P-4088/20.

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužitelja: I. J., OIB: …, H., kojeg zastupa punomoćnica J.

S., odvjetnica iz S., protiv tuženika: P. L. d.o.o.,

OIB: …, Z., kojeg zastupaju punomoćnici iz

O. društva S., K., B. i P. d.o.o., Z., radi utvrđenja i isplate, 25. kolovoza 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Ovaj sud proglašava se mjesno nenadležnim za vođenje postupka u ovoj pravnoj stvari.

II. Nakon pravomoćnosti ovog rješenja predmet će se ustupiti nadležnom Općinskom građanskom sudu u Z..

Obrazloženje

1. U tužbi, zaprimljenoj 26. studenog 2020., se navodi kako su stranke 30. ožujka 2005. zaključile ugovor o kreditu br. … (dalje ugovor) i to tuženik kao davatelj kredita i tužitelj kao Kkorisnik kredita. Na temelju navedenog ugovora tuženik je odobrio tužitelju kredit za financiranje kupnje novog vozila marke VW, Golf, 2.0 SDI Trendline, u iznosu kredita od 28.225,27 CHF i rok otplate od 72 mjeseca (šest godina). Ugovorena je valutna klauzula, a u točki 5.1. uvjeta ugovora određeno je da „sve novčane obveze koje proizlaze iz ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize kod R.

A. d.d. za CHF vrijedećem na dan plaćanja“, dok je mjesečni obrok kredita početno iznosio 478,47 CHF. U uvjetima ugovora koji čine sastavni dio ugovora o kreditu, a koji predstavljaju tipski dio ugovora (inačica: CHF-2004-01) i koji su tiskani sa manjim fontom slova u odnosu na ugovor u točki 4.4. istih navedeno je da: „Prilagodba visine obroka kredita i ostalih plaćanja iz Ugovora povodom izmjene valute ugovora/valute plaćanja, izmjene propisa, odluka ili mjera nadležnih tijela, nadalje zbog izmjene uvjeta refinanciranja, kao i izmjene drugih uvjeta navedenih u t.č. 9.1 ovih uvjeta, ne smatraju se izmjenom ili dopunom Ugovora. Za takve prilagodbe se ne traži suglasnost Korisnika kredita.“ U dijelu točke 6.2 uvjeta ugovora navedeno je da je „Kamatna stopa promjenjiva sukladno t.č. 9.1 ovih ugovornih Uvjeta.“, a sve bez navođenja točnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati. Tuženik je bio dužan plaćati mjesečne obroke kredita u rokovima dospjelosti i visini obroka i bez posebnih pisanih obavijesti tuženika kao davatelja kredita (točka 6.3). Tužitelj je iznos kredita u cijelosti isplatio tuženiku 30. ožujka 2011. te isti i danas koristi predmetno vozilo. Prilikom sklapanja ugovora o kreditu tuženik nije tužitelja informirao o svim bitnim parametrima značajnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03.) i to odredbama članka 81., 82 i 90 te odredbama Zakona o obveznim odnosima. Tuženik je u predmetnom ugovoru i uvjetima ugovora o kreditu ugovorio valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak te ugovorio godišnju stopu ugovorne kamate i efektivne kamatne stope čija promjena ovisi o neuočljivim, nejasnim i nerazumljivim parametrima, o čemu se nije pojedinačno pregovaralo što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja te je prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana isključivo na štetu tužitelja, stoga te odredbe predstavljaju nepoštene a time i ništetne ugovorne odredbe i kao takve ne proizvode nikakve pravne učinke među ugovornim stranama. Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa tuženik je jednostrano i višekratno, mijenjao visinu ugovorene i efektivne kamatne stope, odnosno istu povisivao na štetu tužitelja pa je tako od početnog mjesečnog anuiteta od 478,47 CHF tužitelj plaćao iznos od 498,88 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju za devize kod R. A. d.d. za

CHF vrijedećem na dan plaćanja. Imajući u vidu da je kamata cijena, a da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbe uvjeta ugovora koje je sastavio i koristi tuženik, a bez formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, treba ocijeniti protivnom načelu savjesnosti i poštenja. Tuženik je putem odredbe o promjeni kamatne stope kako je navedeno u točki 9.1 uvjeta ugovora, a koja je ključna ugovorna odredba u potpunosti izbjegao utjecaj druge ugovorne strane (tužitelja) na cijenu (kamate) što je suprotno odredbi članka 26. ZOO-a. Odredbe točke 4.4., 6.2 i 9.1. uvjeta ugovora o kreditu po kojima visina mjesečnih obroka kredita i promjena kamatne stope ovisi o nejasnim i nerazumljivim odredbama, su nepoštene i ništetne te uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to isključivo na štetu tužitelja. Obzirom su naprijed navedene odredbe ugovora i uvjeti ugovora koje se odnose na način promjene kamatne stope i valutnu klauzulu nepoštene, a time i ništetne, tužitelj ima pravo na isplatu novčanog iznosa na ime preplaćenih kamata i na ime tečajne razlike do koje razlike je došlo uslijed rasta tečaja švicarskog franka. Naime, svako povećanje kamatne stope i plaćanje anuiteta mimo početnog tečaja CHF-a prouzrokovalo je stjecanje bez osnove na strani tuženika. Tužitelj pridržava pravo urediti tužbeni zahtjev nakon provedenog financijskog vještačenja jer odluka o visini tužbenog zahtjeva ovisi o provođenju tog dokaza bez kojeg niti sud ne može donijeti odluku. U odnosu na mjesnu nadležnost, tužitelj ističe kako je predmetnim uvjetima ugovora, u točki 11.3. ugovorena mjesna nadležnost suda u Z., o čemu nije bilo pojedinačno i posebno pregovarano, što također uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja, budući bi isti radi ostvarenja svojih prava i obveza bio u obvezi putovati u Z., što bi obzirom da živi u S.

