1

                            Poslovni broj: 4 Gž-519/2022-4

 

 

                         

                                             

              REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

         Tome Skalice 2, Slavonski Brod             

 

                                                                

                                                                            Poslovni broj: 4 Gž-519/2022-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

             

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Šimić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz O., OIB:…, zastupanog po punomoćniku D. P., odvjetniku iz Odvjetničkog društva M. & L., Z., Pisarnica O. protiv tuženice R. H. d.o.o. Z., . OIB: … zastupanog po punomoćnici N. M., odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ć. Ć., J.&B. j.t.d. Z., radi naknade štete,  odlučujući o žalbi tužitelja  protiv  presude Općinskog suda u Osijeku, od 31. siječnja 2022., poslovni broj: 27 Pn-131/2020-17, u sjednici vijeća održanoj 15. ožujka 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e  

 

 

I. Žalba tužitelja I. P. iz O. djelomično se uvažava te se presuda Općinskog suda Osijeku, od 31. siječnja 2022., poslovni broj: 27 Pn-131/2020-17 djelomično preinačava pod točkom I izreke i u cijelosti pod točkom II izreke te se sudi:

 

1. Nalaže se tuženici R. H. d.o.o. Zagreb, OIB: … da tužitelju I. P. iz O., OIB: …, na ime naknade neimovinske štete, isplati iznos od 3.981,68 eura (30.000,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20. svibnja 2020. do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženici R. H. d.o.o. Z., OIB: … da tužitelju I. P. iz O., OIB: … naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 680,87 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena u roku od 15 dana,

 

dok se u preostalom dijelu točke I izreke u kojem je tužitelj odbijen s iznosom od 20.000,00 kn i zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, žalba odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda Osijeku, od 31. siječnja 2022., poslovni broj: 27 Pn-131/2020-17.

 

II Nalaže se tuženici R. H.d.o.o. Z., OIB: … da tužitelju I. P. iz O., OIB: … naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 186,56 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena u roku od 15 dana

 

 

Obrazloženje

 

             

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

"I/Odbija se tužitelj sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

1.Nalaže se tuženiku R. H. d.o.o. za usluge, OIB: … da tužitelju I. P., OIB: … u vidu nadoknade neimovinske štete isplati iznos od 50.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20.05.2020.g. do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka sve u roku 8 dana." u cijelosti.

II/ Nalaže se tužitelju I. P. iz O., OIB: … da tuženiku R. H. d.o.o. iz Z., OIB: … naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31. siječnja 2022.g. do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

2. Pravodobno podnesenom žalbom tužitelj pobija prvostupanjsku odluku zbog svih žalbenih razloga navedenih u članku 353.  stavak 1. točka 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19;  dalje ZPP), ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine  i predmet vrati  prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i obveže tuženik na naknadu parničnog troška i žalbenog troška s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

2.1. U žalbi navodi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju priloga i samog priloga, obzirom da tužitelj u emisiji nije prikazan samo jednom u trajanju od 1 sekunde, kako navodi prvostupanjski sud, već pet puta i to: 0:02:37 – prikaz tužiteljevog lica iz službene evidencije MUP-a, 0:03:36 - prikaz tužiteljevog lica preko kojeg policijski službenik stavlja zamišljenu bradu, 0:03:38 - prikaz tužiteljevog lica u krupnom planu, 0:04:11- prikaz tužiteljevog lica preko kojeg policijski službenik stavlja zamišljeni nos i 0:04:49 - prikaz tužiteljevog lica preko kojeg policijski službenik stavlja zamišljenu bradu, da je cijeli ton predmetnog priloga bio kaznenopravne naravi, da se tužitelj prikazuje zajedno s osobama koje su pravomoćno osuđene za počinjenje kaznenih djela ubojstva i silovanja, da je lice tužitelja bilo predložak za izradu zamišljenog fotoelaborata, da tuženica ne osporava da je bila u obvezi zamutiti lice tužitelja i da je na isto bila upozorena od strane policijskog službenika Z. M. jer se radi o fotografijama iz službene evidencije MUP-a, da se radi o jednoj od najgledanijih emisija tuženice i da je sudska praksa zauzela stav da je dostojanstvo čovjeka vrijednost koja ulazi u krug temeljnih osobnih prava, a sastavni elementi te vrijednosti su svakako čast, vlastiti osjećaj vrijednosti i ugled, kao i uvažavanje od drugih te da svaki čovjek ima pravo na poštivanje i zaštitu svog dostojanstva u smislu zahtjeva za poštovanjem koji mu pripadaju na temelju svog postojanja i svoje društvene uloge pa je pravo svakog čovjeka da traži od druge osobe u vanjskim odnosima da poštuje njegovo osobno dostojanstvo te da se kloni postupaka kojim bi se ono narušilo.

