REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pn-24/2020

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Mirjani Rubić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. J. iz S., O.: …,

zastupan po punomoćnici D. V., odvjetnici u S., protiv tuženika A. Š.

iz M., O.: …, zastupan po odvjetnicima iz

O. L. – V.&P. d.o.o. S., radi naknade štete,

nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 1. lipnja 2022. u nazočnosti punomoćnice tužitelja te punomoćnika tuženika, dana 25. kolovoza 2022.

p r e s u d i o  j e

I Dužan je tuženik, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 8.000,00 kuna zajedno sa zateznom zakonskom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate sve uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

dok se za više zatraženih 142.000,00 kuna s kamatom od presuđenja pa do isplate sve uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1.U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 20. siječnja 2020. se navodi kako je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj K-1093/2015 tuženik proglašen krivim što je dana 10. rujna 2015. u M. ispred SZ u …, na sastanku stanara suvlasnika zgrade, pred više osoba, bez ikakva povoda i razloga iznio neistinitu činjeničnu tvrdnju za tužitelja te mu istu uputio s namjerom da ga omalovaži, znajući da je neistina i to riječima: „Ti si lažni invalid. Ja znam da si kupio invalidnost" te time grubo pred stanarima oklevetao tužitelja stavljajući ga u negativni pa čak i kriminalni kontekst, čime je počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda- klevete- opisano u članku 149. st. 2 u svezi st. 1. KZ-a, a kažnjivo po članku 149. st. 2 KZ/11.

Iznošenjem neistinitih činjeničnih tvrdnji što je i utvrđeno naprijed navedenom presudom, tuženik je naškodio časti i ugledu tužitelja koji je umirovljeni ratni invalid sa 100% oštećenjem organizma – stalno- i već se 23 godine nalazi u kolicima. Situacija s tuženikom, sam događaj od 10.09.2015. kao i cijeli kazneni postupak doveo je do pogoršanja psihičkog stanja tužitelja. Izjava upućena tužitelju kojom mu tuženik imputira da je lažni invalid te da je kupio invalidnost umanjila je zasigurno vrijednost tužitelja kao osobe u očima drugih. Umanjila je vrijednost njega kao branitelja, anulirala njegov doprinos u borbi za samostalnost Domovine u kojoj borbi je postao 100-postotni invalid. Ista je zasigurno izazvala prijekor i osuđivanje okoline budući je tuženik oklevetao tužitelja pred 10-ak stanara koji su bili prisutni na sastanku.

Nadalje, tužitelj je suprug i otac dvoje djece, koji se nakon spornog događaja preselio iz M. u S. jer se nije mogao nositi sa činjenicom da susjedi možda preispituju njegov status vojnog invalida. Tuženik je verbalnim napadom tužitelja vratio u doba rata, kada se borio sa svoj goli život, za život svojih suboraca te su mu počele navirati slike bojišnice i stradavanja. Radi straha i uznemirenosti, tjeskobe i javnog sramoćenja posjetio je i liječnika koji mu je prepisao terapiju.

Tužitelj se i dalje, nakon 4 godine, unatoč postojanju pravomoćne presude, osjeća posramljeno, ugrožen mu je društveni status, osjeća egzistencijalnu ugroženost i javno je osramoćen. Izgubio je interes za uobičajene aktivnosti, ima bolove u trbuhu, migrene koje prije nije imao, poremećaje sna, lupanja srca, uznemiren je, pojačao se osjećaj nezadovoljstva uz praćenje somatskim tegobama (poremećaj sna, gastritis), a sve kao akutna reakcija na stres spornog događaja 2015. godine.

