - površine 9,53 ha, na kojoj je zasijala suncokret te ARKOD parcelu Nikolov (ID 2294308) - ukupne površine 8,16 ha, na kojoj je zasijala suncokret na površini od 3,01 ha i ozimu pšenicu na površini od 5,15 ha. Navedene parcele nalaze se na području lovišta kojim gospodari tuženik. Na usjevima pšenice, a potom i suncokreta, nastala je šteta od divljači, (jelen, košuta, srna, zec) tako što je divljač usjeve gazila, odgrizala, a sve je započelo u travnju, a potom nastavljeno u svibnju 2018. godine. Odmah po zapažanju štete na pšenici obratila se tuženiku, dopisom od 5. travnja 2018., a zatim ponovno 21. svibnja 2018., kada je započela šteta i na suncokretu. U tim dopisima molila je poduzimanje mjera za sprječavanje daljnjih šteta, kao i dostavu odgovarajućih sredstava za zaštitu usjeva. Dana 07. svibnja 2018. dobila je repelente (kemijska zaštitna sredstva) protiv visoke divljači (1+2 l chemislog i 1000 m PVC trake – 2x500m). Navedena sredstva odnose se na pšenicu, 1 litra za srne, 2 litre za divlje svinje, a PVC traka je dostatna samo za ograđivanje oko 5 ha zemlje, dok za suncokret tuženik nije dao zaštitno sredstvo. Pred Općinskim sudom u Osijeku tužiteljica je pokrenula postupak osiguranja dokaza, koji je vođen pod brojem R1- 122/18, a u njemu je provedeno vještačenje po vještaku poljoprivredne struke J. N., na okolnost uzroka i visine nastale štete. Vještak je utvrdio da je šteta na usjevima počinjena od strane divljih životinja i da je visina te štete na pšenici 3.041,01 kn, a na usjevu suncokreta 27.966,27 kn, odnosno da je ukupna šteta na usjevima tužiteljice 31.007,28 kn. Tužiteljica se prije podnošenja tužbe obratila tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete, ali nije dobila nikakav odgovor. Kako je tuženik kao lovoovlaštenik, odgovoran za štetu koja je nastala na usjevima, tužiteljica predlaže da sud naloži tuženiku isplatu iznosa od 31.007,28 kn sa zateznom kamatom od 12. rujna 2018. do isplate, kao i da joj naknadi nastale parnične troškove, sve u roku od 15 dana.

2. U pisanom odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužbu ne prihvaća i prvenstveno predlaže da sud tužbu odbaci. Dalje navodi da mu nije poznato kome je i što je tužiteljica prijavila i da takva prijava sama po sebi nije dovoljan dokaz prava vlasništva tužiteljice na usjevima, na površinama koje ona u tužbi navodi. Površina koju tužiteljica navodi sastoji se od više od 40 katastarskih čestica, od kojih neke jesu, a neke čak i nisu obuhvaćene "prijavom" tužiteljice u ARKOD, a neke od njih uopće nisu bile obrađene ili su bile potpuno zapuštene. Tuženik priznaje da je primio dopis tužiteljice od 5. travnja 2018., u kojem je ona tražila da joj se dostave odgovarajuća sredstva za zaštitu usjeva od divljači. Potvrđuje i primitak dopisa od 21. svibnja 2018., koji je sadržajno isti kao i raniji dopis. Međutim, tuženik nema mogućnosti, niti je prema Zakonu o lovstvu dužan dopremati poljoprivrednicima zaštitna sredstva na njihove adrese. To je tuženik rekao i suprugu tužiteljice te ga je pozvao da sam preuzme zaštitna sredstva za tužiteljicu. Navodi da je na samom uviđaju, koji je proveden 13. lipnja 2018., tužiteljica povukla prijedlog za osiguranje dokaza u odnosu na poljoprivredne površine koje su na udaljenosti do 300 m od ruba naselja Podravlje. Dalje u odgovoru na tužbu tuženik naširoko osporava nalaz i mišljenje vještaka, pozivajući se i na obrazloženi podnesak od 10.10.2018. godine, koji se nalazi u spisu R1-122/2018.

3. Sud je međupresudom broj Pn-77/2019-18 od 12. kolovoza 2019. utvrdio da je tuženik kao lovoovlaštenik odgovoran za naknadu štete nastale tužiteljici. Povodom žalbe tuženika, navedena međupresuda ukinuta je rješenjem drugostupanjskog suda od 22. prosinca 2021. i predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje.

