Pr-749/2020

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. Š., OIB: …, iz G.,

zastupan po punomoćnici M. J., odvjetnici u S., protiv

tužene R. H., OIB: …, zastupane po O.-u S., radi

isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 26. svibnja 2022. , u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zakonske zastupnice tužene, a po objavi presude dana 25. kolovoza 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Dužna je tužena R. H., MUP, OIB: …. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, tužitelju M. Š.,

OIB: … iz G., isplatiti iznos od 2.941,16 kn, sa

zakonskom zateznom kamatom izračunatoj po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatog za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za 3% poena, a koja kamata:

na iznos od 121,20 teče od 15. studenog 2015. na

iznos od 228,60 teče od 15. svibnja 2016. na iznos

od 176,46 teče od 15. lipnja 2016. na iznos od 88,24

teče od 15. srpnja 2016.

na iznos od 216,82 teče od 15. kolovoza 2016. na

iznos od 84,82 teče od 15. rujna 2016.

na iznos od 236,46 teče od 15. listopada 2016. na

iznos od 185,86 teče od 15. studenog 2016. na iznos

od 59,12 teče od 15. prosinca 2016. na iznos od

177,34 teče od 15. siječnja 2017. na iznos od 150,78

teče od 15. veljače 2017. na iznos od 33,16 teče od

15. ožujka 2017. na iznos od 115,38 teče od 15.

travnja 2017. na iznos od 33,16 teče od 15. svibnja

2017. na iznos od 230,74 teče od 15. lipnja 2017. na

iznos od 120,62 teče od 15. srpnja 2017. na iznos od 190,44 teče od 15. kolovoza 2017.

na iznos od 29,56 teče od 15. rujna 2017.

na iznos od 129,52 teče od 15. listopada 2017. na

iznos od 165,12 teče od 15. siječnja 2018. na iznos

od 33,50 teče od 15. travnja 2018. na iznos od 70,18

teče od 15. svibnja 2018. na iznos od 64,08 teče od

15. lipnja 2018.

do isplate, dok se tužbeni zahtjev odbija za zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu od 2.941,16 kn.

II. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.500,00 kn, s kamatom koja teče od dana presuđenja po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatog za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za 3% poena pa do isplate.

Obrazloženje

1.U tužbi koja je podnijeta ovom sudu, dana 30. lipnja 2020. tužitelj navodi da je policijski službenik raspoređen na radno mjesto Policijski službenik za zaštitu granice, u PGP T. Navodi kako posao obavlja u turnusima ( 12

sati rada- 24 sata slobodno, odnosno 12 sati rada- 48 sati slobodno) te da mu se obračunava i isplaćuje plaća za 12 satno radno vrijeme. Od kolovoza 2011. do siječnja 2016. g. obavljajući poslove radnog mjesta na koje je raspoređen tužitelj da je po nalogu nadređenih dolazio na posao pola sata ranije, te odlazio s posla 1 sat nakon završetka smjene. Tužiteljev posao da se s obzirom na obavezu dolaska u policijsku postaju T. pola sata prije početka smjene i ponovnog vraćanja u istu postaju nakon završetka smjene, sastoji od vremena efektivnog rada provedenog na graničnom prijelazu i vremena obavezne prisutnosti u policijskoj postaji T.. S obzirom da je tužitelju isplaćivana plaća na osnovu 12 satnog radnog vremena, isti da je oštećen za 1 sat i 30 minuta prekovremenog rada. U smislu odredbe čl. 186. a.

Zakona o parničnom postupku, tužitelj da se obratio državnom odvjetništvu zahtjevom za mirno rješenje spora. O. u S., Stalna služba u

S. da je dopisom br. N-DO-4012/16 od 14. lipnja 2016.g. izvijestilo tužitelja da ne pristaje na rješenje predmetnog zahtjeva u mirnom postupku. Čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike da je propisano da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada, i to za prekovremeni rad 50 %. Tužitelj da ne može postaviti tužbeni zahtjev za isplatu prije nego mu tuženik dostavi podatke o visini bruto plaće tužitelja za razdoblje od kolovoza 2011. do veljače 2016.g. U navedenom razdoblju tužiteljeva plaća da se povećavala jer da je isti najprije bio zaposlen kao pripravnik, da bi kasnije položio državni stručni ispit što da je utjecalo na koeficijent za izračun plaće. Nadalje, za postavljanje tužbenog zahtjeva tužitelju da je potreban raspored radnog vremena po mjesecima u razdoblju kada je radio na radnom mjestu službenika za zaštitu granice u PGP T. Tužitelj je konačno precizirao svoj tužbeni zahtjev podneskom predanom

na ročištu od 17. prosinca 2021. za više odrađeni rad sukladno dostavljenim podacima od strane tužene.

