Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1195/2022-3
U I M E R E PU B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrane Perkušić predsjednice vijeća, te Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivana Tironija člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. P. iz S., kojeg zastupa punomoćnik H. A., odvjetnik u S., protiv tuženice B. B. iz S., koju zastupa punomoćnik Ž. O., odvjetnik u S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-594/2020 od 16. ožujka 2022., u sjednici održanoj 25. kolovoza 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-594/2020 od 16. ožujka 2022.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da se obveže tuženica u roku od 15 dana naknaditi tužitelju vrijednost oduzetih pokretnina u iznosu od 350.000,00 kn, a koje su se na dan 28. svibnja 2012. godine nalazile unutar poslovnih prostora u kojima je tužitelj obavljao registriranu djelatnost svojeg ugostiteljsko-trgovačkog obrta „G." i to u prostorima označenima kao 200. ETAŽA 50/14868 dijela čest. zem. 1392/30, koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom poslovnog prostora, oznake poslovni prostor - P 7, površine 49,62 m2, na I. (prvom) katu, ulaz K 4, upisano u zk.ul. 17301, poduložak 200, 201. ETAŽA 30/14868 dijela čest. zem. 1392/30, koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom poslovnog prostora, oznake poslovni prostor - P 8, površine 29,70 m2, na I. (prvom) katu, ulaz K 4, upisano u zk.ul. 17301, pod.ul. 201 i 202. ETAŽA 30/14868 dijela čest. zem. 1392/30, koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom poslovnog prostora, oznake poslovni prostor- P 9, površine 30,30 m2, na I. (prvom) katu, ulaz K 4, upisano u zk.ul. 17301, pod.ul. 202, sve k.o. S. (točka I. izreke). Istom presudom odbijen je kao neosnovan i zahtjev tužitelja da se obveže tuženica naknaditi tužitelju imovinsku štetu s osnove izmakle koristi, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče za razdoblje i iznose, koji su navedeni u izreci presude (točka II. izreke). Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u toj presudi naloženo je tužitelju da naknadi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 19.375,00 kuna, u roku od 15 dana (točka III. izreke).
2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka USRH, 70/19. i 80/22. – dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači na način da se prihvati u cijelosti tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
2.2. Žalba nije osnovana.
3. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužitelj jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.
3.2.Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužitelja pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.
4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja da mu tuženica naknadi iznos od 350.000,00 kuna zbog oduzetih pokretnina, kao i zahtjev da mu tuženica naknadi imovinsku štetu s osnove izmakle koristi, a kako je navedeno u izreci presude.
5. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrdio je sljedeće odlučno činjenično stanje:
- da iz ugovora o zakupu poslovnog prostora od 14. ožujka 2007. (dalje u tekstu: ugovor o zakupu), proizlazi kako je sklopljen između (u ovom predmetu tuženice) B. B. i J. B. s jedne strane kao zakupodavaca, te (u ovom predmetu tužitelja) J. P. s druge strane kao zakupnika, glede poslovnog prostora na lokaciji S. u zgradi V. V. na vrijeme od pet godina počevši od 15. ožujka 2007.,
- da je članom 5. toga ugovora, ugovorena mjesečna zakupnina;
- da se člankom 8. ugovora o zakupu, zakupnik obvezuje po isteku ugovora o zakupu odnijeti sav svoj inventar i opremu i predati prostorije zakupodavcu građevinski uređene uzimajući u obzir promjene koje su nastale redovitom uporabom odnosno korištenjem poslovnog prostora,
- da iz aneksa ugovoru o zakupu, proizlazi da su stranke suglasno izmijenile članak 5., te da su ugovorili mjesečnu najamninu u iznosu od 800,00 Eura mjesečno, u protuvrijednosti u kunama, po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, dok su ostale odredbe ugovora o zakupu ostale nepromijenjene,
- da iz spisa prvostupanjskog suda poslovni broj: Pst-847/2012., proizlazi kako je u istom donijeta presuda od 14. srpnja 2016., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž-1108/2017 od 5. prosinca 2019., a kojom je pravomoćno utvrđeno da je s danom 15. ožujka 2012. prestao zakupni odnos po navedenom ugovoru o zakupu poslovnog prostora zaključenog 14. ožujka 2007. između tuženice B. B. i J. B. s jedne strane kao zakupodavaca, te tužitelja J. P. s druge strane kao zakupnika,
- da iz odgovora na tužbu proizlazi da je tuženica inventar iz poslovnog prostora uskladištila i popisala od ovlaštene osobe.
