Republika Hrvatska
Županijski sud u
Zadru
Zadar, Borelli 9
Poslovni broj: 12 Gž Ob-11/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zadru, po sutkinji Franki Zenić, u pravnoj stvari tužitelja Z.T., OIB: ... iz R., zastupanog po punomoćnici D.S., odvjetnici iz R., protiv tuženika mlt. L.T., OIB: ... iz D., zastupanog po zakonskoj zastupateljici M.K., OIB: ... iz D., a ova po punomoćnici S.P., odvjetnici iz O., radi smanjenja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-397/2021-3 od 19. svibnja 2022., dana 25. kolovoza 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja Z.T. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-397/2021-3 od 19. svibnja 2022.
Obrazloženje
1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja, riješeno je:
"I. Općinski sud u Rijeci oglašava se mjesno nenadležnim u ovoj pravnoj stvari, pa se ročište zakazano u ovom postupku za dan 24. svibnja 2022. u 13,30 sati neće održati.
II. Nakon pravomoćnosti ovog rješenja predmet će se dostaviti Općinskom sudu u Osijeku, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu."
2. Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavio tužitelj pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predložio da se žalba uvaži, pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak. U žalbi ističe da je pobijano rješenje doneseno uz apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11
- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) jer nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati. Smatra da je sud prvog stupnja pogrešno odlučio kada se oglasio mjesno nenadležnim jer se u konkretnom slučaju ne radi o situaciji iz čl. 408. i čl. 408. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/2015, 98/2019 i 47/2020 - dalje ObZ). Nadalje, odredbu čl. 51. ZPP da je potrebno ekstenzivno tumačiti na način da je i tužitelju u postupku radi izmjene odluke o visini uzdržavanja na raspolaganju izbor između općemjesno nadležnog suda i suda na čijem području tužitelj ima prebivalište odnosno boravište. Navodi da je socijalni slučaj kojem je odobrena besplatna pravna pomoć pa bi vođenje postupka u Osijeku za njega predstavljalo dodatni trošak, i nema mogućnost odabrati odvjetnika u Osijeku, da prima zajamčenu minimalnu naknadu te stanuje u nužnom smještaju. dakle, radi se o osobi koja nema imovine, nema stalna primanja i nesposoban je za rad i nije u mogućnost platiti trošak puta i dolazak na ročišta u Osijek.
3. U odgovoru na žalbu mlt. tuženik je istakao neosnovanost žalbenih navoda i razloga te predložio da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi rješenje suda prvog stupnja. U konkretnom slučaju se treba primijeniti čl. 51. ZPP, pa bi mjesno nadležan bio Općinski sud u Osijeku. Kako se dostavljena praksa odnosi na maloljetne tužitelje koji potražuju uzdržavanje, smatra da se stav izražen u tim odlukama ne može primijeniti na konkretan slučaj.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tužitelj ukazuje u žalbi, jer pobijano rješenje ima razloga o odlučnim činjenicama i može se ispitati.
6. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.
7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja na izmjenu obveze uzdržavanja koja je utvrđena presudom Općinskog suda u Rijeku broj P-672/14 od 19. ožujka 2015. iz koje slijedi da je tužitelj dužan na ime uzdržavanja mlt. tuženiku isplaćivati mjesečni iznos od 1.000,00 kn.
8. Naime, tvrdi da je nesposoban za rad, bez stalnih primanja, da je liječen u Psihijatrijskoj bolnici u R., da ostvaruje minimalnu novčanu naknadu koja mu nije dostatna niti za njegove najosnovnije životne potrebe, da boluje od F10.2. paranoidnog psihičkog poremećaja, odnosno da su se promijenile okolnosti na strani tužitelja na temelju kojih je donesena ranija presuda, pa sukladno čl. 285. i čl. 429. OBz traži da njegova obveza uzdržavanja prestane ili smanji na iznos od 200,00 kn. 9. U odgovoru na tužbu mlt. tuženik se usprotivio navodima iz tužbe i postavljenom tužbenom zahtjevu te istakao prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Rijeci budući da se radi o sporu vezanom uz roditeljsku skrb, pa bi u tom slučaju postojala nadležnost Općinskog suda u Osijeku kao suda gdje mlt. tuženik ima prebivalište.
10. Odlučujući o prigovoru mjesne nenadležnosti sud prvog stupnja je isti prihvatio s obrazloženjem da se radi o uzdržavanju djeteta, pa bi sukladno odredbama OBz bio nadležan sud gdje dijete ima prebivalište ili uobičajeno boravište.
11. Čl. 46. st. 1. ZPP propisano je da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojeg drugog suda za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika. U slučajevima predviđenim u ovom zakonu za suđenje je osim suda općemjesne nadležnosti nadležan i drugi određeni sud.
12. Čl. 51. st. 1. ZPP nadalje je propisano da za suđenje u sporovima za zakonsko uzdržavanje, ako je tužitelj osoba koja traži uzdržavanje, nadležan je pored suda općemjesne nadležnosti i sud na čijem području tužitelj ima prebivalište odnosno boravište.
13. Odredbom čl. 409. st. 1. OBz propisano je ako se roditelji nisu sporazumjeli o planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili ga je sud odbio odobriti, svaki roditelj ili dijete mogu podnijeti tužbu radi rješavanja pitanja s kojim će roditeljem dijete stanovati, načinu ostvarivanja roditeljske skrbi, osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem, te uzdržavanje djeteta. U postupku u kojem se odlučuje s kojim će roditeljem dijete stanovati o roditeljskoj skrbi i ostvarivanju osobnih odnosa djeteta s roditeljem sud nije vezan zahtjevima stranaka (st. 2.). Za suđenje u sporovima iz st. 1. i 2. ovog članka nadležan je sud koji je općemjesno nadležan za dijete.
14. U konkretnim slučaju tužitelj je osoba koja je pokrenula postupak protiv mlt. tuženika radi prestanka uzdržavanja zbog promijenjenih okolnosti, pa se u konkretnom slučaju neosnovano poziva na čl. 51. st. 1. ZPP jer se ne radi o osobi koja traži uzdržavanje.
15. Stoga se u konkretnom slučaju ima primijeniti čl. 46. st. 1. ZPP jer ne postoji isključiva nadležnost suda za odlučivanje u sporovima zbog prestanka uzdržavanja, pa je sud prvog stupnja pravilno postupio kada se oglasio mjesno nenadležnim za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.
16. Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP potvrditi rješenje suda prvog stupnja.
U Zadru, 25. kolovoza 2022.
Sutkinja
Franka Zenić
