REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj 21 P-572/2020-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivani Čačić Brčić, u pravnoj stvari tužitelja R. P. iz Z., P. K. …, OIB:…, zastupanog po punomoćniku S. L., odvjetniku u Z., protiv tuženika G. Z., N. t. …, OIB:…, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne, usmene i javne rasprave održane i zaključene 13. srpnja 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te objave 25. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je R. P. (OIB:…) P. K. …, Z. stekao pravo vlasništva nekretnine oznake č.zem. 5531/2 k.o. Z. za cijelo (1/1), što je tuženik dužan priznati i trpjeti da R. P. (OIB:…) P. K. …, Z. ishodi upis uknjižbe prava vlasništva na nekretnini oznake č.zem. 5531/2 k.o. Z. svoje ime i u svoju korist za cijelo (1/1), uz istovremeno brisanje prava vlasništva sa imena tuženika u cijelosti.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj R. P. (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi, u bitnom, navodi da je stvarni vlasnik i posjednik nekretnine čest. zem. 5531/2 put, površine 40 m2, k.o. Z., u naravi dio njegovog dvorišta i dio privatnog puta koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao „Društveno vlasništvo“, a kao pasivno legitimirani ukazuje se tuženik budući da se nekretnina nalazi unutar granica građevinskog područja. Tužitelj tvrdi da je predmetnu nekretninu stekao Darovnim ugovorom zaključenim sa svojim ocem S. P. pok. J. od 17. siječnja 1974. (broj Ov-896/75 od 06.03.1975. ovjereno kod Općinskog sekretarijata za opću upravu Općine Zadar) kojim ugovorom mu je preneseno pravo vlasništva nekretnina oznake č.zem. 5530 i č.zem. 5531 k.o. Z. novi. Tvrdi da je ova utužena nekretnina dio tadašnje matične nekretnine oznake č.zem. 5531 k.o. Z. novi, a u „posjed i uživanje“ predmetne nekretnine stupio je osobno tad i od onda se nalazi u kvalificiranom posjedu iste. Da je tomu tako, vidljivo je i iz povijesti posjedovanja DGU, PU za katastar Zadar, KL:936-02/18-05/260 od 18.10.2018. iz koje je razvidno da je i njegov prednik najranije od 1964. (od kad postoji službena katastarska evidencija posjeda) u vlasništvu i posjedu predmetne nekretnine. Napominje se da je isparcelirao tadašnju svoju č.zem. 5531/1 na dvor pov. 00 m2 i put č.zem. 5531/2 pov.40 m2 na temelju lokacijske dozvole Ev.br.: 57-6014/96 od dana 12.11.1996., te se dakle, ne radi o javnom nego o privatnom putu u njegovom vlasništvu kojeg je kao takvog dao formirati upravo on (tužitelj). Predlaže da sud prihvati postavljeni tužbeni zahtjev, koji je zbog omaške u pisanju, ispravljen podneskom od 3. rujna 2020. (l.s.20).

2. Tuženik G. Z. (dalje u tekstu: tuženik) u odgovoru na tužbu osporava tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev navodeći da iz priloženih dokaza nije razvidno radi li se o privatnom ili javnom putu.

3. Sud je u dokaznom postupku izveo dokaze uvidom i čitanjem isprava i dokumentacije u spisu i to: darovni ugovor (l.s.4-5), povijest posjedovanja (l.s.6), zapisnik (l.s.7-8), rješenje (l.s.9), izvod iz posjedovnog lista (l.s.10), skicu lica mjesta (l.s.11, 73), lokacijsku dozvolu i zahtjev (l.s.27-35, 42), preslik provedbenog plana (l.s.36), rješenje o odobrenju za građenje (l.s.37-38, 62-63), uvjerenje (l.s.39), rješenje katastra (l.s.40-41), povijesni vlasnički list (l.s.43-45, 51-61), zapisnik (l.s.46- 50), rješenje Odjela za financije SO Zadar (l.s.64), podatke katastra i zemljišnika za imovinsko pravnu službu (l.s.65-67), vlasnički list (l.s.68-69, 82), izvod iz katastarskog plana (l.s.70), zatim je izveo dokaz saslušanjem svjedoka Ž. B., R. P. i S. D. (l.s.71-72), pročitao potvrdu (l.s.81), te spis ovog suda broj Rz-421/07.

