Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-351/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše predsjednika vijeća, Snježane Androš članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Krunoslave Dropulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. tužiteljice D.B. iz K., OIB ... i II. tužitelja M.B. iz K., . OIB ..., zastupanog po skrbniku D.B., zastupani po punomoćniku D.P., odvjetniku u K., protiv tuženika D.B. iz K., OIB ..., zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda V.B. i J.B.K. iz K., radi razvrgnuća suvlasništva, rješavajući žalbe tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-866/2016-40 od 17. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e

Žalbe tuženika odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-866/2016-40 od 17. prosinca 2021.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"Razvrgava se suvlasna zajednica nekretnina na kč.br. 432/6 prizemna stambena obiteljska zgrada slobodnostojećeg tipa, prizemni dvorišni objekat, dvorište i voćnjak od 310 čhv. upisana u zk.ul. broj 678 k.o. M.Š. (po katastarskom planu identična sa kč.br.1070 k.o. M.Š.), kč.br. 432/5 kuća br. 117, gospodarske zgrade i dvorište od 227 čhv. (koja je identična s katastarskom kč.br. 1068 k.o. M.Š.) i kč.br. 432/4 oranica J. u selu od 1492 čhv. (koja je identična sa katastarskom kč.br. 1069 k.o. M.Š.) obje upisane u zk.ul. broj 338 k.o. M.Š., zatim suvlasna zajednica na 104.ETAŽA: 1/170: dvosobni stan na V. katu, lijevo od ulaza, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, WC-a, predsoblja, hodnika, lođe, ukupne površine 61,67 m2, a koji stan se nalazi u zgradi sagrađenoj na kč.br 2541/1 ul. M.V. od 3957 m2 (zgrada mješovite uporabe 3 ul. M.V. od 2492 m2 i dvorište ul. M.V. od 1465 m2) upisane u zk.ul. broj 840, poduložak broj 104 k.o. K. II, te kč.br. 5 livada Č. od 1594 m2, kč.br. 1198 šuma B. od 5061 m2, kč.br. 1278 pašnjak B. od 514 m2, kč.br. 1279 oranica B. od 1302 m2, kč.br. 1280 oranica B. od 2938 m2, kč.br. 1281/1 šuma B. od 1316 m2, i kč.br. 1283 vinograd B. od 883 m2 sve upisane u posjedovnom listu broj 21 k.o. M.Š., a na kojim svim navedenim nekretninama su tužitelji D.B., OIB ... i M.B., OIB ..., oboje iz K., V.p. ..., suvlasnici svaki u 1/3 dijela, a tuženik D.B., OIB ... iz K., M.V. ... suvlasnik u 1/3 dijela, na način da tužiteljima pripadne u suvlasništvo na jednake dijelove kč.br. 432/6 prizemna stambena obiteljska zgrada slobodnostojećeg tipa, prizemni dvorišni objekat, dvorište i voćnjak od 310 čhv. upisana u zk.ul. broj 678 k.o. M.Š. (po katastarskom planu identična sa kč.br. 1070 k.o. M.Š.), kč.br. 432/5 kuća br. 117, gospodarske zgrade i dvorište od 227 čhv. (koja je identična s katastarskom kč.br. 1068 k.o. M.Š.) i kč.br. 432/4 oranica J. u selu od 1492 čhv. (koja je identična sa katastarskom kč.br. 1069 k.o. M.Š.) obje upisane u zk.ul. broj 338 k.o. M.Š., a tuženiku pripadne u isključivo vlasništvo 104.ETAŽA: 1/170: dvosobni stan na V. katu, lijevo od ulaza, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, WC-a, predsoblja, hodnika, lođe, ukupne površine 61,67 m2, a koji stan se nalazi u zgradi sagrađenoj na kč.br 2541/1 ul. M.V. od 3957 m2 (zgrada mješovite uporabe ul. M.V. od 2492 m2 i dvorište ul. M.V. od 1465 m2) upisane u zk.ul. broj 840, poduložak broj 104 k.o. K. II, te kč.br. 5 livada Č. od 1594 m2, kč.br. 1198 šuma B. od 5061 m2, kč.br. 1278 pašnjak B. od 514 m2, kč.br. 1279 oranica B. od 1302 m2, kč.br. 1280 oranica B. od 2938 m2, kč.br. 1281/1 šuma B. od 1316 m2, i kč.br. 1283 vinograd B. od 883 m2 sve upisane u posjedovnom listu broj 21 k.o. M.Š., što je tuženik D.B. dužan priznati i dozvoliti da se temeljem ove presude izvrši uknjižba prava vlasništva u zemljišnim knjigama, a ujedno je dužan tužiteljima D.B. i M.B. naknaditi ovim postupkom prouzročene parnične troškove u iznosu od 93.205,49 kuna, sve navedeno u roku od 15 dana.

