REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 65/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. V. Š. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. - dalje: KZ/97.) i čl. 278. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.- ispravak, 101/17., 118/18., 126/19 i 84/21. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu os. J. K. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 23. lipnja 2020. broj K-1557/16-87 i presuda Županijskog suda u Karlovcu od 10. veljače 2022. broj Kž-157/2021-9, u sjednici održanoj 25. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se zahtjev os. J. K. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 23. lipnja 2020. broj K-1557/16-87 i presuda Županijskog suda u Karlovcu od 10. veljače 2022. broj Kž-157/2021-9, os. V. Š. i os. J. K. su proglašeni krivima zbog kaznenih djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293. st. 2. KZ/97. i krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. KZ/11. te su osuđeni na jedinstvene kazne zatvora, os. V. Š. u trajanju jedne godine i dva mjeseca, a os. J. K. u trajanju dvije godine i tri mjeseca. Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11. ,91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), obojica osuđenika su dužni na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti trgovačkom društvu D. d.o.o. iznos od 110.250,00 kuna, solidarno, u roku od jedne

III Kr 65/2022-6

godine od pravomoćnosti presude dok je oštećenik u ostalom dijelu imovinskopravnog zahtjeva upućen na parnicu.

2. Protiv te pravomoćne presude os. J. K. je osobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje presude uz dvije dopune (podnesci zaprimljeni kod Općinskog kaznenog suda u Zagrebu 27. lipnja 2022. i 1. kolovoza 2022.), naznačivši povrede zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 1., 2. i 3. ZKP/08., s prijedlogom da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda „u cijelosti ukine“ odnosno da se ukine drugostupanjska presuda i predmet vrati tom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. ZKP/08.

4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje u tekstu: zahtjev) nije osnovan.

5. Osuđenik iznosi brojne prigovore, tvrdi da je ostvaren niz povreda postupovnog prava (navodi čl. 468. st. 1. toč. 11., st. 2. i st. 3. ZKP/08., čl. 157. ZKP/08., čl. 407. st. 3. ZKP/08., čl. 329. st. 3. ZKP/08., čl. 450. st. 1. i 2. ZKP/08., čl. 419. st. 5. ZKP/08. itd.), materijalnog prava (čl. 469. toč. 1., 4., 5. ZKP/08.) te povrede prava na obranu i povrede u žalbenom postupku. Naznačene povrede ujedno povezuje kritikom i osporavanjem pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja i s tim u vezi dokazanosti kaznene odgovornosti za djela za koja je osuđen pravomoćnom presudom. Navodi da „postoji ozbiljna sumnja u istinitost odlučnih činjenica, a to zato što su tijekom postupka grubo narušena načela zakonitosti ... pretpostavke nedužnosti, ekonomičnosti postupka ... te osobito načelo neposrednosti i usmenosti, a povrijeđeno je u grubo i pravo na obranu na glavnoj raspravi te u žalbenom postupku, a što je sve u svojoj ukupnosti utjecalo na presudu“.

6. Prije svega valja reći da se prema čl. 515. st. 1. i čl. 517. st. 1. ZKP/08. zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti samo zbog točno propisanih povreda zakona pri čemu je Vrhovni sud Republike Hrvatske, shodno čl. 519. u vezi s čl. 511. st. 1. ZKP/08., ograničen na ispitivanje povreda zakona na koje se poziva osuđenik. Navedena ograničenja jasno određuju karakter ovog izvanrednog pravnog lijeka u kojem se ne propituju sve moguće povrede normi procesnog prava niti jesu li niži sudovi pravilno ocijenili dokaznu građu (personalne, materijalne dokaze, vještačenja itd.) o kojoj ovisi zaključak o krivnji i dokazanosti kaznenog djela.

7. Što se tiče provedenog postupka i povreda procesnog prava osuđenik ne može zahtjev podnijeti zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

8. Osuđenik prigovara da u postupku nisu ispitane okolnosti važne za utvrđivanje imovinskopravnog zahtjeva, da taj zahtjev nije pročitan na raspravi, da je pogrešna argumentacija sudova pozivanjem na čl. 252. Zakona o trgovačkim društvima pa je stoga sporna odluka o imovinskopravnom zahtjevu i solidarnoj obvezi isplate novca upiranjem na povrede iz čl. 157. ZKP/08., čl. 469. toč. 5. ZKP/08. i na praksu

III Kr 65/2022-6

Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojoj se „mjera oduzimanja imovinske koristi pribavljena kaznenim djelom ne može izreći solidarno“.