2.Tužena u odgovoru na tužbu zaprimljenom na ovom sudu dana 15. srpnja 2020. navodi da nisu točni navodi tužitelja o navodnom radu dužem od punog radnog vremena, jer policijski službenici PGP T. da

nemaju obveze, nakon odrađene smjene na graničnim prijelazima za pogranični promet, vraćanja u PGP T., o čemu da već postoji bogata praksa kako prvostupanjskih, tako i drugostupanjskih. Također da treba istaknuti da svi djelatnici PGP T. obavljaju smjene na međunarodnim graničnim prijelazima (dalje: MGP) i graničnim prijelazima za pogranični promet (dalje: GPPP); s time da je na MGP od 14. listopada 2013. ukinuta otprema službe, pa policijski službenici koji su Posebnim dnevnim rasporedom rada raspoređeni na takve granične prijelaze da više nemaju obveze ranijeg dolaska na posao radi otpreme službe, a za navedene prijelaze da nikada i nije postojala obveza predaje izvješća i sl. na kraju smjene. Za razliku od navedenog policijski službenici koji su Posebnim dnevnim rasporedom rada raspoređeni na GPPP imaju obvezu doći na posao pola sata ranije u PGP T. zbog otpreme službe od strane šefa smjene što traje cca 5-10 minuta, dok se ostalo vrijeme odnosi na prijevoz službenim vozilom do mjesta rada na GPPP gdje policijski službenici dolaze u točno određeno vrijeme navedeno u Posebnom dnevnom rasporedu rada. Policijski službenici, pa tako i tužitelj, da službu obavljaju u turnusima od 06-18 i 18-06 sati, te od 07-19 i 19-07 sati. Dolaskom iduće smjene u točno određeno vrijeme služba prestaje za one policijske službenike koji su službu obavljali prije njih te se vremenska razlika, koja se ostvari od prestanka službe do dolaska u PGP T., odnosi isključivo na putovanje, odnosno prijevoz službenim vozilom od mjesta obavljanja službe na GPPP do PGP u T. (na adresi …), s time da svi policijski službenici (i tužitelj) primaju naknadu za putne

troškove za prijevoz vlastitim vozilom od PGP T. do mjesta stanovanja i obrnuto. Sve navedeno da proizlazi iz iskaza brojnih tužitelja i svjedoka koji su svoje iskaze dali u brojnim istovrsnim predmetima, pa da se predlaže na ove okolnosti u svojstvu svjedoka saslušati J. J., kao načelnika PGP T i

S. U., kao pomoćnika za graničnu kontrolu, a koji su ove poslove obavljali i u utuženom periodu. Slijedom navedenog, a budući da je svakome potrebno određeno vrijeme da bi od kuće došao na posao (i vratio se kući), nekima je potrebno 10 minuta nekima i više od sat vremena vožnje (u jednom smjeru), da je jasno da se vrijeme provedeno u vožnji ne može smatrati radnim vremenom niti bi se isto trebalo honorirati tužitelju. Također, činjenica da otprema službe prije radnog vremena u PGP T. traje cca 5-10 minuta ne predstavlja okolnost zbog koje bi tužena bila dužna nadoknaditi tužitelju vrijednost cijelog sata (ili više od toga) kao da je isti proveo na radu, jer da za ovo nema baš nikakve osnove.

3.Sud je u dokaznom postupku pregledao Rješenje RH, MMUP, PU S-D br: 511-01-157-075855/94- od 1. listopada 2015., zahtjev za mirno rješenje spora tužitelja od 9. ožujka 2020. , odgovor O.-a na zahtjev za mirno rješenje spora, pregled sati za izradu računa,

Zapisnici pod poslovnim brojem Pr-645/2016 od 6. rujna 2019., Pr-644/2016 od 12. prosinca 2018., Pr-334/17 od 21. ožujka 2018., Pr-651/16 od 14. lipnja 2018., pregled sati za izradu računa, zapisnik pod poslovnim brojem P-243/14 od 16. siječnja 2015. saslušanje tužitelja.

