Republika Hrvatska

Poslovni broj: Gž-475/2022-3

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, Marije Šimičić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća, na temelju prijedloga nacrta odluke više sudske savjetnice Andreje Mikelić, u pravnoj stvari tužitelja C. O. d. d., Z., OIB: ..., Podružnica S., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ć. i Š. iz Z., protiv tuženika Z. S. iz V., kojeg zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u K. K., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, poslovni broj P-2937/2019 od 17. prosinca 2021., 25. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju, poslovni broj P-2937/2019 od 17. prosinca 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, te u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom II. izreke koji sadrži odluku o troškovima postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 52.000,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 21. studenog 2001. do isplate, po stopi određenoj članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate („Narodne novine“ br. 76/1996, 72/2002, 153/2004) do 31. prosinca 2007., od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (točka I. izreke).

2. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 17.932,50 kn, dok je za više traženo tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).

3. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući istu u dijelu pod točkom I. izreke te u dosuđujućem dijelu pod točkom II. izreke zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. točke 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. – ispra., 57/11., 148/11-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH i 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se ista preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3.1. Nije podnesen odgovor na žalbu.

3.2. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja, kao društva za osiguranje, da mu tuženik isplati iznos od 52.000,00 kuna koji je isplatio oštećeniku A. B. za štetu nastalu u prometnoj nezgodi koju je skrivio tuženik upravljajući vozilom koje nije bilo osigurano, a koja se dogodila 16. svibnja 1993. u Splitu.

5. Po provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da se prometna nesreća dogodila 16. svibnja 1993. u Splitu na raskrižju ulica Domovinskog rata i Put Stinica, da je vozač Z. S., ovdje tuženik, upravljao osobnim automobilom Opel na način da se kretao srednjom prometnom trakom Ulicom Domovinskog rata u smjeru jugozapada, da se osobni automobil Mercedes kojim je upravljao A. B. nalazio zaustavljen na srednjoj prometnoj traci kolnika Ulice Domovinskog rata ispred semaforskog raskrižja i bio je u stanju mirovanja, da je tom prilikom došlo do primarnog udara prednjeg središnjeg dijela automobila Opel u stražnji dio automobila Mercedes, da se radi o direktnom srednjem centralnom sudaru, da je vozač automobila Opel imao vrlo dobru preglednost i mogao je vidjeti zaustavljeni automobil Mercedes što ga je trebalo navesti na zaključak da obvezno zaustavi kretanje svog automobila i tako spriječi sudar,

- da je tuženik upravljao vozilom koje nije bilo osigurano policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti,

- da je tužitelj 21. studenog 2001. isplatio oštećeniku A. B. iznos od 52.277,37 kn prema presudi Općinskog suda u Splitu, broj II P-2256/95 od 29. svibnja 1998. godine, a koja presuda se odnosi na štetni događaj,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka S. U. od 28. travnja 2021. nedvojbeno proizlazi da je za nastanak prometne nesreće odgovoran tuženik jer je upravljajući vozilom udario u automobil oštećenika koji je bio zaustavljen i kojega je mogao uočiti na dovoljnoj udaljenosti da se na vrijeme može zaustaviti.

5.1. Na temelju takvih utvrđenja, prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev, pozivom na odredbe Zakona o osiguranju i Zakona o obveznim odnosima, te obvezao tuženika na plaćanje iznosa od 52.000,00 kuna na ime regresnog zahtjeva tužitelja.

6. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8. 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

6.1 Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

6.2. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 6. ZPP-a koju posebice ističe tuženik, odnosno da mu propuštanjem dostave nalaza i mišljenja vještaka S. U. nije dana mogućnost raspravljanja pred sudom. Naime, uvidom u sustav aplikacije e-spis ovaj žalbeni sud je utvrdio da je tuženiku 21. svibnja 2021., uz poziv na ročište od 2. lipnja 2021., uručen predmetni nalaz i mišljenje vještaka sa prilozima od 29. travnja 2021., slijedom čega isti nije bio onemogućen u raspravljanju pred sudom, pa su utoliko u tom dijelu neosnovani njegovi žalbeni navodi.

6.3. Nije ostvaren ni razlog žalbe pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP-a te je potom pravilo primijenio materijalno pravo. U odnosu na žalbene navode tuženika kako prvostupanjski sud nije saslušao svjedoke predložene od strane tuženika, za odgovoriti je da isti tijekom čitavog postupka nije dostavio potrebne podatke o svjedocima pa sud nije ni mogao izvesti navedeni dokaz.

6.4. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja, prvostupanjski sud je pravilno i valjano obrazložio navedeni prigovor pa se, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, žalitelj upućuje na obrazloženje pobijane presude.

7. Odredbom članka 87. stavka 3. Zakona o osiguranju („Narodne novine“ broj 46/97, 116/99, 11/02, u daljnjem tekstu: ZO) propisano je da društvo za osiguranje koje nadoknadi štetu oštećenoj osobi, a nije bilo u obvezi isplate prema ovom Zakonu ili uvjetima za osiguranje od automobilske odgovornosti, ima pravo na naknadu od osobe koje je odgovorna za štetu i to za isplaćeni iznos štete, kamatu i troškove.

7.1. Odredbom članka 939. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91., 73/91., 111/93., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01, u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

8. S obzirom na to da iz stanja spisa proizlazi da je tuženik Z. S. M. neosiguranim vozilom izazvao prometnu nezgodu za koju je odgovoran, te da je tužitelj C. O. d. d., Z. nadoknadio štetu oštećeniku A. B. to je osnovan zahtjev tužitelja kojim potražuje isplaćeni iznos od tuženika.

9. Odredba o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom članka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rada odvjetnika ("Narodne novine", broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14 i 118/14) sve s obzirom na vrijednost predmeta spora.

10. S obzirom na to da nisu ostvareni žalbeni razlozi, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, pa je odlučeno kao u izreci ove odluke.

U Splitu 25. kolovoza 2022.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić, v. r.