8.1. Sukladno čl. 469. toč. 5. ZKP/08. povreda kaznenog zakona postoji ako je odlukom o sankciji, oduzimanju imovinske koristi ili oduzimanju predmeta, dakle ne i odlukom o imovinskopravnom zahtjevu, prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu pa je promašena i neosnovana tvrdnja osuđenika da je povrijeđen zakon u čl. 469. toč. 5. ZKP/08. Pored toga izvanrednim preispitivanjem pravomoćne presude nije predviđeno ispitivati postojanje tzv. relativno bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08. kada se radi o propustu ili nepravilnoj primjeni neke odredbe procesnog zakona na raspravi ili u tijeku rasprave ili pri donošenju presude, a od utjecaja je na presudu. Shodno tome nije moguće problematizirati je li u prvostupanjskom postupku propušteno primijeniti čl. 157. ZKP/08. kao i niz drugih povreda na koje se osuđenik poziva u zahtjevu osporavajući zakonitost, ali napose pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja pravomoćne presude.

8.2. Ipak, glede dosuđenog imovinskopravnog zahtjeva valja reći da su navodi osuđenika netočni i neutemeljeni. Iz stanja spisa proizlazi da je rasprava u predmetu započela iznova dana 1. lipnja 2020. (list 401 spisa) kada je pročitan imovinskopravni zahtjev oštećenika, a završena na slijedećem zasjedanju 23. lipnja 2020. Obojica osuđenika su se aktivno branili glede navoda optužbe kojom su između ostalog terećeni da je za oštećenika nastupila šteta u iznosu 110.250,00 kuna, pa je i odluka o imovinskopravnom zahtjevu u cijelosti u suglasju s opisom kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju. Drugim riječima, izreka prvostupanjske presude odraz je činjeničnog stanja utvrđenog na raspravi i sadrži preciziran iznos štete koju su osuđenici kao supočinitelji prouzročili svojim radnjama, u kojem dijelu je i dosuđen imovinskopravni zahtjev kao solidarna obveza predviđena odredbama građanskog prava.

9. Netočna je i neosnovana tvrdnja osuđenika da je rasprava održana pred drugim predsjednikom vijeća, a da nije ponovno izveden „apsolutno niti jedan jedini dokaz“ već je zaključena i donesena presuda što da predstavlja povredu čl. 407. st. 3. ZKP/08. i povredu prava obrane zajamčene u čl. 29. Ustava Republike Hrvatske te da je pravo obrane povrijeđeno time što mu je prvostupanjski sud „propustio nakon završne riječi ... braniteljice ... dati riječ“.

9.1. Iz zapisnika o raspravama od 1. lipnja 2020. i 23. lipnja 2020. razvidno je da je rasprava počela iznova, pročitana je optužnica, osuđenici su se izjasnili o krivnji, uz suglasnost stranaka je pročitana dokumentacija i zapisnici o iskazima svjedoka (sve podrobno opisano), na pročitano nije bilo primjedbi, na kraju dokaznog postupka ispitani su osuđenici, a na zapisnike o raspravi nije bilo primjedbi osuđenika niti njihovih branitelja koji su na oba zasjedanja raspravi prisustvovali. Nakon završenog dokaznog postupka govorio je tužitelj, branitelj „1. optuženika“, „1..optuženi“ „braniteljica 2. optuženika“, a potom „2. optuženi“ koji „navodi da je suglasan sa završnim govorom svoje braniteljice te nema ništa drugo za dodati“. Kako se više nitko nije javio za riječ sud je zaključio raspravu (list 421 spisa), dakle posljednju riječ su imali optuženici kako je i predviđeno u čl. 446. st. 4. ZKP/08.

III Kr 65/2022-6

10. Što se tiče žalbenog postupka, osuđenik prigovara da drugostupanjski sud nije razmotrio („ne spominje“) drugu dopunu žalbe, da nije ocijenio sve žalbene navode, da je poziv za drugostupanjsku sjednicu vijeća upućen telefaksom dan prije održavanja sjednice, da je sjednici prisustvovao „samo vizualno“ jer je audio komunikacija bila onemogućena, a time je onemogućen detaljno razjasniti žalbene navode.

10.1. Nasuprot zamjerkama osuđenika, prema stanju stvari i podacima u spisu žalbenog suda, nisu ostvarene povrede odredaba žalbenog postupka od utjecaja na presudu.