4.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan. Pun. stranaka su popisali parnični trošak.

5.Predmet spora je nakon preciziranja tužbenog zahtjeva zahtjev za isplatu razlike plaće za rad 1 sat duži od punog radnog vremena koji je tužitelj odradio kao policijski službenik za graničnu kontrolu za vremenski period od listopad 2015., do 1.srpnja 2018.

6.Između stranaka nije sporno da je tužitelj policijski službenik raspoređen na radno mjesto za zaštitu granice u IGP T..

Kao sporno ostalo je za raspraviti da li je tužitelj u utuženom razdoblju imao obvezu po nalogu nadređenih dolaziti na posao pola sata ranije i s istog odlaziti kasnije, kao i da li se rad dulje od propisanog tužitelju treba vrednovati po osnovi rada u turnusima na način da se osnovna plaća uveća za 5 % dodatka u turnusu ili sukladno čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike.

7.Sukladno dostavljenim izračunu tužene za utuženo razdoblje listopad 2015., do 1.srpnja 2018., tužena je dostavila pregled sati koje je tužitelj odradio više od redovnog radnog vremena te izračun naknade za pola sata rada duže koja bi mu pripadala pod pretpostavkom osnovanosti tužbenog zahtjeva ( list spisa 56-58).

8.U svom iskazu na ročištu od 26. svibnja 2022. tužitelj navodi da je u utuženom vremenskom periodu od 2015. pa do lipnja 2018. radio kao policijski službenik raspoređen na međunarodne granične prijelaze i granične prijelaze za pogranične prijelaze. Naime, to da se mijenjalo svaku smjenu, tako da je jedan dan mogao biti na međunarodnom sutra na graničnom prijelazu za pogranični prijelaz. Međunarodni da su K. i P., a granični prijelaz za pogranični prijelaz C., D.,

A...On da je imao obvezu doći u policijsku postaju pola sata ranije kako bi zadužio vozilo, odnosno čak i ranije jer da bi oko 6,30 kretali iz policijske postaje T., s tim da bi se primopredaja smjene radila na samom graničnom prijelazu i tada bi ulazio u vozilo, koje da je 99 % vozio, i kupili bi kolege iz drugih graničnih prijelaza, primjerice P. i A. su se kupili , dok je K. posebno. Kada bi došao s

vozilom u PP T., on da je trebao razdužiti vozilo, odnosno kombi, tako da bi zajedno s putovanjem ostajao i duže od pola sata nakon isteka redovnog radnog vremena.

Navodi da se znalo događati posebno na pograničnim prijelazima npr. C. da smjena kasni i po 45 minuta, tako da su u obvezi dok se smjena ne preuzme obavljati svoje poslove.

9. Analizom i ocjenom cjelokupnog dokaznog postupka, svih dokaza zajedno i svakog dokaza zasebno sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („NN“ br. 53/91, 91/92, 112/93, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i

25/13 – u daljnjem tekstu ZPP), ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan. Cijeneći i uvažavajući iskaze saslušanih svjedoka koji su svoje iskaze dali u drugim postupcima ali su uz suglasnost stranaka radi ekonomičnosti postupka isti iskazi pročitani u predmetnom postupku u dokazne svrhe, nedvojbeno je potvrđen iskaz tužitelja da su u utuženom razdoblju djelatnici pogranične policije PP T. ranije trebali doći u policijsku postaju i organizirano službenim vozilima otići na PP te po povratku ponovno doći u PP T. nakon čega su odlazili

svojim kućama. Dakle, rad tužitelja je započinjao i završavao u PP T.,

a ne na graničnom prijelazu stoga ovaj sud smatra da tužena nije dokazala suprotno. Potraživanje tužitelja je obračunato sukladno evidenciji o više odrađenim satima koje je tužitelj odradio izvan redovnog radnog vremena u utuženom razdoblju, a koje je dostavila tužena. Odredbom čl. 44. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 93/08, 89/12 i 104/13, dalje: KU) propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada, i to: za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom,

neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%. Iz citirane odredbe proizlazi da rad u turnusu ne isključuje druge oblike uvećanja plaće ( osim naknade za rad u drugoj smjeni) stoga su državni službenicima i namještenicima sukladno KU priznaju određena prava na dodatke na plaću koji jedne druge ne isključuju osim slučaju dodatka u turnusu i rada u drugoj smjeni. Međutim, bez obzira da li je baš tužitelj imao obvezu predavanja radnog naloga ili izvješća u PP Imotski po povratku s posla tužitelju pripada naknada i za tih pola sata, odnosno ukupno za jedan sat izvan redovnog rada. To proizlazi prvenstveno iz činjenice što je tužitelju rad bio organiziran na način da je s radom započinjao u PP T., a ponovnim dolaskom u PP T. završavao s radom, odnosno

rad tužitelja nije započinjao i završavao na graničnom prijelazu u kojem slučaju se ne bi radilo o radu dužem za jedan sat od punog radnog vremena. Stoga kako tužena nije dokazala da je rad tužitelja započinjao i završavao na graničnom prijelazu na kojima je radio prigovor tužene te iskazi svjedoka da li se tužitelj zadržavao ili nije po povratku s posla u PP nisu od utjecaja na osnov potraživanja tužitelja u ovoj pravnoj stvari. Stoga ovaj sud prihvaća iskaz tužitelja te smatra da je tužitelj u predmetnom razdoblju proveo na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena puni sat te isto treba vrednovati i honorirati po čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN93/08, 23/09, 39/09, 09/10- dalje KU), te mu je sukladno izračunu tužene valjalo obračunat dodatak za rad u turnusu od 5 %, za jedan sat duži od redovnog radnog vremena. Također valja istaći da Zakon o radu kao i podzakonski akti u svom tekstu ne poznaju vrednovanje rada odnosno utvrđivanje radnog odnosa na pola sata ili minutu kao mjernu jedinicu, već jedino i isključivo se radni odnos, radno vrijeme, prekovremeni rad, raspored radnog vremena i slično, utvrđuju i ugovaraju u punim satima. Stoga je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelju u ukupnom iznosu od 2.941,16 kn, a sve prema preciziranom tužbenom zahtjevu tužitelja iz podneska od 17. prosinca 2021. (lis spisa 38/39).

11.Na dosuđene iznose tužitelju su priznate pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od 15-tog dana u mjesecu na svaki pojedinačni mjesečni iznos za protekli mjesec do isplate, a temeljem odredbe članka 84. st. 3. Zakona o radu (NN 149/09,

61/11, 82/12 i 73/13) i odredbe članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) s time da je stopa kamata usklađena sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), dok je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan za zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu od 2.941,16 kn. Naime, u skladu s odredbama čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("NN" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/11., 144/12., 120/13., 125/13.,

148/13., 83/14., 143/14. i 136/15., u daljnjem tekstu: ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Prema odredbi čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak ("NN" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13., 160/13. i 157/14., u daljnjem tekstu: Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. ZPD-a odnosno čl. 11. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD-a te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD-a (porezna osnovica). Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku (čl. 61. st. 1. Pravilnika). S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaće i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate do tada ne obračunavaju, slijedom čega je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata neosnovan.

12.Odluka o parničnim troškovima temelji se na članku 154. stavak 5. i 155. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01,

117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19) te troškovima zastupanja tužitelja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14 i 118/14), te popisu troška punomoćnika tužitelja.Tužitelju je priznat trošak: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora – 100 bodova, za sastav tužbe – 100 bodova, za zastupanje na ročištima : 11. listopada 2021. , 9. ožujka 2022. i 26. svibnja 2022. - za svako po 100 bodova, za sastav podneska od : 17. prosinca 2021. – 100 bodova, što ukupno daje 600 bodova, (vrijednost jednog boda =10 kn) što iznosi 6.000,00 kn uvećano za 25% PDV-a daje iznos od 7.500,00 kn, koliko iznosi ukupno obistinjen trošak tužitelju.

U Splitu, 25. kolovoza 2022.

Sudac

Jelena Kvarantan Karuza,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 8 dana od dana primitka pismenog otpravka iste.