Republika Hrvatska

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 31

Poslovni broj:9. Pr-27/2022-4

U  I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru po sucu Ivici Grubišiću u pravnoj stvari tužitelja G.

S., V., OIB:… zastupan po punomoćniku

odvjetniku M. C. iz V., protiv tuženika A. D. d.o.o.

V., OIB:… zastupano po direktoru G. T.,

zastupani po punomoćniku I. P. odvjetniku iz V., nakon javno održane

i zaključene glavne rasprave 21. srpnja 2022. u prisustvu punomoćnika parničnih stranaka, 25. kolovoza 2022.

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi

"I. Utvrđuje se da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 17.04.2020 koju je donio tuženik A. D.

d.o.o. … , V., OIB … , nezakonita i nedopuštena i da

radni odnos tužitelja G. S., V., OIB … ,

kod tuženika A. D. d.o.o. V., OIB…, nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku A. D. d.o.o. V.,

OIB … da tužitelja G. S., V.

OIB:…, vrati na poslove radnog mjesta „Radnik na održavanju pogona“, na kojem je radio temeljem ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme dana 15.02.2010.g., nastavno računajući od isteka otkaznog roka."

Nalaže se tuženiku A. D. d.o.o. V.,

OIB … da tužitelja G. S., V.,

OIB:… da, naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. kolovoza 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, u roku od 15 dana.

Odbija se tužitelj sa preostalim zahtjevom za naknadom parničnog troška za iznos od 2.500,00 kn.

Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 2.500,00 kn.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi od 22.05.2020. navodi da je kod tuženika zaposlen na neodređeno vrijeme na radnom mjestu radnik na održavanju pogona, te da je 23.04.2020. od poslodavca zaprimio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu. U tužbi se navodi da odluka o otkazu nije po zakonu osnovana jer tužitelj nije učinio povredu koja bi opravdavala donošenje sporne odluke i da je sve svoje radne obveze obavljao savjesno i odgovorno. Smatra da je bio dužan da ga se upozori prema odredbi čl. 119. Zakona o radu i da mu se omogući iznošenje obrane.

Nastavno se navodi da je tužitelj 29.04.2020. poslodavcu dostavio zahtjev za zaštitu prava radnika na koji se poslodavac nije očitovao, a niti stavio izvan snage spornu odluku. Osporava se da se u konkretnom slučaju radilo o uvredljivim i klevetničkim navodima.

Tuženik u odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i smatra je neosnovanom.

Ističe prigovor ne pravovremenog podnošenja tužbe i nepravovremenog podnošenja zahtjeva za zaštitu prava radnika iz kojeg razloga predlaže sudu da odbaci tužbu.

Tuženik navodi da je razlog otkazivanja ugovora o radu tužitelju što je na Internet kanalu You Tube kontinuirano iznosi uvredljive i klevetničke izjave kojima narušava ugled poslodavca, jer je u svom video uratku pod nazivom A. D.

V. korupcija i korona iznio niz klevetničkih i uvredljivih izjava predbacujući kaznena djela, upućujući na nezakonito utjecanje na inspektorat čime je svjesno i očitom namjerom da nanese štetu poslodavcu takav uradak objavio i učinio dostupnim široj javnosti, a znajući da iznosi neistinite, neprovjerene i lažne navode čime je nanio štetu ugledu poslodavca a što predstavlja tešku povredu iz radnog odnosa.

Nakon što je tužitelju uručena odluka o otkazu navodi se da je tužitelj uklonio svoj kanal očito opstruirajući i skrivajući dokaze. Tuženik ne spori da je tužitelj uputio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa no drži da tužiteljevo ponašanje predstavlja tešku povredu zbog koje nije opravdano očekivati od poslodavca da se tužitelju omogući nastavak radnog odnosa.

Predlaže da se tužba odbije i tužitelja obveže na naknadu parničnog troška.

Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem: Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu str. 5, zahtjev za zaštitu prava radnika str. 6-7, str. 14 sa tekstom "prenositelj je uklonio taj video zapis", preslika prijemne knjige HP-a str. 19, prijava- odjava HZZO str. 33-34, potvrda o prijavi privremenog odlaska iz RH str. 45, iskaz svjedoka Višnje Sedlar sa rasprave od 27.11.2020., iskaz tužitelja.

Predmet spora je utvrđivanje dopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu odnosno zakonitosti i da radni odnos tužitelju nije prestao kod tuženika, da se naloži tuženiku povrat tužitelja na poslove "Radnik na održavanju pogona".

