REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 520/2020-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. T., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 10. ožujka 2020. broj K-34/17 u sjednici održanoj 25. kolovoza 2022., u prisutnosti branitelja optuženika, odvjetnika K. V.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu, na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), oslobođen je optužbe opt. A. T. da bi počinio kazneno djelo iz čl. 246. st. 2. KZ/11. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. – 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Optuženik je putem branitelja K. V., odvjetnika iz Z., odgovorio na žalbu državnog odvjetnika i zatražio obavijest o sjednici vijeća.

I Kž 520/2020-7

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Sukladno čl. 475. st. 2. i 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 88/22 - dalje: ZKP/08.-22), sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno izviještenog državnog odvjetnika i optuženika, a u nazočnosti optuženikovog branitelja, odvjetnika K. V.

6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

7. Državni odvjetnik smatra da su ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. i st. 3. ZKP/08. Prema mišljenju žalitelja obrazloženje „kako je dano u pobijanoj presudi ... ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.“ Navodi da „Pojam razboritosti na koji se sud poziva u kontekstu konkretnog kaznenog djela kaznenopravno je upitnog značaja“ odnosno da „razboritost ne može biti kriterij pri odlučivanju da li će se neka odlučna činjenica utvrđivati ili ne.“ Povredu ujedno veže uz kritiku na vještačenje prof. dr. sc. M. J. i ocjenu postoji li šteta za trgovačko društvo S. I. t. s. d. o. o. (dalje: STSI) pri čemu nalazi da je i činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer „sud nije utvrdio da li okolnost načina provođenja konkretne nabave ima utjecaj na mišljenje vještaka M. J.“ Nastavno prigovara da je „obzirom na dva potpuno oprečna nalaza i mišljenja u konkretnom slučaju trebalo provesti treće vještačenje.“

8. Prvostupanjski sud je korektno prenio bitan sadržaj dokazne građe koja uključuje i reprodukciju dijelova provedenih vještačenja, među kojima je i vještačenje prof. dr. M. J., u kojem je sadržan izričaj na koji upire žalitelj (razboritost razmatranja uobičajene marže na tržištu tempore criminis). Potom je sud prvog stupnja pristupio analizi i temeljitoj, sveobuhvatnoj ocjeni dokaza pojedinačno i u međusobnoj svezi (str. 39-42 presude) uz posve jasnu i razumljivu argumentaciju za prihvaćanje nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. M. J., nalazeći potporu njegova mišljenja i u dijelu personalnih dokaza, kako je podrobno obrazloženo na str. 41 pobijane presude. Pri tome se argumenti o nedostatku dokaza za terećeno djelo ne iscrpljuju tek u, po žalitelju istaknutoj konstataciji koja se u suštini odnosi na pitanje dokazanosti nastale štete za STSI, već u pomnoj analizi svih dokazno važnih činjenica (uloga optuženika u postupku nabave, angažiranja N. J. i TD F. M., karakter pozivnih natječaja, cijene marketinških usluga prema iskazima svjedoka itd.) koje su od utjecaja na zaključak o ne/postojanju kaznene odgovornosti optuženika za predmetno kazneno djelo. Stoga nije osnovan prigovor žalitelja da je obrazloženje pobijane presude manjkavo i da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, pri čemu žalitelj dijelom ustvari izražava nezadovoljstvo ocjenom dokaza osporavajući time pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja što prelazi okvire ove žalbene osnove.

8.1. Nadalje, prvostupanjski sud je, sukladno ovlasti i obvezi da slobodno ocijeni dokaze, iznio i razloge za neprihvaćanje vještačenja K. A. (proturječja i nejasnoće u vještačenju) uz jasan i, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, zdravorazumsko prihvatljiv stav kako zbog korištenja različitih metodologija u vještačenjima nije

I Kž 520/2020-7

„postojala potreba za određivanjem trećeg vještačenja.“ Ovo posebno kada se stanje stvari razmotri u cjelini, odnosno kada se postavke vještaka dovedu u korelaciju sa iskazima svjedoka glede formiranja cijena marketinških usluga u okvirima tržišnog poslovanja u određenom/inkriminiranom vremenu, kako je to pravilno uočio sud prvog stupnja.

