Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-424/2021-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. V., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.
– ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici od 4. listopada 2021., broj K-3/2019-210, u sjednici održanoj 25. kolovoza 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijski sud u Velikoj Gorici je, na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19 - dalje: ZKP/08.), oslobodio optužbe optuženog Ž. V. za kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavak 2. KZ/11. Temeljem članka 158. stavak 3. ZKP/08. oštećena P. banka Z. d.d. radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva upućena je na parnicu. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.
3. Optuženi Ž. V. je putem braniteljice, odvjetnice K. G., podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske potvrdi prvostupanjsku presudu.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba nije osnovana.
6. Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio provedene dokaze jer svjedoci D. K. i D. M. terete optuženika da je sudjelovao kao vozač automobila u kaznenom djelu razbojništva. Žalitelj iznosi iskaz svjedoka D. K. koji objašnjava dinamiku kretanja vozila marke M. i NN osobe obučene u motorističkom odijelu i kacigom u podzemnoj garaži Arena centra, što je potvrđeno snimkom video nadzora, pa stoga i državni odvjetnik smatra, da je taj svjedok potvrdio da je osoba u motorističkom odijelu izašla iz vozila, čije kretanje su pratili i nakon razbojništva, a potom se vratila u isto vozilo. Svjedok D. M. prepoznao je vozača tog vozila u osobi optuženog Ž. V., a prema žalbenim navodima radi se o svjedoku koji je policijski službenik i kojem je u opisu posla, da više obraća pažnju na detalje od običnih građana, a činjenica da je vozilo bilo udaljeno od njega 15-tak metara, po žalitelju, nije bila smetnja da unatoč pričvršćenom umjetnom nosu, perici i šeširu koji je imao vozač, istog prepozna i da zapiše registarsku oznaku vozila.
6.1. Nasuprot tome, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nalazi da je prvostupanjski sud sve činjenice u postupku potpuno i pravilno utvrdio te je osnovano zaključio da nema sigurnih dokaza koji bi potkrijepili navode optužbe.
6.2. Točno je da prvostupanjski sud nije dao ocjenu iskaza svjedoka D. K., no valja imati na umu da je taj svjedok iskazivao na temelju pregleda nadzorne kamere, da je provedeno vještačenje i forenzična analiza snimki nadzornih kamera kako bi se identificiralo vozilo kojim je kritične zgode u podzemnu garažu ušao počinitelj kaznenog djela razbojništva. Stoga nije od značaja izostanak ocjene i analize iskaza svjedoka D. K. jer su relevantne činjenice utvrđene neposrednim dokazom, pregledom snimki nadzornih kamera, a potom i provedenim vještačenjem po vještaku V. M. Upravo je temeljem tih dokaza prvostupanjski sud utvrdio kako se ulazak automobila koji je dovezao počinitelja razbojništva maskiranog kacigom, a ni izlazak automobila u kojem je počinitelj pobjegao iz podzemne garaže ne može povezati s optuženikom jer se ni vozač niti počinitelj ne vide u automobilu marke Mercedes niti na jednoj kameri video nadzora garaže u A. centru. Pri tom valja istaći da je temeljem vještačenja i forenzične analize snimki utvrđeno da su u kratkom vremenu od 12 sekundi u podzemnu garažu ušla dva gotovo ista vozila marke Mercedes čije oznake na registarskim pločicama nije bilo moguće utvrditi zbog loših tehničkih karakteristika kamera video nadzora, kao ni točno kretanje tih vozila. Na temelju fotografije s lista 58 prvostupanjskog spisa koja prikazuje osobni automobil marke Mercedes registarskih oznaka …, vještačenjem je utvrđeno da ta fotografija ne potječe niti od jednog od snimaka kamera video nadzora, već od čitača registarskih pločica, ali da čitač nije zabilježio izlazak te registarske oznake, a kod ulaza u dva navrata zabilježio je grešku u jednoj znamenci. Osim toga na fotografiji je, lijevo od automobila, vidljiv snijeg očišćen sa kolnika što je u sukobu s datumom počinjenja djela (7. srpnja 2017.)