Među strankama je sporno da je tuženik kao poslodavac imao opravdan razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

U postupku pred ovim sudom je utvrđeno:

- iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme da je istom tuženik otkazao ugovor o radu na radnom mjestu "Radnik na održavanju pogona" dana 17.04.2020. iz razloga što je dana 16. travnja 2020. poslodavac došao do saznanja da je radnik G. S. kreirao kanal na Internet stranici You Tube na kojoj kontinuirano iznosi uvredljive i klevetničke izjave kojima teško narušava ugled poslodavca i u kojima tvrdi da su odgovorne osobe poslodavca uključujući direktora počinitelji koruptivnih kaznenih djela, da utječu nezakonito na inspektore i slično. Na opisani način navodi se da je navedeni sadržaj učinio dostupan javnosti i svjesno i namjerno nanio štetu ugledu poslodavca. U obrazloženju se navodi i da je radnik na neprekidnom bolovanju na teret HZZO-a od 01.11.2018. no obzirom na težinu povrede poslodavac smatra da uvažavajući interes obiju strana nastavak radnog odnosa nije moguć. Na preslici predmetne odluke stavljena je bilješka slijedećeg sadržaja "primljeno 23.04.20."

- iz zahtjeva za zaštitu prava radnika od 29.04.2020. sud je utvrdio da je tužitelj po punomoćniku isti sačinio i kao primatelja naveo tuženika kao poslodavca, a u istom se navodi da radnik osporava vrijeme kada je poslodavac došao do saznanja o spornim činjenicama, da osporava da se u konkretnom slučaju radilo o uvredljivim i klevetničkim navodima i predlaže da poslodavac stavi izvan snage osporavanu odluku i vrati tužitelja na rad.

- na str. 13. spisa nalazi se ispis You Tube stranice od 16.04.2020. sa slikom tužitelja od glave do grudi i naslovom "A. D.", V. KORUPCIJA i

KOR… You Tube 10:59 sati, a na str. 14 spisa nalazi se isprintana stranica sa You Tube kanala s navodom "Prenositelj je uklonio taj video zapis"

- iz preslike prijemne knjige Hrvatske pošte od 29.04.2020. sud je utvrdio da je odvjetnik M. C. pošti predao preporučenu pošiljku između ostalog i za

A. D. V..

S obzirom da je na isprintanoj stranici You Tube kanala naveden datum 16.04.2020. neosnovano tužitelj ističe u zahtjevu za zaštitu prava da je tuženik ranije saznao za sporni sadržaj jer to ne proizlazi iz navedenog datuma. Dapače, s obzirom da je tuženik spornu odluku donio 17.04.2020. očigledno je da donesena u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji kako to propisuje odredba čl. 116. st. 2. Zakona o radu. Saslušanjem svjedoka V. S. sud je utvrdio da je u prvom videu koji je nosio naziv korupcija i korona A. D. obaviještena 07.04.2020., a drugi video da je nastao 10.04.2020. tako da je u svakom slučaju od 07.04.2020. do 17.04.2020. nije proteklo 15 dana.

Navodi tuženika da je tužitelj prekludiran sa podnošenjem predmetne tužbe jer nije pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava poslodavcu, a slijedom toga niti pravovremeno predmetnu tužbu su također paušalni i takvi navodi se ne temelje na naprijed navedenim činjenicama. Naime na samoj spornoj odluci nalazi se zabilješka da je tužitelju ista uručena 23.04.2020., a na preslici prijemne knjige Hrvatske pošte navodi se da je punomoćnik tužitelja predao pošiljku za tuženika dana 29.04.2020., a s obzirom da je tog dana punomoćnik tužitelja sačinio zahtjev za zaštitu prava radnika očigledno je da je tuženiku uputio pravovremeno navedeni zahtjev. Tužitelj kao radnik je s obzirom na odredbu čl. 133. st. 1. bio dužan u roku od 15 dana od dostave sporne odluke zahtijevati od poslodavca ostvarivanje predmetnog prava i to je učinio u tom roku. Potom ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtijeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred ovim sudom (st.2.). Koji dan je tuženik zaprimio navedeni zahtjev za zaštitu prava nije poznato međutim to i nije odlučno jer do podnošenja tužbe 22.05.2020. nije proteklo dva puta po 15 dana. Nesporno je da tuženik u roku od 15 dana nije udovoljio zahtjevu tužitelja ili se očitovao na taj zahtjev, a nakon toga je tužitelj imao na raspolaganju još 15 dana da podnese tužbu što je u tom roku i učinio.