 

2.2. U odnosu na stav prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao težinu povrede i trajanje povrede, odnosno da nije dokazao da bi imao posljedice zbog emitiranja predmetnog priloga, osim što je uzimao tablete za smirenje, tužitelj u žalbi ističe da se u medijskim postupcima za naknadu štete ne mora utvrđivati je li oštećenik pretrpio duševne boli i strah te je li takvi bolovi i strah opravdavaju odmjeravanje pravične novčane naknade, već se dokazima treba utvrditi činjenica je li objavom informacija povrijeđeno pravo osobnosti pa da tužitelj nije morao ići kod liječnika kako bi dokazao da ga je štetnik okarakterizirao kao počinitelja kaznenog djela. Navodi da je tuženica u predmetnom prilogu objavila snimke pljačkaša, osobu pravomoćno osuđenu za počinjenje teških kaznenih djela D. P., činjenice o ubojstvima L. R., I. P. i N. F. što imputira izrazitu povredu ugleda i časti tužitelja pa je pogrešno obrazloženje prvostupanjskog suda kako tužitelj nije dokazao da ga je tuženica okarakterizirala kao počinitelja kaznenog djela te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo u vidu odredbe članka 1100. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima. 

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu odluku granicama žalbe te ujedno pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, u svezi članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nalazi ostvarenom bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju se u žalbi poziva tužitelj, budući da u prvostupanjskoj odluci postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, konkretno objavljenog priloga i samog tog priloga. Naime, iz snimke emisije P., koju je tuženica dostavila na USB stiku i koju je prvostupanjski sud reproducirao na ročištu od 14. prosinca 2021., ovaj sud je utvrdio je da su točni tužbeni navodi je se na snimkama prikazuje D. P., prikazuju se snimke, pištolja, pljačke trgovine, banke i kioska, prikazuju se fotografije osoba iz baze podataka policije, kao i fotografija tužitelja, koju je bilo vrlo lako za uočiti jer je u spis dostavljena preslika osobne iskaznice tužitelja. Na fotografiji tužitelja uočljiva je crna majica i zlatni lanac, koji je vrlo dobro vidljiv i na fotografijama  s dijelovima lica tužitelja preko kojih je rađen fotorobot R. snimatelja  pa su, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, osnovani navodi tužitelja da su njegovo lice ili dijelovi lica prikazani pet puta u vremenskom trajanju naznačenom u žalbi.

5.1. S obzirom da je u prvostupanjskom postupku proveden dokaz reproduciranjem emisije P. te da je prvostupanjski sud sadržaj objavljenog priloga u emisiji P. ocijenio suprotno samom sadržaju priloga počinjena je bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a. To međutim u konkretnom slučaju nije razlog za ukidanje presude suda prvog stupnja jer ju navedeno ne čini nerazumljivom u toj mjeri da ju ne bi bilo moguće ispitati i jer je navedeni nedostatak moguće otkloniti u ovom žalbenom postupku primjenom odredbe članka 373. točka 1. ZPP-a.

5.2. Osim navedenog, prvostupanjski sud je u ovoj pravnoj stavi pogrešno primijenio materijalno pravo kad je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja. 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 50.000,00 kn zbog povrede prava osobnosti jer je 16. svibnja 2020. u redovitom programu u sklopu emisije P. – pregled tjedna (R), tuženica objavila prilog, koji se ujedno nalazio i na njezinoj web stranici … pod nazivom P. – T.p. 10. 5. 2020., koji je prilog obrađivao tematiku kaznenih djela na način kako se izrađuju fotoroboti počinitelja kaznenih djela, pri čemu novinarka tuženice vodi razgovor s policijskim službenikom Z. M. iz PU Z., koji koristi službenu bazu Ministarstva, u kojoj se nalaze navodni počinitelji kaznenih djela i u kojem prilogu objavljuje nezaštićeno lice tužitelja pa da je slijedom toga tužitelj okarakteriziran kao počinitelja kaznenih djela pred auditorijem Republike Hrvatske.

