Baza je ažurirana 14.02.2026. zaključno sa NN 136/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

 

        

 

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ČAKOVCU                                                          Broj: 7 P-732/23-34

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

 

U I M E R E P U B L I K E  H  R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

      Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Valentini Varga Gombar, u pravnoj stvari tužiteljice K. K., OIB …, I., zastupanog po punomoćniku B. B., odvjetniku iz Č., protiv tuženika  A. B. d. d., OIB …, Z. zastupanog po punomoćniku OD Ć. i Š. d.o.o. Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene, glavne i javne rasprave dana 05. ožujka 2024.god. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice Č. T., odvjetničke vježbenice i zamjenice punomoćnika tuženika B. R., odvjetnice iz Č., dana 15. ožujka 2024.god., objavio je i

 

presudio   je:

 

I. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba iz Ugovora o kreditu broj: … od 01.04.2005. godine solemniziranog po javnom bilježniku J. V.-S. dana 07.04.2005. godine, poslovni broj … u dijelu odredbe čl. 2. koji glasi: „… promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama H. A. – A. – B. d.d.“

 

II. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba iz Ugovora o kreditu broj: … od 01.04.2005. godine solemniziranog po javnom bilježniku J. V.-S. dana 07.04.2005. godine, poslovni broj … u dijelu odredbe čl. 7. koji glasi: „… u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju H. A. – A. – B. d.d. za CHF, važećem na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, kako je to određeno važećom Odlukom o kamatnim stopama Banke. “

 

III. Nalaže se tuženiku A. B. d. d., Z., OIB: …, u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici K. K., I., OIB … iznos od 594,35 EUR ( petstodevdesetičetiri eura i tridesetipet centi ) / 4.478,13 kuna (četiritisućečetiristosedamdesetiosam kuna i trinaest lipa ), zajedno sa zateznim kamatama, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, s time da se iznosi u valuti HRK (hrvatske kune ) preračunavaju u valutu EUR (eur ) prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450, tekućim na:

     129,89  kuna od 31.01.2011.

     217,24  kuna od 28.02.2011.

     196,28  kuna od 31.03.2011.

     200,10  kuna od 30.04.2011.

     288,79  kuna od 31.05.2011.

     297,43  kuna od 30.06.2011.

     371,53  kuna od 31.07.2011.

     333,47  kuna od 31.08.2011.

     291,80  kuna od 30.09.2011.

     287,33  kuna od 31.10.2011.

     284,12  kuna od 30.11.2011.

     303,99  kuna od 31.12.2011.

     321,32  kuna od 31.01.2012.

     323,64  kuna od 29.02.2012.

     311,66  kuna od 31.03.2012.

     319,54  kuna od 30.04.2012.

 

IV. Nalaže se tuženiku A. B. d. d., Z., OIB: … da tužiteljici K. K., I., OIB … u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.926,39 EUR (tisućudevetstodvadesetišest eura i tridesetidevet centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, tekućom od dana presuđenja do isplate.

 

Obrazloženje:

 

  1. Tužiteljica K. K. (dalje: tužiteljica) je podnijela tužbu protiv tuženika dana 03. lipnja 2021.god., koja je zaprimljena pod brojm P-240/2021. U tužbi navodi da su tužiteljica i tuženikov pravni prednik H.-A.-A.-b. d.d. sklopili Ugovor o kreditu broj … dana 01. travnja 2005.god. koji je solemniziran kod javnog bilježnika J. V.-S. iz V.. Temeljem tog ugovora se banka obvezala tužiteljici staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti 14.250,29 CHF (švicarskih franaka), za kupnju novog vozila, sa rokom 7 godina, uz kamatu od 5,90 % godišnje, koja kamata je promjeniva sukladno odluci banke o kamatnim stopama. U tužbi se nadalje navodi da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 sud utvrdio da je tuženik u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, a u svezi valutne klauzule, a u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. na način da je kamatu po kreditima mijenjao jednostranom odlukom. Tužiteljica se poziva na ništetnost odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu, kao i čl. 9. Ugovora, te na odredbe Zakona o zaštiti potrošača i Direktivu 93/13 Vijeća EEZ. Nadalje tužiteljica navodi da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je H.-A.-A.-B. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i dalje povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a u kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. I Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2014. u cijelosti potvrdio da: "su odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu sklapani kod jedan do sedam tuženih banaka u utuženom razdoblju, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu bile nepoštene, to su u smislu odredbe čl. 87. stav 1. Zakona o zaštiti potrošača, odnosno čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača te ugovorne odredbe ništetne". Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektvinih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete, izmjene ugovora i sl., a sukladno čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku. Tužiteljica smatra da je tuženik na temelju ništetnih odredbi ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi od tužitelja naplatio i primio određene iznose. Stoga predlaže da sud utvrdi da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništene i da obveže tuženika na isplatu iznosa koji je banci previše uplatila 4.905,70 kuna, sve uz zakonsku zateznu kamatu i troškove postupka.

 