Saslušanjem svjedoka V. S. sud je utvrdio:

- da je nju na video uratke sačinjene od tužitelja upozorio šef proizvodnje I. K. i prvi video uradak poslan joj na WhatsApp, a nakon toga da su je drugi zaposlenici i bivši i sadašnji direktor upozoravali i pitali da li je vidjela što je G. objavio,

- da tužitelja pozna od prvog dana kada se zaposlio i da je zbog psihičkih problema dolazio u sukob sa ostalim radnicima, da se liječio na psihijatriji i bio na bolovanju 2-3 godine,

- da ne može ponoviti navode tužitelja iz prvog video uratka ali da je sadržajno blatio bivšeg i sadašnjeg direktora, šefa pakirnice, svjedokinju, a i samu firmu, da ih je optuživao za korupciju i činjenje kaznenih dijela, a drugi video uradak da nije osobno vidjela ali da je od drugih čula da je optuživao liječnike.

Sud je odustao od saslušanja svjedoka Z. K. iz razloga što se ista nalazi na radu u Njemačkoj, a prema njenim navodima nije djelatnik tuženika od 31.08.2019. pa je nije potrebno niti saslušavati.

Saslušanjem tužitelja sud je utvrdio:

- da je on objavio snimke na internetu gdje on govori i pokazuje papire kojima ukazuje na nedostatke rada u tvornici tuženika na koje nedostatke u zaštiti je i upozoravao kako direktore i šefa proizvodnje tuženika tako i Državni inspektorat u Vukovaru u ime kojeg je u firmu došao inspektor F. K. i razgovarao sa svjedokinjom V. S. i koji nije ušao u pogon da vidi prašinu i mjernim uređajem utvrdi kolika je koncentracija i koji inspektor je nakon tjedan dana tužitelju dostavio obavijest u kojoj se navodi da nije utvrdio nikakve nepravilnosti u radu poslodavca, što je revoltiralo tužitelja te je početkom 2020. objavio navedene video uratke, a potom otišao u Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru gdje mu je zamjenik tražio dokumente o provedenom ispitivanju i analizi, a kako to tijelo nije ništa poduzimalo obratio mu se i pismeno,

- osporava da je u tri video objave 2 od 5 minuta i 1 od 20 minuta navodio da je korumpiran direktor već da je navodio da su korumpirani pojedini inspektori, a ne cijeli sustav i da je to prijavio Državnom odvjetništvu,

- da je snimke obrisao jer se uplašio da ga poslodavac ne bi tužio iz razloga što upozorava na nepravilnosti,

- da kada je video uratke objavio na Internetu da se nalazio na bolovanju, a kad je dolazio inspektorat i firma za kontrolu da je radio,

- za vrijeme bivšeg direktora tuženika da je koncentraciju prašine i kemikalija u zraku mjerila firma S. iz O. koja bi stavila uređaj za mjerenje na jedan tronožac ali da je firma osujetila svaki puta utvrđivanje prave koncentracije na način što su strojevi neposredno pred mjerenje radili bez sirovine kada bi koncentracija štetnih čestica u zraku bila u granicama dopuštenog i tek nakon napuštanja radog prostora od navedene firme otpočelo bi se sa stavljanjem sirovine u proizvodnju i tek tada bi pravi nivo koncentracije bio prisutan u sali odnosno prostoru za proizvodnju,

- da je svjedoka V. S., a koja je kod tuženika član uprave i inspektora K. prijavio DORH-u dok druge da nije prijavljivao.

Tužitelj je imao razloga za sumnju da radnici tuženika u pogonu za proizvodnju rade pri koncentraciji štetnih čestica koja je opasna za zdravlje radnika jer je uočio da ovlaštena firma iz Osijeka "S." ne mjeri koncentraciju čestica tijekom proizvodnog procesa dok je sirovina u strojevima, a naročito da inspektor Državnog inspektorata nije ni pokušao izmjeriti koncentraciju zagađenosti zraka pa je kao moralan i savjestan radnik bio ovlašten svoje sumnje i saznanja prijaviti Državnom odvjetništvu i drugim institucijama. U takvom postupanju tuženika neovisno koliko su njegove sumnje osnovane nema govora da time "blati poslodavca" jer je na institucijama da kroz određene izvide i postupke utvrde postojanje sumnje ili otklone takvu sumnju.

