Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-968/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Nediljke Radić kao predsjednice vijeća, te Mihe Mratovića (suca izvjestitelja) i dr. sc. Lidije Vojković, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja W. V. iz B., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku I. M., odvjetniku u U., protiv tuženika Grada B., OIB: ..., zastupanoga po punomoćniku Z. B., odvjetniku u B., radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama od 31. ožujka 2022. pod poslovnim brojem P-2291/19, u sjednici vijeća održanoj dana 25. kolovoza 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama od 31. ožujka 2022. pod poslovnim brojem P-2291/19, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Predmet se vraća na ponovno suđenje u fazu prethodnog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu kojom je obvezao tuženika isplatiti tužitelju iznos od 206.063,70 kuna s pripadajućim kamatama od 26. srpnja 2019. do isplate.

2. Ujedno je odlukom o troškovima postupka obvezao tuženika naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 32.641,56 kuna s pripadajućim kamatama od presuđenja do isplate.

3. Protiv presude pravovremeno se žali tuženik osporavajući presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22) s prijedlogom da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti ili podredno da se presuda ukine.

4. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba je osnovana.

6. Predmet postupka između stranaka jest tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 206.063,70 kuna.

7. Kao pravnu osnovu svog zahtjeva tužitelj je naveo da je kao zakupac izvršio ulaganja u poslovni prostor u vlasništvu tuženika, te da mu je tuženik u obvezi izvršiti povrat uloženog.

8. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- kako je tužitelj bio zakupac poslovnog prostora u vlasništvu tuženika u razdoblju od 28. travnja 2009. do 30. lipnja 2018.,

- kako su i tužitelj i prethodni zakupci predmetnog poslovnog prostora izvršili ulaganja u taj poslovni prostor u svrhu poboljšanja uvjeta rada u poslovnom prostoru i udovoljavanju minimalnim uvjetima za rad ugostiteljskog objekta prema propisima i traženju Ureda za gospodarstvo,

- kako je svaki idući zakupac isplatio određena ulaganja u taj poslovni prostor prethodnom zakupcu,

- kako je tuženik bio upoznat s ulaganjima koje je tužitelj izvršio u predmetni poslovni prostor,

- kako je inače tuženik priznao tužitelju uložena sredstva u poslovni prostor u visini od 75.000,00 kuna prema zaključku od 15. ožujka 2010.

9. Stoga je prvostupanjski sud utvrđujući visinu ukupnih ulaganja, te smatrajući kako nije došlo do zastare, jer bi zastarni rok počeo teći tek od dana kada je prestao ugovor o zakupu pozivom na odredbu članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO – "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) prihvatio tužbeni zahtjev, te obvezao tuženika izvršiti isplatu, a ovo s obzirom da je tužba podnesena 26. srpnja 2019., a tužitelj izašao iz poslovnog prostora 30. lipnja 2018.

10. S obzirom a žalbene navode te utvrđenja prvostupanjskog suda kao prvo valja istaći da ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda kako je tuženik znao da tužitelj obavlja određene radove u predmetnom poslovnom prostoru, odnosno da ulaže u isti, jer je prvostupanjski sud za to zaista iznio valjane i iscrpne razloge, a uostalom prvostupanjski sud je upravo ovlašten cijeniti dokaze u smislu odredbe članka 8. ZPP-a.

11. Nadalje, ovaj sud prihvaća i primjenu materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda, pri tome naravno na ono materijalno pravo koje prvostupanjski sud primijenio isključivo na one troškove koje je imao tužitelj.

12. Međutim, po pravnom shvaćanju ovog suda, a kako to ispravno u žalbi i ukazuje tuženik, potpuno je pogrešno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda u svezi ulaganja koja su obavili prethodni zakupnici, odnosno novčanih sredstava, koja je utrošio tužitelj, i to na način da je vršio isplate ranijim zakupcima.

13. Niti iz jednog dokaza u postupku ne proizlazi da bi stranke imale zaključen neki pravni posao, po kojem se tuženik obvezao tužitelju isplatiti, odnosno naknaditi ono što je tužitelj platio ranijim zakupcima.

14. Ako već prvostupanjski sud je smatrao da se radi o stjecanju bez osnove, onda bi se radilo o primjeni odredbe članka 1112. ZOO-a, jer je tužitelj plaćao ranijim zakupcima iako je znao da im ništa nije dužan platiti, pa u svakom slučaju to ne može tražiti od tuženika, a nema govora da bi se mogla primijeniti odredba članka 1119. ZOO-a jer plaćajući ranijim zakupcima za njihova ulaganja, kako bi u biti upravo on postao zakupac tužitelj nije učinio izdatak ili nešto drugo što bi tuženik po zakonu bio dužan učiniti.

15. Naravno, da je moguće sediranje tražbine, odnosno da su raniji zakupci sedirali svoju tražbinu s osnove izvršenih ulaganja u predmetni poslovni prostor na tužitelja, no u tom slučaju za ta ulaganja ranijih zakupaca zastarni rok nije počeo teći od dana kada je tužitelj izišao iz predmetnog poslovnog prostora, već zastarni rok počinje teći od onog dana kada su ti raniji zakupci prestali koristiti predmetni poslovni prostor.

16. Kako je zakonodavac Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (dalje ZID ZPP/22 – "Narodne novine" broj 80/22) u odredbi članka 2. dodao stavak 4. članku 5. na način da sud ne može svoju odluku utemeljiti na pravnoj osnovi koja je bitno različita od one koja se u postupku raspravljalo i koju savjesna i brižljiva stranka nije mogla razumno predvidjeti, a zakonodavac je u odredbi članka 107. stavak 2. ZID ZPP/22 predvidio retroaktivnu primjenu ove odredbe, što ukazuje ovom sudu kako je volja zakonodavca bila što ekstenzivnije tumačiti citiranu odredbu, to ovaj sud smatra kako u prvostupanjskom postupku valja dodatno raspraviti okolnost što su to točno raniji zakupci uložili u predmetni poslovni prostor, a što je baš konkretno odnosno koje radove i u kojoj vrijednosti uložio tužitelj, time da je posebno za naglasiti prvostupanjskom sudu kako se mora cijeniti amortizacija, odnosno ne može se samo utvrđivati vrijednost izvršenih radova, već se ista mora umanjiti za ono vrijeme korištenja, od strane tužitelja.

17. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 370. ZPP-a, u svezi odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu, te predmet vratiti na ponovno suđenje, i to u fazu prethodnog postupka, a sve kako bi se stranke mogle sukladno odredbi članka 5. stavak 4. ZPP-a detaljno očitovati, u skladu s uputom iz ovog obrazloženja.

U Splitu 25. kolovoza 2022.

Predsjednica vijeća:

Nediljka Radić, v. r.