  1. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ne osporava činjenicu sklapanja ugovora o kreditu, niti njegovog sadržaja, no osporava da bi valutna klauzula bila ništetna kao i odredba o primjenjivosti kamatne stope. Ističe da je predmetni kredit u cijelosti isplaćen u svibnju 2012.god. Smatra da sud nije vezan za utvrđenja iz spomenutih presuda Visokog trgovačkog suda RH. Smatra da su odredbe ugovora u kojima je sadržana promjenjiva kamatana stopa i valutna klauzula jasne, lako razumljive i lako uočljive. Osporava i to da tužiteljici ne bi bile pružene informacije o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF-u. Naime, tuženik da je prije i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu poduzeo sve mjere koje su bile u njegovoj mogućnosti kako bi informirao potrošače o rizicima sklapanja ugovora o kreditu u valutnoj klauzuli švicarski franak, te je pažljivo educirao sve svoje zaposlenike o načinu ugovaranja kredita u CHF valuti, te dao upute o prodaji navedenih proizvoda. Također da je i zaposlenica tuženika koja je sudjelovala na obradi kredita, tužiteljici priopćila moguće rizike ugovaranja kredita sa CHF valutnom klauzulom, a sve u smislu da postoji mogućnost da tečaj CHF-a u budućnosti raste. Ne osporava da je došlo do drastičnog rasta tečaja CHF-a, te ni tuženik nije mogao predvidjeti kretanje tečaja, tim više što je švicarski franak dugo godina bio stabilna valuta s malim oscilacijama u kretanju. Ističe i to da je nakon sklapanja ugovora o kreditu, a zbog neočekivanog rasta tečaja CHF-a, poduzeo niz mjera kako bi pomogao potrošačima da što lakše otplate kredit, a što potvrđuje činjenicu da tuženik u svom poslovanju djeluje savjesno. U odnosu na odredbu o promjenjivosti kamatne stope, smatra da, potrebno je da se kumulativno ispune uvjeti radi utvrđenja ništetnosti čl. 6. ugovora, a to su da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je odredba nejasna ili teško razumljiva, te da je suprotna načelu savjesnosti i poštenja. Po mišljenju tuženika odredba o promjenjivosti kamatne stope je jasna, lako uočljiva i lako razumljiva. Stavlja prigovor zastare utuženih iznosa jer je u trenutku podnošenja tužbe nastupila zastara potraživanja, a ne mogu se primijeniti odredbe o prekidu zastare. Stoga tuženik predlaže da su u cijelosti odbije tužbeni zahtjev i obveže tužiteljice na nakandu troškova tuženiku.

 

  1. Parnične stranke su tijekom postupka ostale kod svojih navoda, te su dodatno obrazlagale svoja stajališta.
  2. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja tužiteljica je specificirala svoj tužbeni zahtjev s osnova isplate na način da od tuženika potražuje isplatu u iznosu od ukupno 4.478,13 kuna ( što je sada 594,35 EUR). Tuženik je i nadalje ostao kod svojih navoda, te se usprotivio i ovako postavljenom tužbenom zahtjevu.

 

  1. Sud je odbio ostale dokazne prijedloge tuženika i to saslušanje svjedoka rješenjem od 23. veljače 2022.god. jer smatra da isto nije potrebno za donošenje odluke u ovom postupku, a s obzirom na dokumentaciju u spisu i zauzetu sudsku praksu, te je odlučeno da protiv navedenog rješenja nije dopuštena posebna žalba. Također je sud Rješenjem od dana 18. ožujka 2022.god. odlučio da ne dopušta tuženiku produljenje roka za očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka, a protiv toga rješenja isto nije dopuštena posebna žalba.

 

  1. Nakon toga je tužiteljica, po dodatnom očitovanju financijsko-knjigovodstvenog vještaka podneskom od 30. ožujka 2022.god. specificirala svoj tužbeni zahtjev te je isti podnesak uručen punomoćniku tuženika 30. ožujka 2022.god., neposredno prije ročišta zakazanog za taj dan.  Tim podneskom je tužiteljica svoj tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu smanjila, i u odnosu na onaj koji je s osnova isplate tražila nakon nalaza i mišljenja vještaka i u odnosu na onaj koji je s osnova isplate tražila u prvotno podnesenoj tužbi.

 

  1. Na ročištu održanom dana 30. ožujka 2022.god. punomoćnik tužiteljice je ostao kod tužbe i konačno specificiranog tužbenog zahtjeva podneskom od 30. ožujka 2022. Punomoćnik tuženika je na tom ročištu ostao kod svih navoda i prigovora iznesenih u tijeku postupka. Istaknuo je zastaru temeljem ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ukazao na stajalište Vrhovnog suda RH od 31. siječnja 2022. Glede podneska tužiteljice od 30. ožujka 2022. smatra da se ne radi o specifikaciji tužbenog zahtjeva, već o ponovnoj preinaci tužbenog zahtjeva, s tim da je sud već dopustio preinaku tužbenog zahtjeva rješenjem od 18. ožujka 2022. Glede podneska tužiteljice od 30. ožujka 2022. smatra da je  podnijet izvan roka iz čl. 299.a. Zakona o parničnom postupku, te predlaže da ga sud ne uzme u obzir. 

 

  1.     Stoga je sud na tom ročištu donio rješenje temeljem čl. 190. st. 2. i 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 –pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19- koji se primjenjivao ) da se dopušta preinaka tužbenog zahtjeva na način kako je isti postavljen u podnesku zaprimljenom 30. ožujka 2022.god., s obzirom da je isti postavljen nakon što je vještak M. M. dostavio svoje dodatno očitovanje, a protiv ovoga rješenja nije dopuštena posebna žalba temeljem čl. 278. st. 2. ZPP-a. S obzirom da je vještak svoje očitovanje dostavio jedan dan prije zakazanog ročišta, to tužiteljica nije mogla ranije specificirati svoj tužbeni zahtjev, a osim toga isti je specificirala samo u pogledu novčanog iznosa za koji traži isplatu i na način da sada traži još i manji iznos nego je to potraživala u prvotno podnesenoj tužbi, pa je ispunjen uvjet iz čl. 299.a. st. 3. Zakona o parničnom postupku.

 

  1.     Stoga je sud na ročištu održanom dana 30. ožujka 2022.god. proveo dokaze uvidom u dokumentaciju, te je zaključio glavnu raspravu, a odluka se donosi na temelju postavljenog specificiranog tužbenog zahtjeva tužiteljice, kako je gore obrazloženo.

 

  1. Nakon toga je Općinski sud u Čakovcu pod brojem P-240/2021-40 dana 28. travnja 2022.god. donio Presudu kojom je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim se utvrđuje ništetnost pojedinih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu broj … od dana 01. travnja 2005.god. u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane u CHF, te je nalaženo tuženiku da joj isplati ukupan iznos od 4.478,13 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tećim od dospijeća pojedinog iznosa do isplate, te da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 7.368,75 kuna.