Slijedom iznijetoga, nesporno je da je tuženik povrijedio tužiteljev dobar glas, čast i ugled te je izazvao duševne boli koje su u izravnoj uzročno-posljedičnoj vezi s događanjem od 10.09.2015. radi čega je zatraženo obvezati tuženika na isplatu tužitelju iznosa od 150.000,00 kuna "na ime naknade štete" sa kamatama i parničnim troškom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i zahtjevu predlažući ga odbiti. Tuženik se ne protivi izvođenju dokaza predloženih uz tužbi, te predlaže da se zatraži sveukupan spis Općinskog suda u Splitu broj K-1093/15 ali se protivi predloženom medicinskom vještačenju.

Tuženik navodi da je donijeta pravomoćna presuda, pa je tako jasno da je tuženiku poznata odredba čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku.

Nadalje, ističe kako se ovdje radi o naknadi štete. Naime, očito bi se radilo o povredi prava osobnosti odnosno o neimovinskoj šteti. Bez obzira na postojanje pravomoćne kaznene presude, jasno je da to ne znači i bezuvjetno oštećenikovo pravo na isplatu pravične novčane naknade. Da bi se dosudila pravična novčana naknada moraju biti ispunjene pretpostavke iz čl. 1100 ZOO. Radi svega navedenog tuženik se protivi i osnovu i visini naknade, a svakako predlaže da se glede osnova sud prvenstveno bazira na rezultatima kaznenog spisa koji su neprijeporni i o kojima se nema što raspravljati, obzirom na odredbu čl. 12 ZPP-a.

3.U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom potvrde Ureda državne uprave SDŽ od 22. siječnja 2018., presude Županijskog suda u Zagrebu Kž- 829/2019 od 9. listopada 2019., presude Općinskog suda u Splitu K-1093/2015 od 27. ožujka 2019., i cjelokupnog spisa ovog suda K-1093/2015., otpusnog pisma KBC S. – K. za kirurgiju od 20.4.2020., saslušanjem tužitelja, svjedokinje R. J. (supruge tužitelja), vještačenjem po sudskom vještaku za psihijatriju dr. N. S., time da stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

4.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu mu neimovinske štete u iznosu od 150.000,00 kn zbog duševnih boli pretrpljenih povredom prava osobnosti u vidu dobrog glasa, časti i ugleda, a sve vezano za kazneno djelo protiv ugleda i časti – klevete koje je tuženik počinio na štetu tužitelja, a zbog čega je pravomoćno proglašen krivim i osuđen, o čemu će u nastavku detaljnije biti riječi.

6.Provedenim dokazima utvrđeno je da se kod ovog suda vodio kazneni postupak protiv okrivljenika A. Š., ovdje tuženika, koji je presudom ovog suda K-1093/2015 od 27. ožujka 2019. proglašen krivim što je dana 10. rujna 2015. godine između 10:00 i 11:00 sati, u M., ispred stambene zgrade u ulici … na sastanku stanara suvlasnika te zgrade, pred više osoba, bez

ikakvog povoda i razloga iznio neistinitu činjeničnu tvrdnju za privatnog tužitelja Z. J. te mu istu uputio s namjerom da ga omalovaži, znajući da je neistinita i to riječima: „Ti si lažni invalid. Ja znam di si kupio invalidnost“, te time grubo pred sustanarima oklevetao tužitelja stavljajući ga u negativni pa čak i kriminalni kontekst, dakle, pred drugim za nekog iznio neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je neistinita, a djelo je počinjeno pred više osoba zbog čega je isto postalo pristupačno većem broju osoba, čime je počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda - klevete - opisano u čl. 149. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona ("NN" broj: 125/11., 144/12., 56/15.,

