REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Obrtnička 2

Poslovni broj: SSS 85. Ovr-1248/2022-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, po sutkinji toga suda Ines Golešić Plašić, na prijedlog sudskog savjetnika Josipa Brekala, u ovršnom predmetu H. P. B., sa sjedištem u

, OIB: … , protiv ovršenika B.

Š. iz B., , OIB: … , radi proglašenja pljenidbe i

prijenosa nedopuštenim i odgode ovrhe, 25. kolovoza 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa kao nesnovan.

II. Odbija se prijedlog ovršenika radi odgode prijenosa kao neosnovan. III. Odbacuje se prijedlog ovršenika radi obustave postupka kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Ovršenik je Općinskom sudu u Novom Zagrebu 17. kolovoza 2022., podnio prijedloge radi proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, prijedlog radi odgode prijenosa te prijedlog radi obustave postupka ovrhe navodeći da je ovrhovoditelj protiv njega 29. srpnja 2021., podnio Zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji.

2. U prijedlogu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik u prvom redu ističe da je potraživanje ovrhovoditelja u zastari navodeći da je tražbina ovrhovoditelja dospjela 2009., godine. Naime obična zadužnica poslovnog broja … od 15. prosinca 2006., na kojoj ovrhovoditelj zasniva svoj ovršni prijedlog

nije ovršna isprava, ne može imati značaj sudske odluke kojom je utvrđeno potraživanje te se na istu primjenjuje zastarni rok od 5 godina. Nadalje, ovršenik navodi da predmetna zadužnica nema svojstvo ovršne isprave obzirom da je do donošenja izmjena Ovršnog zakona iz 2010., ista mogla biti privatna isprava na kojoj je tek ovjerovljen potpis dužnika, pa se ista ne može izjednačiti sa ovršnim ispravama te u tom slučaju zastarni rok ne može biti 10 godina, nego je opći zastarni rok 5 godina, a po predmetnoj zadužnici … od 5. prosinca 2006., tražbina je dospjela 2009., dakle prije više od 12 godina. Osim toga, ovršenik navodi da je ovršna isprava na koju se ovrhovoditelj poziva izgubila svoju djelotvornost, odnosno da je ista bez učinka između ostalog zbog činjenice da ovrhovoditelj od 2012., godine nije namiren u roku od godinu dana, a niti je u tom roku ovrhovoditelj predložio izmjenu sredstva i predmeta ovrhe te činjenice da je po predmetnoj zadužnici već odavno nastupila zastara, slijedom čega je ostvaren žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 3. Ovršnog zakona. Nadalje, ovršenik ističe da je sukladno članku 50. stavak 1. točka 5. protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha. Zaključno, predlaže se naslovnom sudu izdati rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti u cijelosti nedopuštenom.

3. U prijedlogu radi odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate ovršenik u osnovi ponavlja iste navode kao i u prijedlogu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Osim toga, navodi da je naslovnom sudu podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe. U odnosu na drugi kumulativno propisani uvjet, ovršenik ističe kako je blokadom računa u tolikom iznosu, a na temelju ovršne isprave koja je zastarjela, za ovršenika nedvojbeno nastupila nenadoknadiva šteta i nasilje i to iz razloga jer je blokadom računa za toliki iznos ovršeniku onemogućen rad, prihodovanje i osiguranje nužne egzistencije. Do eventualne mogućnosti za protunaplatu, svi ovršenikovi računi bili bi blokirani, odnosno isti ne bi mogao osigurati osnovna sredstva za život dok traju ti postupci. Uz to navodi da je u zakonskoj formulaciji nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ili vjerojatnosti da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje jasno sadržana intencija zakonodavca u svezi odgode ovrhe da ista ne ovisi isključivo o mogućnosti protunaplate, nego i o situaciji u koju stavlja ovršenika. Smatra da se ne može smatrati jednako tegobnim situacija u kojoj ovršenik treba čekati provedbu protuovrhe za nekoliko tisuća kuna i nekoliko milijuna kuna, niti je realno očekivati da ovršenik može osigurati na drugačiji način sredstva za život u slučaju takve blokade. Osim toga, ovršni sud treba u određenoj mjeri ispitati i meritum stvari, odnosno vjerojatnost uspjeha, kako bi donio zakonitu odluku o postojanju uvjeta propisanih Ovršnim zakonom. Predlaže naslovnom sudu izdati rješenje kojim će se naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje bankama naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava po zadužnici … od 5. prosinca 2006., javni bilježnik N. D., izdanoj

temeljem Ugovora o kreditu sklopljenog između B. Š. i H.