 

  1. Po žalbi tuženika na tu I-stupanjsku presudu Županijski sud u Bjelovaru je pod brojem Gž-704/2022-3 dana 25. kolovoza 2022.god. donio Presudu kojom je u cijelosti odbio žalbu tuženika i potvrdio ovosudnu presudu broj P-240/2021-40 od dana 28. travnja 2022.god., te je odlučio da se tuženiku ne dosuđuje trošak izjavljivanja žalbe.

 

  1. Dakle, ovosudna Presuda je postala pravomoćna dana 25. kolovoza 2022.god. i ovršna dana 05. listopada 2022.god.

 

  1. Nakon toga je tuženik pravodobno podnio Prijedlog za dopuštenje revizije, te je Vrhovni sud Republike Hrvatske pod brojem Revd 4720/2022 dana 21. prosinca 2022.god. donio Rješenje da se dopušta revizija tuženice protiv Presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-704/2022 od dana 25. kolovoza 2022.god.

 

  1. Zatim je tuženik pravodobno podnio Reviziju, te je Vrhovni sud Republike Hrvatske pod brojem Rev 392/2023 dana 06. lipnja 2023.god. donio Rješenje da se ukidaju Presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-704/2022 od 25. kolovoza 2022.god. i Presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P-240/2021 od 28. travnja 2022.god., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Odlučeno je da se odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja za konačnu odluku.

 

  1. Sukladno navedenom ponovno je potrebno provesti postupak pred ovim prvostupanjskim sudom, te je spis sukladno Sudskom poslovniku nakon te ukidne odluke dobio novi broj P-732/2023.

 

  1. Presuda je u cijelosti ukinuta, pa valja odlučiti i o ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi i o isplati s osnova navodno više plaćenog s tog osnova, te je potrebno odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka.

 

  1. Vrhovni sud RH je u svom Rješenju naveo u bitnome da tuženiku treba dopustiti dokazivanje da se o spornim odredbama pojedinačno pregovaralo, pa su niži sudovi neosnovano odbili dokazni prijedlog tuženika za saslušanje svjedoka.

 

  1. Na odluku VSRH se očitovala samo tužiteljica.

 

  1. Sud je zakazao ročište i pozvao je sve svjedoke i to P. J., K. C. I., R. L. i S. H.

 

  1. Nakon toga je tuženik u podnesku od 08. prosinca 2023.god. odustao od saslušanja svjedoka S. H.

 

  1. Zatim je tuženik na ročištu održanom dana 09. siječnja 2024.god. odustao od salušanja svjedoka K. C. I. i R. L.

 

  1. Nakon toga je tuženik u podnesku zaprimljenom dana 29. siječnja 2024.god. odustao i od saslušanja svjedokinje P. J.

 

  1. Dakle, tuženik je u ovom ponovljenom postupku odustao od svih svjedoka koje je predlagao saslušati.

 

  1. Kako niti jedna stranka nije predlagala saslušanje nikakvih svjedoka, tako sud u ovom ponovljenom postupku nije saslušavao svjedoke. Saslušao je dodatno samo tužiteljicu K. K.

 

  1. Stoga je sud na ročištu održanom dana 05. ožujka 2024.god., s obzirom da stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijeloga, izvršio uvid u dokumentaciju u spisu, te je glavnu raspravu zaključio.

 

  1. Odluka se donosi na temelju ranije postavljenog tužbenog zahtjeva, s time da se iznosi naznačeni u valuti HRK (hrvatske kune ) sada sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u RH sada naznačuju i u valuti EUR ( euro ), kako je navedeno u izreci.

 

  1. U ovom ponovljenom postupku dokazivanja sud je izvršio uvid u u specifikaciju uplata (list 8-10 spisa), otplatni plan (list 11-13 spisa), dopis – obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu (list 14 spisa), solemnizaciju i ugovor o kreditu (list 15-20 spisa), otplatni plan (list 21-24 spisa), pregled prometa za klijenta (list 25-35 spisa), metodologiju promjene kamatnih stopa (list 55-56 spisa), sudsku praksu (list 57-70 spisa), izjavu (list 71-75 spisa), sudsku praksu (list 76-129 spisa), obavijesti (list 130-138 spisa), sudsku praksu (list 139-213 spisa), tablicu – kamatne stope banaka (list 214-218 spisa), obavijest (list 227-229 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka M. M. zaprimljen 21. siječnja 2022. (list 249-255 spisa), očitovanje vještaka M. M. zaprimljeno 05. veljače 2022. (list 273 i 274 spisa), očitovanje vještaka M. M. zaprimljeno 28. ožujka 2022. (list 296 i 297 spisa), zatim u sudsku praksu (ist 409-846 spisa ) i sudsku praksu ( list 866-937 spisa ), te je saslušao tužiteljicu K. K. kao stranku u svrhu dokazivanja.

 

  1. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 –pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - koji se primjenjuje nakon ukidne odluke VSRH ) kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je specificirani tužbeni zahtjev tužiteljice, kako je isti postavljen u podnesku zaprimljenom 30. ožujka 2022.god. ( u spisu tada broj P-240/2021) u cijelosti osnovan.

 

  1. U čl. 2 st. 1 Zakona o parničnom postupku  određeno je  da  u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

 

  1. U čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

  1. U ovom ponovljenom postupku treba ponovno Odlučiti o cjelokupnom tužbenom zahtjevu tužiteljice s obzirom na ukidnu odluku Vrhovnog suda RH.

 

  1. Nije sporno da je tuženik A. B. d. d. Z. pravni slijednik H.-A.-A.-b. d.d., što je vidljivo iz Sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu.

 

  1. Nije sporno da su tužiteljica K. K. kao korisnik kredita i tuženikov pravni prednik H.-A.-A.-b. d.d., kao banka sklopili Ugovor o kreditu broj … dana 01. travnja 2005.god., po kojemu je banka odobrila korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 14.250,29 CHF ( švicarskih franaka ) u svrhu kupnje novog vozila marke Chevrolet, tip Kalos i to na rok od 7 godina, s time da se kredit otplaćuje u  mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 207,49 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF banke na dan plaćanja. Uz Ugovor o kreditu tuženik je tužiteljici dao i Otplatni plan. Ugovor o kreditu je solemniziran po javnom bilježniku J. V.-S. iz V. Kredit je isplaćen tužiteljici na način da je novac uplaćen direktno na račun tvrtke Auto K. d.o.o. V. koja je auto prodala, što nije sporno. Banka je temeljem Ugovora izvršila fiducijarni prijenos vlasništva na tom vozilu.