61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), a kažnjivo po članku 149. st. 2. KZ/11 te je osuđen na novčanu kaznu od ukupno 6.250,00 kn uz po čl. 56. KZ/11 primijenjenu uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od 1 godine. U tom je postupku koji je vođen i protiv Zorana Jezerčića kao okrivljenika, a ovdje tužitelja, citiranom odlukom protiv njega zbog odustanka protutužitelja A. Š., ovdje tuženika, od daljnjeg kaznenog progona, odbijena optužba da bi dana 10. rujna 2015. između 10:00 i 11:00 sati u gradu M., ispred stambene zgrade na sastanku stanara-suvlasnika te zgrade, pred više osoba, s ciljem da iznese i pronese činjeničnu tvrdnju koja može škoditi časti i ugledu kazao privatnom tužitelju A. Š. da je mafijaš i kriminalac, da je mlatio ljude po B., da mu ovo nije B. i da je nelegalno napravio objekte koje iznajmljuje u M., a što nije istina, dakle, da bi pred drugim za nekog iznio ili pronio neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, a što je izneseno pred više osoba zbog čega je isto postalo pristupačno većem broju osoba, pa da bi time počinio kazneno djelo iz čl. 149. st. 2. Kaznenog zakona, pri čemu je citirana prvostupanjska odluka potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu KŽ- 829/2019 od 9. listopada 2019.

7.Među strankama nije sporno da se tužitelj kreće u invalidskim kolicima, da ima status HRVI iz Domovinskog rata, što proizlazi i iz

potvrde OHB iz Domovinskog rata, UDU u

SDŽ od 22.siječnja 2018. prema kojoj je invalid I skupine sa 100% oštećenja organizma, da tužitelj i njegova obitelj (supruga i dvoje maloljetne djece) više ne stanuju u M. već u S. te da tužitelj nema konkretnih liječničkih psihijatrijskih nalaza koji bi se ticali navedenog događaja.

8. Sporno je među strankama je li ponašanjem (kleveta) zbog kojega je tuženik proglašen krivim, došlo do povrede prava osobnosti (neimovinske štete) na strani tužitelja u smislu odredbe iz čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima( „NN“, broj 35/05., 41/08. i 125/11.,78/15. i 29/18. – dalje: ZOO) kao i predstavlja li

isprika, pošto je tuženik izjavio kako se tužitelju ispričao, što ovaj nije porekao, primjerenu satisfakciju.

Prema općoj odredbi ZOO-a (članak 1045. stavak 1. ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

Opće pretpostavke odgovornosti za štetu uglavnom se prema pravnoj teoriji svode na štetnu radnju, štetnika, nastalu štetu, uzročnu vezu između štetne radnje i štete te nastalu protupravnost.

Da bi odgovornost tuženika za nastalu štetu koju trpi tužitelj postojala potrebno je da se kumulativno ispune sve navedene opće pretpostavke odgovornosti za štetu.

Kleveta kojom je tuženik oklevetao tužitelja da je lažni invalid i da je invalidnost kupio, a vezano uz što je tuženik pravomoćno presuđen za koju odluku je sud vezan temeljem čl. 12. st. 3 Zakona o parničnom postupku („NN“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13. i 89/14. 70/19.- dalje: ZPP), jedino se može smatrati i ocijeniti nedopuštenim postupanjem, koje ima obilježje protupravnosti, čime je ostvarena jedna od pretpostavki za postojanje odgovornosti tuženika pa je valjalo raspraviti i utvrditi jesu li ostvarene i ostale pretpostavke za postojanje odštetne odgovornosti tuženika

9.O okolnostima događaja u svezi s kojim se potražuje šteta zaključivati je iz pregledanog kaznenog spisa prema kojemu je u bitnome do klevete došlo tijekom sastanka suvlasnika zgrade održanog ispred zgrade, kojemu je, prema tužiteljevom iskazu nazočilo oko deset osoba. Iz rezultata postupka ne proizlazi niti tuženik dokazuje da je od tužitelja prema tuženiku bilo prethodnog ponašanja koje bi i približno bilo slično ili odgovarajuće ponašanju tuženika putem presuđene klevete ili da je na drugi način pridonio nastanku događaja, pa nije nađeno elemenata za utvrđenje suodgovornosti nastupu događaja.