, do pravomoćnosti odluke suda o proglašenju pljenidbe i prijenosa

nedopuštenim.

4. U prijedlogu radi obustave ovršenik navodi da je sukladno članku 180.a stavak 4. OZ/08 propisano da će sud obustaviti ovrhu ako ovrhovoditelj ne bude namiren u skladu s rješenjem o ovrsi u roku od godinu dana od dostave rješenja banci i ako u tom roku ne predloži izmjenu predmeta i sredstva ovrhe. Obzirom da ovrhovoditelj od 2012., godine nije namiren u roku od godinu dana, a niti je u tom roku predložio izmjenu predmeta i sredstva ovrhe, ovrha je trebala biti obustavljena još 2013. Nadalje navodi da sukladno članku 72. Ovršnog zakona ovrha se mora obustaviti po službenoj dužnosti ako je ovršna isprava bez učinka a ona je to između ostalog i zbog činjenice da ovrhovoditelj nije od 2012., nije namiren u roku od godinu dana a niti je u tom roku predložio promjenu predmeta i sredstva ovrhe slijedom čega je ovrha trebala biti obustavljena prije 9 godina. Osim toga, ovršenik navodi da će se ovrha sukladno zakonu obustaviti i ukoliko ovrhovoditelj nije dostavio shodan prijedlog za nastavak postupka, a što od strane ovrhovoditelja nije učinjeno još od 2013., godine. Člankom 68. stavak 2. je propisano da će se ovrha obustaviti ako je postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti, a što je u ovom predmetu slučaj, pa bi se ovrha trebala obustaviti i s te osnove.

5. Prijedlog ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa kao i radi odgode prijenosa su neosnovani, dok je prijedlog radi obustave postupka nedopušten.

6. Prije svega, sud je uvidom u spis predmeta te u Zahtjev za izravnu naplatu utvrdio da je ovrhovoditelj Financijskoj agenciji (dalje u tekstu: FINA) podnio Zahtjev za izravnu naplatu i to 29. srpnja 2021., slijedom čega se u ovom ovršnom predmetu primjenjuje Ovršni zakon ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., dalje u tekstu OZ), obzirom da se ovaj ovršni postupak smatra i pokrenutim 29. srpnja 2021.

7. Prijedloge ovršenika naslovni sud je zaključkom poslovni broj gornji od 23. kolovoza 2022., dostavio ovrhovoditelju na očitovanje u roku 3 dana obzirom na kratkoću roka za donošenje odluke propisanu člankom 210. OZ-a., međutim do izrade ovog rješenja sud nije zaprimio očitovanje ovrhovoditelja.

8. U pogledu prijedloga radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, č lankom 210. stavak 1. i 2. OZ-a određeno je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

8.1. Člankom 50. stavak 6. određeno je da u povodu žalbe iz stavka 1. ovoga članka sud pazi po službenoj dužnosti na razloge iz stavka 1. točaka 1., 3. i 5. ovoga članka te na okolnost da je u slučaju iz stavka 1. točke 6. ovoga članka ovrha određena na predmetima iz članka 4. stavaka 4. i 5. ovoga Zakona. Sud pazi po službenoj dužnosti i na pogrešnu primjenu materijalnog prava te na bitne povrede ovršnoga postupka kada se na njih tako pazi prema odredbama Zakona o parničnom postupku. Uvidom u spis predmeta, dostavljenu dokumentaciju kao i prijedlog ovrhovoditelja sud nije utvrdio da isprava na temelju koje je podnesen Zahtjev za izravnu naplatu FINA-i nije ovršna isprava. Člankom 209. OZ-a navedene su ovršne isprave na temelju kojih ovrhovoditelj može podnijeti Zahtjev za izravnu naplatu, pa tako je između ostalog navedena i zadužnica, a uvidom Zahtjev za izravnu naplatu podnesen FINA-i sud je utvrdio da se izravna naplata novčane tražbine zahtijeva na temelju zadužnice poslovni broj … , javni bilježnik N. D..