3.1. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale (l.s.93).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je stekao pravo vlasništva čest. zem. 5531/2 k.o. Z., što je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu na njegovo (tužiteljevo) ime.

6. Što se tiče činjenične i pravne osnove tužbe istaći je da je tužitelj tijekom postupka istakao redovnu dosjelost kao pravnu osnovu stjecanja ove nekretnine navodeći da se od dana sklapanja darovnog ugovora nalazi u kvalificiranom posjedu predmetne nekretnine.

7. U konkretnom slučaju među strankama nije sporan identitet predmeta spora koji je prikazan na skici lica mjesta te izvodu iz katastarskog plana, niti je među strankama sporno da se u naravi radi o putu.

8. Iz izvedenih dokaza u predmetnom slučaju slijedi:

-da je na čest. zem. 5531/2, put površine 40 m2, upisanoj u zk.ul. … k.o. Z. uknjiženo društveno vlasništvo, a da se ova nekretnina na dane 16. listopada 1990. i 24. srpnja 1991. nalazila unutar granica građevinskog područja,

-da je na čest. zem. 5530, kuća i dvorište površine 416 m2, upisanoj u zk.ul. … kao vlasnik uknjižen ovdje tužitelj,

-da čest. 815/6 k.o. A. odgovara dijelu čest. 5531 i čest. 5530, obje k.o. Z., a da je ta parcela bila upisana u zk.ul. … k.o. A. kao općenarodna imovina,

-da je na čest. 5531/1 dvor površine 300 m2 i čest. 5531/2 put površine 40 m2, obje upisane u zk.ul. … k.o. Z. uknjiženo društveno vlasništvo, a da su ove parcele nastale na osnovi prijavnog lista od 25. kolovoza 1997. kada je čest. 5531 pašnjak površine 340 m2 podijeljena na čest. 5531/1 dvor površine 300 m2 i čest. 5531/2 put površine 40 m2,

-da je darovnim ugovorom od 17. siječnja 1974. S. P. pok. J. kao darovatelj darovao ovdje tužitelju čest. zem. 5530 i 5531 k.o. Z. novi i ovlašćuje ga da na temelju tog ugovora postigne uknjižbu prava vlasništva na svoje ime. Potpis ugovornih stranaka ovjeren je kod Općinskog sekretarijata za opću upravu pod brojem I-896/75 dana 6. ožujka 1975.,

-da iz povijesti posjedovanja slijedi da najstariji podaci za čest. 5531/2 k.o. Z. datiraju od nove revizije k.o. Z. 1964. godine kada je posjednikom matične čest. 5531 bila evidentirana K. S., a da je na temelju darovnog ugovora broj ovjere I-896/75 i utvrđenih činjenica uslijedila izmjena posjednika pa je od tada njezinim posjednikom evidentiran ovdje tužitelj, koje stanje ostaje neizmijenjeno do 1997. kada je na temelju lokacijske dozvole izvršena dioba čest. 5531 i formiranje čest. 5531/1 i 5531/2 istog posjednika,

-da je Ured za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša Zadarsko-kninske županije 12. studenog 1996. izdao lokacijsku dozvolu za formiranje građevinske parcele u stambenom naselju R. na kojoj je izgrađena stambena građevina po rješenju o odobrenju za građenje od 24. lipnja 1996. koje se odnosilo na dio čest. 815/6 k.o. A., sve po zahtjevu ovdje tužitelja uz koji je priložena preslika provedbenog plana od 9. rujna 1996. iz koje je razvidan položaj predmetnih nekretnina, označenih kao blok d, građevinska parcela 14, a koji se odnosi na čest. 5530 i 5531,

-da iz rješenja Ureda za katastarsko-geodetske poslove od 18. rujna 1997. slijedi da je ovdje tužitelj podnio zahtjev i prijavio promjenu na zemljištu nastalu uslijedi diobe čestice na temelju lokacijske dozvole, te je dotadašnje stanje po kojem je tužitelj bio evidentiran na čest. 5531 pašnjak površine 340 m2 promijenjeno tako da je tužitelj sada evidentiran na čest. 5531/1 dvorište površine 300 m2 i čest. 5531/2 put površine 40 m2,