9. Slijedom navedenog, nisu ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje upire državni odvjetnik.

10. Žaleći se zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik prigovara kako „sud nije utvrdio da li okolnost načina provođenja konkretne nabave ima utjecaj na mišljenje vještaka M. J.“ Nastavlja prigovorima o ocjeni dokazne građe, upirući na iskaze E. B., V. Š. i J. Š. ističe da je inicijativa za angažman F. M. d.o.o. upravo optuženikova, pri čemu su pozivni natječaji namještani kako to opisuju svjedoci A. L. i M. F. što je bilo nužno jer F. M. d.o.o. nije bila tržišno konkurenta. Kritizira kako vještak prof. dr. sc. M. J. „nije dao stvarnu i potpunu analizu društava na koje se poziva, a što je nužno da bi se poslovni rezultati mogli komparirati ... već se daje općenita relativna analiza kojom se zamagljuju, a zapravo ignoriraju objektivne okolnosti konkretnog slučaja, te ne daju nikakvi konkretni odgovori relevantni za ovaj postupak.“ Nasuprot tome, po mišljenju žalitelja, imajući na umu iskaze svjedoka o namještanju natječaja i „napuhavanju“ cijena trgovačkog društva F. M. d.o.o., objektivnost nalaza vještaka K. A. ničim nije dovedena u pitanje.

11. Suprotno stavu državnog odvjetnika ovaj drugostupanjski sud nalazi da su u pobijanoj presudi argumentirano, sveobuhvatno i valjano ocijenjeni svi izvedeni dokazi na temelju kojih je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, uz ispravan zaključak kako nije dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen.

11.1. Nije sporno da je do angažiranja F. M. d.o.o. došlo na inicijativu optuženika koji to neskriveno priznaje. To uostalom govore u iskazima upravo svjedoci na koje se i poziva žalitelj, koji pak ni na koji način ne potvrđuju tezu optužbe da je u angažiranju predmetnog trgovačkog društva optuženikova uloga bila presudna i prevladavajuća. Primjerice, J. Š. (članica Uprave) tvrdi da je optuženik u svemu inzistirao na postupanju po točno određenim pravilnicima što se jednako poštivalo i pri izboru F. M. d.o.o. te da optuženik nije vršio nikakav pritisak za bilo kakvu odluku. E. B. (član Uprave) također opisuje da je Povjerenstvo za nabavu predložilo F. M. d.o.o. kao najpovoljnijeg ponuđača, dok je V. Š. dodatno pojasnio kako je do sklapanja okvirnog ugovora sa F. M. d.o.o. došlo nakon provedenog postupka nadmetanja u kojem ju je Odbor za nadmetanje odabrao kao najkvalitetnijeg ponuđača na temelju odluke Povjerenstva za nabavu. Osim spomenutih svjedoka i iz iskaza ostalih svjedoka (I. O., S. B. K.) pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da je u STSI postojao precizno uređen postupak nabave roba, radova i usluga koji je redovno primjenjivan u praksi. Stoga, prema stanju dokazne građe i to upravo personalnih dokaza na koje se referira žalitelj ne može se prihvatiti dokazanom tezu optužbe o odlučujućem utjecaju optuženika na angažman F. M. d.o.o.

I Kž 520/2020-7

11.2. Nadalje, ni za ovaj sud nije sporno da su pozivni natječaji „naštimavani“ o čemu slikovito govore A. L. i M. F. Međutim, kada se već poziva na ove iskaze žalitelj opetovano zanemaruje činjenice koje ne govore u prilog konkretnoj optužbi. Prema posve jasnom kazivanju svjedoka namještanje cijena u ponudama se vršilo prema traženju i uputama N. J., pa je u pravu prvostupanjski sud da ovaj vid manipulacije može biti pripisan „samo eventualnoj krivnji N. J.“, a ne i optuženiku.