8.2. Isto tako, sud nije utvrdio da je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka kao ni da je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha. Ovrha je zatražena na novčanoj tražbini ovršenika, slijedom čega sud nije utvrdio ni da je ovrha zatražena na stvarima izvan prometa, kao ni drugim stvarima za koje je to posebnim zakonom određeno kao niti na tražbini po osnovi poreza i drugih pristojbi. Isto tako sud nije utvrdio pogrešnu primjenu materijalnog prava kao ni bitne povrede ovršnoga postupka kada se na njih tako pazi prema odredbama Zakona o parničnom postupku.

8.3. Osim navedenih žalbenih razloga, ovršenik prvotno ističe da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, slijedom čega je sud Zaključkom poslovni broj gornji, a sukladno članku 52. stavak 3. Ovršnog zakona uputio ovršenika da u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe pokrenute predajom Financijskoj agenciji Zahtjeva za izravnu naplatu 29. srpnja 2021.

9. U pogledu prijedloga ovršenika radi odgode prijenosa, kao što je gore navedeno, primjenjuju se odredbe OZ-a o odgodi ovrhe. Člankom 65. stavak 1. OZ-a određeno je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu uz daljnji uvjet da je ovršenik poduzeo neku od 11 pravnih radnji koje su zakonom taksativno navedene u odredbi čl. 65. st. 1. t. 1.-11. OZ. Sud prihvaća argument ovršenika da je podnijevši prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim poduzeo jednu od 11 pravnih radnji koje su zakonom taksativno navedene u odredbi čl. 65. st. 1. t. 1.-11. OZ, međutim osnovni preduvjet da bi sud na prijedlog ovršenika odgodio ovrhu je da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.

9.1. Ovršenik u svom prijedlogu samo navodi da bi trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ne navodeći u čemu bi se točno ta šteta sastojala niti pružajući sudu ikakav dokaz u navedenom pravcu, slijedom čega je sud prijedlog ovršenika radi odgode prijenosa ocijenio neosnovanim. Da bi sud mogao odgoditi ovrhu, ovršenik je dužan učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu o kojoj bi se radilo ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju on poslije ne bi mogao nadoknaditi ili bi pak to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće. U konkretnom slučaju ovrhovoditelj je dioničko društvo s uplaćenim temeljnim kapitalom u iznosu 1.214.775.000,00 kuna, slijedom čega je razvidno da bi se ovršeniku mogla nadoknaditi svaka nastala šteta. Tegobnost situacije u kojoj ovršenik treba čekati provedbu protuovrhe za nekoliko milijuna kuna se ne može podvesti pod nenadoknadivu štetu ili štetu koja bi se mogla nadoknaditi samo uz iznimne i nerazmjerne teškoće. U pogledu navoda da bi provedbom ovrhe ovršeniku osnovna egzistencija bila ugrožena, odnosno da ne bi mogao osigurati osnovna sredstva za život dok traju postupci ovrhe i protuovrhe, ovršeniku se stavlja na znanje da sukladno članku 212. OZ-a može otvoriti posebni račun. Slijedom navedenog, ovršenik nije ničim učinio vjerojatnim naprijed navedene pretpostavke, iako na njemu leži teret dokazivanja činjenica o kojima ovisi vjerojatnost nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

10. U odnosu na prijedlog ovršenika za obustavu ovršnog postupka, člankom 72. stavak 4. OZ-a određeno je da će se ovrha na prijedlog ovršenika obustaviti ako sud utvrdi da su nakon isteka roka za žalbu provedbom ovrhe zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o ovrsi, a izuzeti su od ovrhe ili je na njima mogućnost ovrhe ograničena. Dakle, Ovršnim zakonom je predviđeno da ovršenik može podnijeti prijedlog radi obustave postupka samo u slučaju ako sud utvrdi da su nakon isteka roka za žalbu provedbom ovrhe zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o ovrsi, a izuzeti su od ovrhe ili je na njima mogućnost ovrhe ograničena. Ovršenik je navedeni prijedlog p za obustavu postupka podnio navodeći razloge koji se ne mogu podvesti pod članak 72. stavak 4. OZ-a, slijedom čega je ovršenikov prijedlog radi obustave postupka ocijenjen kao nedopušten.

11. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u izreci ovog rješenja.

U Samoboru 25. kolovoza 2022.

Sutkinja:

Ines Golešić Plašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba u roku od 8 (osam) dana od dana dostave rješenja (čl. 11. st. 1. i 3. OZ). Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA :

1. Ovrhovoditelj

2. Ovršenik

Nacrt prijedloga izradio viši sudski savjetnik:

Josip Brekalo