Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Gž-342/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu mr. sc. Alenu Golubu kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice J. J., OIB: …, iz O. G., Dr., zastupane po punomoćniku S. K., odvjetniku u S., protiv tuženice R. d.d., OIB: …, Z., zastupane po punomoćniku B. I., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv dopunskog rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P-280/2019 od 8. prosinca 2021. godine, 25. kolovoza 2022.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tuženice kao osnovana te se preinačava dopunsko rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P-280/2019 od 8. prosinca 2021., tako da se odbija kao neosnovan zahtjev tužiteljice radi naknade troškova parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kuna.
II. Nalaže se tužiteljici J. J. da tuženici R. d.d., naknadi troškove podnošenja žalbe protiv rješenja u iznosu od 468,75 kuna u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Pobijanim prvostupanjskim rješenjem riješeno je tako da izreka u cijelosti glasi: "Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 6.250,00 kn, sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
2. Protiv prethodno naznačenog prvostupanjskog rješenja pravovremeno je žalbu podnijela tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, kojom osporava zakonitost pobijanog rješenja te zahtijeva naknadu troškova podnošenja žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Pobijanim prvostupanjskim dopunskim rješenjem naloženo je tuženici da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka i to za zastupanje po odvjetniku na ročištu održanom kod prvostupanjskog suda 14. rujna 2021., kao i za sastav obrazloženog podneska po odvjetniku od 20. srpnja 2021. u iznosu od 2.500,00 kuna za pojedinu radnju (Tbr. 8. stavak 1. i Tbr. 9. stavak 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika „Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. – dalje: Tarifa), sve uvećano za troškove PDV-a u iznosu od 1.250,00 kuna (Tbr. 42. Tarife), odnosno u ukupnom iznosu od 6.250,00 kuna u roku od 15 dana.
6. Ispitujući pobijano prvostupanjsko dopunsko rješenje povodom žalbe tuženice u smislu članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, („Narodne novine“, broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP), u vezi članka 381. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj drugostupanjski sud smatra kako prilikom donošenja pobijanog prvostupanjskog rješenja nije počinjena niti jedna od prethodno naznačenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Međutim, pazeći po službenoj dužnosti na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 154. stavak 2. ZPP-a, kojom odredbom je propisana obveza plaćanja troškova parničnog postupka s obzirom na uspjeh stranaka u sporu, kao i način utvrđivanja omjera naknade troškova parničnog postupka, ovaj drugostupanjski sud nalazi kako je prilikom donošenja pobijanog dopunskog rješenja pogrešno primijenjena naznačena zakonska odredba iz članka 154. stavka 2. ZPP-a. Naime, tužiteljica je u tužbi postavila tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu broj 418-50-3890832 od 24. siječnja 2007. te radi isplate iznosa od 159.674,05 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose, a takav tužbeni zahtjev je pravomoćno odbijen kao neosnovan, dok je prihvaćen supsidijarni tužbeni zahtjev radi djelomičnog utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu te radi isplate iznosa od 32.225,52 kune. Prema tome, tužiteljica je u ovom sporu uspjela prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u pogledu naznačene vrijednosti predmeta spora u tužbi u iznosu od 158.674,05 kuna, koliko ujedno iznosi i utužena novčana tražbina sa zahtjevom za isplatu iznosa od 32.225,52 kuna pa prema tome proizlazi da je tužiteljica u ovom sporu, s obzirom na visinu utužene novčane tražbine koja je u konkretnom slučaju mjerodavna za određivanje vrijednosti predmeta spora u iznosu od 158.674,05 kuna, uspjela sa zahtjevom za isplatu iznosa od 32.225,52 kune, odnosno u omjeru od 20,30%, dok je tuženica uspjela u sporu u odnosu na zahtjev za isplatu u omjeru od 79,70%, u smislu članka 154. stavak 2. ZPP-a.
8. Pravilnom primjenom materijalnog prava iz zakonske odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a, tužiteljica neosnovano zahtijeva od tuženice naknadu troškova parničnog postupka u prethodno navedenom iznosu od ukupno 6.250,00 kuna, s obzirom da je tuženica u većoj mjeri uspjela u parnici odnosno u omjeru od 79,70%, dok je tuženica u manjoj mjeri uspjela u parnici, odnosno u omjeru od 20,30%, u smislu odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a, a sve s obzirom na naznačenu vrijednost predmeta spora u tužbi u iznosu od 158.674,05 kuna te okolnost da joj je dosuđena novčana tražbina u iznosu od 32.225,52 kune. Pri tome, valja imati u vidu kako tužiteljica nije uspjela u sporu niti u pogledu pravne osnove prethodno istaknutog tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu broj 418-50-3890832 od 24. siječnja 2007. u cijelosti, pa je s obzirom na prethodno navedeno pravilnom primjenom materijalnog prava, odnosno zakonske odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a, valjalo preinačiti prvostupanjsko dopunsko rješenje tako da je odbijen zahtjev tužiteljice radi naknade prethodno naznačenih troškova parničnog postupka o kojima je prvostupanjski sud propustio odlučiti svojom presudom poslovni broj P-280/2019 od 20. listopada 2020.
9. S obzirom da je žalba tuženice protiv prvostupanjskog rješenja osnovana, na temelju članka 166. stavak 2. ZPP-a, tužiteljica je dužna tuženici naknaditi troškove podnošenja žalbe protiv rješenja po odvjetniku u iznosu od 375,00 kuna prema Tbr. 10. stavak 5. Tarife uvećano za troškove PDV-a u iznosu do 93.75 kuna prema Tbr. 42. Tarife, odnosno ukupno 468,75 kuna, pri čemu je VPS za žalbu 6.250 kuna koliko iznosi pobijana tražbina. U preostalom dijelu, zahtjev tuženice radi naknade troškova podnošenja žalbe nije osnovan, jer vrijednost predmeta spora za žalbu ne opravdava naknadu zatraženih troškova preko određenog iznosa, a također pobijano prvostupanjsko rješenje ne podliježe plaćanju sudskih pristojbi čiju naknadu tuženica u žalbi neosnovano zahtijeva.
10. Na temelju članka 380. stavak 1. točka 3. ZPP-a, valjalo je uvažiti žalbu tuženice kao osnovanu i preinačiti pobijano prvostupanjsko dopunsko rješenje kako je pobliže riješeno u izreci.
Bjelovar, 25. kolovoza 2022.
Sudac
mr. sc. Alen Golub, v.r.