11. Žalbenom sudu je na odlučivanje dostavljen spis predmeta sa žalbama koje su protiv prvostupanjske presude podnijeli os. V. Š. po branitelju, os. J. K. osobno (zaprimljena kod Općinskog kaznenog suda u Zagrebu 5. listopada 2020) i po braniteljici A. V. F. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća Županijski sud u Karlovcu je 14. siječnja 2022. zaprimio i „dopunu žalbe“ koju je osuđenik osobno podnio. Potom je 4. veljače 2022. putem telekomunikacijskog sredstva („mailom“) upućena obavijest o javnoj sjednici vijeća zakazanoj za 10. veljače 2022. te naloženo osigurati prisutnost os. J. K. na javnoj sjednici vijeća putem video linka. Osuđenikova pisana izjava da želi prisustvovati sjednici vijeća potvrđuje da je obavijest primio i to prema podacima „e-spisa-potvrdi o otpravku“ istoga dana kada je otpravak obavijesti sačinjen, 4. veljače 2022. Prema zapisniku o drugostupanjskoj sjednici vijeća (od 10. veljače 2022.) osuđenik je „putem video linka ... sukladno članku 475. stavak 8. ZKP/08.“ prisustvovao sjednici vijeća i omogućeno mu je iznošenje najvažnijih dijelova žalbe i dopune žalbe u trajanju od petnaest minuta. Shodno tome, osuđenik je aktivno koristio svoje pravo sudjelovanja u žalbenom postupku i nema naznaka da je bilo tehničkih zapreka pa ni poteškoća u održavanju javne sjednice vijeća, na kojoj je u nejavnom dijelu žalbeni sud odlučio o svim žalbama, uključujući i dopunu osuđenikove žalbe, koje su podnijete protiv iste presude. Os. J. K. je, dakle, imao mogućnost osporavati prvostupanjsku presudu žalbom koju je podnio osobno i putem braniteljice, dopunio pisanim podneskom i usmeno izložio na sjednici žalbenog vijeća, a drugostupanjski sud ocijenio. Stoga okolnost da drugostupanjski sud nije razmatrao drugu dopunu žalbe osuđenika, koja je zaprimljena na Županijski sud u Karlovcu 11. veljače 2022. (dan nakon donijete odluke o svim žalbama) nije od utjecaja na zakonitost žalbenog postupka ni drugostupanjske odluke.

12. Nadalje, iz obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi da je žalbeni sud ocijenio sve relevantne žalbene navode, poglavito one koji su se ticali ocjene kvalitete i pouzdanosti suprotstavljenih dokaza („prebacivanje krivnje jednog optuženika na drugog“), te odbijanja dokaznih prijedloga obrane. Nakon što je reproducirao bitne prigovore žalitelja (str. 3. presude) sud drugog stupnja prihvaća pravilnim ocjenu dokazne građe iz prvostupanjske presude i odluku o odbijanju dokaznih prijedloga obrane, upućuje žalitelje na te razloge, ali i sam provodi temeljitu analizu dokaza u odnosu na oba kaznena djela (str. 4, 5, 6 i 7, prvi odlomak).

13. Što se tiče utvrđenja kaznene odgovornosti os. J. K. i ključnog prigovora da nije imao svojstvo odgovorne osobe, kako se opetovano iscrpno ponavlja i u podnijetom zahtjevu, žalbeni sud jasno navodi da je os. J. K. bio „odgovorna osoba za

III Kr 65/2022-6

zastupanje ... svjestan prava i obveza koja je imao u tom zastupanju“ imajući na umu da je i sam u obrani opisao kako je i u drugim trgovačkim društvima poslovao zajedno s os. V. Š. uz zaključak da je „imao dovoljno iskustva i sposobnosti za odgovorno i zakonito vođenje poslovanja trgovačkog društva.“ Stoga je po ocjeni drugostupanjskog suda pravilno utvrđena odlučna činjenica da je os. J. K. „vodio glavninu poslovanja ... trgovačkog društva“, dakle da je stvarno obavljao poslove iz djelokruga pravne osobe i da je posljedično ovom utvrđenju terećeno kazneno djelo pravilno podvedeno pod odredbe materijalnog prava (odlomci 14.1. i 19. drugostupanjske presude).

