Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 81 Gž-2537/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. L. iz B., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica O. M., odvjetnica iz B., protiv tuženika Z. b. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici- odvjetnici iz Odvjetničkog društva P. i P. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj P-1688/2019-44 od 20. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika Z. b. d.d. Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj P-1688/2019- 44 od 20. svibnja 2022.

II Odbija se zahtjev tuženika za isplatu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Z. b. d.d., OIB: …, Z., da isplati tužitelju A. L., OIB: …, iz B., iznos od 26.393,36 (dvadesetšesttisućatristodevedesettri kuna i tridesetšest lipa) kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 102,54 kuna počev od 01/03/2008. godine do isplate

- na iznos od 102,78 kuna počev od 01/04/2008. godine do isplate

- na iznos od 100,18 kuna počev od 01/05/2008. godine do isplate

- na iznos od 98,93 kuna počev od 01/06/2008. godine do isplate

- na iznos od 97,73 kuna počev od 01/07/2008. godine do isplate

- na iznos od 96,48 kuna počev od 01/08/2008. godine do isplate

- na iznos od 95,27 kuna počev od 01/09/2008. godine do isplate

- na iznos od 94,02 kuna počev od 01/10/2008. godine do isplate

- na iznos od 156,51 kuna počev od 01/11/2008. godine do isplate

- na iznos od 104,20 kuna počev od 01/12/2008. godine do isplate

- na iznos od 174,71 kuna počev od 01/01/2009. godine do isplate

- na iznos od 200,83 kuna počev od 01/02/2009. godine do isplate

- na iznos od 208,28 kuna počev od 01/03/2009. godine do isplate

- na iznos od 188,15 kuna počev od 01/04/2009. godine do isplate

- na iznos od 176,73 kuna počev od 01/05/2009. godine do isplate

- na iznos od 152,02 kuna počev od 01/06/2009. godine do isplate

- na iznos od 128,30 kuna počev od 01/07/2009. godine do isplate

- na iznos od 194,52 kuna počev od 01/08/2009. godine do isplate

- na iznos od 209,14 kuna počev od 01/09/2009. godine do isplate

- na iznos od 192,45 kuna počev od 01/10/2009. godine do isplate

- na iznos od 186,25 kuna počev od 01/11/2009. godine do isplate

- na iznos od 205,32 kuna počev od 01/12/2009. godine do isplate

- na iznos od 224,30 kuna počev od 01/01/2010. godine do isplate

- na iznos od 236,20 kuna počev od 01/02/2010. godine do isplate

- na iznos od 236,89 kuna počev od 01/03/2010. godine do isplate

- na iznos od 266,00 kuna počev od 01/04/2010. godine do isplate

- na iznos od 258,00 kuna počev od 01/05/2010. godine do isplate

- na iznos od 274,22 kuna počev od 01/06/2010. godine do isplate

- na iznos od 376,42 kuna počev od 01/07/2010. godine do isplate

- na iznos od 350,21 kuna počev od 01/08/2010. godine do isplate

- na iznos od 431,98 kuna počev od 01/09/2010. godine do isplate

- na iznos od 387,51 kuna počev od 01/10/2010. godine do isplate

- na iznos od 340,48 kuna počev od 01/11/2010. godine do isplate

- na iznos od 435,06 kuna počev od 01/12/2010. godine do isplate

- na iznos od 518,20 kuna počev od 01/01/2011. godine do isplate

- na iznos od 468,15 kuna počev od 01/02/2011. godine do isplate

- na iznos od 472,64 kuna počev od 01/03/2011. godine do isplate

- na iznos od 435,40 kuna počev od 01/04/2011. godine do isplate

- na iznos od 446,45 kuna počev od 01/05/2011. godine do isplate

- na iznos od 574,70 kuna počev od 01/06/2011. godine do isplate

- na iznos od 572,86 kuna počev od 01/07/2011. godine do isplate

- na iznos od 710,67 kuna počev od 01/08/2011. godine do isplate

- na iznos od 650,70 kuna počev od 01/09/2011. godine do isplate

- na iznos od 574,21 kuna počev od 01/10/2011. godine do isplate

- na iznos od 569,60 kuna počev od 01/11/2011. godine do isplate

- na iznos od 558,79 kuna počev od 01/12/2011. godine do isplate

- na iznos od 581,11 kuna počev od 01/01/2012. godine do isplate

- na iznos od 609,71 kuna počev od 01/02/2012. godine do isplate

- na iznos od 607,62 kuna počev od 01/03/2012. godine do isplate

- na iznos od 585,05 kuna počev od 01/04/2012. godine do isplate

- na iznos od 593,40 kuna počev od 01/05/2012. godine do isplate

- na iznos od 599,44 kuna počev od 01/06/2012. godine do isplate - na iznos od 584,68 kuna počev od 01/07/2012. godine do isplate

