Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 64 Gž Ob-799/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H RV A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda, Vesni Žulj, sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja Centra za socijalnu skrb Z., Podružnica D., OIB: …, protiv 1. protustranke V. Š. iz S., OIB: …, koju zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u Z., 2. protustranke S. M. iz Z., OIB: …, trenutno u Zatvoru u Š., Š., uz sudjelovanje stranaka u postupku, mlt. G. M. iz Z., OIB: …, koju zastupa posebna skrbnica T. B. U., dipl. pravnica iz Centra za posebno skrbništvo, Z., te udomitelja T. Š. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. N., odvjetnik u Z., radi lišenja prava na roditeljsku skrb, odlučujući o žalbi 2. protustranke S. M. protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-530/21-48 od 15. srpnja 2022., dana 25. kolovoza 2022.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba 2. protustranke S. M. i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-530/21-48 od 15. srpnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkama I., III. i IV. izreke.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja roditelji - majka V. Š., OIB: … i otac S. M., OIB: …, lišeni su prava na roditeljsku skrb u odnosu na mlt. G. M., rođenu … 2016., OIB: … (točka I. izreke). Odlučeno je da će se osobni odnosi mlt. djeteta s majkom V. Š. održavati svaku srijedu od 16,30 do 17,30 sati na mjestu koje će majka dogovoriti s udomiteljima, uz prethodnu najavu i dogovor dan ranije (točka II. izreke) te je odlučeno da će se osobni odnosi mlt. djeteta s ocem S. M. održavati svaku srijedu od 17,30 do 18,30 sati na mjestu koje će otac dogovoriti s udomiteljima, uz prethodnu najavu i dogovor dan ranije (točka III. izreke). Odlučeno je da pravo na ostvarivanje osobnih odnosa majke V. Š. i oca S. M. s mlt. G. M. prestaje posvojenjem (točka IV. izreke).
2. Rješenje suda prvog stupnja sadržajno u dijelu pod točkama I. III. i IV., pobija žalbom 2. protustranka S. M. ne navodeći određeno žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), niti određeni prijedlog odluke suda drugog stupnja, već u suštini predlaže da se mlt. dijete povjeri njemu na skrb.
3. U odgovoru na žalbu predlagatelj Centar za socijalnu skrb Z., Podružnica D. u bitnom osporava žalbene navode 2. prostustranke S. M. te navodi kako je unatoč emocionalnoj povezanosti oca i djevojčice te očevo održavanje telefonskih kontakata, stručni tim mišljenja kako otac nema roditeljskih kapaciteta i nije u mogućnosti preuzeti svakodnevnu skrb o djetetu čiji najbolji interes i njegovu dobrobit treba imati u fokusu, i osigurati djetetu optimalnije uvjete za rast i razvoj unutar obitelji koja će joj, između ostaloga, pružiti stabilnost i sigurnost, zadovoljiti njezine emocionalne i druge razvojne potrebe te joj omogućiti postizanje punog potencijala.
4. Žalba je neosnovana.