 

  1. Nije sporno da je u čl. 3. Ugovora određeno da kamatna stopa iznosi 5,90% godišnje i da je prema čl. 2. ugovora ista promjenjiva.

 

  1. Sporno je da li je nastupila zastara potraživanja tužiteljice. Sporno je da li se radi o tzv. kolektivnoj tužbi.

 

  1. Temeljem čl. 186. st. 3. Zakona o parničnom postupku je između ostalog određeno da sud nije vezan za pravnu osnovu tužbe, pa će ovaj sud dalje obrazložiti s kojeg osnova eventualno tužiteljica ima pravo na isplatu i kojeg iznosa.

 

  1. Prema čl. 146. Zakona o zaštiti potrošača objavljenog u Narodnim novinama RH broj 41/14 i 110/15 je određeno da će se postupci pokrenuti do dana stupanja na snagu ovog Zakona dovršiti prema odredbama ranijih Zakona o zaštiti potrošača, dakle postupci pokrenuti nakon stupanja na snagu toga Zakona o zaštiti potrošača (u konkretnom slučaju i ova tužba ) voditi i dovršiti po odredbama aktualnog Zakona o zaštiti potrošača.

 

  1. Stoga je primjenjuje i odredba čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača objavljenog u Narodnim novinama RH broj 41/14 i 110/15 koja propisuje obvezujuću snagu sudske odluke za ostale sudove ako je odluka suda donesena u postupku kolektivnih interesa potrošača u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja joj je uzrokovana postupanjem tuženika.

 

  1. Prema odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. Zakona o parničnom postupku, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni, kao što je u konkretnom slučaju.

 

  1. Ovaj sud je u ovom parničnom postupku, s obzirom na navode iznesene u tužbi i s obzirom da se tužiteljica poziva na pravna utvrđenje iz gore naznačenih presuda, sukladno čl. 502.c Zakona o parničnom postupku vezan pravnim stajalištima i utvrđenjima naznačenim u presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a koje odluke se dalje obrazlažu.

 

  1. Tužiteljica u svojoj tužbi od tuženika traži utvrđenje ništetnosti i isplatu, smatrajući da je tužiteljici postupanjem tuženika (banke ) šteta nastala, a pozivajući se na presudu Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13, te odredbu čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku ( odredbe o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava tzv. kolektivna tužba ).

 

  1. Naime, kolektivna presuda u slučaju Potrošač odnosi se na sve potrošačke kredite bilo da su stambeni krediti, nenamjenski krediti, auto krediti ili krediti za zatvaranje drugih kredita i bez obzira da li su krediti još uvijek u otplati ili su već otplaćeni.

 

  1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine i presudom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. godine, u dijelu vezanom za ugovaranje kamatne stope, utvrđeno je između ostalog da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i dalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju-Ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u Ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora tužena kao trgovac i korisnik i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i Ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku tužene o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine RH broj 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 6. kolovoza 2007. godine i to čl. 81., čl. 82. i čl. 90. a od 7. kolovoza 2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine RH 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

 

  1. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev-249/14-2 je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik a nakon što je odredbom čl. 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine RH broj 75/09 i 112/12) i formalno propisano sve što treba sadržavati Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

 

  1. Presudom istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba, između ostalih tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.

 

  1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u tijeku ovog parničnog postupka, donio Odluku broj Rev-2221/18 od 3.9.2019.god. kojom je u cijelosti potvrdio drugostupanjsku presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17, a kojom je utvrđena i ništetnost ugovornih odredaba o promjenjivosti kamatne stope odlukom tuženika i ugovornih odredaba kojima glavnica vezana uz valutu CHF (švicarski franak).

 

  1. Zatim je Ustavni sud RH svojom odlukom broj U-III-4150/2019 od 03. veljače 2021.god odbio ustavnu tužbu, između ostalog i ovdje tuženika u pogledu i kamate koja se mijenja odlukom banke i u pogledu valute švicarski franak čime je potvrđeno utvrđenje nepoštenosti i nišetnosti odredbi o valuti švicarski franak i kamati koja se mijenja odlukom banke, ovdje tuženika.

 

  1. Nadalje, i Presudom Europskog suda pravde broj C-26/13 od 30. travnja 2014.god. je određeno da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da "ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva ", već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.

 

  1. Prigovor zastare, koji je istaknuo tuženik, sud smatra neosnovanim, budući da se primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima od pet godina, a zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

 

  1. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci između ostaloga odlučio i u dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014.god., a što je potvrđeno i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev-2245/17, to se ima smatrati da tužitelju pravo na isplatu teče od navedenog datuma. Zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak 4. travnja 2012.god., a ponovno je počela teći 14. lipnja 2014.god., a u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu 4. travnja 2012.god., tužiteljica je još uvijek otplaćivala sporni kredit, te je za njega zastara prekinuta, podnošenjem ove kolektivne tužbe, te je ista počela ponovno teći po pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012.

 

  1. Odluka Vrhovnog suda broj Rev-2245/2017 potvrđena je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2922/2018. od dana 20. veljače 2020.god.

 

  1. Građanski odjel Vrhovnog suda Republika Hrvatske je dana 30. siječnja 2020.god. donio pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnoisma, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Doneseno je i pravno shvaćanje VSRH dana 01. ožujka 2022.god. u kojem se ističe da ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne aštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.

 

  1. Odredbom čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, sada i 156/22, 155/23, dalje u tekstu ZOO) propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a odredbom čl. 225. ZOO-a propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Dakle, podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Dakle, u odnosu na valutnu klauzulu do prekida zastare došlo je podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača Trgovačkom sudu u Zagrebu, u predmetu P-1401/12, dok je nastupanjem pravomoćnosti te presude u odnosu na valutnu klauzulu (14. lipnja 2018.god.) zastara počela teći iznova.