- na iznos od 582,84 kuna počev od 01/08/2012. godine do isplate

- na iznos od 568,96 kuna počev od 01/09/2012. godine do isplate

- na iznos od 545,67 kuna počev od 01/10/2012. godine do isplate

- na iznos od 567,59 kuna počev od 01/11/2012. godine do isplate

- na iznos od 573,64 kuna počev od 01/12/2012. godine do isplate

- na iznos od 565,61 kuna počev od 01/01/2013. godine do isplate

- na iznos od 527,86 kuna počev od 01/02/2013. godine do isplate

- na iznos od 549,98 kuna počev od 01/03/2013. godine do isplate

- na iznos od 552,77 kuna počev od 01/04/2013. godine do isplate

- na iznos od 538,37 kuna počev od 01/05/2013. godine do isplate

- na iznos od 501,91 kuna počev od 01/06/2013. godine do isplate

- na iznos od 479,79 kuna počev od 01/07/2013. godine do isplate

- na iznos od 493,39 kuna počev od 01/08/2013. godine do isplate

- na iznos od 506,49 kuna počev od 01/09/2013. godine do isplate

- na iznos od 532,18 kuna počev od 01/10/2013. godine do isplate

- na iznos od 510,32 kuna počev od 01/11/2013. godine do isplate

po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena i od 01.08.2015. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.724,00 (dvanaesttisućasedamstodvadesetčetiri) kune, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena.“

2.Protiv citirane presude žalbu je podnio tuženik i to iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim razlozima uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba tuženika je neosnovana.

5.Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22– dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti te da nije pogrešno primijenio materijalno pravo.

Također nisu počinjene niti ostale bitne povrede na koje žalbom ukazuje tuženik, a za koje će ovaj sud iznijeti razloge u nastavku obrazloženja.

6.Pobijana presuda je sastavljena sukladno odredbi čl. 338. ZPP, izreka je jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječe izvedenim dokazima tako da je istu, suprotno žalbenim navodima tuženika, moguće ispitati i nije počinjena posebno istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju posebno ukazuje tuženik.

Kada je sud prvog stupnja u t. 8. obrazloženja pobijane presude naveo da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, očito je počinio pogrešku u pisanju, obzirom da iz izreke pobijane presude kao i iz jasnih i dostatnih razloga navedenih u obrazloženju iste nedvojbeno proizlazi da je tužbenom zahtjevu udovoljeno u cijelosti.

Stoga navedeno nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

7.Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja na isplatu novčanih iznosa s osnova ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj … od 27. listopada 2006., zaključenog između tuženika Z. b. d.d. kao kreditora i tužitelja vezanih za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

Između stranaka je sporno da li su ove promjene koje se odnose na promjenu kamatne stope i valutnu klauzulu bile u skladu s odredbama zakona koji su uređivali pitanje zaštite potrošača odnosno potrošačkog kreditiranja, te da li su kao takve bile u skladu s općim odredbama i načelima obveznog prava koje se tiče zasnivanja ovakve vrste obveza, odnosno posljedično tome da li se radi o ništavim odredbama. Sporna je i visina zahtjeva, odnosno razlika između više naplaćene kamate u odnosu na kamatu utvrđenu predmetnim ugovorom i otplatnim planom, kao i razlike između tečaja CHF na dan isplate ugovora u odnosu na tečaj na dan pojedinog plaćanja.

8.U postupku pred sudom prvog stupnja su utvrđene slijedeće odlučne činjenice:

- uvidom u Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj: … od 27. listopada 2006. (list 9-13), u čl. 6. ugovora je utvrđeno kako je ugovorena namjena kredita radi kupnje vozila marke „renault“ model clio dynamique 1.2 16V, broj šasije:

Vf1BR1J0H36582193, godina proizvodnje 2006.,

- nadalje je uvidom u Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj: 3207761567 od 27. listopada 2006. (list 9-13) u čl. 1. ugovora utvrđeno kako je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti od 23.436,40 CHF (švicarskih franaka) po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, u čl. 2. ugovora ugovorena je redovna kamatna stopa, od 2,99% godišnje na dan sklapanja ugovora, koja je promjenjiva u skladu s tržišnim uvjetima temeljem Odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d., u čl. 5. ugovora ugovorena je namjena kredita odnosno da se kredit odobrava radi kupnje vozila te je u čl. 6. ugovora ugovoren način otplate kredita u mjesečnim anuiteteima od 309,58 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za švicarski franak,

- da je uvidom u Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije i bankarstvo G. Š. M. od 24. siječnja 2021 (list 159-182) utvrđeno da preplata po osnovi promjene kamate iznosi 5.499,86 kuna, a da preplata po osnovi promjene tečaja švicarskog franka prema kuni iznosi 20.893,50 kuna, što ukupno daje iznos preplaćenih kamata u iznosu od 26.393,36 kuna.