6.3. Nadalje, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda, da su iskaz svjedoka D. M. i zapisnik o prepoznavanju nevjerodostojni dokazi, s obzirom na nelogičnosti i proturječnosti. Naime, bitna je nelogičnost da je svjedok u uvjetima brzog kretanja automobila, na osobi sa pričvršćenim velikim umjetnim nosom, perikom i šeširom na glavi, na udaljenosti 15-30 m mogao uočiti detalje na licu vozača, njegovu visinu i prepoznati ga. Proturječnost se nalazi kod radnje prepoznavanja koja je vršena u travnju 2018. kada svjedok govori da je sa sigurnošću prepoznao optuženika, a na raspravi da je u prepoznavanju bio siguran 60 do 70%. Osim toga, životno i logički je neprihvatljivo da navedeni svjedok (a radi se o policijskom službeniku) nije evidentiran u zapisniku o očevidu kao očevidac događaja, a posebno imajući u vidu dio njegova iskaza da je službenu bilješku o događaju e-mailom poslao zapovjedniku istog dana, a nakon dva do tri dana da ju je predao u fizičkom obliku, iako poruka poslana e-mailom ostaje zabilježena na računalu i s pravom prvostupanjski sud nalazi nelogičnost u takvom postupanju svjedoka.
6.4. Državni odvjetnik, nadalje nastoji osnažiti značaj iskaza svjedoka D. M. da je prepoznao optuženog Ž. V. kao vozača i to potkrijepiti činjeničnim utvrđenjima iz drugog predmeta (presuda Županijskog suda u Zagrebu broj K-61/2018.), u kojem postupku je optuženi Ž. V. zajedno s četvoricom drugih optuženika pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela razbojništva u kojem je sudjelovao kao vozač, a kod suoptuženika J. M. da je nađena perika, plava kovrčava, koju žalitelj povezuje s inkriminiranim kaznenim djelom.
6.5. Međutim, po stavu ovog suda činjenice utvrđene u drugom kaznenom predmetu ne mogu biti relevantne za odluku u ovom predmetu, pa je neuspješan pokušaj državnog odvjetnika da optuženika kao vozača u drugom razbojništvu i periku nađenu kod J. M. na kojoj nije utvrđena podudarnost DNA profila sa DNA profilom optuženika, dovede u vezu s inkriminiranim razbojništvom. Time iskaz svjedoka D. M., a koji navod da je prepoznao vozača u osobi optuženika, nije uvjerljiv i vjerodostojan dokaz. Prvostupanjski sud se upustio u ocjenu iskaza svjedoka D. M. u dijelu kada opisuje lice počinitelja razbojništva, koji je nosio kacigu, a ujedno je nepoznatoj starijoj osobi rekao broj tablica, kao manje bitnim detaljima, koji nemaju presudnu važnost kod ocjene vjerodostojnosti iskaza svjedoka.
6.6. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da se iz sadržaja razgovora optuženika sa svjedokom-pouzdanikom D. G. ne može sa izvjesnošću zaključiti da je optuženik potvrdio svoje sudjelovanje u inkriminiranom razbojništvu. Naime, valja istaći da su navodi citirani u žalbi državnog odvjetnika izvučeni iz konteksta i ne odražavaju pravi smisao onoga što su optuženik i svjedok razgovarali. Tako optuženik u vezi inkriminiranog razbojništva navodi da mu se podmeće i da sa tim djelom nema ništa,da ga tereti svjedok koji nije naveden u zapisniku o očevidu, osvrće se na tvrdnje svjedoka da ga je prepoznao zamaskiranog, s perikom i umjetnim nosom, a on da se u inkriminirano vrijeme vraćao s groblja i svratio u kafić, time da se značajan dio razgovora koji je pouzdanik vodio s optuženikom odnosi na kazneni predmet K-61/2018. u kojem se u to vrijeme vodila rasprava pred Županijskim sudom u Zagrebu.
7. Na temelju tako provedenih dokaza osnovano prvostupanjski sud zaključuje da nije na siguran i nedvojben način utvrđeno da je upravo optuženik počinio kazneno djelo razbojništva za koje se optužuje. Naime, postojanje osnovane sumnje da je neka osoba počinila određeno kazneno djelo je dovoljno za podizanje optužnice, ali ne i za donošenje osuđujuće presude, jer ista mora biti rezultat utvrđenja bitnih činjenica s izvjesnošću. Stoga je u danoj situaciji, dosljedno primjenjujući pravno logičko pomagalo in dubio pro reo, prvostupanjski sud zakonito i osnovano optuženog Ž. V. oslobodio od optužbe da bi počinio kazneno djelo iz članka 230. stavak 2. KZ/11.
8. Slijedom iznesenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu, a njezinim ispitivanjem u skladu s člankom 476. stavkom 1. ZKP/08. nisu utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 25. kolovoza 2022.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.