 

7. Iz prvostupanjskog spisa proizlazi:

 

- da je tužitelj nakon reprize emisija P. dana 16. svibnja 2020., koja je obrađivala tematiku kaznenih djela i pri čemu su prikazane fotografije osoba iz baze podataka Ministarstva, a među istima i fotografija tužitelja, koja je ujedno poslužila za izradu zamišljenog fotorobota, podnio tuženici 20. svibnja 2020., zahtjev za ispravak informacije jer je prikaz nezaštićenog lica tužitelja i izrada fotorobota preko nezaštićenog lica tužitelja u emisiji u kojoj su objavljene snimke pljačkaša, zatim D. P., pravomoćno osuđenog za počinjenje teških kaznenih djela, kao i činjenice o ubojstvima L. R., I. P. i N. F., suprotan članku 37. Ustava Republike Hrvatske, Uredbi (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016, Zakonu o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka, Zakonu o zaštiti fizičkih osoba u vezi s obradom i razmjenom osobnih podataka u svrhe sprječavanja, istraživanja, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija i Zakonu o medijima te jer je prilogom navedene emisije tužitelj okarakteriziran kao počinitelj kaznenih djela, iako isti nikada nije pravomoćno osuđen za bilo koje kazneno djelo,

 

- da je tuženica 19. lipnja 2020. obavijestila tužitelja da nije u mogućnosti udovoljiti zahtjevu za ispravak informacije jer tuženica nije utvrdila da informacije u predmetnom prilogu predstavljaju povredu relevantnih zakonskih propisa pa samim time nije ispunjena svrha objavljivanja ispravka propisana člankom 40. Zakona o medijima,

 

- da je tužitelj 9. srpnja 2020. podnio tužbu zbog povrede prava osobnosti,

 

- da se tuženica protivi tužbi i predlaže prvenstveno tužbu odbaciti jer tužitelj nije postupio u skladu sa člankom 22. stavkom 2. Zakona o medijima („narodne novine 59/04, 84/11, 81/13 i 114/22; dalje ZM) i nije zatražio ispriku jer u konkretnoj situaciji ispravak nije moguć budući se nije radilo o neistinitoj informaciji,

 

- da tuženica nadalje, ne osporava da je u reprizi emisije P. od 16. svibnja 2020., kao i na njezinoj web stranici prikazano nekoliko fotografija lica iz baze „policiji otprije poznatih osoba“, ali da je prikaz svake pojedine osobe na računalu MUP-a trajao manje od sekunde, što je nedovoljno da bi se osobu uopće moglo identificirati i da se osobe koje na računalu pokazuje djelatnik MUP-a pojavljuju u sasvim drugom kontekstu od onog u kojem se spominju osobe osuđene za počinjenje teških kaznenih djela,

 

- da tuženica smatra da ukoliko je tužitelju i nastala eventualna šteta ista je popravljena ili barem umanjenja uklanjanjem spornog priloga s web stranice ..., dok ispriku tužitelj nije ni tražio te da težina povrede i okolnosti slučaja ne opravdavaju dosudu pravične novčane naknade jer se radi samo o fotografiji koja je prikazana u vremenu kraćem od jedne sekunde, bez navođenja imena i drugih osobnih podataka i da su tužitelja mogle uočiti isključivo osobe koje ga vrlo dobro poznaju,

 

- da su kao svjedoci saslušani novinarka S. Č. i urednik emisije P. J. A., koji su potvrdili da u objavljenoj arhivskoj snimci emisije P. nisu bila zamućena lica na prikazanim fotografijama, da su djelatnici MUP-a upozorili da lica iz njihove baze podataka trebaju biti zaštićena i da se u emisiji izrađivao fotorobot njihovog snimatelja preko fotografije osobe iz baze podataka MUP-a,

 

- da je svjedok Z. M., samostalni kriminalistički tehničar PU Z. iskazao da je za emisiju P. pokazivao kako se izrađuje fotorobot, a pri tome su prikazivane fotografije iz krim albuma kriminalističke evidencije, a novinarki je prije početka snimanja rekao da pri emitiranju priloga zamute fotografije,

 