9.Sud prvog stupnja je na temelju činjeničnog utvrđenja koje je u potpunosti i pravilno utvrđeno, pravilno zaključio, obzirom na nesporno utvrđeno mijenjanje tečaja CHF nakon sklapanja predmetnog ugovora o kreditu da su dijelovi odredaba Ugovora o kreditu u kojima je bila ugovorena valutna klauzula ništetne, a sve sukladno odredbi čl. 269. i 270. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08 i 125/11- dalje: ZOO) jer u konkretnom slučaju činidba nije bila određena, odnosno odrediva, pa je stoga ugovor u tom dijelu ništetan.

10.Pritom se sud prvog stupnja pravilno pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 14. srpnja 2013. kojom su utvrđene nepoštenim i ništetnim odredbe ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ova presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., te presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH pod br. Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., a kojom su odbijene revizije tužitelja i tuženika, pa je tako Vrhovni sud RH ovom presudom u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak. Naime, u presudi Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da prosječni potrošač u Republici Hrvatskoj u vrijeme kad su sklapani ugovori koji sadrže odredbe koje su predmet ovog spora nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebao biti o tome obaviješten.

11.Jednako tako, odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 2221/18-11 od 3. rujna 2019. utvrđeno je, da su tužene banke, među kojima je i ovdje tuženik, u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a sve suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. („Narodne novine“, broj: 96/03- dalje: ZZP/03) s tim više što je predmetni ugovor unaprijed formuliran od strane tuženika i da u konkretnom slučaju tužitelj nije imao utjecaj na njegov sadržaj.

12.Odluka suda donijeta u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP/14, a o čemu se radi u ovom slučaju.

13.Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom koji se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

14.Odredbom čl. 502.b ZPP, propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

15.Navedene odredbe ZPP i ZZP, propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st.

1. ZPP.

Ova je zakonska odredba dodana u tekst ZPP odredbom čl. 49. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 57/11), stupila je na snagu danom prijama Republike Hrvatske u Europsku uniju, dakle 1. srpnja 2013. te se primjenjuje u ovom postupku u kojem je tužba podnesena 11. lipnja 2019.

Kako dakle pravomoćne odluke o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke veže sud i u ovom sporu stranaka, neodlučni su za pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude svi žalbeni navodi kojima tužena osporava pravilnost utvrđenja ništetnosti, budući su u pitanju pravna utvrđenja suda u postupku kolektivne zaštite.

16.U navedenom kolektivnom sporu odlučeno je i o nepoštenosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF jer je ocijenjeno da su tužene banke, tako i tuženik, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni u tečaju švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora o kreditima s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Iz obrazloženja pravomoćne odluke u tom sporu proizlazi da na temelju dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredaba, kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak, informirano se odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama.

17.Tužene banke nisu na transparentan način informirale potrošače da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz EUR i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pregovaralo, jer suprotno tuženik nije dokazao. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani govor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Tuženik mora dokazati da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj odredbe ugovora definiran od strane trgovca, s posljedicom da je trgovac pokazao spremnost promijeniti sadržaj odredbe, a što u konkretnoj situaciji nije slučaj.

18.U odnosu na tuženikov žalbeni prigovor da predmetni kredit nema potrošačko svojstvo pravilan je stav suda prvog stupnja da je prema odredbi čl. 3. Zakona o potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u zaštiti potrošača

svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

19.Budući je iz samog Ugovora o kreditu jasno da je isti zaključio tužitelj kao fizička osoba i nema nigdje podatka o tome da bi kredit bio namijenjen bilo kakvoj poduzetničkoj djelatnosti, to je tuženikov prigovor pravilno ocijenjen neosnovanim.

Vezano uz prethodni prigovor da tužitelj nije dokazao svojstvu potrošača, valja kazati kako su činjenice koje dokazuju to svojstvo tužitelja nesporno utvrđene, slijedom čega nije bilo potrebno na tu okolnost provoditi daljnje dokaze, pa je neosnovan u tom smislu žalbeni prigovor da bi činjenično stanje bilo nepotpuno i pogrešno utvrđeno.

20.Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih kamata pri čemu je pravilno uzeo u obzir izračunatu visinu toga zahtjeva prema izračunu iznad onoga što je tužitelj trebao platiti da nije ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa.

Sud prvog stupnja je dao jasne i valjane razloge kojima je otklonio prigovor tuženika na nalaz i mišljenje financijskog vještaka jer da nije uzeo u obzir i negativnu tečajnu razliku, koje razloge prihvaća i ovaj sud.

Dakle, negativnu razliku nije trebalo uzeti u obzir iz razloga što glede tog iznosa nije istaknut ni prigovor prijeboja niti protutužbeni zahtjev, slijedom čega se istaknuti žalbeni navodi tuženice u tom pravcu ne mogu prihvatiti.

21.Time što je sud postupao po preciziranom i usklađenom tužbenom zahtjevu po provedenom vještačenju, koji predstavlja povišenje zahtjeva u odnosu na inicijalni zahtjev iz tužbe, pa time i preinaku tužbe, on je pravilno postupio. Prema odredbama čl. 193. st. 1., 2. i 3. ZPP, tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a iznimno od odredbe st. 1. toga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe, potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Iznimka se prema Noveli iz 2019. primjenjuje na sve postupke u tijeku. Tužitelj je tek po provedenom vještačenju, određenom prema zadatku od strane suda, mogao znati visinu svog potraživanja, s obzirom na taj zadatak. Nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju bi se nametnulo ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori broj: 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06), pri čemu valja dodati da tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe nije raspolagao svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, pa nedopuštanje preinake tužbe koje je uslijedilo ovdje odmah nakon provedenog vještačenja ne bi bilo razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st. 1. ZPP i rezultiralo bi povredom prava na pristup sudu. Legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka je onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a iz provedenog postupka evidentno je da takve zlouporabe u konkretnom slučaju nije bilo, te i ovaj sud cijeni da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Stoga tuženik neosnovano ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 190. st. 1. ZPP.

22. Neosnovan je i prigovor tuženika glede zastare.

Naime, pravnim shvaćanjem koje je doneseno 31. siječnja 2022., Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio:

„Ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“

Tužitelj predmetnim tužbenim zahtjevima zahtijeva isplatu novčanog iznosa zbog preplaćene kamate s osnova ništetnosti ugovornih odredaba koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i valutne klauzule.

Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je utvrđeno da su banke (među kojima je i tuženik), mijenjale kamatne stope (točnije sedam od osam tuženih banaka) bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe.

Za razliku od prve presude Visokog trgovačkog suda RH, drugom presudom donesenom u tom postupku poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. taj sud je potvrdio prvostupanjsku odluku kojom je usvojen tužbeni zahtjev kojim se utvrđuju ništetnima ugovorne odredbe u dijelu kojim se glavnica kredita valutnom klauzulom veže uz valutu švicarski franak.

Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, slijedom čega zastarni rok na podnošenje zahtjeva za isplatu novčanog iznosa s tog osnova počinje teći od 13. lipnja 2014. Kako je tužba podnesena 11. lipnja 2019., ista je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz odredbe čl. 371. ZOO. za isplatu novčanog iznosa s osnova ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

Presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je utvrđena ništetnom odredba ugovora o valutnoj kaluzuli, pa zastarni rok za isplatu novčanog iznosa preplaćenih kamata s tog osnova počinje teći 14. lipnja 2018. Kako je tužba podnesena 11. lipnja 2019., ista je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz odredbe čl. 371. ZOO za isplatu novčanog iznosa s osnova valutne klauzule.

23.Pravilno je dosuđena i zatezna kamata s tijekom od pojedinog plaćanja tužitelja jer se tuženik ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa, te je slijedom toga dužan tužitelju, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO, platiti zateznu kamatu od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa pa do isplate. I o tome je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje kad je u citiranoj, ovdje meritornoj presudi, poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., naveo kako su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima, a na to ih nisu upozorile. Drugim riječima, i u ovom slučaju je banka bila nepoštena kod ugovaranja uglavka kojim je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak. Stoga suprotno izraženi stav tuženika glede tijeka zatezne kamate nije osnovan. 24.Odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i u visini odmjerenog parničnog troška (čl. 155. st. 1. ZPP) pa je istu valjalo potvrditi.

Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je pravilno odmjerio troškove parničnog postupka za svaku pojedinu parničnu radnju koja je u sporu bila potrebna (čl. 155. st. 1. ZPP) te je za odluju o troškovima postupka dao valjano i jasno obrazloženje koje žalbom nije dovedeno u sumnju.

Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da podnesak tužitelja od 5. srpnja 2021. (list 196-198 spisa) ne predstavlja obrazloženi podnesak, jer iz sadržaja istog proizlazi suprotno, budući se tužitelj tim podneskom očitovao na nalaz i mišljenje vještaka te sukladno nalazu i mišljenju precizirao tužbeni zahtjev.

Slijedom navedenog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odlučiti kao u t. I izreke ove presude.

25.Odluka o trošku žalbenog postupka u t. II izreke ove presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP jer tuženik nije uspio u žalbenom postupku, slijedom čega je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 25. kolovoza 2022.

Predsjednica vijeća

Gordana Bošković Majerović, v.r.