r j e š i o  j e

Odbijaju se I. tužiteljica D.B. iz K., V.p. ..., OIB ... i II. tužitelj M.B. iz K., V.p. ..., OIB ..., zastupan po skrbniku D.B., sa prijedlogom za određivanje privremene mjere koji glasi:

" I. Nalaže se tuženiku B.D., OIB ... iz K., M.V. ... da u svom trošku izvrši uklanjanje metalnog kontejnera postavljenog na kčbr. 342/5 kuća br.117, gospodarske zgrade i dvorište od 227 čhv upisane u zk.ul. 338 k.o. M.Š. (koja nekretnina odgovara katastarskoj kčbr. 1068 k.o. M.Š.) u roku od 15 dana od dana donošenja rješenja o izdavanju privremene mjere pod prijetnjom novčane kazne u iznosu od 5.000,00 kuna. Ukoliko tuženik u navedenom roku ne izvrši uklanjanje metalnog kontejnera sud će mu izreći zapriječenu novčanu kaznu, ostavi daljnji rok od 15 dana za uklanjanja kontejnera, te zaprijetiti novom novčanom kaznom u dvostrukom iznosu od zapriječene kazne.

II. Zabranjuje se tuženiku poduzimanje bilo kakovih radnji na svim nekretninama koje su predmetom ovog parničnog postupka, a kojim radnjama bi došlo do promjene postojećeg stanja na nekretninama koje su predmetom razvrgnuća. Ukoliko tuženik poduzme bilo kakvu radnju koja uzrokuje promjenu postojećeg stanja sud će mu naložiti da uspostavi prijašnje stanje pod prijetnjom novčane kazne u iznosu od 5.000,00 kuna, a ukoliko tuženik niti tada ne postupi po nalogu suda, sud će mu izreći novu novčanu kaznu u dvostrukom iznosu od zapriječene.

III. Ova privremena mjera vrijedi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka.

IV. Žalba protiv ovoga rješenja ne odgađa njegovu provedbu.""

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenim žalbama pobija tuženik iz žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. i 80/22., u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. Predmet spora je razvrgnuće suvlasništva stranaka na više stvari (nekretnina).

7. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da su stranke suvlasnici svako u 1/3 dijela nekretnina pobliže opisanih u izreci presude i da I. i II. tužitelji žive i u posjedu su stambene obiteljske zgrade K., V.p. ..., dok tuženik živi u stanu u K., M.V. ..., a odnosi između stranaka su teško i trajno poremećeni dugi niz godina, te da je II. tužitelj osoba lišena poslovne sposobnosti i da živi u zajedničkom kućanstvu i obiteljskoj zajednici sa majkom i skrbnicom B.D.,

- da je izvanparnični postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice stranaka koji se vodio pod poslovnim brojem R1-226/15 obustavljen i tužitelji su sa svojim zahtjevom za razvrgnuće upućeni na parnicu i zbog tvrdnje tuženika da je on osobno izgradio donji dio kuće i prvi kat u dvorištu obiteljske stambene zgrade V.p. ...,

- da je na temelju priložene dokumentacije odobrenje za izgradnju dvorišnog dijela kuće odnosno dvorišnih zgrada na adresi K., V.p. ... izdano B.S., suprugu i ocu stranaka koji je smrtno stradao 1991. godine, a da su se radovi izvodili nakon Domovinskog rata o kojim okolnostima suglasno iskazuju svjedoci M.P. i D.B.,

- da tuženik nije dokazao da bi vlastitim sredstvima financirao izgradnju dvorišnog objekta niti je postavio stvarnopravni niti obveznopravni zahtjev u ovom postupku,