5. Na temelju činjenica utvrđenih u postupku koji je prethodio žalbi:
- da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-752/17 od 26. siječnja 2018. (list 5-10 spisa) istim roditeljima oduzeto pravo na stanovanje s njihovim djetetom, te su lišeni prava na svakodnevnu skrb o djetetu, a dijete je povjereno na svakodnevnu skrb K. S. T. o. M. I., da je ta mjera izrečena 26. siječnja 2018. u trajanju od godine dana;
- da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-426/18 od 12. lipnja 2018. (list 11-15 spisa) izmijenjena odluka na način da je svakodnevna skrb o djetetu povjerena udomiteljskoj obitelji T. Š.;
- da je uvidom u spis predmeta Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-110/21 (ranije R1 Ob-1113/19 i R1 Ob-752/17) utvrđeno da je u istom izrečena mjera oduzimanja prava roditeljima na stanovanje s djetetom produljena i to rješenjem od 22. listopada 2021. do pravomoćnog okončanja sudskog postupka pokrenutog radi lišenja prava na roditeljsku skrb;
- da je uvidom u Zapisnik stručnog tima Centra od 22. prosinca 2020.(list 23- 25 spisa) utvrđeno da je prilikom izvida na adresi stanovanja mlt. G. kod udomitelja utvrđeno da ona odaje dojam zdrave, vesele i razigrane djevojčice, da udomitelji u potpunosti zadovoljavaju sve njene potrebe, da je djevojčica u dječjem vrtiću S., gdje se dobro adaptirala i da djevojčica ostvaruje redovite susrete s bakom K. M., jedanput mjesečno, dok s majkom nije imala kontakte od srpnja 2018. te da se majka nije ni na koji način raspitivala o djevojčici od ožujka 2019. kada je ponovno bila započela emocionalnu vezu s ocem djevojčice S. M., da su se s ocem susreti odvijali neredovito, a ne prema odluci suda, a da se otac opravdavao obvezama ili uzdržavanjem kazne zatvora;
- da iz izvještaja voditeljice mjere proizlazi da majka od ožujka 2019. susretima pristupa na vrijeme, nije pod utjecajem alkohola te da je s G. razvila dobru komunikaciju, brižna je i puna razumijevanja, unatoč nedolascima od srpnja 2018. do ožujka 2019., da je otac, iako neredovit, kada je prisutan susretima, brižan, nježan, strpljiv i zaigran s G., te da nije dolazio pod utjecajem alkohola iako je alkoholni fetor i dalje prisutan, da se nalazio u Istražnom zatvoru od 4. travnja 2019. radi nasilja prema V. bivšem partneru, da je iz zatvora izašao 13. srpnja 2019. te da je od tada redovno posjećivao mlt. G., da je 29. travnja 2019. majka V. Š. pristupila Centru, navodeći da se preselila na područje V. G. te da je odlučila prekinuti emocionalnu vezu sa S. M. i uključiti se u tretman KLA, da se nakon toga nije niti jednom pojavila na susretima s djetetom i da je nakon nekog vremena postala nedostupna Centru i voditeljici mjere, da je V. Š. u svibnju 2020. otišla u S. gdje je prijavila prebivalište i od tada nije imala kontakte s djetetom, već bi povremeno telefonom kontaktirala udomitelje, da se od listopada 2020. uključila u R. centar s odlukom da se izliječi od ovisnosti o alkoholu te da od boravka u tom centru ne konzumira alkohol, da je redovito viđala G. kada je bila u Z., da otac u tom periodu nije pokazao motiviranost kako bi osigurao stabilne i sigurne uvjete za povratak djeteta u obitelj te navodi kako ima recidive u proteklom periodu, nije ishodio uputnicu niti se uključio u liječenje, a nema niti izabranog liječnika opće medicine, da je stručni tim Centra s obzirom da se roditelji u proteklom periodu od 2017. nisu uspjeli izliječiti od alkoholizma, niti stvoriti uvjete za preuzimanje brige o djetetu, nakon što je iscrpljena mogućnost određivanja mjera oduzimanja prava roditeljima na stanovanje s djetetom, predložio roditelje lišiti prava na roditeljsku skrb;