6. U odnosu na tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje od tuženice 350.000,00 kuna, koji iznos da predstavlja vrijednost oduzetih pokretnina iz poslovnog prostora, pravilno je prvostupanjski sud naveo da je tužitelj na temelju odredbe članka 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine», broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 153/09., 143/12. i 152/14. – u daljnjem tekstu: ZV), kojom je propisano da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, bio ovlašten najprije zahtijevati od tuženice predaju njegovih pokretnina, pa ako nije moguć povrat da bi tek tada bio ovlašten zahtijevati protuvrijednost istih.
6.1. Budući da je prvostupanjski sud utvrdio da se tužitelj predmetnom tužbom obratio sudu sa zahtjevom za isplatu protuvrijednosti pokretnina bez da je prethodno zatražio ili dokazao da je nemoguć povrat spornih pokretnina, to je pravilno taj sud zaključio da je vlasnik stvari ovlašten od osobe koja drži njegovu stvar u posjedu najprije tražiti povrat stvari, a novčanu protuvrijednost tek ako povrat stvari nije više moguć.
6.2. Kako tužitelj nije dokazao da vraćanje pokretnina od strane tuženice nije moguće, pri čemu se navodi da iz odgovora na tužbu proizlazi kako je tuženica navela da je pokretnine (inventar) iz poslovnog prostora uskladištila i popisala od ovlaštene osobe, to je i prema stavu ovoga suda tužitelj kao vlasnik tih stvari ovlašten od tuženica kao osobe koja ih posjeduje najprije zatražiti vraćanje stvari sukladno citiranoj odredbi ZV-a, a novčanu protuvrijednost tek ako povrat stvari više nije moguć. U konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da povrat pokretnina nije moguć, zbog čega je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva tužitelja. U odnosu na žalbene navode za odgovoriti je, da to što je u obrazloženju prvostupanjske odluke kontradiktorno navedeno da tužitelj nije dokazao da je tuženica u posjedu predmetnih pokretnina ne utječe na pravilnost pobijane odluke u ovom dijelu, jer iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi nedvojbeno utvrđenje da tužitelj nije prije podnošenje ove tužbe i traženja novčane protuvrijednosti za sporne pokretnine tražio predaju istih od tuženice, a što je bio u obvezi, pa ako povrat istih ne bi bio moguć tada bi bio ovlašten tražiti novčanu protuvrijednost tih stvari.
7. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud postupio i kada je odbio zahtjev tužitelja za naknadu štete s osnove izmakle koristi, koji temelji na tvrdnji da zbog štetne radnje tuženice nije bio u mogućnosti obavljati ugostiteljsku djelatnost kroz razdoblje (od 1. srpnja 2012. pa nadalje), a u kojem on nije bio u posjedu predmetnog poslovnog prostora, pri čemu je taj sud pravilno naveo da je tužitelj bio dužan dokazati da je šteta nastala štetnom radnjom štetnika te da je štetna radnja protupravna.
7.1. U ovom slučaju utvrđeno je, da je ugovor o zakupu raskinut prije utuženog razdoblja, kao što je utvrđeno i da se tuženica od 29. svibnja 2012. nalazi u posjedu poslovnog prostora i da posjed istoga nije bespravno oduzet tužitelju. Slijedom toga, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da ne postoji utvrđena protupravna radnja tuženice kao opća pretpostavka odgovornosti za štetu tužitelju jer je između stranaka prestao zakupni odnos na temelju ugovora o zakupu od 14. ožujka 2007., i to 15. ožujka 2012., nakon proteka roka od pet godina, na koji je bio sklopljen, a kako je sve utvrđeno u pravomoćno okončanom postupku prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem: Pst-847/2012, što se ponovno navodi.
7.2. Stoga je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je odbio i ovaj dio tužbenog zahtjeva jer tužitelj nakon 15. ožujka 2012. nema nikakve pravne osnove za daljnje obavljanje ugostiteljske djelatnosti u poslovnom prostoru kojeg je vlasnica tuženica. Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke ni u ovom dijelu iz razloga što isteka ugovora o zakupu na rok za koji je sklopljen (od 14. ožujka 2007. do 15. ožujka 2012.) nije došlo do sklapanja novog ugovora o zakupu s trajanjem na neodređeno vrijeme, kako to pogrešno smatra tužitelj, a što je sve utvrđeno prethodno navedenom pravomoćnom presudom.
8. Pravilna je i odluka o troškovima postupka iz razloga što se pravilno temelji na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika («Narodne novine», broj 148/09., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), kao i odredbama članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a, s time što je ni tužitelj posebnim žalbenim navodima ne pobija.
9. S obzirom na navedeno, valjalo je na temelju na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci ove presude.
U Splitu 25. kolovoza 2022.
Predsjednica vijeća:
Vedrana Perkušić, v. r.