 

  1. Valja istači da u konkretnom slučaju tužiteljica traži i utvrđenje ništetnosti i isplatu s osnova stečenog bez osnove, a sukladno Zakonu o obveznim odnosima zahtjevi za utvrđenje ništenosti ne zastarjevaju, dok s osnova isplate zbog stečenog bez osnove isti tužbeni zahtjev zastarjeva unutar rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima, uz primjenu odredaba toga Zakona koje se odnose na prekid zastare.

 

  1. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 03. lipnja 2021.god., to od 14. lipnja 2018.god. do tada nije istekao petogodišnji zastarni rok, prema navedenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenog u odluci poslovni broj: Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.god. Dakle, tužba tužiteljice je podnesena unutar zastarnog roka, te ovaj sud o istoj treba odlučiti.

 

  1. Prema praksi Europskog suda nije odlučno to što je potrošački ugovor prestao, jer korisnici kredita zadržavaju svojstvo potrošača iako je ugovor prestao, zbog čega tužiteljica ima pravo zahtijevati utvrđenje predmetnih odredbi Ugovora ništetnim, jer ništetnost ima ex tunc učinak, dakle od sklapanja ugovora, a što za posljedicu ima restituciju.

 

  1. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju, saslušao je tužiteljicu kao stranku u svrhu dokazivanja, te je proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje.

 

  1. Bitno je istači da je Vrhovni sud Republike Hrvatske već u odluci Rev-3142/18 utvrdio da nije potrebno provoditi dokaze na okolnost ništetnosti ugovorne odredbe koja ništetnost je već utvrđena u kolektivnom sporu i sud u individualnoj parnici je vezan tim utvrđenjem.

 

  1. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2233/2019 odbijena je ustavna tužba da bi presudom Vrhovnog suda RH bila povrijeđena ustavna prava podnositelja tj. banke.

 

  1. U svezi saslušanja svjedoka tuženika (banke ) sada je Ustavni sud RH donio i odluke U-III-1593/2021, U-III-1730/2022 i U-III-786/2022 gdje je također jasno navedeno da nije potrebno saslušavati svjedoke u ovakvim postupcima.

 

  1. Sud pisani iskaz svjedokinje I. K. C. ne može uzeti u obzir u ovom postupku, budući da se čitanju istog tužitelj usprotivio, a ista nije niti sudjelovala izravno u pregovaranju tužiteljice i banke ( tuženika ) o dobivanju spornog kredita, niti pak je navedena kao potpisnik u ugovoru o kreditu. Takva je recentna sudska praksa i Ustavnog suda Republike Hrvatske npr. U-III-1593/2021 i dr. od 29. studenog 2023.god.

 

  1. Tužiteljica K. K. je u iskazu izjavila da je 2005. godine uzimala kredit za kupnju auta. Za kredit je išla prvo pitati u svoju banku, tadašnju M. banku Č. te je išla pitati u H.-A.-A.-b.. U H. banci je bio najpovoljniji kredit u to vrijeme, ponudili su joj samo kredit u švicarskim francima, uz obrazloženje da je najpovoljniji jer je najniža kamatna stopa. U pogledu vezanosti rate za tečaj i u pogledu promjene kamatne stope joj nisu ništa posebno objašnjavali, to je pisalo u ugovoru, a ona je to laički prihvatila. Tako je uzela kredit u visini 14.250,29 CHF na rok od 7 godina, a taj novac je direktno isplaćen auto kući Auto K. V. gdje je auto kupila. Banka je zadržala knjižicu vozila od aute, to je potpisala kod javnog bilježnika. Prve rate su joj iznosile 950,00 kuna mjesečno, a nakon godine dana su počele konstantno rasti, te je najviše plaćala 1.400,00 kuna mjesečno. Išla je pitati u banku na šalter, zbog čega se rate povisuju, ali samo su joj rekli da je takva politika i odluka banke, i nisu joj ništa objašnjavali. Rate je redovno plaćala, skidali su joj s plaće. Kredit je u cijelosti isplatila u svibnju 2012. Kada je došla na potpisivanje ugovor već bio gotov, na obrascu banke i uneseni su njezini podaci. Pročitala je taj ugovor o kreditu, bila joj je bitna visina rate i broj rata. Nije mogla pregovarati oko uvjeta ugovora, uvjeti su bili određeni. Javni bilježnik je samo pročitao taj ugovor, rekao je koji je iznos, broj rata i ništa drugo. Od banke je dobivala obavijesti o promjeni kamatne stope, pisalo je da se kamata mijenja i na koliko, ali nije objašnjeno zašto. Tada je po zanimanju bila učiteljica razredne nastave, a trenutno je ravnateljica škole. Ne bi uzela taj kredit da je znala da će rata toliko rasti, bilo joj je bitno da bude rata mjesečno do 1.000,00 kuna, a kako su se rate toliko povisile, imala je velikih problema kod otplaćivanja. Kredit je samo ona otplaćivala. Kod sklapanja ugovora nije obaviještena o svim značajkama ugovora, samo površno je spomenuto da je rata vezana uz tečaj i da je kamata promjenjiva, ali nije joj objašnjeno do čega bi to moglo dovesti.

 

  1. U ovom ponovljenom postupku tužiteljica je ostala kod već iskazanog u ranijem postupku. Navela je da se ne sjeća osobe bankara koji joj je nudio taj kredit, niti pak zna da li je to ta predložena svjedokinja P. J.. U banci joj nisu spominjali nikakav rizik uz tečaj švicarskog franka ili da bi CHF bio rizična valuta. Nitko nije spominjao pojam "valute utočišta". Ona je otplaćivala taj kredit. Već je rekla da su samo brzinski prošli kroz taj ugovor i bitan je bio rok otplate i visina mjesečne rate, drugo se nije posebno obrazlagalo. Na taj kredit u valuti CHF se odlučila jer je bio najpovoljniji, bila je najpovoljnija kamata, u toj banci joj nisu nudili kredite i u drugoj valuti, raspitivala se i u drugim bankama, i ovaj kredit je bio najpovoljniji. Ona ne zna koja je značajka valutne klauzule i promjenjive kamate, ona je laik u tome i kada su joj u banci rekli da je to najpovoljniji kredit, ona je tome vjerovala. Sredstva iz tog kredita, su iskorištena za kupnju automobila, ti novci su isplaćeni direktno na auto-kuću. 