-da iz spisa Rz-421/07 proizlazi da je tužitelj kao predlagatelj 30. svibnja 2007. podnio prijedlog za pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka u pogledu nekretnina 5531/1 i 5531/2, obje k.o. Z., te je 9. srpnja 2007. doneseno rješenje o otvaranju tog postupka, a da je 25. srpnja 2007. zaprimljen prigovor Republike Hrvatske navodeći da predlagatelj treba dokazati osnovu stjecanja te dostaviti uvjerenje o statusu ovih nekretnina. Također, dana 27. srpnja 2007. i ovdje tuženik G. Z. podnio je prigovor u kojem navodi da tužitelj nije priložio nikakav dokaz o načinu stjecanja ovih nekretnina. Na održanom očevidu saslušani svjedok Z. D. potvrdio je da je ovo zemljište bilo od S. P., a da je njegov sin R. negdje 1965. počeo graditi kuću, dok su put on i R. ostavili svaki širinu od 1,5 m 1964. i od tada se isti tako koristi. Svjedok S. B. potvrdio je navode u pogledu kuće, dok je u odnosu na put naveo da nema saznanja. Na očevidu je ujedno utvrđeno da čest. 5531/1 u naravi predstavlja dio ograđenog dvorišta s izgrađenim stambenim objektom, dok čest. 5531/2 u naravi predstavlja dio puta nalazećeg između predmetnih ograđenih čestica i čestice položene jugozapadno od predmetne. Na kraju slijedi da je predlagatelj nakon održanog očevida povukao prijedlog u pogledu čest. 5531/2 k.o. Z., pa je 12. prosinca 2007. doneseno rješenje kojim je ispravljeno zk. stanje u pogledu čest. 5531/1 na način da je na istoj uknjižen ovdje tužitelj.

9. Osim uvida i čitanja navedenih isprava i dokumentacije, sud je izveo i dokaz saslušanjem svjedoka.

9.1. Tako svjedok Ž. B. u svojem iskazu navodi da je prije tri godine kupio nekretninu koja se nalazi ispod tužiteljeve, te zna da se ovim putem koriste i drugi vlasnici jer tamo postoje dvije kuće te četiri terena od kojih je jedan njegov (svjedokov) i svi se oni koriste tim putem, a on osobno ne zna čiji je to put, da li privatni ili gradski, po priči su navodno taj put formirali od svojih parcela ovdje tužitelj i susjed S. D., koji je sada pok., te otac drugog svjedoka. Tvrdi da taj put koriste i pješke i automobilom i zapravo se radi o ulazu u ove parcele, svi susjedi su zajednički asfaltirali ovaj put prije dvije godine, dok je ranije to bio makadamski put, te nikad nije čuo da bi se G. Z. brinuo o ovome putu ili poduzimao bilo kakve radnje u vezi istog.

9.2. Iz iskaza svjedoka R. P. slijedi da je predmet spora put od kad zna za sebe. Tvrdi da on ima nekretninu u neposrednoj blizini, u sredini, te da je i on od svoje nekretnine morao ostaviti metar i pol za put, a tako su učinili i ovi susjedi, i to je dakle, bio privatni put kojeg su formirali vlasnici međašnih parcela, te se i on (svjedok) služi ovim putem i autom i pješke, po potrebi. Među susjedina nema spora oko korištenja ovog puta te ga svi nesmetano koriste.

9.3. Svjedok S. D. je iskazao da je predmetni put tužiteljevo vlasništvo dok je ovaj dio oznake 5532/3 vlasništvo njegovog pok. oca, odnosno sada njegovo. U naravi radi se o putu koji je tamo oduvijek i koji je dogovoren još 1960.-tih, radilo se o zemljanom putu, tamo je bilo polje, sijeno i stogovi i onuda su se provozila kola, a danas je to asfaltiran put, koji su asfaltirali susjedi u čemu osobno nije sudjelovao. Između susjeda nema nikakvog spora oko načina korištenja ovog puta, nitko nikome ne brani korištenje istog. Na ovom putu postoji gradska rasvjeta kao i prometni znakovi, put se koristi i pješke i vozilom, Ž. B. tamo ima konobu i samo kod njega dnevno dođe 50 ljudi. Na čest 5532/1 je ucrtana njegova (svjedokova) garaža koja se tamo i nalazi, sjeverozapadno se nalaze još dvije kuće, na toč. A se nalazi rasvjetni stup, a tu je u blizini znak da se izlazi na cestu s prednošću prolaza koja je na čest. 9376, a dio označen plavim točkicama ranije je bio širi ulaz na put pa je tužitelj suzio taj ulaz. Tvrdi da je osobno kod točke J srušio svoj zid kako bi omogućio lakši ulaz na ovaj put, a otac i R. otac su svaki dali od svoje čestice za formiranje ovog puta. Tvrdi i to da nije nikad čuo da bi G. polagao neko pravo na ovaj put i po priči u momentu kad je otac kupovao nekretninu već se moralo dati dio za formiranje puta. Unazad 30 godina je bilo problema između tužitelja i oca onog ranijeg svjedoka P. jer je tužitelj htio zagraditi ovaj put, pa je to otac R. P. porušio. Put kako je označen na skici se dalje nastavlja preko ovih čestica B. i P., pa onda još poviše O. i B..

