Poslovni broj: 19 UsIgr-474/20-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić, uz sudjelovanje zapisničarke Pamele Jerković, u upravnom sporu tužitelja Ž. M. iz S., G. .,
zastupanog po opunomoćeniku A. K., odvjetniku u S., T. h.
b. z. …, protiv tuženika Državnog inspektorata, Građevinske
inspekcije, Područni ured u S., Split, Mike Tripala 6, radi odgode izvršenja rješenja, dana 25. kolovoza 2022. godine
p r e s u d i o j e
I.
Odbija se zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika UP/I-362-
02/16-02/00960 urbroj: 443-02-13-01/4-20-35 od 19. studenog 2020.
II.
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1.Osporenim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev za odgodu izvršenja inspekcijskog rješenja Klasa: UP/I-362-02/16-02/00960 urbroj: 531-07-1-2-1-17-12 od 15. svibnja 2017. godine podnesen od strane investitora Ž. M. (ovdje tužitelja).
2. Tužitelj u tužbi i podnesku od 24. veljače 2021. godine ističe kako je rješenjem tuženika UP/I-362-02/16-02/00960 urbroj: 531-07-1-2-1-17-12 od 15. svibnja 2017. godine tužitelju naloženo uklanjanje prizemne stambene zgrade maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 11,00x6,00m, jednostrešnog krova pokrova od crijepa, max. visine. Tužitelj navodi kako je protiv navedenog rješenja ustao tužbom te je Upravni sud u S. donio rješenje o odgodnom učinku te odgodio izvršenje rješenja o uklanjanju do pravomoćnog završetka tog upravnog spora. Spor je pravomoćno okončan presudom Visokog upravnog suda Usž-3415/18 od 30. listopada 2019. godine, a koja je tužitelju urečena dana 11. ožujka 2020. godine. Tuženik je donio rješenje kojim se tužitelja prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju od dana 24. travnja 2020. godine izricanjem novčane kazne od 30.000,00 kuna. Tužitelj je podnio prijedlog za obustavu izvršenja rješenja o uklanjanju, odnosno podredno je zatražio da tuženik zastane s izvršenjem rješenja na rok od 12 mjeseci budući da je zatražio izdavanje građevinske dozvole za objekt koji je predmet rješenja o uklanjanju. Osporenim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja i to neosnovano budući da je tuženik u upravnom postupku pogrešno utvrdio izvršnost rješenja o uklanjanju. Naime, rješenje, obzirom na činjenicu da je rješenjem Upravnog suda u S. određena odgoda izvršenja rješenja o uklanjanju, nije postalo izvršno dana 17. kolovoza 2018. Tužitelj navodi kako je podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole prije isteka roka za izvršenje. Tuženik je pogrešno primijenio i odredbe naputka o novčanim kaznama koje izriču građevinski inspektori a kojim je propisano kako u slučajevima donošenja rješenja o uklanjanju na temelju čl. 30. st.1. toč.1. zakona o građevinskoj inspekciji građevinski inspektor neće izvršenika na izvršenje rješenja prisiljavati novčanim kaznama ukoliko utvrdi da je izvršenik unutar roka za izvršenje podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za predmetnu građevinu, te da je obustavio daljnje građenje. Kako je tužitelj podnio zahtjev za izdavanjem građevinske dozvole unutar roka za dobrovoljno izvršenje, to je nezakonito odbijen prijedlog za odgodom izvršenja rješenja o uklanjanju, pri čemu tužitelj posebno naglašava kako tuženik nije odlučio o njegovom prijedlogu za obustavom, odnosno zastojem postupka izvršenja. Predlaže poništiti osporeno rješenje.
3.Tuženik u odgovoru na tužbu kao i u očitovanju od 29. rujna 2021. godine ustraje u obrazloženju osporenog rješenja te navodi kako je tužitelj zahtjev za ishođenje građevinske dozvole predao dana 8. svibnja 2020. godine, dakle izvan roka sa dobrovoljno izvršenje pri čemu u roku od 12 mjeseci od predanog zahtjeva, a niti do dana sastavljanja očitovanja (29. rujna 2021. godine) nije ishodio građevinsku dozvolu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4. Kako stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, to je sukladno odredbi članka 36. toč. 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje ZUS) sud je bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, te pregledom dokumentacije priložene u sudskom spisu, kao i dokumentacije priložene u spisu tuženika, ocijenio kako je tužbenu zahtjev tužitelja nije osnovan.
5. Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti rješenja tuženika Klasa: tuženika UP/I-362-02/16-02/00960 urbroj: 443-02-13-01/4-20-35 od 19. studenog 2020 kojim je odbijen zahtjev za odgodu izvršenja inspekcijskog rješenja Klasa: UP/I-362-02/16- 02/00960 urbroj: 531-07-1-2-1-17-12 od 15. svibnja 2017. godine podnesen od strane investitora Ž. M..
6.Tužitelj je svoj zahtjev za odgodom izvršenja rješenja o uklanjanju temeljio na činjenici da je u upravnom sporu koji se pred Upravnim sudom u Splitu pod brojem UsIgr-206/17 doneseno rješenje o odgodnom učinku tužbe, te da je presuda VUS-a kojom je potvrđena presuda UsIgr-206/17 kojom je odbijen zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja o uklanjanju tužitelju dostavljena tek 1. ožujka 2020. godine, pri čemu je on nakon dostave te presude, a u roku za dobrovoljno izvršenje rješenja o uklanjanju, zatražio izdavanje građevinske dozvole.