- da je uvidom u sveobuhvatno obiteljsko procjenjivanje stručnog tima Centra od 15. prosinca 2020. (list 26-28 spisa) utvrđeno da je obitelj V. Š. i S. M. u evidenciji Centra od 30. studenog 2016. kada su zaprimili dopis Centra za socijalnu skrb S. koji im je dostavio informacije o toj obitelji te su tražili uvid u obiteljske prilike zbog sumnje na neadekvatnu skrb o mlt. G., da je u više navrata u obitelji intervenirala policija zbog nasilničkog ponašanja pod utjecajem alkohola i od strane V. Š. i S. M., a sve u prisutnosti mlt. G. M., da su oboje nekritični prema problemu ovisnosti o alkoholu i opasnostima kojima izlažu dijete u trenucima visoke alkoholiziranosti (do faze nesvjestice i potpunog gubitka kontrole), da je rješenjem Centra od 16. veljače 2017. mlt. G. žurno izdvojena iz obitelji i privremeno smještena u K. S. T. o. M. I. na period od 15 dana, da je mjera produžena na sljedećih 8 dana, a zatim je sudskim rješenjem i privremeno povjerena K. S. T. o. M. I. na slijedećih 30 dana, da su se oba roditelja, odmah, po žurnom izdvajanju djeteta iz obitelji, uključili u liječenje od ovisnosti, odlazili su redovito u KLA, redovito posjećivali kći, iskazivali visoku motiviranost za ujedinjenje obitelji te da je procijenjeno da mlt. G. može provoditi vikende kod roditelja, da je prilikom jednog dogovorenog vikenda, nakon zaprimanja dojave policije, izvršen hitni terenski izvid gdje su zatečena mlt. G. i majka koja je bila u izrazito alkoholiziranom stanju zbog čega je hospitalizirana u PB V., da je djevojčica zatečena uznemirena, dehidrirana te da je vraćena u K. S. T. o. M. I. te da je nakon navedenog, uslijedilo pokretanje postupaka i donošenje odluka suda;
- da je uvidom u medicinsku dokumentaciju (list 72 spisa) utvrđeno da pacijentica dolazi dogovoreno, subjektivno se dobro osjeća, da prema riječima odgovorne osobe iz R. centra, pacijentica uredno funkcionira proteklih 10-tak dana, da je vodila pojačanu brigu o djevojci koja je tek ušla u terapijsku zajednicu, da sama pacijentica kaže kako se sada osjeća slobodno, kao nikad prije, ne bježi od svojih problema, no odlučna je da ih se riješi, da može živjeti samostalno, nije više u otporu, negira žudnju za pijenjem alkoholnih pića, za sredinu mjeseca ima zakazanu raspravu za skrbništvom 5-godišnje kćeri G., da želi voditi brigu o djetetu, misli da je sposobna brinuti o djetetu, za sada u protektivnoj sredini.
6. Sud prvog stupnja je u postupku koji je prethodio žalbi, u skladu s odredbom čl. 360. Obiteljskog zakona (Narodne novine, br. 103/15 - dalje: ObZ), kao i Konvencijom o pravima djeteta, putem posebnog skrbnika, utvrdio i mišljenje djeteta. Sud prvog stupnja je tako utvrdio da mlt. G. ima pet godina i navodi da stanuje s mamom S. i tatom T. koje doživljava kao svoje roditelje, iako zna da to nije njena biološka obitelj, već da su joj biološki roditelji V. Š. i S. M. s kojima se voli viđati. Međutim, izričito navodi da želi i dalje stanovati sa svojom obitelji (udomiteljima), a viđati V. Š. i S. M.
7. Nadalje, sud prvog stupnja je posebno cijenio činjenicu da roditelji, iako uredno pozvani nisu pristupili na ročište zakazano radi njihovog saslušanja za 14. srpnja 2022., nisu svoj izostanak ni na koji način opravdali, niti su unatoč dugom trajanju postupka dokazali, niti dostavili ikakav dokaz da su osigurali uvjete za skrb i brigu o djetetu. Pri tom je sud napomenuo kako je otac, iako nominalno navodi da bi želio brinuti o kćeri, u zatvoru, pa to ni ne može ostvariti, u izjavi pri Centru (list 21 spisa) navodi kako nije apstinirao od alkohola, a da je na ročištu za glavnu raspravu održanom 15. listopada 2021. bio izrazito nepristojan, vrijeđao je 1. protustranku zbog čega je nakon višestrukih opomena udaljen iz sudnice (list 69-70 spisa). Sud prvog stupnja je istaknuo kako navedeno ponašanje nedvojbeno ukazuje na evidentan nedostatak samokontrole i nedvojbeno smanjen kapacitet za samostalnu odgajanje i brigu o malenom djetetu u mirnom, zaštićenom i za dijete primjerenom obiteljskom okružju.