Glede saznanja o posljedicama događaja na tužiteljev život, čast i ugled, a s tim u svezi i je li tužitelju pričinjena šteta povredom prava osobnosti izlagat će se u nastavku.

9.1.Saslušani tužitelj Z. J. izjavio je kako se zbog navedenog događaja i verbalnog napada automatski vratio u razdoblje Domovinskog rata gdje se borio za domovinu i za svoj život te stradao kod L.. Tužitelj navodi kako zbog tuženikovih riječi nije mogao spavati, bio je uznemiren te je sam događaj ubrzao odluku da se preseli iz M. u S.. Prije spornog događaja je imao stanovitih problema s državnim institucijama zbog jednog fizičkog napada policijskih službenika, nakon toga se zbio ovaj sporni događaj, stanje u kojem se nalazio, što je opisao liječniku i to tadašnjem doktoru u M., čijeg se imena tužitelj nije mogao sjetiti, a obratio se i dr. Č. u O.. Tužitelj se ne sjeća koje su mu lijekove prepisali, osim da je pio neke od tih lijekova za koje je smatrao da mu mogu pomoći. Iskazujući o stanju uznemirenosti, nesanice i ostalog tužitelj navodi da to traje i danas (iskaz od 3. prosinca 2021.) jer svaki put kada se obavlja neka radnja u sudskom spisu, sa čime je upoznat, ponovno proživljava teške trenutke radi tog događaja, a osjeća bijes zbog toga što je tuženik neosnovano izgovorio riječi o kojima je već pravomoćno presuđeno u kaznenom postupku te kako su tuženikove riječi djelovale na njega "gore nego da je u minskom polju". Zbog ovog događaja tužitelj je određeno vrijeme izgubio interes za neke stvari koje je prije volio i pratio, pa je tako i za košarku jer je član KKI S. od 2017., a kako je zbog spornog događaja dugo bio uznemiren, prestao je ići na utakmice tog košarkaškog kluba. Povukao se u sebe, udaljio od supruge, često bio odsutan u razgovorima te nezainteresiran za druženje sa prijateljima.