 

  1. Tužiteljica je u svom iskazu ostala kod navoda iznesenih tijekom postupka. Iskaz tužiteljice sud smatra vjerodostojnim jer je iskren, logičan i životno uvjerljiv.

 

  1. Analizirajući iskaz tužiteljice valja reći da sud iz istog utvrđuje da predmetni ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor te da tužiteljica nije bila u dovoljnoj mjeri informirana o tome što utječe na promjenu ugovorene (promjenjive) redovne kamatne stope, kao i o tome da švicarski franak predstavlja valutu utočišta, odnosno da tuženik tužiteljicu prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije informirao o egzaktnim parametrima i metodi izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a ugovornom odredbom predmetnog ugovora o kreditu je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao i da tuženik s tužiteljicom nije pojedinačno pregovarao o ugovornoj odredbi kojom je ugovorena valutna klauzula kojom je vezana glavnica uz švicarski franak, niti ju je u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima vezanim za tu valutnu klauzulu.

 

  1. Sud smatra da se prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, tužiteljicu moralo u cijelosti informirati o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, glede ugovaranja valute CHF uz koju je vezana glavnica.

 

  1. Prema članku 84. Zakona o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, iz čega proizlazi da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive.

 

  1. Prema članku 295. Zakona o obveznim odnosima, opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove.

 

  1. S obzirom na navedeno, jasno je da se o odredbama Općih uvjeta poslovanja koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati.

 

  1. Prema članku 59. Zakona o zaštiti potrošača, ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstvo pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

 

  1. Prema članku 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, vrijedi kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata, a između trgovaca polovina stope zakonskih zateznih kamata određene sukladno stavku 1. ovoga članka.

 

  1. Prema članku 272. Zakona o obveznim odnosima činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavila trećoj osobi da je odredi, ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.

 

  1. Predmetni ugovor ne sadrže referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope dok s druge strane tuženik nije dokazao da bi to bilo sadržano u Općim uvjetima tuženika.

 

  1. Po ocjeni ovoga suda ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci tuženika nije razumljiva, ovo, uz već navedeno da predmetni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, slijedi i iz činjenice da predmetni ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, već je samo općenito, paušalno i neprecizno.

 

  1. Naime, očito je, da je promjena kamatne stope isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika bez sudjelovanja druge strane, odnosno tužiteljice, bez pregovora o toj promjeni kao i bez određivanja koliko će tih promjena do kraja otplate kredita odnosno trajanja ugovora biti, kada će te promjene prestati, iz kojeg razloga itd., i da jasno definirana odnosno određena odrediva kamatna stopa, odnosno promjena iste, nisu precizirane ni u aktima tuženika na koje se tuženik poziva. Iz takvog ponašanja tuženika kao i iz odgovora na tužbu, proizlazi da je tuženik prilikom mijenjanja kamatnih stopa i prilikom promjene tečaja, postupao zbog promjene tržišnih uvjeta, ali uvijek jednostrano, bez pregovora s drugom stranom, dok je tuženik tužiteljicu, tek obavještavao da je došlo do promjene anuiteta zbog promjene kamatna stope i tečaja CHF, ne nudeći tužiteljici, bilo kakvu drugu mogućnost, što je utvrđeno i na temelju iskaza tužiteljice.

 

  1. Točno je da je temeljem čl. 22. Zakona o obveznim odnosima dopušteno ugovarati valutnu klauzulu tj. isplatu vezanu uz tečaj strane valute, međutim u konkretnom ugovoru u kreditu je banka na prethodnom svom obrascu ugovora, na koji tužiteljica kao korisnik kredita nije mogla staviti nikakve primjedbe, potpuno samovoljno odredila način isplata mjesečnih rata, te u osporenim člancima ugovora zaista nije jasno navedeno i naznačeno kolika je obveza korisnika kredita (tužiteljice ). Međutim, treba primijeniti i citirane odredbe Zakona o zaštiti potrošača.

 

  1. Tuženik nije dokazao da je tužiteljicu upoznao s valutnim rizikom i rizikom promjene kamatne stope, budući da u ugovoru nije navedeno koji su to rizici i učinci koji mogu proizaći iz promjene kamatne stope i promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovora a nije niti dokazao da je tužiteljicu u samom ugovoru, a i prilikom odobravanja kredita, upozorio na sve poznate specifičnosti kredita s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom CHF u ponudi, budući da niti iz ugovora a niti iz iskaza tužiteljice tako što proizlazi.

 

  1. Navedena odredba predmetnog ugovora, koja promjenu ugovorene kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopa za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti, jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.

 

  1. Tužiteljici je trebalo ponuditi - objasniti, razloge promjene kamatne stope, pojedinačno o tome razgovarati i na taj način omogućiti tužiteljici kao klijentu - potrošaču, da pristane na takve odredbe ( koje jasno definiraju uvjete i razloge zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati) i iskoristiti neke od navedenih solucija, odnosno prigovoriti povećanju stope redovne kamate ili zatražiti okončanje ugovorenog odnosa.

 

  1. Naprotiv, tuženik je primjenom navedene ugovorne odredbe, izbjegao utjecaj druge ugovorne strane, tužiteljice, na cijenu, što je suprotno članku 247. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a bitni sastojci su predmet i cijena (kamate također predstavlja cijenu).

 

  1. Isto tako tuženik je bio dužan tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirati o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF i o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a što tuženik očito učinio nije, a što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da tužiteljica ne može predvidjeti visinu svoje obveze.