- da su svjedoci D. P., sin tužitelja, N. V., supruga tužitelja i M. P., bivša supruga tužitelja iskazali su da su bili šokirani objavom tužiteljeve fotografije, da je fotografija bila objavljena nekoliko puta, da se u emisiji pričalo o silovateljima i ubojicama, da je fotografija tužitelja prikazana u sklopu govora o kriminalcima, da su se zbog toga loše osjećali te da su ih o tome ispitivali prijatelji i susjedi, da su D. P. dva prijatelja indirektno ispitivala o tome, da su N. V. na poslu svi ispitivali o tome, da je tužitelj bio vidno uzrujan i da se jako loše osjećao te je N. V. iskazala da je tužitelj uzimao tablete za smirenje,

 

- da se tužitelj iskazao da ga je o emisiji P. i prikazu njegove fotografije obavijestila njegova bivša supruga M. P., koja je bila vidno uznemirena i rekla mu da se njegova fotografija nalazi na R.-u i da tom ima neke veze s ubojstvom gospodina P., da je vezano uz tu emisiji imao taj dan još dva ili tri poziva, a nakon toga je pogledao emisiju i u istoj se radilo o ubojstvu I. P. te su se u emisiji prikazivali kriminalci, pljačkaši banke i silovatelji, zatim da je tema bila kako napraviti fotorobot i da je u prilogu bila njegova slika preko cijelog ekrana te je prikazana tri puta, zatim da je bio šokiran jer nije kriminalac, bio je ljut i ogorčen, morao je uzimati tablete za smirenje, ali nije išao kod psihijatra, a u tom video je prikazan kao najveći kriminalac i u vezi te emisije  zvalo ga je dosta ljudi jer surađuje s dosta udruga u O. kao volonter,

 

- da tužitelju nije poznato zašto je njegova slika na kompjuteru u policiji, da su njegovog sina u školi ispitivali: „Što ti je tata kriminalac?“ i zbog toga je imao dosta problema, da su tužitelja roditelji u igraonicama koje organiziraju ispitivali je li to sve ima kakve veze s njim, da su ga neki ljudi čudno gledali i da je za mjesto predsjednika Udruge S. o., najprije morao donijeti potvrdu da nije kažnjavan i tek onda su ga izabrali za predsjednika.  

 

8. Prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da je okarakteriziran kao počinitelj kaznenog djela jer prikazana fotografija tužitelja koja je preuzeta iz službene baze podataka kriminalističke evidencije traje jednu sekundu, bez navođenja bilo kakvih drugih osobnih podataka za tužitelja te da je tužitelj mogao biti i žrtva kaznenog djela ili eventualno ispitanik, koji ima saznanja o počinjenom kaznenom djelu te nadalje prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelj nije dokazao težinu povrede i način na koji se prikazivanje sporne fotografije odrazilo na njegov privatni i poslovni život i je li trpio nekakve posljedice u vidu psihičkih bolova, je li zbog toga bio kod liječnika ili psihijatra jer iz njegovog iskaza proizlazi da je jedino uzimao tablete za smirenje pa prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan. 

 

9. Ovakav stav prvostupanjskog suda je pogrešan.

 

10. Na temelju članka 21. stavka 1., 2. i 3. ZM-a, nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim zakonom, a šteta je umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezina povećanja (materijalna šteta) te nanošenje drugome fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta), dok se na utvrđivanje odgovornosti za štetu primjenjuju propisi o obveznim odnosima, ako Zakonom nije drugačije određeno. Odredbom članka 21. stavka 4. ZM-a propisani su slučajevi u kojima nakladnik ne odgovora za štetu, a stavkom 5. istog članka propisano je da se stavak 4. ne odnosi na osobne podatke kojih je tajnost propisana zakonom, na informacije o maloljetnim osobama te informacije prikupljene na nezakonit način.