9.2. Svjedokinja R. J., supruga tužitelja s kojim je u braku 17

godina u kojemu je rođeno dvoje djece, u vrijeme spornog događaja u dobi od nešto više od tri godine (radi se blizancima koji su rođeni 2012.), samom događaju nije nazočila, pa o nastanku nije imala neposrednih saznanja već o tužiteljevom ponašanju nakon toga. Tako je iskazivala kako je neposredno nakon događaja tužitelj uznemiren došao u stan u kojemu su tada živjeli, i bez ikakvog povoda počeo pitati zna li ona da je on lažni invalid i da je kupio invalidnost pa kako nije shvaćala zbog čega to govori, prepričao joj je cijeli događaj povodom kojeg se kasnije vodio kazneni postupak. Svjedokinja tvrdi da je tužitelj zbog događaja dugo vremena bio uznemiren, promijenio se, postao potišten, nervozan, nije mogao spavati, bio je živčan, imao napadaje migrene, a poradi tog događaja obratio se obiteljskom liječniku u M. čijeg se imena ni svjedokinja ne sjeća, a pomoć je tražio i privatno kod psihijatra dr. Č. u O. te mu je bila prepisana terapija tako da je određeno vrijeme uzimao lijekove za smirenje, D. i M., a koliko joj je poznato prije ovog događaja nije se obraćao liječniku psihijatru radi određenih poteškoća u toj domeni svog života, a isto tako prije spornog događaja nije uzimao lijekove za smirenje i slično. Nadalje, svjedokinja navodi kako je tužitelj ratni vojni invalid, stradao u minskom polju kod L. te da je u invalidskim kolicima. Sporni događaj da je uzrokovao povredu tužiteljeve časti jer je on zamalo izgubio život za domovinu, a tuženik ga je teško i lažno optužio da je lažni invalid i da je kupio invalidnost. Kao supruga koja se o tužitelju brine može potvrditi veliku promjenu njegova ponašanja od ovog događaja i to onako kako je gore opisala, još navodeći kako je bio nezainteresiran za nju, društvo, djecu, sport-košarku koju je kao invalid prakticirao kada su došli u S., gdje su se preselili 2017., a inače su odluku o preseljenju donijeli prije spornog događaja koji je realizaciju odgodio do 2017.kada su prodali stan u M. i odselili u S. kao podstanari. Iskazivala je i kako se tužiteljev društveni život promijenio nakon spornog događaja, povukao se u sebe, a na njezine poticaje da odu do kumova, prijatelja ili rodbine, što su ranije sve činili, nije reagirao govoreći da nije zainteresiran za takva druženja, što su i djeca teško podnosila, a svjedokinji je i danas teško s njim jer je depresivan, nezainteresiran za nju i djecu, uzrok čemu nalazi u spornom događaju. Tvrdi kako tužitelj i danas osjeća uznemirenost kada iskazuje o spornom događaju koji često spominje, što je posebno bilo izraženo dok se vodio kazneni postupak. Svjedokinja se sjećala i jednog događaja koji se zbio baš u vrijeme njezine trudnoće 2012. kada su im u stan u M. ušli policajci te izvršili pretres, ne zna po čijoj prijavi, ali u svakom slučaju radi sumnje da tužitelj u stanu drži stanovitu količinu droge, a pošto ništa nisu našli slučaj je odmah zatvoren, koji događaj je tužitelja također uznemirio, iako se poslije tog pretresa nije vodio nikakav postupak, a i sama je bila u šoku zbog toga. Iskazivala je i kako prije i nakon spornog događaja kao i danas tužitelj povremeno konzumira marihuanu radi smirenja te da zna puno puta reći kako bi više volio da je ostao u onom minskom polju i da ga nema, nego da sve to proživljava. Također i da joj govori kako mu je lakše bilo preživjeti stvarne fizičke bolove koje je imao radi ozljeđivanja, kao i brojne operacije, nego to duševno stanje kroz koje prolazi radi spornog događaja

9.3.Sud je izveo i dokaz vještačenjem po sudskom vještaku psihijatru dr. N. S. koji je pregledavši spis, medicinsku dokumentaciju kao i zdravstveni karton tužitelja dao nalaz i mišljenje navodeći kako je iz zdravstvenog kartona vidljivo da se nakon navedenog događaja, i to 10. rujna 2015., taksativno navode u više navrata dijagnoze posttraumatskog stresnog poremaćaja (PTSP) te nesanice radi čega je tužitelju prepisana terapija anksiolitika – diazepamom pri čemu nema specifičnih opisa simptomatologije u samom zdravstvenom kartonu kod tužitelja koja bi se ticala navedenog događaja. Našao je kako su isto tako prije 10.rujna 2015. u zdravstvenom kartonu tužitelja također navedene dijagnoze nesanice i PTSP te mu je preporučeno uzimanje terapije antidepresivom, anksiolitikom i hipnotikom.

Ukazujući kako u spisu nema konkretnih psihijatrijskih nalaza temeljem kojih bi se mogla detaljnije dati procjena utjecaja spornog događaja na tužiteljevo stanje, no uzevši u obzir psihološki normalno i razumljivo reagiranje osobe na ovakav verbalni istup tuženika i u kontekstu da je tužitelj liječen od PTSP-a vještak je bio mišljenja kako je navedeni događaj mogao prouzročiti određeni skup neugodnih emocija kod tužitelja kao što su blaže sniženo raspoloženje, osjećaj nepravde, tjeskoba, ljutnja te epizode nesanice, koji je mogao potrajati 3-4 mjeseca po navedenom događaju. Smatrao je i kako je unutar navedenog razdoblja gore opisano raspoloženje moglo utjecati na tužiteljev eventualni gubitak interesa za potencijalne slobodne aktivnosti kojima se bavio.