županiji uzrokovalo značajnu financijsku neravnotežu, obzirom na cijenu putovanja tužitelja iz mjesta stanovanja u Z. i natrag, kao i obzirom na za to potrebno vrijeme pa je i navedena odredba uvjeta ugovora nepoštena i ništetna što potvrđuje i dosadašnja sudska praksa u istovrsnim predmetima. Tužitelj se prije pokretanja ovoga postupka obratio tuženiku sa zahtjevom za dostavu relevantne dokumentacije potrebne za podnošenje tužbe, a na koji zahtjev je tuženik odgovorio dopisom od 21. listopada 2020. pritom dostavivši plan otplate za predmetni ugovor, knjigovodstvenu karticu tužitelja te promjenu kamatnih stopa za predmetni ugovor, obavijest o promjeni kamatne stope od 1. siječnja 2007. Slijedom svega navedenog, a kako tužitelj kao potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovanih isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja predmetnog ugovora, tužitelj predlaže da sudu po provedenom postupku usvojiti tužbeni zahtjev te obvezati tuženika na isplatu utuženog iznosa od 50.000,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama te mu naknadi troškove postupka.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 30. prosinca 2020., tuženik je istaknuo prigovor mjesne nadležnosti suda, a sve sukladno odredbi članka 46. ZPP-a u kojoj je određeno da je za suđenje nadležan sud koji je općemjesno nadležna za tuženika, dok je sukladno odredbi članka 48. istoga Zakona za suđenje u sporovima protiv pravne osobe općemjesno nadležan sud prema sjedištu tuženika. Slijedom navedenog, budući sjedište tuženika nije na području suda, predlaže se sudu oglasiti mjesno nenadležnim te predmet ustupiti mjesno nadležnom sudu odnosno Općinskom sudu u Z.. Dodatno, tuženik ističe da je predmetnim

ugovorom sklopljen u Z. te je u točki 11.3. Općih uvjeta, ugovorena nadležnost sud u Z..

3. Uvidom u ugovor o kreditu broj … od 30. ožujka 2005. utvrđeno je kako su stranke u članku 11.3. istoga ugovora ugovorile da će u slučaju spora iz ugovora ili u vezi s ugovorom biti mjesno nadležan sudu u Z..

4. Kako je ugovor o kreditu sklopljen na unaprijed formuliranim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, niti je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, odredba o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu sastavljenu od strane tuženika sa svrhom da se nadležnost za sve sporove iz ugovora povjeri sudu njegovog sjedišta i takva je odredba ništetna sukladno odredbama članka 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03.) važećim u vrijeme sklapanja ugovora, odnosno, kasnije sukladno odredbama članka 49. i 55. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14. i 110/15.), a čije odredbe su usklađene s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.

5. Stoga, u ovoj pravnoj stvari, imaju se primijeniti odredbe Zakona o parničnom postupku pa sukladno članku 46. stavak 1. i članku 48. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje ZPP-a) mjesno je nadležan Općinski sud u Z., kao sud opće mjesne nadležnosti (registrirano sjedište tuženika kao pravne osobe).

6. Odredbom članka 46. stavak 1. ZPP-a propisano je ako zakonom nije određena isključiva nadležnost kojeg drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je opće mjesno nadležan za tuženika, dok je odredbom članka 48. stavak 1. ZPP-a propisano kako je za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba opće mjesno nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište.

7. Tuženik ima sjedište u Z. gdje je i sklopljen ugovor o kreditu što proizlazi iz Sudskog registra (razvidno kroz sustav e-spisa) pa je u ovoj pravnoj stvari potrebno primijeniti zakonske odredbe o općoj mjesnoj nadležnosti.

8. Budući je tuženik pravna osoba sa sjedištem u Z. proizlazi da je u ovom predmetu nadležan Općinski sud u Z. sukladno odredbi članka 48.

stavak 1. ZPP u vezi članka 46. stavak 1. ZPP-a.

9. Slijedom iznesenog, uz primjenu odredbe članka 20. stavak 1. ZPP-a,ovaj sud oglasio se mjesno nenadležnim i odlučio da se nakon pravomoćnosti ovoga rješenja predmet ustupi nadležnom sudu uz primjenu odredbe članka 21. stavak 1. ZPP, odnosno odlučeno je kao u točkama I i II izreke (tako i Gž-3972/20. Rijeka od 3. svibnja 2021. i ŽS Split Gž-70/21. od 3. svibnja 2021.).

Split, 25. kolovoza 2022.

S U T K I N J A

JELENA LONČAR v.r.

PRAVNA POUKA:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u tri primjerka.

DNA:

1) pun. tužitelja

2) pun. tuženika

3) u spis