13.1. Osuđenik u zahtjevu višekratno naglašava da je osuđujuća presuda „zasnovana i utemeljena na nepostojećem dokazu, Punomoći TD „P. F. d.o.o. jer taj dokaz ne egzistira, nije ni izveden na raspravi, niti je raspravljen, što predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka od utjecaja na presudu i povredu prava obrane iz čl. 468. st. 3. ZKP/08. uz kritiku obrazloženja drugostupanjskog suda koji se referira na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, stručnu literaturu i znanstvene radove (prof. dr. D. D.) o modelu delegacije ovlasti.

13.2. Drugim riječima, navodima u zahtjevu kojima se opširno problematizira ocjena dokaza (npr. sud pogrešno zaključuje iz lažnog iskaza I.opt. V. Š., nema nikakvog dokaza, punomoći, za svojstvo odgovorne osobe, nisu savjesno ocijenjeni dokazi pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima itd.) i shodno tome osporava pravilnost zaključka o utvrđenju odlučnih činjenica uz polemiziranje sa razlozima drugostupanjskog suda, osuđenik izražava nezadovoljstvo odlukom o meritumu stvari, zaključkom o dokazanosti krivnje.

13.3. Međutim, polazeći od činjeničnog stanja utvrđenog u pravomoćnoj presudi, koje ne može biti predmet osporavanja u okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka (vidi odlomak 6.), činjenični opis djela sadrži navod da je os. J. K. „... kao osoba koja je stvarno vodila poslovanje navedenog trgovačkog društva ...“, što neupitno, jasno i dostatno opisuje svojstvo osuđenika kao odgovorne osobe pa nema govora da je u tom dijelu povrijeđen zakon u čl. 469. toč. 1. i 4. ZKP/08. kako to smatra osuđenik. Valja ponoviti da se prema ustaljenoj sudskoj praksi pod pojmom odgovorne osobe (u smislu čl. 89. st. 7. KZ/97.) smatrala i osoba koja je stvarno, faktično obavljala poslove iz djelokruga pravne osobe, a ovakav je stav ugrađen i u zakonsku odredbu čl. 87. st. 6. KZ/11. opisom odgovorne osobe kao osobe „... kojoj je stvarno povjereno obavljanje poslova iz područja djelovanja pravne osobe ...“

14. Drugostupanjski sud je posebno ocijenio i žalbene navode glede kaznenog djela krivotvorenja isprave i u osuđenikovog pozivanja na alibi iznijetog tek u dopuni žalbe (odlomak 20. presude). Prema podrobnoj analizi stanja stvari, vremenu počinjenja djela i podataka o vremenu u kojem je osuđenik bio lišen slobode, za drugostupanjski je sud „prigovor alibija ... u cijelosti neprihvatljiv.“

15. U nastavku drugostupanjske odluke žalbeni sud navodi razloge zbog kojih prihvaća pravilnim odluku o kazni, imovinskopravnom zahtjevu i troškovima postupka i ne nalazi ostvarenim povrede zakona koje je ispitao po službenoj dužnosti (odlomak 22.-25.).

III Kr 65/2022-6

16. U pravu je osuđenik da drugostupanjski sud nije izrijekom odgovorio na neke od žalbenih navoda o povredama procesne naravi.

16.1. Iz koncepcije drugostupanjske odluke proizlazi da se pod okriljem naznačenih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka osporavala pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, što je temeljito razmotreno, dok ispitivanjem presude po službenoj dužnosti drugostupanjski sud nije našao da bi bile ostvarene spomenute povrede.

16.2. Nadalje, a kako je prethodno navedeno, drugostupanjski sud je temeljito i podrobno ocijenio bitne žalbene navode pa, imajući na umu da povrede procesnog zakona na koje upire osuđenik nisu ni učinjene (vidi odlomak 8. do 9.1.) nema povrede u žalbenom postupku koja je od utjecaja na presudu.

17. Slijedom iznesenog, razmotrivši obrazloženje prvostupanjskog i drugostupanjskog suda te postupak u cjelini, zaključno se može reći da su sudovi dali podrobna obrazloženja za svoja činjenična utvrđenja i ocjenu dokaza, odgovore na sve relevantne navode u odnosu na žalbene razloge, a osuđenik je imao mogućnost izjašnjavati se, predlagati dokaze, poduzimati sve zakonom dopuštene procesne radnje. Stoga je neosnovano i smjeranje osuđenika („kafkijanski proces“) na nepravičnost postupka naznakom povrede iz čl. 468. st. 2. ZKP/08.

18. Iz navedenih je razloga, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.), trebalo zahtjev odbiti kao neosnovan.

Zagreb, 25. kolovoza 2022.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.