- da je provedeno vještačenje po vještaku mjerničke struke na okolnosti identifikacije nekretnina upisanih u zk. ul. 678 i 338 budući upisi u zemljišnoj knjizi ne odgovaraju stvarnom stanju na terenu koje je identično sa stanjem u katastarskom planu nove izmjere te utvrđuje (skica očevida) da katastarske čestice po novoj izmjeri 1068, 1069 i 1070 k.o. Š. odgovaraju kč. br. 432/4, 432/5 i 432/6 po staroj izmjeri (zk. stanje) i predstavljaju u naravi kuću i okućnicu u kojima žive I. i II. tužitelji i čine stambeno- gospodarsku cjelinu, dok se kč. br. 5. k.o. M.Š. nalazi na odvojenoj lokaciji, a kč. br. 1198, 1278, 1279, 1280, 1280/1, 1283 upisane u posjedovnom listu 21 čine zasebnu gospodarsku cjelinu,

- da stranke nisu prigovarale nalazu i mišljenju mjerničkog vještaka koji je isti obrazložio te katastarske čestice i građevine prikazao na skici očevida,

- da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke utvrđena vrijednost cjelokupne diobne mase u iznosu 1.758.000,00 kn (vrijednost stana 374.000,00 kn, vrijednost kuće sa dvorišnim zgradama 726.000,00 kn, vrijednost kč. br. 1068, kč. br. 1069, kč. br. 5 te poljoprivrednog zemljišta iz posjedovnog lista 21 k.o. M.Š. ukupno iznosi 658.000,00 kn),

- da su tužitelji tužbenim zahtjevom zahtijevali razvrgnuće suvlasništva na način da tužiteljima pripadnu na jednake dijelove kč. br. 432/6, stambena obiteljska zgrada i dvorišni objekt i dvorište, kč. br. 432/5, kuća br. 117 i gospodarske zgrade, kč. br. 432/4, oranica J., a tuženiku pripadne u samovlasništvo dvorišni stan 61,67 m2 u stambenoj zgradi Ul. M.V. te nekretnine upisane u posjedovnom listu 21 k.o. M.Š., dok se tuženik ne protivi razvrgnuću suvlasništva ali ne na način kako je to postavljeno tužbenim zahtjevom,

- da s obzirom na tržišnu vrijednost nekretnina koje su predmet diobe prema postavljenom tužbenom zahtjevu tuženiku pripadaju u samovlasništvo nekretnine koje prelaze ekvivalent vrijednosti njegova suvlasničkog dijela u 1/3 (za 147.000,00 kn), a tužitelji ne potražuju isplatu razlike.

8. Žalbenim navodima tuženika ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u sumnju.

9. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja za razvrgnuće prema ekvivalentu nalazeći da je isti, obzirom na sve utvrđene okolnosti koje detaljno obrazlaže, opravdan.

10. Tužbeni zahtjev postavljen je sukladno odredbi čl. 52. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine” broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09.,153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., u daljnjem tekstu: ZV), tzv. dioba prema ekvivalentu odnosno da kad suvlasnici razvrgavaju suvlasništvo na nekoliko stvari istodobno sud može na zahtjev svakoga odlučiti da umjesto da se dijeli svaka pojedina, svakom od njih pripadne određena stvar ili skupina stvari razmjerno suvlasničkim dijelovima uzimajući u obzir njihove potrebe.

11. U st. 2. istog članka propisano je da će sud udovoljiti onom zahtjevu za razvrgnuće iz st. 1. koji je s obzirom na okolnosti opravdan te ako stvari koje ovakvim razvrgnućem pripadnu pojedinom suvlasniku prelaze vrijednost njegova suvlasničkog dijela taj suvlasnik dužan je nadoplatiti razliku ostalim suvlasnicima i da će se na nadoplatu na odgovarajući način primijeniti pravila o pravu na razvrgnuće isplatom.

12. Na temelju rezultata provedenih dokaza nesporno je utvrđeno da su tužitelji i tuženik suvlasnici svako u 1/3 dijela nekretnina koje su predmet diobe jer tuženik osim paušalnih tvrdnji u izvanparničnom postupku nije niti dokazao da bi svojim sredstvima vršio dogradnju dvorišnog dijela objekata iza kuće u kojoj žive tužitelji niti je u ovom postupku postavio bilo kakav stvarnopravni zahtjev glede istih nekretnina.