4. Punomoćnik tuženika tijekom postupka isticao je prigovor nedopuštenosti tužbe i tražio je da sud istu odbaci, iz razloga što tužiteljica nije dokazala da je pozvala tuženika na mirno rješenje spora odnosno na nagodbu, kako je to propisano člankom 82. Zakona o lovstvu.

5. U odnosu na tuženikov prigovor procesne smetnje propisane člankom 82. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj 99/18., 32/19. i 32/20., dalje u tekstu: ZL/18), sud isti ocjenjuje neosnovanim. Naime, člankom 82. ZL/18, koji je stupio na snagu 17. studenoga 2018., propisano je da će nadležni sud odbaciti tužbu ako oštećenik nije postupio na način naveden u stavcima 1. i 2. tog članka. Tužiteljica potražuje naknadu štete nastale u travnju i svibnju 2018. godine, dakle za vrijeme važenja ranijeg Zakona o lovstvu iz 2005. godine ("Narodne novine" broj 140/05., 75/09., 14/14., 21/16., 41/16., 67/16. i 62/17., dalje u tekstu: ZL/05). Sud je mišljenja da se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe ranijeg Zakona o lovstvu, a koji nije propisivao obvezu oštećenika za javljanje lovačkom društvu i predlaganje nagodbe. Šteta na usjevu pšenice je započela u travnju 2018., na usjevu suncokreta u svibnju 2018., a tužiteljica je prijedlog za osiguranje dokaza podnijela sudu 30. svibnja 2018. Tužiteljica je u prijedlogu za osiguranje dokaza navela pet parcela na kojima je nastala šteta, a tijekom postupka osiguranja dokaza odustala od dijela parcela, tako da je šteta procjenjivana samo na parcelama ARCOD Grad-Grnja-Rak (ID 2294078) i ARCOD parceli Nikolov (ID 2294308).

U članku 101. ZL/18 propisano je da će se postupci započeti prema odredbama Zakona o lovstvu iz 2005. godine, dovršiti prema odredbama toga Zakona iz 2005. Tužiteljica je prije pokretanja parničnog postupka, dana 30. svibnja 2018., kao predlagateljica, podnijela sudu prijedlog za osiguranje dokaza, sukladno odredbama Glave devetnaeste Zakona o parničnom postupku i predmet je dobio oznaku R1-122/2018. Sud je prihvatio prijedlog za osiguranje dokaza i odredio je očevid uz sudjelovanje poljoprivrednog vještaka J. N. Podneskom od 8. lipnja 2018. protustranka – LD "S." B. iz B. se očitovala na prijedlog za osiguranje dokaza, iznijela je neke primjedbe i predložila da vještak te primjedbe ima u vidu prilikom vještačenja. Očevid je zakazan za 13. lipnja 2018., a njemu je nazočio i predsjednik LD "S." B. iz B. – Z. J. Zbog jake kiše i grmljavine stranke su se suglasile da se toga dana ne izlazi u polje, već da će se to obaviti sedam dana prije žetve, a o čemu će predlagateljica izvijestiti vještaka. Predsjednik protustranke je tom prilikom dao izjavu na zapisnik, kojom je učinio nespornim da je šteta na kulturama predlagateljice nastala od divljači. Vještak je upoznao stranke da će se konačni nalaz i mišljenje moći dati tek u jesen 2018. godine, kada se skinu usjevi na tim parcelama. Stranke su se suglasili s tim prijedlogom. Tako je vještak u rujnu 2018. godine dostavio sudu nalaz i mišljenje o uzrocima i visini štete nastale na usjevima pšenice i suncokreta, na parcelama tužiteljice. Dakle, sud je mišljenja da je podnošenjem prijedloga za osiguranje dokaza, dana 30. svibnja 2018. godine tužiteljica započela postupak oko naknade štete na usjevima i da se postupak treba dovršiti po odredbama Zakona o lovstvu koji je važio u vrijeme pokretanja postupka, a to je ZL/05, jer tako propisuje i članak 101. ZL/18.

6. Slijedom navedenog pod točkom 5. obrazloženja, sud zaključuje da je ZL/05 važio u vrijeme nastanka štete, dok je ZL/18 stupio na snagu 17. studenoga 2018., pa je neprihvatljivo tuženikovo tumačenje da se na ovaj odnos između stranaka treba primijeniti ZL/18, jer bi to značilo da su stranke svoje ponašanje u travnju i svibnju 2018., kada je nastala šteta, bile dužne uskladiti s odredbama zakona koji u to vrijeme nije bio na snazi, a što je protivno načelu zakonitosti i pravne sigurnosti (tako i Županijski sud u Dubrovniku u rješenju broj Gž-863/2019-2 od 22. prosinca 2021.).

7. Među strankama je sporna odgovornost tuženika kao lovoovlaštenika za štetu od divljači na poljoprivrednim kulturama tužiteljice. Tuženik u odnosu na osnovu zakonom propisane odgovornosti za štetu na usjevima od divljači, ističe prigovor s uporištem u odredbi čl. 83. ZL/05, kojim potpuno, odnosno djelomično otklanja postojanje prave osnove njegove odgovornosti kao lovoovlaštenika.

8. Sud je radi utvrđenja osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, kao i osnovanosti navoda i prigovora tuženika, proveo dokaze saslušanjem svjedoka Ž. T., T. K., J. K., D. F., Z. P., J. T., D. K. i M. J., saslušanjem tužiteljice i Z. J. predsjednika tuženika. Pročitani su materijalni dokazi sadržani u spisu: obavijest tužiteljice o započetoj šteti na pšenici od divljači od 5. travnja 2018., potvrda tuženika od 7. svibnja 2018., obavijest tužiteljice o započetoj šteti na suncokretu od divljači od 21. svibnja 2018., odštetni zahtjev / zahtjev za mirno rješenje spora od 29. siječnja 2019., prijava površina Agenciji za plaćanje u poljoprivredi,…… za 2018. godinu za parcele ARKOD 2294078 površine 9,53 ha (suncokret) i parcele ARKOD 2294308 površine 8,16 ha (suncokret i pšenica-ozima), račun broj 557-01-91 od 26. srpnja 2018., zapisnik o procjeni štete na usjevima i nasadima i obavijest o likvidaciji odštete Croatia osiguranja d.d, fotografije (list 40 spisa), ovosudni izvanparnični predmet broj

9. Svjedok Ž. T., suprug tužiteljice i član obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva u vlasništvu tužiteljice, navodi u iskazu da je o šteti od divljači na kulturi pšenice posijane na površini od 5,84 ha obaviješten tuženik dopisom od 5. travnja 2018., a o šteti od divljači na kulturi suncokreta posijane na površini od 12,4 ha tuženik je obaviješten dopisom od 12. svibnja 2018. Od tuženika su dobili repelente 7. svibnja 2018. i to 2 litre Chemisola (kemijsko zaštitno sredstvo) protiv divljih svinja, 1 litru istog sredstva za srne i jelene, te 1000 metara PVC trake. Navodi da su kupili drvene stupce radi postavljanja PVC traka, nabavili pamučne krpe za kemijska zaštitna sredstva te prskalicu. Tuženik je u lipnju 2018., prije zakazanog ročišta za osiguranje dokaza, donio zvučni top za plašenje divljači i ptica, koji je nakon nekog vremena odnio, pa su oni kupili drugi top, koji je preko noći uključivao. Od tuženika su 21. svibnja 2018. zatražili dodatnu količinu repelenata, koje im tuženik nije dao. 10.Svjedok T. K., zaposlenik Ministarstva poljoprivrede kao viši stručni savjetnik u Osijeku, navodi da su sa tužiteljicom imali sklopljen savjetnički paket kroz koji prate poljoprivrednu proizvodnju i pomažu savjetima kroz razdoblje od devet mjeseci. Navodi da su on i J. K. 15. svibnja 2018. bili u obilasku poljoprivrednih površina tužiteljice, u svezi zaštite od korova i slično. Uočili su da je suncokret bio visine 10 cm, kao i puno ambroziju, te su preporučili tretiranje ambrozije prskanjem kontaktnih sredstava preko lista ambrozije.

Prilikom drugog obilaska, početkom lipnja 2018., vidjeli su da je ambrozija nestala, suncokret je bio visine 20-tak cm te su uočili tragove štete od divljači tako što su gornji vrhovi biljke bili odgriženi do polovice visine biljke, koncentrirano na više dijelova poljoprivredne površine na 10-15 biljaka zaredom mjestimično. Ponovnim obilaskom u srpnju 2018. uočili su daljnju štetu na biljkama tako što nije bilo glavica suncokreta također koncentrirano na više dijelova poljoprivredne površine na 10-15 biljaka zaredom mjestimično, kao i mjestimično "povaljane" biljke sa djelomično odgriženim glavicama promjera 1,5 do 3 metra. Tada su uočili zaštitne trake postavljenje na drvenim stupcima oko oranice.

11. Svjedok J. K., zaposlenik Uprave za stručnu podršku u poljoprivredi u Ministarstvu poljoprivrede, navodi da je OPG tužiteljice njihova stranka koje obilaze redovito. U vrijeme nastanka štetnog događaja u obilasku poljoprivrednih površina tužiteljice bio je na poziv Ž. T., kojom prilikom je na usjevu suncokreta koji je bio u fazi nicanja, uočio štetu karakterističnu za zeca, gdje se vidjelo na kotiledonu otisci sjekutića zeca, a u kasnijoj fazi biljke – butona, krajem srpnja i kolovoz, uočena je šteta karakteristična za srndaća na glavicama suncokreta, gdje su se jasno vidjeli dijelovi glave suncokreta polukružno odgriženi.

12. Svjedok D. F., član i lovnik tuženika, iskazao je da je o predmetnoj šteti saznao od predsjednika lovačkog društva Z. J. na sjednici izvršnog odbora, kada je odlučeno da se poduzmu mjere čuvanja od strane lovaca društva, na način da se vlasnici poljoprivredne površine izdaju repelenti. Osobno je, zajedno sa ostalim lovcima društva, čuvao poljoprivredne površine tužiteljice, te navodi da u prvo vrijeme nije vidio postavljene repelente. Navodi da su usjeve čuvali od prijavljivanja štete pa do skidanja usjeva. Navodi da je, zajedno sa ostalim lovcima, sudjelovao u postavljanju PVC trake, kojom su ogradili površinu suncokreta, te su na trake vezali krpice koje su špricali repelentima, a isto su članovi društva održavali špricajući krpice i zaravnajući PVC traku. Osim navedenog, postavili su i dva plinska topa, jedan na površinu suncokreta, drugi na površinu pšenice. Navodi da je kasnije jedan plinski top kupio Ž. T. Lovačko društvo je kasnije kupilo električni pastir, kojega su ustupili tužiteljici.

13. Svjedok Z. P., član lovačkog društva i član komisije za procjenu štete od divljači i lovačkom društvu, navodi da je bio prisutan procjeni štete na usjevima tužiteljice, gdje su, osim njega, bili prisutni kao članovi komisije i J. T., D. K. i I. B., predstavnik osiguravajućeg društva Croatia osiguranje i suprug tužiteljice. Tada je na usjevima tužiteljice vidio štetu od divljači, lošeg ponika i korova. Na pšenici je vidio stazu od divljači, na suncokretu uz rubna područja odgrižene glave suncokreta, a na kukuruzu štetu od povaljanja od strane divljih svinja. Navodi da je, nakon prijave štete od strane tužiteljice, čuvao poljoprivredne površine u razdoblju od 10-15 dana prije žetve pšenice, na način da je područje obilazio autom, promatrao površinu na tronošcima. Navodi da, osim fizičkog čuvanja, na površinu su postavljeni i repelenti, negdje pred žetvu pšenice.

14. Svjedok J. T., član lovačkog društva, navodi da mu je poznata prijava štete od strane tužiteljice, povodom koje je sudjelovao u radnoj akciji lovačkog društva postavljanja zaštite repelentima. U mjesecu travnju 2018. sudjelovao je u postavljanju kolaca, povezivanju PVC traka na njih, vješanju pamučnih krpa natopljenih repelentima na PVC trake. Osim navedenog, čuvao je površine tužiteljice na kojima je vidio kolce za pastire sa kukicama, ali na njima nije vidio pastire. Navodi da su postavili plinski top društva na dio oranice prema bentu pored šume.

15. Svjedok D. K. navodi da je zaposlenik Poljoprivrednog instituta u Osijeku, te je bio član povjerenstva tuženika za procjenu štete na poljoprivrednim površinama tužiteljice. Navodi da je procjena štete bila 2018., gdje su bili prisutni predsjednik lovačkog društva Z. J. jedna odvjetnica te J. N., kao procjenitelj. Obilazili su površine po kazivanju tužiteljice, a radilo se o površinama zasijanim suncokretom i pšenicom. Na površini suncokreta primijetio je korov, sirak i ambroziju, na minimalno 30% površine usjeva. Na suncokretu je primijetio bolest scllerotinia, odnosno trulež stabljike, kao i phomopssis, odnosno plamenjaču, tj. palež glavice. Na pšenici je primijetio šturo zrno uslijed bolesti fusaarium, odnosno palež klasa.