9.4.Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje, ali je tuženik smatrao kako se radi o beznačajnoj šteti koja je sanirana osuđujućom presudom u kaznenom postupku i tuženikovom isprikom.

Ocjenjujući da je vještak iznio saznanja do kojih je došao istraživanjem u skladu s pravilima svoje znanosti ili struke, koja predstavljaju nalaz vještaka (visum repertum) u kojemu su sadržani podaci o svemu što je vještak zapazio ili otkrio vještačenjem, odnosno podaci o činjenicama koje su od važnosti za parnični postupak, da je nalaz potpun i objektivan navod utvrđenoga činjeničnog stanja na temelju kojeg je vještak, u skladu s pravilima znanosti i struke, dao svoje mišljenje koje predstavlja stručnu ocjenu vještaka o zapaženim činjenicama, iznesenu precizno i jasno, nalaz i mišljenje se u cijelosti prihvaća kao stručan i objektivan, kojemu ni stranke nisu imale primjedbi ili prigovora.

Iz provedenih dokaza proizlazi kako iskazi tužitelja i supruge mu o njegovom zdravstvenom stanju prije i nakon događaja a s tim u svezi i doživljenih posljedica tuženikova učina, nisu podudarni s mišljenjem vještaka, što je pripisati njihovom subjektivnom stavu upravljenom na osiguravanje ostvarenja zatražene pravne zaštite, pošto stručno i objektivno mišljenje vještaka utemeljeno na dostupnim saznanjima potvrđuje kako je kod tužitelja uslijed događaja za koji je odgovoran tuženik došlo do posljedica kako je ranije navedeno.

10.U smislu odredbe iz čl. 19. ZOO svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom a pod pravima osobnosti razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr.

11.Ocjenjujući saznanja do kojih je sud došao provedenim dokazima i njihovom ocjenom u smislu odredbe iz čl. 8. ZPP-a, po stavu ovog suda s osnovom je zaključiti da je u konkretnom slučaju tuženikovim ponašanjem došlo do povrede prava osobnosti kod tužitelja a time i štete za koju je tuženik odgovoran, za što po ocjeni ovog suda eventualna usmena isprika nije dostatna satisfakcija.

11.1.Naime, time što je tuženik pred suvlasnicima zgrade (njih oko 10) u kojoj je stanovala obitelj tužitelja, istome rekao da je lažni invalid te invalidnost kupio, kod utvrđenja da je tužitelj 100%-tni invalid stalno, da se kreće jedino invalidskim kolicima i da je invalidom postao kao sudionik Domovinskog rata, da od prije događaja boluje od PTSP, tuženik je kritične prigode po ocjeni ovog suda iznio takve neistinite objede na račun tužitelja što je svakako osnova za odštetnu odgovornost jer su te tvrdnje objektivno gledajući mogle imati štetne posljedice u duševnoj sferi tužitelja, o čijim je manifestacijama pored njega iskazivala i njegova supruga, ali koje nisu bile intenziteta po njima prikazanog niti trajanja, već blažih i ograničenog trajanja. Istina, o tome kako se navedeno očitovalo na njegovo duševno zdravlja, tužitelj nije u spis priložio dokumentaciju u smislu konkretnih nalaza liječnika psihijatra.