 

  1. Tuženik nije dokazao da je tužiteljicu upoznao sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom, tj. da je tuženik kao kreditor objasnio taj rizik i da je tužiteljica bila upoznata i svjesna činjenice da povećanje tečaja valute koja je određena valutnom klauzulom vodi ka povećanju glavnice duga, pripadajućih kamata i u konačnici povećanju anuiteta, koja odredba je nerazumljiva i nedorečena.

 

  1. Takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne su i načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. Zakona o obveznim osnosima jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg tužiteljica ima obvezu vratiti banci i cijena.

 

  1. Bitno je istači da je sud utvrdio da tužiteljica kao korisnik kredita ( potrošač ) nije mogla pregovarati niti o kamatnoj stopi, niti o valutnoj klauzuli, a kasnije prilikom otplate kredita je tužiteljica snosila sve rizike i promjene kamatne stope i promjene tečaja CHF, upravo tužiteljica je morala sama plaćati te povišene mjesečne rate kredita, a koje su se u konačnici povisile i u značajnom postotku, čak preko 50 % više (u jdenom razdoblju ) nego su to bile prvotne rate, dok tuženik kao banka iste rizike nije snosio, cjelokupni rizik povećanja je dakle prebačen na korisnika kredita (potrošača, tužiteljicu ).

 

  1. Stoga su ugovorne odredbe navedene u toč. I. i II. izreke ništetne.

 

  1. Stoga sada valja utvrditi razliku obračunatih kamata i da li je tuženik dužan tu razliku isplatiti tužiteljici.

 

  1. Kako je dio koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope ništetan jer je nerazumljiv, to tužiteljici pripada pravo da joj tuženik vrati ono što je na temelju takvog Ugovora, odnosno dijela konkretnog Ugovora o kreditu primio, i to je po mišljenju suda sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ( stjecanje bez osnove ) u kojem članku Zakona je određeno u st. 1.) da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

 

  1. Sud je rješenjem od 27. prosinca 2021.god. odredio dokaza knjigovodstveno-financijskim vještačenjem u svezi Ugovora o kreditu broj … od 01. travnja 2005.god. koji su sklopili tužiteljica i pravni prednik tuženika H.-A.-A.-b. d.d., i to na okolnost razlike iznosa koji je tužiteljica platila na ime ugovorene, a promjenjive kamatne stope i iznosa koji bi tužiteljica platila tuženika da je kamatna stopa ostala u visini koja je bila u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu i na okolnost razlike iznosa koji je tužiteljica platila tuženiku na ime rasta tečaja valute CHF u odnosu na HRK i iznosa koji bi tužiteljica platila tuženiku da do toga rasta nije došlo u odnosu na trenutak korištenja kredita, dakle da je tijekom cijele otplate tečaj CHF prema HRK ostaje jednak onome kakav je bio na dan isplate kredita sve do konačne otplate kredita, a vještačenje je povjerno stalnom sudskom vještaku M. M. iz Č.

 

  1. Vještak M. M. je u izradi svog nalaza koristio dokumentaciju o predmetnom ugovoru u kreditu koja je dostavljena u spis tijekom prethodnog postupka.

 

  1. Stalni sudski vještak M. M. je dostavio svoj nalaz i mišljenje dana 21. siječnja 2022.god. u kojem navodi da temeljem izračuna proizlazi da je tokom razdoblja otplate kredita korisnica preplatila anuitete u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i početni tečaj u iznosu od 5.577,27 HRK. Od navedenog iznosa na ime povećanja kamata se odnosi preplata u iznosu od 1.099,14 HRK dok preplata koja proizlazi iz promjena tečaja CHF-HRK iznosi 4.478,13 HRK. Datumi nastanka pojedinih razlika su specificirani po datumima dospijeća anuiteta. 

 

  1. Tužiteljica nije imala primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka.

 

  1. Na isti nalaz i mišljenje je tuženik stavio primjedbe, te se vještak očitovao dana 07. veljače 2022.god gdje navodi da je izrađeni nalaz u potpunosti u skladu s dobivenim zadatkom. Vještak navodi da tuženik u svojem podnesku u najvećoj mjeri propituje sam zadatak vještačenja i traži dopune i izmjene koje nisu određene zadatkom tako da isto neće raditi bez sudskog naloga. Vezano uz primjedbu tuženika da „nalaz i mišljenje vještaka neodređeno je i nejasno u potpunosti, obzirom da vještak ne obrazlaže način izračuna u istom.“ Vještak je dao kratko objašnjenje matematičkog izračuna. U tablici na stranicama nalaza 3-4 vidi se koliko je iznosio tečaj CHF-HRK na dan korištenja kredita, koliko je iznosio pojedini anuitet te koliki je bio tečaj CHF-HRK na dan dospijeća pojedinog anuiteta. Formule po kojoj su razlike izračunate je slijedeća:  Za razliku koja proizlazi temeljem promjena kamatnih stopa: (iznos anuiteta u CHF – iznos prvog anuiteta u CHF) x tečaj na dan korištenja kredita; Za razliku koja proizlazi temeljem promjena tečaja: (iznos anuiteta u CHF x tečaj na dan dospijeća) – (iznos anuiteta u CHF x tečaj na dan korištenja kredita).

 

  1. Tužiteljica je dana 18. ožujka 2022.god. stavila prijedlog da se vještak dodatno očituje na način da iskaže tijek zateznih kamata na pojedini iznos preplate koja proizlazi iz promjena tečaja CHF u sveukupnom iznosu od 4.478,13 kuna, a s obzirom na najnovije objedinjeno pravno shaćanje VSRH.

 

  1. Dana 28. ožujka 2022.god. vještak M. je dostavio očitovanje u  kojem navodi da prebijanjem iznosa negativnih i pozitivnih preplata iz početnih mjeseci otplate kredita proizlaze slijedeće preplate s pripadajućim dospijećima zateznih kamata, koje je prikazao u tablici.

 

  1. Sukladno tom dodatnom očitovanju vještaka je tužiteljica specificirala svoj tužbeni zahtjev podneskom od 30. ožujka 2022.god. i to na način kako je sada navedeno u toč. III. izreke ove presude.