16. Svjedok M. J. u iskazu navodi da je tijekom 2018. godine bio suvlasnik poljoprivredne površine koju je koristila tužiteljica, na kojoj je bila zasijana pšenica, te da mu je ista predana u posjed u jesen 2018., a da se u zemljišne knjige kao vlasnik u cijelosti upisao 2020.

17. Tužiteljica u svome iskazu navodi da u cijelosti ostaje kod tužbe i svih navoda iz tužbe, da su poljoprivredne površine koje su predmet spora prijavljene u ARKOD, da je poljoprivrednu površinu koja je bila u suvlasništvu M. J. koristila na osnovu usmenog dogovora sa istim, a da ugovor o korištenju nisu sklopili jer M. J. nije bio vlasnik u cijelosti.

18. Z. J., predsjednik lovačkog društva, izjavio je da je tužiteljica prvi puta štetu od divljači prijavila pisanim putem 5. travnja 2018. i to na pšenici, nakon čega je nazvao Ž. T., supruga tužiteljice, i pozvao ga da podigne pripremljene repelente, što je isti učinio 7. svibnja 2018. Tužiteljica je 21. svibnja 2018., također pisanim putem, prijavila štetu od divljači na suncokretu, nakon čega je ponovno nazvao Ž. T. da dođe po repelente, po koje nikada nije došao. Navodi da je kao razlog nedolaska po repelente Ž. T. naveo da mu iste lovačkog društvo treba donijeti. Isti navodi da lovačko društvo po prijavi štete nabavlja repelente te poziva prijavitelja štete da ih podigne u prostorijama društva o čemu isti potpisuju potvrdu. Navodi da je lovačko društvo na poljoprivrednu površinu tužiteljice postavilo plinski top, a u razgovoru sa Ž. T. ponudio je pomoć lovačkog društva kod nabavke električnog pastira. Kod obilaska poljoprivrednih površina tužiteljice, primijetio je da su postavljeni kolčići sa izolatorima kao priprema za električni pastir, a na zamolbu Ž. T. lovačko društvo je nabavilo bagremove stupce debljine 10cm i visine 2m, koja su ostavljena na rubu njive tužiteljice. Navodi da električni pastir nikada nije postavljen. Članovi društva, lovci, prilikom obilaska terena primijetili su da su postavljeni repelenti slabo obnavljani, pa su isti u više navrati špricali postavljene krpe repelentima radi odvraćanja divljači.

Navodi da je tužiteljica svoj plinski top postavila 7-8 dana prije skidanja uroda suncokreta, a na pšenici je lovačko društvo postavilo svoj plinski top. Lovačko društvo je, uslijed izmjena zakona u jesen 2018., nabavilo kompletan električni pastir te su ga na revers izdali tužiteljici, a isti je od 2019. postavljen na njezinoj poljoprivrednoj površini gdje se i danas nalazi, a od tada nije bilo prijave štete od divljači od strane tužiteljice.

19. Sud je iz obavijesti tužiteljice o započetoj šteti na pšenici od divljači od 5. travnja 2018., potvrde tuženika od 7. svibnja 2018., te obavijesti o započetoj šteti na suncokretu od divljači od 21. svibnja 2018., utvrdio da je tužiteljica pisanim putem obavijestila tuženika o šteti od divljači započetoj na usjevima pšenice i kukuruza, kao i da je tuženik na osnovu obavijesti o šteti od divljači na pšenici tužiteljice od 5. travnja 2018., izdao tužiteljici repelente za odvraćanje visoke divljači Chemisol (1+2 litre) i uputstvo za primjenu te 1000m PVC trake (2x500m). Nadalje, iz odštetnog zahtjeva / zahtjeva za mirno rješenje spora od 29. siječnja 2019., utvrđeno je da se tužiteljica obratila tuženika radi naknade štete nastale na usjevima tužiteljice, koja visina štete je utvrđena po stalnom sudskom vještaku u postupku osiguranja dokaza u predmetu ovog suda broj R1-122/2018. Uvidom u račun broj 557-01-91 sud je utvrdio da je tužiteljica kupila plinski top za rastjerivanje ptica i divljači 26. srpnja 2018.

20. Uvidom u priloženu prijavu površina Agenciji za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju za 2018. godinu, sud je utvrdio da su predmetne poljoprivredne površine - parcele ARKOD 2294078 površine 9,53 ha (suncokret) i parcele ARKOD 2294308 površine 8,16 ha (suncokret i pšenica-ozima) bile prijavljene u ARKOD sustav za 2018. godinu.