11.2.Međutim, pregledom zdravstvenog kartona i cjelokupnog spisa te primjenom pravila znanosti i vještine te stručnog iskustva vezanog za moguće posljedice događaja vještak psihijatar, čijem mišljenju stranke nisu imale prigovora, a sud ga kao jasno, stručno i objektivno u cijelosti prihvatio, kako je već detaljno izloženo, je bio mišljenja da i pored toga što u spisu nema konkretnih psihijatrijskih nalaza da bi se moglo detaljnije dati procjenu utjecaja ovog događaja na tužiteljevo zdravstveno stanje, uzevši u obzir psihološki normalno i razumljivo reagiranje osobe na ovakav verbalni delikt, pa uz to uzev u obzir i da je od ranije liječen od PTSP, da je navedeni događaj mogao prouzročiti određeni skup neugodnih emocija kao što su blaže sniženo raspoloženje, osjećaj nepravde, tjeskobe, ljutnja te epizoda nesanice s rokom trajanja neugodnosti u razdoblju od 3,4 mjeseca, pri tome smatrajući i kako je moguć utjecaj na eventualni gubitak interesa za potencijalne slobodne aktivnosti u tom vremenu.

Glede posljedica događaja u odnosu na tužiteljevo duševno zdravlje imati je u vidu da je od ranije dijagnosticiran PTSP i nesanica i da su mu bili ordinirani antidepresivi te da od prije i nakon događaja u zdravstvenom kartonu nema specifičnih opisa simptomatologije koji su kod njega egzistirali.

12.Uzev u obzir status tužitelja kao HRVI, mjesto, vrijeme, način (u minskom polju tijekom ratnih operacija) i opseg invalidnosti od 100%, činjenicu da se uslijed invalidnosti kreće kolicima, njegovo ranije zdravstveno stanje i tegobe, blagi stupanj događajem prouzročenih neugodnih emocija i nezainteresiranosti te njihove manifestacije na život i zdravlje a s tim u svezi i njihovo ograničeno vrijeme trajanja od 3-4mjeseca, pa to promatrajući povezano s naravi kaznenog djela i načina na koje je počinjeno, ispred zgrade u kojoj je stanovala tužiteljeva obitelj po ocjeni ovog suda tužitelju, u smislu čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a u vezi sa čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a, primjerenom se ukazuje utvrditi i dosuditi zbog povrede prava osobnosti pravičnu novčanu naknadu u iznosu 8.000,00 kuna, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja kako je to zatraženo, iako obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe osim ako je šteta nastala nakon toga (čl.1103. ZOO-a).

12.1.U preostalom dijelu tužbeni zahtjev je odbijen pri čemu je sud cijenio da iz rezultata postupka ne proizlazi niti je tužitelj dokazao kako bi događaj objektivno umanjio njegovu vrijednost kao osobe u očima drugih, anulirao njegov doprinos u ratu kao branitelja ili izazvao prijekor i osudu okoline pošto je izrečeno pred 10-tak osoba (tužba) jer je i sam u kaznenom postupku bio određen u kazivanju, kako je navedeno, da se suvlasnici zgrade nakon događaja prema njemu nisu drugačije ponašali, a nije se zbog osude okoline ni odselio iz M. jer je utvrđeno da je ta odluka u obitelji bila donesena ranije iz drugih razloga.

Nadalje, posljedice su utvrđene kao nastanak skupa blažih neugodnih emocija s vremenskim trajanjem od 3-4 mjeseca pa bi po stavu suda u tužbi prikazana reakcija na događaj bila značajno veća i neuobičajena u odnosu na doživljaj prosječne osobe u datoj situaciji, pa kada se imaju u vidu tužiteljevo zdravstveno stanje, tegobe utvrđene prije događaja i ordiniranje lijekova za smirenja i to promatrano kroz cilj kojemu pravična naknada služi tako da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom u smislu odredbe čl. 1100. st.2. ZOO te da dosuđena naknada mora biti u razumnom odnosu razmjerna s pretrpljenom povredom, onda se dosuđeni iznos ukazuje primjerenim okolnostima slučaja a preko toga zatraženi iznos neosnovan.

Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci.

13.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4., 155. i 164. ZPP-a.

Imajući u vidu osnov i visinu zahtjeva po nalaženju ovog suda uspjeh je stranaka podjednak radi čega je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

U Splitu, 25. kolovoza 2022.

S U T K I N J A:

Mirjana Rubić v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis.