Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-uv-114/2022-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Snježane Hrupek-Šabijan, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika Nj. K., zbog kaznenog djela iz članka 188. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08., dalje: KZ/97.) i drugih, odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, broj Ik I-270/22-9 od 14. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika Nj. K. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, broj Ik I-270/22-9 od 14. srpnja 2022., na temelju članka 170. točke 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 14/2021., dalje: ZIKZ) "odbijen je kao neosnovan prijedlog zatvorenika s izdržavanja jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 17 (sedamnaest) godina", a ustvari prijedlog za uvjetni otpust.
2. Zatvorenik izdržava jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 17 (sedamnaest) godina po presudi Županijskog suda u Osijeku broj Kv I-1/2016-7 od 28. siječnja 2016. koja je u odluci o kazni preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-155/16-4 od 23. ožujka 2016. zbog kaznenih djela krađe, razbojništva, sprečavanja dokazivanja, silovanja, nasilničkog ponašanja u obitelji i prijetnji. Početak izdržavanja kazne zatvora je 3. siječnja 2008., a istek 3. siječnja 2025.
3. Protiv tog rješenja žali se zatvorenik osobno bez navođenja zakonske osnove pobijanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske „izmijeni odluku prvostupanjskog suda ili predmet uz opaske na neutvrđene činjenice vrati na ponovno razmatranje“.
4. Na temelju članka 51. stavka 2. ZIKZ-a u vezi sa člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalba nije osnovana.
6. Razmotrivši razloge pobijanog rješenja, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je, odlučujući o prijedlogu za uvjetni otpust zatvorenika, prvostupanjski sud uzeo u obzir i ocijenio sve one okolnosti koje propisuje odredba članka 59. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine” broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), te je na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, i po ocjeni drugostupanjskog suda, opravdano zaključio da taj prijedlog nije osnovan te je za svoju odluku dao jasne, određene, dostatne i valjane razloge.
7. Ispravno prvostupanjski sud u pobijanom rješenju navodi kako iz izvješća Kaznionice proizlazi da je zatvorenik u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora aktualno procijenjen razinom naročito uspješan, radno je angažiran, uspješan je radnik, ponašanja pretežito usklađenog s odredbama kućnog reda, korektan prema službenim osobama, kaznu od 1. srpnja 2020. izdržava na poluotvorenom odjelu kaznionice, slobodno vrijeme provodi baveći se sportskim aktivnostima, verbalizira kritičnost prema počinjenim kaznenim djelima, završio je posebni program „Prevencija recidivizma i kontrola impulzivnog ponašanja” namijenjen počiniteljima seksualnih delikata, kontaktira s kćerkom koja ga je dva puta posjetila prilikom korištenja pogodnosti izlaska u mjesto sjedišta kaznionice te ima osiguran smještaj u vlastitoj kući.
8. Zatvorenik u žalbi osporava pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja suda o tome da nisu ispunjene pretpostavke za njegovo uvjetno otpuštanje pri čemu se poziva na navedene pozitivne okolnosti iz točke 7. te navodi da ima osigurano zaposlenje, podršku očuha i djece, a ističe i pozitivne promjene u načinu razmišljanja, osobnosti i karakteru uslijed odgovarajućih tretmanskih programa. Suprotno pobijanom rješenju prvostupanjskog suda, smatra da se dosadašnjim izvršenjem kazne zatvora u potpunosti postigla svrha kažnjavanja.
9. Međutim, protivno žalbenim navodima zatvorenika, uspješnost primjene programa izvršavanja kazne zatvora i odnos prema kaznenim djelima samo su neke od okolnosti koje se procjenjuju prilikom donošenja odluke o uvjetnom otpustu. Naime, prvostupanjski sud je, u skladu s odredbom članka 59. stavak 2. KZ/11., dužan cijeniti i ličnost osuđenika, ponašanje tijekom izdržavanja kazne, njegov prijašnji život i osuđivanost te voditi računa o odredbi članka 41. KZ/11. koja propisuje da je svrha kažnjavanja izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.
9.1. Slijedom navedenog, neovisno o postojanju pozitivnih okolnosti navedenih u točki 7., s obzirom da iz izvješća Kaznionice proizlazi da je zatvorenik tijekom izdržavanja kazne, u razdoblju od 2012. do 2019., četiri puta stegovno kažnjen, što upućuje na neujednačen tijek provođenja pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora, da je kriminalni povrat procijenjen srednje do visoko rizičnim, da nema kvalitetnu podršku obitelji ili rodbine niti stalnih primanja, da je višestruko osuđivan za različita kaznena djela i to pretežito protiv spolne slobode i protiv imovine, te s elementima nasilja, uzimajući u obzir i negativno mišljenje Kaznionice, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da do sada izdržana kazna zatvora nije dovoljno utjecala na zatvorenika da se uključi u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata te da je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne.
9.2. Valja napomenuti da je u pravu zatvorenik kada navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio nepovoljan omjer izdržane kazne u odnosu na izrečenu kaznu, s obzirom da od ukupno izrečene jedinstvene kazne zatvora (17 godina), u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja zatvorenik ima za izdržati nešto više od 2 godine i 5 mjeseci kazne, no uslijed postojanja okolnosti iz točke 9.1., činjenica postojanja takvog povoljnog omjera izdržane kazne, nije s uspjehom dovela u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
10. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima zatvorenik problematizira vjerojatnost kriminalnog povrata navodeći da se radi o procjeni Centra za dijagnostiku od prije 15 godina, jer iz izvješća Kaznionice proizlazi da se radi o aktualnoj procjeni izrađenoj po stručnom timu kaznionice.
11. Slijedom svega navedenog te kako ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavak 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 25. kolovoza 2022.
Predsjednica vijeća:
Snježana Hrupek-Šabijan, v.r.