 

10.1. Tužitelj je u na temelju članka 22. stavka 2. ZM-a, podnio tuženici zahtjev za ispravak informacije, koji zahtjev tuženica nije prihvatila jer nije ispunjena svrha objavljivanja ispravka propisana člankom 40. Zakona o medijima. Neosnovano tuženica navodi da tužbu tužitelja treba odbaciti jer nije podnio zahtjev za ispriku, s obzirom da zahtjev za ispravak nije bio moguć. Naime, po mišljenju ovog suda pravilno tužitelj navodi da je inzistiranje na podnošenju zahtjeva za ispriku, kako procesnoj pretpostavci za sudsku zaštitu pa i na zahtjevu za ispravak informacije, predstavlja pretjerani formalizam, a tako je i Europski sud za ljudska prava, Strasbourg (dalje ESLJP) u predmetu B. protiv H. od 6. rujna 2018., Zahtjev broj 47685, naveo da pretjerani formalizam domaćih sudova u tumačenju i primjeni postupovnih pretpostavki za podnošenje tužbe radi naknade neimovinske štete zbog netočno objavljene informacije, predstavlja neopravdano ograničenje prava na pristup sudu. Takvo stajalište zauzeo je i Ustavni sud Republike Hrvatske  u odluci broj: U-III-4057/2013 i utvrdio da je način na koji su građanski sudovi primijenili članak 22. stavak 2. i članak 40. stavak 3. ZM-a predstavljao pretjerani formalizam, kojim je podnositelju ustavne tužbe uskraćeno pravo na pošteno suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske. Stoga je tužba tužitelja dopuštena, dok je neosnovan  prijedlog tuženice za odbačaj tužbe.

 

11. Na temelju članka 19 stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje ZOO) svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a pod pravom osobnosti podrazumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled i čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života i slobodu i dr., a na temelju članka 1100. stavka 1. i 2. ZOO-a, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema te će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

11.1. Odredba članka 35. Ustava Republike Hrvatske svakom jamči štovanje i pravnu zaštitu osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti. Poveljom EU o temeljnim pravima jamči se nepovredivost ljudskog dostojanstva. Ljudsko dostojanstvo mora se poštovati i štiti.

 

11.2. U konkretnom slučaju tuženica je svojim propustom, koji propust nije niti sporan u postupku, prikazala nezaštićeno lica tužitelja i preko lica tužitelja izradu fotorobota zamišljene kriminalne osobe, u emisiji R.-a i to u sklopu priloga o ubojstvima, pljačkama i kriminalnim radnjama s prikazom fotografija osuđenih kriminalaca, među njima i pravomoćno osuđenog D. P., a korištenjem fotografije tužitelja iz policijske evidencije. Prikaz fotografije tužitelja u emisiji P., koja ima veliku gledanost, kao fotografije iz krim dosjea policije, iako tužitelj nije osoba osuđivana za kaznena djela (koja je činjenica utvrđena iz jasnog i objektivnog iskaza tužitelja), čineći ju dostupnom velikom broju osoba, bez daljnjeg predstavlja povredu prava osobnosti tužitelja, odnosno povredu njegove časti, ugleda i dostojanstva.

 

11.3. O posljedicama  i o psihičkom stanju tužitelja nakon objave njegove fotografije u prilogu R.-a, iskazivali su svjedoci D. P., N. V., i M. P. jer je prikazani prilog bio predmet komentara njihovih poznanika, susjeda radnih kolega i školskih prijatelja tužiteljevog sina, koji su ga pitali: "Što, tata ti je kriminalac?"  te njegovu suprugu na radnom mjestu: "Kakav ti je to muž?", zatim su iskazali da se tužitelj jako loše osjećao i morao je uzimati tablete za smirenje. I tužitelj je iskazao da je prilogom R.-a bio šokiran jer nije kriminalac i ne zna odakle njegova fotografija u policiji, da je bio ljut i ogorčen, da su ga zbog predmetnog priloga nazivali poznanici, da su prije njegovog imenovanja na mjesto predsjednika udruge "S. o." tražili potvrdu da nije kažnjavan, koju je donio i tek je onda izabran za predsjednika, da su ga ljudi čudno gledali, da su ga roditelji djece u Udruzi ispitivali o tome i da se osjećao loše. Nije išao kod liječnika, ali je uzimao tablete za smirenje jer je vizualna percepcija bila takva da su ga ljudi doživjeli kao najvećeg kriminalca.

 

11.4. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prikaz fotografije tužitelja i izrada fotorobota preko njegovog lica, u vrlo gledanoj televizijskoj  emisiji s temom o kriminalnim djelima, nužno dovodi do povrede časti, ugleda i dostojanstva tužitelja, koja neimovinska dobra su zaštićena Ustavom i zakonom, kao i do intenzivnih duševnih boli koje opravdavaju priznanje novčane satisfakcije. Percepcija javnosti, nakon emitiranja predmetnog priloga, neminovno tužitelja stavlja u rang s pravomoćno osuđenim ubojicama i razbojnicima te dovodi u pitanje njegove moralne vrijednosti i ugled.