Odredbom čl. 135. st. 3. Zakona o radu propisano je da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac. U ovoj pravnoj stvari tuženik je 17. travnja 2020. donio predmetnu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, te je na njemu teret dokazivanja da je tužitelj 16. travnja 2020. iznio uvredljive i klevetničke izjave na račun poslodavca odnosno tuženika kojim bi narušio njegov ugled. Naime iz ispisa YouTube stranice od 16. travnja 2020. i naslova u kojem se navodi "A. D. V. korupcija i kor."

ne može se izvesti zaključak da tužitelj iznosi uvredljive i klevetničke tvrdnje kojima teško narušava ugled poslodavca. Sam naslov nije dovoljan na zaključak da tužitelj za korupciju bez argumenata optužuje tuženika, pa čak nije izvjesno niti da se korupcija odnosi na tuženika. Jedini način da se sa sigurnošću utvrdi što je tužitelj iznosio u navedenom video uratku od 16. travnja 2020. je da je isti skinuo sa YouTube i učinio dostupnim suprotnoj strani i sudu. Ovo tim više jer saslušani svjedok V. S. zbog proteka vremena se nije mogla određeno izjasniti na način kako je tužitelj izlagao u video uratku već je samo navela i zaključila da je po sadržaju tužitelj za korupciju i kaznena djela optuživao poslodavca, direktora i nju, a takav zaključak ovaj sud ne može prihvatiti jer nije navela konkretno što je tužitelj rekao. Pored toga tuženik nije učinio dostupnim video zapis koji je tužitelj uklonio (str. 14. spisa) i kad se uzme u obzir da je tužitelj u svom iskazu osporio da je za korupciju optužio direktora tuženika i tuženika kao poslodavca, za zaključiti je da navedeno ne predstavlja osobito važnu činjenicu radi koje nastavak radnog odnosa više nije moguć, a naročito da bi navedenim nanio štetu ugledu tuženika kao poslodavca (čl. 116. st. 1. Zakona o radu). Stoga tuženik nije imao opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu i odluka tuženika je nedopuštena i nezakonita. Činjenica što je tužitelj u vezi svog zapažanja o nedopuštenoj koncentraciji štetnih čestica u zraku u pogonu tuženika obavještavao Državno odvjetništvo i Državni inspektorat i sumnjičio F. K. iz Državnog inspektorata da nije savjesno obavio svoj posao nije osnova za otkaz ugovora o radu. Osim navedenog u pravu je tužitelj kad u tužbi ističe da je s obzirom na odredbu čl. 119. st. 2. Zakona o radu bio dužan omogućiti tužitelju kao radniku da iznese svoju obranu jer ne postoje okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od tuženika da to učini.

Slijedom navedenog osnovan je zahtjev tužitelja kako za utvrđenje da je predmetna odluka nezakonita, nedopuštena i da radni odnos nije prestao, kao što je osnovan zahtjev da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na rad (čl. 124. st. Zakona o rau).

Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. ZPP-a.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1., i čl. 164. ZPP-a.

Tužitelj je uspio u sporu iz kojeg razloga polaže pravo na naknadu parničnog troška koji je bio nužan za svrhovito vođenje postupka po Tbr.7. t. 2. važeće odvjetničke tarife u vidu jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 200 bodova odnosno 2.000,00 kn jer je riječ o postupku iz radnih odnosa (poništenje otkaza) uvećano za PDV 500,00 kn, ukupno 2.500,00 kn. Neosnovano tužitelj zahtijeva dvostruki iznos jednokratne nagrade jer i kada je nakon ukidanja prvostupanjske presude postupak trebalo ponoviti pred prvostupanjskim sudom riječ je o jednom prvostupanjskom postupku, a ne o dva. Stoga je tužitelj zahtijevao naknadu parničnog troška od 5.000,00 kn, a dosuđen mu je iznos od 2.500,00 kn, sud odbio tužitelja za iznos od 2.500,00 kn.

Na dosuđeni parnični trošak tužitelju pripada zatezna kamata od dana presuđenja 25. kolovoza 2022. sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona.

Tuženiku ne pripada trošak jer nije uspio u sporu iz kojeg razloga je odbijen sa zahtjevom za naknadom troška.

U Vukovaru, 25. kolovoza 2022.

Sudac

Ivica

Grubišić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba na Županijski sud. Žalba se podnosi u tri primjerka u roku 15 dana od dana objave presude putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku odvjetniku M. C. iz V.

2. Tuženiku po punomoćniku odvjetniku I. P. iz V.

3. Spis ovog suda