Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kžzd-15/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež, sastavljenom od sudaca Snježane Hrupek-Šabijan, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. O. zbog kaznenog djela iz članka 158. stavak 5. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., i 126/19., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog D. O. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, broj Kzd-4/2021. od 9. prosinca 2021., u sjednici održanoj 25. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog D. O. kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Varaždinu optuženi D. O. proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, spolnu zlouporabu djeteta mlađeg od petnaest godina u pokušaju iz članka 158. stavak 5. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. KZ/11. te je na temelju članka 158. stavak 5. KZ/11. uz primjenu odredbe članka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom D. O. u izrečenu kaznu uračunato je vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 17. kolovoza 2020. do 3. prosinca 2020. te od 2. rujna 2021. do 15. rujna 2021.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi D. O. oslobođen je u cijelosti obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja i postavljene opunomoćenice žrtve.

2. Protiv te presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i optuženi D. O.

2.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne veća mjera kazne zatvora bez njezinog ublažavanja.

2.2. Optuženi po branitelju V. J., odvjetniku u V. se žali zbog, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Optuženik smatra da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer nije provedeno kombinirano psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje optuženika na okolnosti njegove eventualne sklonosti manipulacijama, konfabulacijama i podložnosti sugestijama. Međutim suprotno žalbenim navodima ispravno je prvostupanjski sud, a kako je naveo u obrazloženju pod točkom 4.1. odbio kao nevažan prijedlog obrane za provođenje kombinirano psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja optuženog D. O., jer u kaznenom postupku isti ima pravo braniti se na način za koji ocijeni da je za njega najpovoljniji dok će sud analizirati sve provedene dokaze i ocijeniti takovu obranu po provedenom dokaznom postupku.

6.1. Stoga, nije u pravu žalitelj da je ocjena vjerodostojnosti iskaza optuženika trebala biti procijenjena kroz provođenje psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja u kojem bi vještaci donijeli svoje mišljenje o istinitosti iskaza i njegovim motivima te da je time nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, jer je prvostupanjski sud prema provedenim dokazima i iskazima neposrednih i posrednih svjedoka kao i medicinske dokumentacije vezano za ozljede žrtve s potpunom sigurnošću utvrdio kako se događaj odigrao i prema tome koja je bila namjera optuženika u vrijeme počinjenja djela.

6.2. Također, nije u pravu žalitelj optuženik kada navodi da iz iskaza majke žrtve S. H. proizlazi da se žrtva sakrila ispod stepenica i da ju optuženik nije vidio te da je svjedok M. H. rekao da je vidio djevojčicu žrtvu kako trči iza kuće, ali da nije vidio neke druge osobe, držeći da sud iz toga nije mogao zaključiti da je optuženik došao do djevojčice kako je ona iskazala. Naime, sud je prihvatio kao vjerodostojan iskaz žrtve iz kojeg proizlazi da je optuženi D. O. primijetio žrtvu ispod stepenica kuće susjeda M. H., primio ju za ruke, bacio na tlo, skinuo si majicu, otkopčao gumb na svojim hlačama, pokušao ju ljubiti i skinuti joj hlače, ali ga je udarala pri čemu se ustala i uspjela mu pobjeći te je tada na cesti srela svog oca D. K. i sve mu ispričala. Navodi svjedoka koji nisu vidjeli ili čuli od žrtve da se događaj desio nakon što je optuženik primijetio žrtvu ispod stepenica ne dovodi u pitanje ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja.

6.3. Svjedoci M. K., M. H. i S. H. su vidjeli žrtvu. M. K. je vidjela kako žrtva-djevojčica cvili i vrišti, dok je svjedok M. H. vidio kako žrtva trči iza njegove kuće, a žrtvina prijateljica S. H. je vidjela kako optuženik trči za M. K., a svi ti navodi u suštini potvrđuju navode žrtve.

7. Ujedno, za počinjenje ovog kaznenog djela je doista nebitno da li se događaj desio ispred susjedovih stepenica ili u dvorištu mjesta P. .., jer je prvostupanjski sud ispravno ocijenio iskaz djevojčice žrtve kao istinit, uvjerljiv, logičan i vjerodostojan. Životno je da su svjedoci ispričali dijelove onoga što im je žrtva ispričala, odnosno da žrtva svakom od tih svjedoka nije ispričala sve detalje i okolnosti događaja kako se desio.

7.1. Time nije ostvarena povreda pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Optuženik u žalbi ističe da je izrečena kazna prestroga, navodeći da je trebalo cijeniti da je imao tek 19 godina, da je pretrpio znatnu štetu u vidu kazne zadobivene ubodnom ranom od strane rodbine žrtve zbog običaja sredine u kojoj živi, dok državni odvjetnik smatra da je sud trebao izreći veću mjeru kazne bez njezinog ublažavanja, jer da je kazneno djelo ostalo nedovršeno iz razloga što se žrtva obranila od počinitelja, a da je trebalo kao otegotno cijeniti da je optuženik iskoristio dijete, susjedu, koju poznaje od ranije i da je radi njega zadobila tjelesne ozljede na obje dojke u vidu krvnih podljeva te da je kod žrtve ostvarena posljedica kaznenog djela u vidu stalnog straha od optuženika zbog čega je promijenila svoje ponašanje i način života, a da osim navedenih otegotnih i olakotnih okolnosti za optuženika se trebalo cijeniti da isti nigdje ne radi, da nema radne navike, živi stihijski i da je bio u tretmanu Centra za socijalnu skrb te je prekršajno kažnjavan.

9. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud ocijenio je da je prvostupanjski sud dostatno cijenio sve navedene olakotne okolnosti, dosadašnju neosuđivanost, da je otac dvoje djece, da je djelo ostalo u pokušaju i da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio smanjeno ubrojiv, dok je kao otegotno cijenjeno da je pokazao upornost pri počinjenju kaznenog djela te da žrtva i danas osjeća strah i uznemirenost zbog kojeg je potražila liječničku pomoć. Time je prvostupanjski sud ispravno izrekao kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine obzirom da je kazneno djelo ostalo u pokušaju pa je uz primjenu članka 48. i 49. KZ/11. takvu kaznu i mogao izreći. Naime, u pravu je optuženik kada tvrdi da je u vrijeme počinjenja djela bio mlađi punoljetnik sa navršenih 19 godina, a u pravu je i državni odvjetnik da je optuženik osoba koja ne radi, bez radnih navika, živi stihijski, u tretmanu je Centra za socijalnu skrb te je prekršajno kažnjavan, što sve zajedno upravo i opravdava osudu na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

10. Time će se na temelju članka 41. KZ/11. ostvariti svrha kažnjavanja, jer će se izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela i jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

11. Zbog toga žalbe, državnog odvjetnika i optuženika, zbog odluke o kazni nisu osnovane.

12. Slijedom iznesenog, a budući da ispitivanjem pobijane presude na temelju članka 476. stavak 1. ZKP/08. nisu utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti to je na temelju članka 482. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 25. kolovoza 2022.

Predsjednica vijeća:

Snježana Hrupek-Šabijan, v.r.