9.4. Ocjenjujući iskaze saslušanih svjedoka ovaj sud ne poklanja vjeru svjedocima P. i D. u dijelu u kojem tvrde da bi predmetni put bio privatno vlasništvo, odnosno tužiteljevo vlasništvo, budući da je takav iskaz u suprotnosti sa ostalim izvedenim dokazima u ovoj pravnoj stvari. S druge pak strane, iz iskaza svih saslušanih svjedoka nedvojbeno slijedi da se radi o putu koji je pristupačan većem broju korisnika i po kojem je omogućen promet i vozilima, dakle, da na istom postoji mogućnost slobodnog korištenja od strane drugih osoba bilo osobno bilo automobilom, te da se isti koristi na ovaj način i od ranije, zbog čega ovaj sud zaključuje da se radi o nerazvrstanoj cesti. K tome svjedok D. iskazuje da se kod toč. A skice lica mjesta nalazi rasvjetni stup, a u blizini da je i prometni znak da se izlazi na cestu s prednošću prolaza oznake čest. 9376 k.o. Z..

10. Prema Zakonu o cestama („Narodne novine“, broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19, dalje u tekstu: ZOC), koji je predložen od strane Vlade Republike Hrvatske upravo radi otklanjanja pravnih praznina u vezi s uređivanjem nerazvrstanih cesta, definiranju tog pojma, određivanju pravnog statusa, evidentiranja površina koje se u naravi koriste kao nerazvrstane ceste te njihove zaštite, odredbom čl. 98. st. 1. podst. 5. nerazvrstane ceste su i pristupne ceste do stambenih građevina koje se koriste za promet vozilima i koje može svatko slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim tim Zakonom i drugim propisima.

10.1. Valja kazati da putovi dolaze pod udar ZOC, ali pod uvjetom da po svojim tehničkim karakteristikama predstavljaju građevinu tako da na uređeni način omogućavaju odvijanje prometa, kako to slijedi iz Odluke Sabora o nedavanju vjerodostojnog tumačenja čl. 98. st. 1. točka 6. ZOC i Mišljenja Vlade Republike Hrvatske od 3. siječnja 2013. na kojem se temelji Odluka.

10.2. Odredbom čl. 131. st. 1. ZOC propisano je kako ceste koje se na dan stupanja na snagu ZOC koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ZOC postaju nerazvrstane ceste.

10.3. Posebno je odredbom čl. 133. st. 1. ZOC bilo propisano da nerazvrstane ceste pa tako i ceste iz odredbe čl. 131. st. 1. ZOC se evidentiraju u katastru i upisuju u zemljišne knjige kao nerazvrstane ceste javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze, neovisno o postojanju upisa vlasništva i/ili drugih stvarnih prava treće osobe.

10.4. Odredba čl. 133. ZOC bila je tako predmetom ustavnopravne ocjene Ustavnog suda Republike Hrvatske, te je Ustavni sud Republike Hrvatske svojom odlukom pod poslovnim brojem U-I-6326/11 od 7. veljače 2017. („Narodne novine“, broj 23/17) odbio prihvatiti prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom čl. 133. ZOC.