7. Navedeni zahtjev tužitelja odbijen je pozivom na odredbe čl. 6 i 7. Naputka o novčanim kaznama koje izriču građevinski inspektori (narodne novine 23/18) a kojim je određeno da građevinski inspektor neće izvršenika prisiljavati na izvršenje izricanjem novčanih kazni ukoliko je izvršenik unutar roka za iizvršenje podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, pri čemu po isteku godinu dana od dana dostave rješenja o uklanjanju građevinski inspektor utvrđuje da li je građevinska dozvola izdana i je li izvršna. Tuženik je ustvrdio kako u konkretnom slučaju, na dan donošenja rješenja nema prepreke za izvršenjem rješenja o uklanjanju budući da tužitelj u roku od godine dana od dostave rješenja o uklanjanju nije ishodio građevinsku dozvolu, a samo rješenje o uklanjanju je pravomoćno i izvršno.
8. Ovaj sud navedeno obrazloženje tuženika ne može u cijelosti prihvatiti kao pravilno, međutim usprkos tome drži da je pravilno tuženik postupio kada je odbio zahtjev tužitelja za odgodom izvršenja rješenja o uklanjanju.
9. Prije svega valja reći kako Zakon o građevinskoj inspekciji ne regulira pitanje odgode izvršenja, pa je u konkretnom slučaju valjalo primijeniti odredbu čl. 140. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine 47/09). U smislu odredbe čl. 140. st.1. ZUP-a odgoda izvršenja rješenja moguća je isključivo radi izbjegavanja teško popravljive štete do donošenja pravomoćne odluke o upravnoj stvari i to pod uvjetom da nije drukčije propisano zakonom i da se to ne protivi javnom interesu.
10. Imajući na umu navedenu odredbu, valja reći kako okolnost na koje se tužitelj pozvao u svom zahtjevu za odgodom izvršenja nemaju uporište u navedenoj zakonskoj odredbi, pa okolnost što je nakon pravomoćnosti rješenja o uklanjanju podnio zahtjev za izdavanjem građevinske dozvole za objekt koji je predmet tog rješenja o uklanjanju, ne predstavlja okolnost zbog koje bi bilo moguće usvojiti njegov zahtjev za odgodom, ovo posebno kada se uzme u obzir da tužitelj u svom zahtjevu uopće ne navodi zbog čega bi izvršenje rješenja dovelo do nastanka teško popravljive štete, a što je osnovni uvjet da bi se odgoda uopće mogla dopustiti.
11. Osim toga, da bi se odgodilo izvršenje rješenja u smislu odredbe čl. 140. st. 1. ZUP-a neophodno je da se odgoda ne protivi javnom interesu, no kako je odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o gradnji ( Narodne Novine broj: 153/13 i 20/17) propisano da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi da se mora u skladu s tom dozvolom, imajući u vidu da je rješenje o uklanjanju odgodu izvršenja kojeg je tužitelj tražio, doneseno upravo iz razloga što za gradnju sporne građevine nije ishođen akt o gradnji, to bi odgoda izvršenja, u konkretnom slučaju bila protivna javnom interesu, a što predstavlja zapreku za donošenje rješenja o odgodi izvršenja.
12. Nadalje, valja reći kako se u konkretnom slučaju ne radi niti o situaciji reguliranoj odredbom čl. 140. st.2. ZUP-a, dakle nije riječ o tome da bi u izvršenju obveze bio dopušten poček, odnosno o situaciji kada bi umjesto izvršnog privremenog rješenja bilo doneseno rješenje o glavnoj stvari koje bi se razlikovalo od privremenog rješenja.
13. Obzirom na sve navedeno, dakle uvažavajući među strankama nesporno činjenično stanje, te prethodno citiranu odredbu čl. 140. ZUP-a, ovaj sud drži kako u konkretnom slučaju nije bilo uvjeta za donošenjem rješenja o odgodi izvršenja inspekcijskog rješenja o uklanjanju od 15. svibnja 2017. godine, te je pravilno tuženik postupio kada je navedeni prijedlog tužitelja odbio. Činjenica da se tuženik u obrazloženju osporenog rješenja nije pozvao na odredbu čl. 140. ZUP-a, (već se pozvao na odredbe koje se odnose na donošenje rješenja o novčanoj kazni kojima se izvršenika prisiljava na izvršenje rješenja o uklanjanju pri čemu) ne predstavlja razlog za poništenje rješenja, jer je i ovaj sud utvrdio kako bi zahtjev tužitelja za odgodom valjalo odbiti, pa time što tuženik, kako je to prethodno rečeno nije razmotrio zahtjev za odgodu u skladu s odredbom čl. 140. ZUP-a nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja jer je njegov zahtjev za odgodom svakako valjalo odbiti, što je tuženik i učinio.
14. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti i riješiti kao u izreci.
15. Budući da tužitelj nije uspio u ovom sporu, to je i njegov zahtjev za naknadom troška spora odbijen kao neosnovan.
U Splitu, 25. kolovoza 2022.
Sutkinja
Ana Jurišić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu, u 4 primjerka. O žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
.
DNA
1. opunomoćeniku tužitelja A. K., odvjetniku u S., T. h. b. z. ….,
2. tuženiku Državnom inspektoratu, Građevinskoj inspekcijji, Područnom uredu u S., S., M. T. .,
3. u spis.