13. Obzirom da je prvostupanjski sud smatrao utvrđenim da je moguće postupiti sukladno odredbi čl. 52. ZV-a, to je proveo vještačenje po vještaku mjerničke struke radi identifikacije nekretnina kao i vještačenje po vještaku građevinske struke na okolnosti tržišne vrijednosti svake nekretnine upravo kako bi se podjela mogla odrediti razmjerno suvlasničkim dijelovima.

14. Suprotno žalbenim navodima tuženik nije prigovarao nalazu i mišljenju vještaka niti označio zbog čega i na koje okolnosti iste osporava, a kako su vještaci nalaz i mišljenje dali u skladu s pravilima struke, to sud nije imao razloga posumnjati u pravilnost danog nalaza i mišljenja niti potrebe usmenog saslušanja vještaka niti je tuženik predlagao vještačenje po drugom ovlaštenom vještaku mjerničke ili građevinske struke.

15. Prvostupanjski sud je prihvatio procjenu vrijednosti nekretnina i način podjele nekretnina koje prema mišljenju vještaka predstavljaju stambene i gospodarske cjeline prema ekvivalentu sukladno suvlasničkim dijelovima time da tužitelji nisu niti potraživali da se razlika procijenjene prometne vrijednosti diobenih cjelina kompenzira novčanim iznosom od 147.000,00 kn i to na teret 1/3 dijela vlasništva tuženika u korist tužitelja.

16. Kod diobe prema ekvivalentu treba imati u vidu potrebe stranaka (čl. 52. st. 1. ZV-a) i takav zahtjev će se prihvatiti samo ako je s obzirom na sve okolnosti opravdan (čl. 52. st. 2. ZV-a).

17. Stajalište prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju dioba prema ekvivalentu opravdana prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

18. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se navedenim načinom diobe zadržava cjelovitost stambenih i drugih objekata odnosno zatečenih dijelova posjeda parničnih stranaka sukladno stvarnom načinu korištenja (stanovanje i posjedovanje) i da pretežiti dio nekretnina koja svakoj strani pripada diobom već posjeduju duži niz godina što je u skladu sa izraženim potrebama svake strane, dakle, opravdano.

19. Po ocjeni ovog suda ovakvim prijedlogom diobe postignuta je praktično idealna dioba bez geometrijskog dijeljenja pojedinih nekretnina što ne bi bilo niti u interesu stranaka imajući u vidu utvrđenje prvostupanjskog suda da su njihovi odnosi teško i trajno poremećeni.

20. Nastavno valja ukazati da je opravdano razvrgnuće suvlasništva djelomično u odnosu na I. i II. tužitelje koji žive u zajedničkom kućanstvu i obiteljskoj zajednici jer je I. tužiteljica imenovani skrbnik II. tužitelja.

21. Stoga je sud prvog stupnja na temelju rezultata iscrpno provedenog dokaznog postupka sukladno dokaznim prijedlozima stranaka na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te o svemu dao jasne razloge.

22. Sve daljnje žalbene navode činjenične naravi ovaj sud nije razmatrao jer ih tuženik ne može po prvi puta isticati u žalbi protiv prvostupanjske odluke (čl. 352. st. 1. ZPP-a).

23. Nastavno na žalbeni navod tuženika valja odgovoriti da je bio zastupan po punomoćniku (odvjetniku) u ovom postupku i da je punomoćnik uredno pozvan na održana ročišta pred prvostupanjskim sudom na koja je pristupio sam tuženik i nije tražio odgodu zbog eventualne spriječenosti svog punomoćnika te sud nije bio dužan upozoriti tuženika na moguće posljedice takvog postupanja.

24. Slijedom svega navedenog valjalo je odbiti žalbe tuženika kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu i odlučiti kao u izreci ove odluke.

25. U pogledu odluke o trošku tuženik ne iznosi bilo kakve razloge u kojem dijelu sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

26. U nepobijanom dijelu rješenje suda prvog stupnja ostaje neizmijenjeno. 27. Temeljem odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 25. kolovoza 2022.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša, v.r.