8. S druge strane, sud prvog stupnja je zaključio kako majka nije dokazala da bi ona sama mogla adekvatno brinuti o djetetu. Sud prvog stupnja je na temelju uvida u dokument terapijske zajednice od 15. listopada 2021. (list 71 spisa) utvrdio da su od početka tretmana od 30. rujna 2020. kod majke prisutni unutarnji čimbenici za proces oporavka, a to su emocionalni i psihički umor od ovisničkog načina život, i svijest o posljedicama ovisnosti na život njene djece, da verbalizira da je svjesna sebe i svog ponašanja i počinje razumijevati, ima uvid u svoju odgovornost za nastala problemska područja i posjeduje kritičnost prema sebi i svom stanju u kojem se nalazi, u osobnu emocionalnu nezrelost i socijalnu neistraženost i da joj je potrebno dovoljno vremena za potpuni oporavak u sigurnom okruženju stambenog programa za dijete, da je visoko motivirana za održavanjem susreta s djevojčicom, da tretman R. Centar podupire oporavak majke od ovisnosti i razvoju roditeljskih snaga i sposobnosti te potpuni razvojni potencijal djeteta. Sud prvog stupnja je ocijenio kako navedena dokumentacija ne dokazuje da je majka doista i u svakodnevnom životu izvan terapijske zajednice i u uvjetima koji nisu strogo kontrolirani doista sposobna adekvatno funkcionirati i brinuti o djetetu i da pritom nije za zanemariti niti činjenicu da od ožujka 2022. kada je napustila terapijsku zajednicu, pa do srpnja 2022. nije pronašla nikakav posao (iako svakako ima sezonskog posla s nižom stručnom spremom koji bi mogla raditi), a nije se odazvala niti pozivu suda radi saslušanja, a izostanak nije niti opravdala te da takvo njeno ponašanje također, makar neizravno, ukazuje na nedostatak volje da odgovorno živi i sama skrbi o sebi pa i svom djetetu.
9. Slijedom navedenog, a ocjenjujući rezultate dokaznog postupka sud prvog stupnja smatra da su utvrđene sljedeće činjenice:
- da je mlt. G. M. smještena izvan obitelji od 16. veljače 2017. kada je žurno izdvojena iz obitelji, te je već niz godina kod udomitelja koje doživljava i smatra ih svojim roditeljima;
- da je otac u zatvoru zbog počinjenja kaznenog djela, nije dokazao da može i hoće potpuno apstinirati od alkohola i zbog toga i ne može brinuti o kćeri, mlt. G.;
- da je majka liječena zbog ovisnosti o alkoholu, no niti iz jednog dokaza predanog u spis ne proizlazi da je njena ovisnost izliječena ili barem pod kontrolom, a niti da od izlaska sa rehabilitacije doista i potpuno apstinira od alkohola i ima uvjete za brigu o djetetu;
- da roditelji nisu od ožujka 2022. (otac i dulje) dolazili na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom, niti su osigurali uvjete za siguran povratak djeteta u obitelj.
10. S obzirom na sva navedena utvrđenja, sud prvog stupnja je zaključio da su kroz dug vremenski period, zapravo od vrlo rane djetetove dobi, i otac i majka grubo zanemarivali svoje obveze prema djetetu, nisu vodili brigu o njenim potrebama, zdravlju, odgoju, obrazovanju, niti su doprinosili za njeno uzdržavanje, a njihov stil i način života i međusoban odnos i nadalje je iznimno ugrožavajući za dijete te da su takvim ponašanjem oba roditelja grubo zanemarila roditeljsku skrb u odnosu na mlt. G. M. te grubo kršili roditeljsku odgovornost, dužnost i prava, pa da su stoga ispunjene pretpostavke iz čl. 170. ObZ za lišenje prava na roditeljsku skrb. Slijedom navedenog, a s obzirom na to da više nema mogućnosti izricanja lakših mjera za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta kao što je oduzimanje prava na stanovanje koja mjera je izrečena i trajala je maksimalno zakonom dozvoljeno vrijeme, sud prvog stupnja je prihvatio kao osnovan prijedlog nadležnog Centra, budući da iz rezultata provedenog postupka proizlazi da je u interesu i za dobrobit mlt. G. M. da se udovolji tom prijedlogu Centra i da se roditelje liši prava na roditeljsku skrb, pa je na temelju odredaba čl. 149. toč. 5. u vezi s čl. 170.-177. ObZ, donio pobijano rješenje.
11. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio nije uočeno da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP. Na žalbene navode žalitelja valja odgovoriti kako je sud prvog stupnja žalitelju osigurao dostatan stupanj zaštite njegovih procesnih prava time što mu je poziv za ročište na kojem je trebao biti izveden dokaz njegovim saslušanjem uredno i pravovremeno dostavio (što žalitelj niti ne osporava), a sam žalitelj svoj izostanak s ročišta sudu prvog stupnja nije ničim opravdao.
12. Nadalje, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja pravilno je primijenio odredbe čl. 170., čl. 171., čl. 172., čl. 174. i čl. 175. ObZ, kada je donio pobijano rješenje
13. Na žalbene navode žalitelja, prvenstveno valja reći kako u svim aktivnostima koje se odnose na djecu, bez obzira poduzimaju li ih javne ili privatne institucije socijalne skrbi, sudovi, upravna ili pravosudna tijela, najbolji interesi djeteta trebaju imati prednost, na što obvezuje načelo sadržano u odredbi čl. 3. st. 1. Konvencije o pravima djeteta (Narodne novine, Međunarodni ugovori, br. 12/93 i 20/97) te istovjetnoj odredbi čl. 24. st. 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (2010), SL EU C83. Pritom valja voditi računa i o drugim odredbama Konvencije o pravima djeteta (čl. 9), koja u načelu zabranjuju odvajanje djeteta od roditelja, koje je dopušteno u izuzetnim slučajevima, no uz uvažavanje najboljeg interesa djeteta.
14. Nadalje, kada je riječ o primjeni Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori, br. 18/97 i 4/02), s pripadajućim Protokolima broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13, Europski sud za ljudska prava je u svojim odlukama koje se tiču prava na obiteljski život, u koja, između ostalog, ulaze roditeljska prava i pravo na skrb, istaknuo obvezu države da omogući roditeljima da budu uključeni u postupak kojim se odlučuje o skrbi nad djetetom, i to do stupnja koji će im omogućiti potrebnu zaštitu njihovih interesa. Pritom je Sud naglasio kako pri odlučivanju o izvršavanju roditeljskih prava, država mora uspostaviti pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i roditelja, s time da se pri tome posebna važnost mora dati najboljem interesu djeteta, koji ovisno o njegovoj prirodi i ozbiljnosti, može nadjačati interes roditelja (mutatis mutandis, Sahin protiv Njemačke, br. 30943/96, § 65, § 66, presuda od 8. srpnja 2003., te Elsholz protiv Njemačke, § 50, ibid.). Također, Ustavni sud Republike Hrvatske je primjerice u svojim odlukama broj U-III- 2182/2014 od 17. lipnja 2014. (Narodne novine, br. 108/14) broj U-III-4784/2013 od 6. ožujka 2014., (Narodne novine br. 34/14.), zauzeo shvaćanje: „... da u svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djeteta (...).“
15. Prema odredbi članka 170. ObZ, sud će roditelja lišiti prava na roditeljsku skrb u izvanparničnom postupku kad utvrdi da roditelj zloupotrebljava ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnost i prava, dok su posebne pretpostavke za određivanje ove mjere propisane odredbom čl. 171. ObZ. Lišenje prava na roditeljsku skrb najdrastičnija je obiteljsko-pravna mjera koja se može izreći roditelju radi zaštite djetetovih osobnih interesa i prava. Smisao izricanja te mjere je potpuno onemogućavanje roditelja u njegovoj skrbi za dijete zbog štetnih postupaka i ona se izriče kao nužnost i potreba zaštite djetetovih najboljih interesa. Svrha i opravdanje mjere oduzimanja roditeljske skrbi jednom roditelju zahtijeva potrebu i nužnost zaštite dobrobiti i interesa djeteta. Pritom, valja reći kako lišenje prava na roditeljsku skrb nije i ne može biti sankcija roditelju, nego se roditelj toga prava lišava da bi se zaštitio interes djeteta, a što je prema rezultatima dokaznog postupka, ovdje slučaj. Naime, mjera oduzimanja roditeljske skrbi je posljednja mjera usmjerena prema zaštiti interesa djeteta, i to kada su sve druge aktivnosti i mjere svih nadležnih tijela te roditelja iscrpljene tako da se dovodi do zaključka da roditelji doista ne izvršavaju sadržaj roditeljske skrbi koji su dužni izvršavati, a što je u ovom slučaju, ostvareno. 16. Naime, suprotno žalbenim navodima, iz rezultata dokaznog postupka, proizlazi da je mlt. G. M. smještena izvan obitelji od 16. veljače 2017. kada je žurno izdvojena iz obitelji te da je već niz godina kod udomitelja koje doživljava i smatra ih svojim roditeljima, da je žalitelj u zatvoru zbog počinjenja kaznenog djela i nije dokazao da može i hoće potpuno apstinirati od alkohola i zbog toga i ne može brinuti o kćeri, mlt. G., da je majka liječena zbog ovisnosti o alkoholu, no da niti iz jednog dokaza predanog u spis predmeta ne proizlazi da je njena ovisnost izliječena ili barem pod kontrolom, a niti da od izlaska sa rehabilitacije doista i potpuno apstinira od alkohola i ima uvjete za brigu o djetetu, da roditelji nisu od ožujka 2022. (otac i dulje) dolazili na ostvarivanje osobnih odnosa sa djetetom, niti su osigurali uvjete za siguran povratak djeteta u obitelj, da su kroz dugi vremenski period, od vrlo rane djetetove dobi, i otac i majka grubo zanemarivali svoje obveze prema djetetu, da nisu vodili brigu o njezinim potrebama, zdravlju, odgoju, obrazovanju, niti su doprinosili za njeno uzdržavanje, da je njihov stil i način života i međusoban odnos i nadalje iznimno ugrožavajući za dijete te da su takvim ponašanjem oba roditelja grubo zanemarila roditeljsku skrb u odnosu na mlt. dijete te grubo kršili roditeljsku odgovornost, dužnost i prava, kao i da više nema mogućnosti izricanja lakših mjera za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta, kao što je oduzimanje prava na stanovanje (koja mjera je izrečena i trajala je maksimalno zakonom dozvoljeno vrijeme). Stoga je sud prvog stupnja pravilno zaključio kako su ispunjene pretpostavke iz odredaba čl. 170. i čl. 171. ObZ, za lišenje prava na roditeljsku skrb, i za svoje je zaključak u obrazloženju pobijanog rješenja dao iscrpne i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a što žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje.
17. Žalitelju naposljetku valja ukazati kako ovaj sud drugog stupnja ne dovodi u pitanje njegovu roditeljsku ljubav prema mlt. kćeri i njihovu emocionalnu povezanost, no u konkretnom slučaju, sud prvog stupnja je, rukovodeći se najboljim interesom mlt. djeteta, a uvažavajući i njezino, po posebnom skrbniku, izraženo mišljenje, pravilnom primjenom konvencijskog prava i odredaba ObZ, odlučio kada je donio pobijano rješenje, s time što se žalitelju, pored navedenog, ukazuje, i na to kako je samo pod uvjetom otklanjanja razloga zbog kojih je u ovom postupku lišen prava na roditeljsku skrb za mlt. dijete, moguće razmotriti vraćanje prava na roditeljsku skrb (čl. 176. st. 1. ObZ).
18. Slijedom svega navedenog, a budući da nije uočeno da su u postupku suda prvog stupnja počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2 ZPP), a na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje je materijalno pravo pravilno primijenjeno, to je valjalo, na temelju odredbe čl. 380. toč.
2. ZPP, žalbu 2. protustranke odbiti kao neosnovanu, i potvrditi rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu.
U Zagrebu 25. kolovoza 2022.
Sutkinja
Vesna Žulj, v.r.
