Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-937/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Nediljke Radić kao predsjednice vijeća, te Mihe Mratovića (suca izvjestitelja) i dr. sc. Lidije Vojković, kao članova vijeća, u pravnoj stvari predlagatelja

– potrošača D. N., OIB: ... iz J., radi stečaja potrošača, odlučujući o predlagateljevoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda u Splitu od 27. travnja 2022. pod poslovnim brojem Sp-1/2016, 25. kolovoza 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se predlagateljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu od 27. travnja 2022. pod poslovnim brojem Sp-1/2016.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje kojim je zaključio stečaj potrošača, uskratio oslobođenje potrošača od preostalih obveza te po pravomoćnosti rješenja odlučio novčana sredstva stečajne mase preostale nakon isplate nagrade i troškova povjerenika vratiti potrošaču.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja pravovremeno se žali predlagatelja osporavajući rješenje zbog bitnih povreda odredaba Zakona o stečaju potrošača ("Narodne novine", broj 100/15, 67/18 i 36/22), te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a koji žalbeni razlog je propisan odredbom članka 353. stavak 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22) a na temelju odredbe članka 10. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 71/15, 104/17 i 36/22), a sve sukladno odredbi članka 23. Zakona o stečaju potrošača.

3. Predlagatelj u žalbi predlaže da se rješenje pod točkom II. preinači ili da se rješenje u cijelosti ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. 4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud donio je osporeno rješenje utvrđujući postojanje nepoštenje na strani potrošača, budući je utvrdio kako je potrošač prije određivanja roka kušnje a koji rok inače nije odredio jer nepokretna imovina potrošača na koje postoji različno pravo nije unovčena, u tri navrata mimo znanja i dopuštenja suda i povjerenika angažirao odvjetnike da ga zastupaju u različitim parničnim postupcima pred sudovima. Dakle,prvostupanjski sud je utvrdio kako je potrošač uskratio informaciju o svojim financijskim aktivnostima tijekom trajanja postupka, a sredstva koja je bio dužan uplaćivati u stečaju masu trošio je na drugi način bez konzultiranja s povjerenikom.

6. Stoga je prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 69. Zakona o stečaju potrošača i donio odluku koju osporava predlagatelj. Odredbom članka 69. stavak 1. Zakona o stečaju potrošača propisano je kako će rješenjem o zaključenju postupka stečaja potrošača sud odrediti razdoblje provjere ponašanja koje ne može biti kraće od godinu dana i duže od tri godine.

7. Stavkom 2. citirane odredbe propisano je kako se iznimno od stavka 1. potrošača neće osloboditi od preostalih obveza i sud neće odrediti razdoblje provjere ponašanja:

- ako potrošač do zaključenja postupka stečaja potrošača izjavi da ne želi oslobođenje od preostalih obveza ili

- ako postoji neki od razloga iz članka 75. stavak 1. Zakona o stečaju potrošača ili

- ako je potrošač u posljednjih šest godina koje su prethodile podnošenjem prijedloga za otvaranjem postupka stečaja potrošača odnosno u posljednje tri godine koje su prethodile podnošenju prijedloga za otvaranje jednostavnog postupka stečaja potrošača oslobođen od preostalih obveza ili mu je oslobođenje uskraćeno.

8. Po pravnom shvaćanju ovog suda pravilno je prvostupanjski sud inače zaključio kako iznimke propisane odredbom članka 69. stavak 2. Zakona o stečaju potrošača su iznimke koje su predviđene alternativno, dakle ne moraju kumulativno biti ispunjene sve tri pretpostavke za uskratu od oslobođenja od preostalih obveza i ne određivanje razdoblja provjere ponašanja.

9. Odredbom članka 75. stavak 1. Zakona o stečaju potrošača (a ispunjenje okolnosti iz ove odredbe, dakle predstavlja razlog za uskratu u smislu odredbe članka 69. stavak 2. Zakona o stečaju potrošača) je propisano kako će sud rješenjem uskratiti oslobođenje od preostalih obveza ako je potrošač:

1. Pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela protiv imovine, protiv gospodarstva ili drugog kaznenog djela koje bi upućivalo na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti.

2. U posljednje tri godine koje su prethodile podnošenju prijedloga za otvaranje postupka stečaja potrošača ili nakon toga namjerno ili iz krajnje nepažnje dao netočne ili nepotpune podatke o svojim imovinskim prilikama, kako bi dobio kredit, primio plaćanje iz javnih sredstava ili izbjegao plaćanje poreza ili drugih javnih obveza.

3. U posljednjoj godini prije podnošenja prijedloga za otvaranje postupka stečaja ili nakon toga namjerno ili iz krajnje nepažnje onemogućio namirenje vjerovnika time što je preuzimao neprimjerene obveze, nesavjesno i nepošteno umanjivao vrijednost svoje imovine ili bez izgleda za poboljšanje financijskog položaja odgađao otvaranje postupka stečaja.

4. Tijekom postupka namjerno ili iz krajnje nepažnje povrijedio svoje dužnosti izvješćivanja i suradnje prema Zakonu o stečaju potrošača ili

5. Namjerno ili krajnjom nepažnjom naveo nepotpune i netočne podatke u popisu imovine i obveza.

10. I ovu odredbu članka 75. stavak 1. Zakona o stečaju potrošača, kao i odredbu članka 69. stavak 2. Zakona o stečaju potrošača valja tumačiti na alternativni način, a ne da se pretpostavke moraju ostvariti kumulativno, te i ovaj sud smatra kako je ispravno prvostupanjski sud zaključio da su ostvarene pretpostavke iz odredbe članka 75. stavak 1. točka 4. Zakona o stečaju potrošača.

11. Zaista, nezgrapno je naznačeno u prvostupanjskom rješenju da rok kušnje nije određen jer nepokretna imovina potrošača na kojoj postoji pravo nije unovčena, no ova okolnost pored postojanja nepoštenja potrošača nije relevantna, time da je predlagatelju za ukazati kako svrha stečaja potrošača nije sprječavanje prodaje nekretnine koja je potrošaču potrebna za stanovanje u smislu odredbe članka 64. Zakona o stečaju potrošača, već je svrha i cilj Zakona poštenog potrošača osloboditi od obveza koje preostanu nakon unovčenja njegove imovine i raspodjele prikupljenih sredstava vjerovnicima (oslobođenje od preostalih obveza).

12. Suprotno od žalbenih navoda proizlazi kako je potrošač, predlagatelj prvo angažirao određene odvjetnike, a zatim tražio od suda da im omogući zastupanje.

13. Očita je bila namjera potrošača da mimo znanja suda i stečajnog povjerenika u stvari opstruira određene ovršne postupke, te da tom opstrukcijom ovršnih postupaka sebe dovede u povoljniji položaj, no nakon otvaranja stečajnog postupka, koji se dakle upravo i otvara na prijedlog potrošača radnje potrošača moraju biti usklađene sa sudom i povjerenikom.

14. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud donio valjanu odluku na temelju Zakona o stečaju potrošača, uz pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, a ovaj sud ne nalazi da bi bile počinjene povrede postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a odbiti predlagateljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.

U Splitu 25. kolovoza 2022.

Predsjednica vijeća:

Nediljka Radić, v. r.