11.3. Konačno, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije na nedvojben i izvjestan način dokazana teza optužba o pribavljenoj znatnoj imovinskoj koristi F. M. d.o.o. odnosno prouzročenoj šteti STSI.

11.4. Prvostupanjski sud je temeljito analizirao dvije ekspertize marketinških vještaka. Vještak K. A. objašnjava da se koristio metodologijom koju je sam kreirao na temelju ponašanja agencija za marketing u Republici Hrvatskoj i svijetu, a ovisno o primjeni metodologije izračun bitno varira u pogledu visine „ekstra zarade“ (od početno izračunate u visini 1.120.068,29 kuna do 508.523,99 kuna – str. 36 presude).

11.5. Nasuprot tome, prema vještaku prof. dr. sc. M. J. nema baze usporednih tržišnih cijena koje bi bile usporedive sa cijenama usluga koje F. M. d.o.o. pružalo STSI. Pored toga sa stajališta marketinške struke nije opravdano za ocjenu zarade u poslovnim odnosima s različitim klijentima koristiti pojmove uobičajene tržišne zarade, a sve zbog različitosti marketinških društava i usluga koje one pružaju, jer formiranje izlaznih, odnosno, prodajnih cijena spada u poduzetničku slobodu. U odnosu na podatke koje je koristio vještak K. A. i na temelju kojih je izračunao štetu za STSI, navodi da to nisu podaci koji bi bili javno dostupni i, kao takvi, ne mogu biti referentni i nisu usporedivi sa cijenama F. M. d.o.o. Prema mišljenju ovog vještaka, budući da je tržište karakterizirano s poduzetničkim slobodama i temeljeno na tržišnim principima, nije se niti moguće upustiti u ocjenu eventualne štete za STSI.

11.6. Već je na prvi pogled jasno da se radi o dva oprečna vještačenja koja se, kako to pojašnjava vještak prof. dr. sc. M. J., razlikuju zbog korištenja različitih metodologija. Pri tome je iz navoda vještaka K. A. razvidno da se koristio vlastitom metodologijom, dakle metodologijom koja nema ishodište u stručnoj ili znanstvenoj literaturi, dok prema tvrdnji vještaka prof. dr. sc. M. J. nema relevantnih raspoloživih podataka koji bi mogli biti podloga za utvrđivanje postojanja štete odnosno preplaćenosti usluga koje je F. M. d.o.o. pružala STSI. Kraj takvog stanja stvari, uvažavajući pravilnim i prethodna utvrđenja prvostupanjskog suda, ne može se sa stupnjem izvjesnosti u krivnju optuženika pripisati preplaćenost usluga F. M. d.o.o. na štetu STSI kako mu se inkriminiralo optužbom, niti plaćanje usluga koje nisu obavljene. Potonje imajući na umu pojašnjenje financijskog vještaka da se unatoč izostanka ulaznih računa u F. M. d.o.o. za usluge koje su naplaćene u iznosu 340.347,00 kuna, može uzeti da je roba u navedenoj vrijednosti doista isporučena kako to proizlazi iz dokumentacije pronađene u STSI i nalazi se u spisu predmeta. Ovo tim više što i prema iskazima svjedoka proizlazi da je postupak naplate računa bio prethodno podvrgnut temeljitoj kontroli (putem više osoba i službi/sektora unutar trgovačkog društva) kako bi se provjerilo je li roba isporučena.

I Kž 520/2020-7

11.7. Konačno, što se tiče žalbenih zamjerki na račun vještačenja prof. dr. sc. M. J. i s tim u vezi prigovora o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju valja primijetiti da optužba nije imala nikakvih primjedbi na spomenutog vještaka iako je vještak ispitivan u tri navrata na raspravama (2. prosinca 2019., 18. veljače i 3. ožujka 2020.) niti je predlagala provođenje novog, trećeg vještačenja kako to čini tek u žalbi.

12. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu, niti povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08.-22 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju čl. 482. ZKP/08.-22, odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 25. kolovoza 2022.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.