21.Uvidom u spis broj R1-122/2018 sud je utvrdio da je po prijedlogu tužiteljice od 30. svibnja 2018. određeno i provedeno osiguranje dokaza poljoprivrednim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku J. N., koji je u svome nalazu i mišljenju od 12. rujna 2018. utvrdio da je na poljoprivrednim površinama tužiteljice označenim ARKOD ID 2294078 površine 9,53ha (suncokret) i ARKOD ID 2294308 površine 8,16ha (pšenica i suncokret), na predmetnim usjevima šteta počinjena od strane divljih životinja, da je pričinjena šteta, odnosno visina štete utvrđena u momentu žetve usjeva uzimanjem uzoraka sa neoštećenog dijela usjeva na više lokacija, da je uslijed pričinjene štete od divljih životinja na usjevu pšenice tužiteljica ostvarila umanjeni dohodak u visini od 3.041,01 kuna, a na usjevu suncokreta umanjeni dohodak u visini od 27.966,27 kuna, odnosno da je ukupna šteta na usjevima koju trpi tužiteljica 31.007,28 kuna. Također je utvrđeno da je tuženik navedeni nalaz i mišljenje osporavao navodeći da je isti neistinit glede područja odgovornosti za štetu od divljači, glede procjene količine, kvalitete i vrijednosti očekivanog uroda i iskazivanja razlike u odnosu na pobrane količine kao štete uzrokovane isključivo od divljači, glede uroda suncokreta, uroda pšenice, kao i glede zanemarivanja činjenica na koje je ukazivao tuženik. Na navedene prigovore tuženika, vještak se podneskom od 25. listopada 2018. očitovao na način da je u cijelosti ostao kod utvrđene visine štete.

22. Nesporno je među strankama da je štetu na usjevima tužiteljice počinila divljač, što su u svome iskazu danom tijekom postupka potvrdili svjedoci T. K. i J. K., čijim iskazima je sud u cijelosti povjerovao jer nisu osobno zainteresirani za ishod ovog postupka.

23. Budući da je među strankama sporna odgovornost tuženika kao lovoovlaštenika za štetu od divljači na poljoprivrednim kulturama tužiteljice, jer tuženik ističe prigovor kojim potpuno, odnosno djelomično otklanja postojanje prave osnove njegove odgovornosti kao lovoovlaštenika, sud je u odnosu na navedeno provedenim dokazima saslušanjem svjedoka Ž. T., D. F., Z. P., J. T. i D. K., te uvidom u obavijesti tužiteljice o započetoj šteti na pšenici od divljači od 5. travnja 2018., potvrde tuženika od 7. svibnja 2018., i obavijest tužiteljice o započetoj šteti na suncokretu od divljači od 21. svibnja 2018., utvrdio da je tužiteljica poduzela propisane mjere za sprečavanje štete od divljači, koje je u smislu članka 79. ZL/05 bila dužna poduzeti. Sud je utvrdio da je tužiteljica odgovarajućim sredstvima poduzimala mjere radi sprječavanja štete od divljači na svojim usjevima te surađivala u poduzimanju mjera za sprječavanje štete od divljači na svom zemljištu sredstvima dobivenim od lovoovlaštenika prema njegovim uputama; obavijestila lovoovlaštenika o započetoj šteti, te omogućila lovoovlašteniku da na njezinom zemljištu poduzima mjere za sprječavanje štete od divljači. Svjedok Ž. T. navodi da su od tuženika dobivene repelente (2 litre chemisola - kemijsko zaštitno sredstvo protiv divljih svinja, 1 litru istog sredstva za srne i jelene, te 1000 metara PVC trake), primijenili na način da su na kupljene drvene stupce postavili PVC traka, nabavili pamučne krpe za kemijska zaštitna sredstva te prskalicu i kupili plinski top, koji je preko noći uključivao. Naprijed navedeno potvrdili su i svjedoci D. F. i J. T., koji su kao članovi lovačkog društva sudjelovali u postavljanju navedenih mjera zaštite.