 

11.5. Tužitelj je dokazao povredu prava osobnost, težinu povrede i okolnosti koje su povrijedile njegovo dostojanstvo, čast i ugled, kako svojim iskazom, tako i iskazima svjedoka, koji su iskazivali o stanju i emocijama tužitelja nakon emitiranja priloga te o odnosu okoline prema tužitelju i prema njegovoj obitelji.

11.6. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je fotografija tužitelja objavljena samo jednom, vrlo kratko u trajanju od jedne sekunde pa da tužitelj nije okarakteriziran kao počinitelj kaznenog djela, prvenstveno iz razloga jer je fotografija objavljena 5 puta, kako se osnovano u žalbi navodi, zatim jer suprotno proizlazi iz provedenih dokaza, dakle iskaza saslušanih svjedoka te je nadalje pogrešno prvostupanjski sud  zaključio da težina povrede i okolnosti slučaja ne opravdavaju dosudu pravične novčane naknade.

12. Imajući u vidu sve navedeno, uz naprijed navedenu ocjenu težine i intenziteta povrede te značaj povrijeđenog dobra, na temelju odredbe članka 21. stavak 1. do 3. ZM-a, u svezi članka 1100. ZOO-a i članka 19. stavka 1. i 2. ZOO-a, ovaj sud je ocijenio da tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 3.981,68 eura (30.000,00 kn).

13. Stoga je djelomično prihvaćena žalba tužitelja kao osnovana i djelomično je preinačena presuda suda prvog stupnja te je tuženica obvezana i na plaćanje troškova parničnog postupka, dok je u preostalom dijelu, za iznos od 20.000,00 kn i zakonsku zateznu kamatu na taj iznos, žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

14. Na temelju članka 166. stavka 2. ZPP-a i članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP-a, tužitelju pripadaju troškovi postupka u iznosu od 680,87 eura.

 

15. Prema Tarifi o nagradama i naknadama za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, 37/22 i 126/22; dalje Tarifa) tužitelju pripada za: sastav zahtjeva za ispravak informacije iznos od 165,90 eura s PDV-om (Tbr. 28. Tarife), za  sastav tužbe iznos od 165,90 eura s PDV-om (Tbr. 7/1 Tarife), za sastav podneska od 27. listopada 2020. – očitovanje na odgovor na tužbu iznos od 165,90 eura s PDV-om (Tbr. 8/1 Tarife), za zastupanje na pripremnom ročištu od 12. srpnja 2021. na kojem se nisu provodili dokazi iznos od 82,95 eura s PDV-om, umjesto zatraženog iznosa od 165,90 eura (Tbr. 9/2 Tarife), za zastupanje na ročištima od 5. listopada 2021., 4. studenog 2021. i 14. prosinca 2021. iznos od 165,90 eura s PDV-om po ročištu (ukupno 497,70 eura) i za plaćenu sudsku pristojbu na tužbu iznos od 56,41 eura, što ukupno iznosi 1.134,78 eura.

 

15.1. Tužitelj je uspio s 60% u odnosu na visinu potraživanja  i sa 100% u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, što u konačnosti daje ukupan uspjeh od 80% (60% + 100% iznosi 160% podijeljeno s 2  iznosi 80%).

15.2. Uspjeh tuženice u parnici iznosi 40% u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva i 0% u odnosu na osnov, što u konačnosti daje ukupan uspjeh od 20% (40% + 0% iznosi 40% podijeljeno s 2 iznosi 20%).

15.3. Kada se od iznosa uspjeha tužitelja od 80% oduzme uspjeh tuženice od 20%, uspjeh tužitelja u parnici u iznosi 60% pa tužitelju pripadaju troškovi u iznosu od 680,87 eura.

16. Budući je tužitelj djelomično uspio sa žalbom (60%), priznati su mu i troškovi za sastav žalbe u iznosu od 310,97 eura s PDV-om, a 60% iznosi 186,56 eura.

17. Na temelju članka 373. stavka 1. ZPP-a i članka 368. stavak. 1 ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude.

 

 

Slavonski Brod, 15. ožujka 2024.

 

 

                                                                                                      Predsjednica vijeća

 

Irena Dikanović-Terzić