11. Kako u konkretnom slučaju iz izvedenih dokaza, po ocjeni ovog suda, nedvojbeno proizlazi da je čest. zem. 5531/2 k.o. Z. cesta koja je pristupačna većem broju korisnika, na koji način se koristi i od ranije, odnosno prije stupanja na snagu ZOC, to je zaključak ovog suda da se radi o nerazvrstanoj cesti, te da ista predstavlja javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze, neovisno o postojanju upisa vlasništva i/ili drugih stvarnih prava treće osobe (tako i Županijski sud u Splitu broj Gž-3780/16).

12. Iz navedenih razloga valjalo je kao neosnovan odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

13. Pored toga, tužbeni zahtjev u odnosu na ovu nekretninu neosnovan je i iz razloga jer tužitelj nije dokazao valjani pravni slijed stjecanja ove nekretnine, odnosno vlasništvo prednika.

14. Naime, iz uvjerenja Općinskog komiteta za komunalne i stambene poslove za izgradnju i prostorno uređenje od 23. travnja 1987., a na zahtjev ovdje tužitelja, proizlazi da je istim potvrđeno da su ispunjeni uvjeti uređenja prostora, te da se građevinska parcela broj 14 blok formira od čest. zem. 5530 i 5531 k.o. Z.. Ovom uvjerenju prileži i izvadak iz provedbenog plana od 6. ožujka 1987. iz kojeg je razvidno da je položaj čest. 5530 i 5531 identičan onom koji danas imaju nekretnine oznake čest. 5530 i 5531/1, obje k.o. Z. (spis Rz).

15. Ovome valja dodati da iz rješenja Odjela za financije SO Zadar od 22. travnja 1967. slijedi da je S. P. dato bez naknade kao ranijem vlasniku na korištenje nacionalizirano građevinsko zemljište Blok VI, građevinska parcela 273 regulacije „B. c.“ i to čest. zem. 815/6 k.o. A. u površini od 517 m2, uz obrazloženje da je isti na tom zemljištu započeo gradnju obiteljske stambene zgrade, a da je isti raniji vlasnik predmetnog zemljišta i to na temelju rješenja od 21. srpnja 1959. po kojem mu je priznato pravo vlasništva u agrarnom postupku.

16. Kada se navedeno utvrđenje dovede u vezu sa položajem predmetnih nekretnina kako su iste prikazane na izvatku iz regulacionog plana regulacije „B. c.“ iz 1967. koji prileži rješenju o odobrenju za građenje za čest. 815/6, odnosno položaj Blok VI, građ. parcele 273, to proizlazi zaključak da se dio čest. 5531 koji odgovara staroj čest. 815/6 ne odnosi na ovdje utuženi dio, danas formiranu 5531/2 k.o. Z., već na čest. 5531/1 k.o. Z., te da je predmetni put već tada bio formiran, odnosno postojao na licu mjesta.

17. Isti zaključak proizlazi i iz preslike provedbenog plana od 9. rujna 1996. iz koje je također razvidan položaj predmetnih nekretnina, označenih kao blok d, građ. parcela 14, a koji se odnosi na čest. 5530 i 5531 i vrijedi uz lokacijsku dozvolu (l.s.36).

18. Kraj takvih utvrđenja, kao i činjenice da je tužiteljev jedinstveni građevinski kompleks (koji čine čest. 5530 i 5531/1) jasno ograđen u odnosu na utuženu nekretninu – put kojim su se na isti način kao i on, odnosno njegov prednik koristile i druge osobe čije nekretnine leže u neposrednoj blizini, te da je upravo njegov prednik podnio zahtjev za formiranje građevinske parcele kako je ista prikazana na navedenim skicama, to proizlazi zaključak da tužitelj nije dokazao vlasništvo svojeg prednika, odnosno nije dokazao da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva ove nekretnine dosjelošću.

19. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

20. Što se pak tiče zahtjeva tuženika za naknadu troškova postupka, a koji se odnosi na trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu, navesti je da je takav zahtjev tuženika valjalo odbiti kao neosnovan unatoč njegovom uspjehu u sporu, budući da taj trošak za tuženika nije niti nastao (čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP), a sve u skladu s odredbom čl. čl. 4. st. 1. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18).

U Zadru, 25. kolovoza 2022.

Sutkinja

Ivana Čačić Brčić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana objave, odnosno primitka prijepisa ove odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta iz čl. 335. ZPP.

DNA:

- Tužitelju po punomoćniku

- Tuženiku osobno