24. Člankom 83. ZL/05 propisano je da je za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran lovoovlaštenik lovišta u kojem ta divljač stalno živi, pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, koje je u smislu Zakona o lovstvu bio obvezatan poduzeti. Budući da je sud utvrdio da je tužiteljica poduzela propisane mjere za sprečavanje štete od divljači, koje je u smislu članka 79. ZL/05 bila dužna poduzeti, tuženik kao lovoovlaštenik lovišta odgovoran je za štetu počinjenu od strane divljači na poljoprivrednim površinama tužiteljice. Pri tome nisu od utjecaja na njegovu odgovornost prigovori tuženika da: tužiteljica ne posjeduje pravnu osnovu za korištenje jednog dijela predmetne poljoprivredne površine; da njive tužiteljice pod ARKOD 2294078 nije lovište jer se nalazi na udaljenosti unutar 300m od ruba naselja pa tuženik kao lovoovlaštenik u tome području ne smije loviti; te da istočni dio zemljišta pod ARKOD 2294308 je minsko sumnjivo područje zbog čega tuženik ne mora i ne smije na tome području provoditi mjere sprečavanja štete zaštitom usjeva od divljači u zaštitnom pojasu od 100m uz minsko sumnjivo područje. Naime, pravni odnos tužiteljice i jednog od suvlasnika dijela predmetnog poljoprivrednog zemljišta nije od utjecaja na odgovornost tuženika za štetu, jer navedeni suvlasnik M.J., kojega je sud saslušao tijekom postupka, nije osporavao pravo vlasništva tužiteljice na urodu pšenice i suncokreta koje je tužiteljica imala zasijane na predmetnim površinama u 2018., a koji su predmet ovog postupka.

25. Nadalje, nije točna tvrdnja tuženika da njive tužiteljice pod ARKOD 2294078 nije lovište jer se nalazi na udaljenosti unutar 300m od ruba naselja, pa tuženik kao lovoovlaštenik u tome području ne smije loviti, iz razloga jer je člankom 2. točka 14. ZL/05 propisano da je lovište određena površina zemljišta koje je zaokružena prirodna cjelina u kojoj postoje ekološki i drugi uvjeti za uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači i njezinih dijelova, a činjenica da je zakonom zabranjen lov lovačkim oružjem u pojasu 100m od granice naselja odnosno 300m od granice naselja većih od 10 000 stanovnika u nizini i prigorju te 200m od granice naselja većih od 10 000 stanovnika u brdsko -planinskim područjima, ne znači da i ta područja nisu lovište, osobito jer je člankom 9. stavak 2. ZL/05 taksativno propisano na kojim područjima je zabranjeno ustanovljenje lovišta.

26. U odnosu na tuženikovo otklanjanje odgovornosti za štetu jer da je istočni dio zemljišta tužiteljice pod ARKOD 2294308 minsko sumnjivo područje, treba napomenuti da su predmetna poljoprivredna zemljišta tužiteljice pod ARKOD 2294078 i ARKOD 2294308 evidentirane u sustavu Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju za 2018. godinu, što je utvrđeno uvidom u prijavu površina Agenciji za 2018. godinu za parcele ARKOD 2294078 površine 9,53 ha (suncokret) i parcele ARKOD 2294308 površine 8,16 ha (suncokret i pšenica- ozima).

27.Sud je uvidom u predmet R1-122/2018 utvrdio da je u postupku osiguranja dokaza stalni sudski vještak J. N. proveo poljoprivredno vještačenje na okolnost uzroka i visine štete nastale na usjevima suncokreta (parcela ARKOD ID 2294078) i suncokreta i ozime pšenice (parcela ARKOD ID 2294308), obilaskom i pregledom zasijanih usjeva, kojom prilikom je uočio da su na oštećenom usjevu pšenice štetu počinile divlje životinje gaženjem i povaljivanjem biljaka pšeniceležanjem, da su na oštećenom usjevu suncokreta štetu počinile divlje životinje gaženjem i povaljivanjem biljaka suncokreta-ležanjem, da su agroekološki uvjeti za rast i razvoj usjeva pšenice i suncokreta tijekom proljeća 2018. godine bili vrlo povoljni, da je šteta od divljih životinja na usjevima nepravilno raspoređena po cijeloj proizvodnoj površini te da su poduzete mjere zaštite usjeva od divljači – traka i plinski top. Vještak je radi utvrđenja štete neposredno prije žetve usjeva izvršio procjenu uroda na mjestima gdje divlje životinje nisu pričinile štetu, a preostali urod na proizvodnoj površini utvrdio vaganjem. Na osnovu navedene metode, vještak je utvrdio da je do umanjenja dohotka u proizvodnji pšenice došlo uslijed oštećenja usjeva pšenice (gaženje i povaljivanje) od strane divljih životinja, koja oštećenja su rezultirala smanjenjem uroda po jedinici površine, a samim tim i umanjenjem dohotka tužiteljice u proizvodnji pšenice od 3.041,01 kuna. Primjenom iste metode, vještak je utvrdio da je do umanjenja dohotka u proizvodnji suncokreta došlo uslijed oštećenja usjeva suncokreta (gaženje i povaljivanje) od strane divljih životinja, koja oštećenja su rezultirala smanjenjem uroda po jedinici površine, a samim tim i umanjenjem dohotka tužiteljice u proizvodnji suncokreta od 27.966,27 kuna. Slijedom navedenog, vještak je mišljenja da je ukupna šteta na usjevima pšenice i suncokreta koju je tužiteljica trpila 31.007,28 kuna, i predstavlja materijalnu (novčanu) nadoknadu za nešto što bi zasigurno tužiteljica u proizvodnji pšenice i suncokreta ostvarila da šteta nije počinjena.

28. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao objektivan i izrađen u skladu s pravilima struke. Vještak je 26. lipnja 2018. osobno pregledao predmetne poljoprivredne površine, utvrdio sklop i određene kvalitativne značajke te visinu pšenice na neoštećenim dijelovima, kao i uzrokovao pšenicu radi analize u ovlaštenom laboratoriju. Vještak je 18. kolovoza 2018. osobno pregledao predmetne poljoprivredne površine, utvrdio sklop i visinu suncokreta na neoštećenim dijelovima, kao i uzrokovao glave suncokreta radi analize u ovlaštenom laboratoriju. Utvrdio je oštećene dijelove usjeva pšenice i suncokreta. Uz nalaz je priložio foto dokumentaciju s očevida sa vidljivim oštećenjima usjeva, a fotografirao je i uzorke koje je odnio na analizu u Zavod za ispitivanje kvalitete robe d.o.o. Osijek. Priložio je preslike vagarskih listova pšenice prilikom predaje u Tvornicu ulja Čepin te suncokreta prilikom predaje u Tvornicu stočne hrane u Dardi. Stoga sud, suprotno prigovorima tuženika, smatra da u nalazu i mišljenju vještaka nema propusta i nelogičnosti koje bi dovele u sumnju nalaz i mišljenje. Osim toga, valja napomenuti da je tuženik, unatoč prigovorima na nalaz i mišljenje vještaka, na ročištu za glavnu raspravu 27. srpnja 2022. povukao svoj prijedloga radi provedbe novog poljoprivrednog vještačenja.

29.Stoga sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka drži utvrđenim da je tužiteljica pretrpila ukupnu štetu od 31.007,28 kuna.

30.Odlučujući o visini štete sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na naknadu cjelokupne štete sukladno članku 83. stavak 1. ZL/05

31. Temeljem provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP), sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u cijelosti u iznosu od 31.007,28 kuna. Tužiteljici pripada i pravo na isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos sukladno članku 29. stavak 2. i 1086. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21.). Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

32. Odluka suda o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a.

33. Tužiteljica zahtjeva naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 22.692,77 kuna, a tuženik u iznosu od 8.687,75 kuna.

34. Prema članku 154. stavak 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Slijedom navedenog, tuženiku ne pripada pravno na naknadu troškova postupka, pa sud o zahtjevu tuženika nije niti odlučivao.

35. Tužiteljici zastupanoj po ovlaštenom opunomoćeniku priznati su troškovi postupka u iznosu od 21.212,22 kuna zajedno sa 25% PDV-a, sukladno članku 154. stavak 1., članku 155. i članku 168. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje u tekstu: Tarifa) te vrijednosti predmeta spora od 31.007,28 kuna.

36. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 7/1 Tarife), sastava prijedloga za osiguranje dokaza u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 11/1 Tarife), obrazloženog podneska od 16. svibnja 2019., 5. srpnja 2019. i 13. lipnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kuna za svaki podnesak (Tbr. 8/1 Tarife), pristupa na ročište 16. svibnja 2019., 5. lipnja 2019., 10. srpnja 2019., 27. travnja 2022., 20. lipnja 2022. i 12. srpnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kuna za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife), odnosno ukupno 11.000,00 kuna uz naknadu 25% PDV-a od 2.750,00 kuna, umjesto iznosa od 4.230,55 kuna kako je to tužiteljica pogrešno izračunala. Tužiteljici je priznat i trošak poljoprivrednog vještačenja od 5.922,22 kuna, sudske pristojbe na prijedlog za osiguranje od 200,00 kuna, sudske pristojbe na tužbu od 670,00 kuna i sudske pristojbe na presudu od 670,00 kuna, što čini ukupni parnični trošak tužiteljice od 21.212,22 kuna.

Beli Manastir, 25. kolovoza 2022.

Sudac:

Robert Gojević v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja

- opunomoćeniku tuženika