 

  1. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje, kao i dodatna očitovanja stalnog sudskog vještaka M. M. jer je dan stručno i objektivno, u skladu sa zadacima koje je odredio sud u rješenju o određivanju vještačenja, te je u svojem nalazu, kao i kasnijim očitovanjima vještak dao sve odgovore na postavljena pitanja.

 

  1. Primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje vještaka se u suštini odnose na pravno pitanje, a što je sve već naprijed obrazloženo tj. zbog čega su navodi tuženika neosnovani, o čemu je već odlučeno u pravomoćnim sudskim odlukama.

 

  1. Dakle, kako je dio koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope ništetan, jer je nerazumljiv, to tužiteljici pripada pravo da joj tuženik vrati ono što je na temelju takvog Ugovora, odnosno dijela Ugovora u konkretnom slučaju primio, a sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, pa je sud obvezao tuženika na isplatu tužiteljici iznosa od ukupno 4.478,13 kuna, što je sada 594,35 EUR, a navedeni iznos predstavlja razliku između kamata obračunatih po osnovnom Ugovoru o kreditu, s početno ugovorenom kamatnom stopom od 5,90 % godišnje i kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjenama kamatnih stopa, a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, stoga je donesena odluka kao pod III. izreke presude.

 

  1. Tuženik je dužan temeljem odredbe čl. 1111. u vezi s čl. 323. st.1. Zakona o obveznim odnosima vratiti isplaćene iznose tužiteljici u utuženom iznosu s kamatom od dana stjecanja u skladu s odredbom čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, s tijekom zakonske zatezne kamate po datumima dospijeća tijekom otplate kredita za razdoblje dospijeća od 31. siječnja 2011.god. do zaključno 30. travnja 2012.god. nadalje do isplate.

 

  1.      Stopa zakonske zatezne kamate se određuje od pojedinog mjesečnog iznosa do isplate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

 

  1. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. stav 1. Zakona o parničnom postupku, jer je tužiteljica u cijelosti uspjela sa svojim sređenim tužbenim zahtjevom.

 

  1. Trošak tužiteljice odnosi se na troškove zastupanja po punomoćniku -odvjetniku, a trošak je odmjeren prema vrijednosti predmeta (konačno postavljeni tužbeni zahtjev nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 4.478,13 kuna što je sada 594,35 EUR ), te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine RH broj 138/23), posebice Tbr. 48. iste, te Tbr. 52 iste tj. 2,00 EUR/bod.

 

  1. Sud tužiteljici priznaje trošak sukladno čl. 164. Zakona o parničnom postupku kako je zatraženo u predanom troškovniku i to za sastav tužbe u iznosu 100,00 EUR (tbr.8. toč.1.), zastupanje na ročištu 06.10.2021. u iznosu od 100,00 EUR (tbr.9/1), sastav podneska od 29.11.2021.god. u iznosu od 100,00 EUR (tbr.8/1 ), zastupanje na ročištu 15.12.2021. u iznosu od 100,00 EUR (tbr.9/1), sastav podneska od 05.02.2022.god. u iznosu od 100,00 EUR (tbr.8/1 ), sastav podneska od 19.02.2022.god. u iznosu od 100,00 EUR (tbr.8/1 ), sastav podneska od 21.03.2022.god. u iznosu od 50,00 EUR (tbr.8/3 ), sastav podneska od 30.03.2022.god. u iznosu od 100,00 EUR (tbr.8/1 ),  zastupanje na ročištu 30.03.2022. u iznosu od 100,00 EUR (tbr.9/1), te zastupanje na ročištu radi objave presude 28.04.2022. u iznosu od 50,00 EUR ( Tbr.9/3), zatim za sastav odgovora na reviziju dana 11.04.2023.god. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 10/6 ), i u ovom ponovljenom postupku za sastav podneska od 05.10.2023.god. u iznosu od 50,00 EUR ( Tbr.8/3 ), sastav podneska od 14.12.2023.god. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8/3 ), zastupanje na ročištu 09.01.2024. u iznosu od 100,00 EUR (tbr. 9/1 ), zastupanje na ročištu 05.03.2024.god. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9/1 ) i zastuapnej an ročištu za objavu presude u ovom postupku u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9/3 ), sve uz pripadajući PDV po Tbr. 42. Tarife koji ukupno iznosi 337,50 EUR.

 

  1. Tužiteljici je priznat i trošak koji se odnosi na plaćanje troškova financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR/1.500,00 kuna. Priznat joj je i trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 13,27 EUR/100,00 kuna, koliko je platila i na presudu u spisu P-240/21 u iznosu od 26,54 EUR/200,00 kuna (prema naznačenom VPS-u), koliko je platila, koji iznos je odmjeren temeljem tada važećeg Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine RH broj 118/18) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine RH broj 53/19 i 92/21). Druge sudske pristojbe tužiteljica nije platila niti ih je u obvezi platiti.

 

  1. Tako ukupno priznati trošak tužiteljice iznosi od 1.926,39 EUR, a na plaćanje je obvezan tuženik koji je izgubio spor.

 

  1. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine RH 57/22, 88/22) dosuđeni iznosi su u izreci iskazani dvojno tj. u valuti HRK i u valuti EUR, prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450, a kako bi isti bili jasniji s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev.

 

  1. Temeljem svega gore iznijetog sud je odlučio kao u izreci.

 

U Čakovcu, 15. ožujka 2024. godine

 

                                                                                                    S U T K I N J A:

 

Valentina Varga Gombar

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, putem ovog suda na nadležni Županijski sud u Bjelovaru sukladno čl. 5. st. 2. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22 ), pismeno u tri istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335 st. 9. Zakona o parničnom postupku).

 

O tom obavijest :

  1.     punomoćnik tužiteljice B. B., odvjetnik iz Č.
  2.     punomoćnici tuženika OD Ć. i Š. iz Z.

 

 

 

 

 

 

 

 

-------------------------------------------------

fiksni tečaj konverzije 7,53450  ( EUR/HRK )

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu