Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1004/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Marije Šimičić, kao predsjednice vijeća, te Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivana Tironija, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. d.o.o., T., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva M. i P. iz Z., protiv tuženika B. K. d.o.o., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva B. i p. iz V., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj 27 P-675/2019-17 od 29. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 25. kolovoza 2022.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj 27 P-675/2019- 17 od 29. travnja 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u stadij glavne rasprave.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-324/18 u cijelosti.“

2. Odlukom o trošku obvezan je tužitelj naknaditi tuženiku iznos od 12.500,00 kuna (točka II. izreke prvostupanjske presude).

3. Žali se tužitelj pobijajući prvostupanjsku presudu u cijelosti i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači odnosno ukine. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-324/18 u cijelosti.

7. Među strankama nije sporno da je rješenjem Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-324/2018-44 od 3. svibnja 2019. tužitelj upućen da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi broj Ovr- 324/2018-16 od 11. travnja 2018. nedopuštenom.

8. Također je nesporno da je tužitelj temeljem tog rješenja i podnio tužbu u ovom predmetu.

9. U smislu odredaba Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, dalje: OZ), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, rješenja o ovrsi kojima je određena ovrha mogu se u ovršnom postupku pobijati samo pravnim lijekovima predviđenim tim Zakonom.

10. Tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom predviđena je (propisana) kao put pravne zaštite samo u okviru i svezi tih pravnih lijekova, i to (opet) samo kad ovršni sud u ovršnom postupku rješenjem odluči da upućuje na parnicu: između ostalog i kada u postupku povodom izjavljene žalbe protiv rješenja o ovrsi i dok ovrha traje na put parnice uputi ovršenika.

11. Prema odredbi članka 52. stavka 3. OZ-a tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu i na činjenicama i predloženim dokazima koje je naveo u žalbi.

12. Inače bi pravilo o upućivanju na parnicu koju treba pokrenuti u određenom (prekluzivnom) roku gubilo svaki smisao.

13. Sukladno navedenom, tužitelj je u ovoj parnici svoj zahtjev mogao postaviti samo u skladu s razlozima nedopuštenosti ovrhe zbog kojih je došlo do upućivanja na parnicu (razlog iz članka 50. stavka 1. točke 1. i 3. OZ).

14. Slijedom iznesenog, sud prvog stupnja je o tužbenom zahtjevu tužitelja trebao odlučivati u okviru tih razloga i s tim u vezi iznesenim činjeničnim osnovom, dok u odnosu na razloge zbog kojih rješenjem ne bio upućen u parnicu radilo bi se o nepostojanju procesne pretpostavke iz odredbe članka 52. OZ-a za podnošenje predmetne tužbe, te bi u tom dijelu tužbu trebalo odbaciti.

15. Međutim, prvostupanjski sud kod odlučivanja navedeno nije imao u vidu odnosno o tužbenom zahtjevu tužitelja nije odlučivao u okviru razloga iz kojeg je tužitelj (kao ovršenik) upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, pa je odlučno činjenično stanje za pravilnu odluku u ovoj stvari ostalo nepotpuno i nepravilno utvrđeno (članak 355. ZPP-a).

16. Inače, s obzirom na razlog upućivanja u parnicu za istaći je kako je odredbom članka 32. OZ-a propisano da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku.

17. Slijedom navedenog, u situaciji koju predviđa odredba članka 32. stavak 1. OZ-a, potrebna je temeljna ovršna isprava i dopunska ovršna isprava kojom se dokazuje prijenos tražbine (javna isprava, ovjerovljena privatna isprava ili pravomoćna odluka suda donesena u parničnom postupku).

18. Inače, vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga (članak 80. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO), a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja (članak 84. stavak 1. ZOO-a). Promjenom vjerovnika ne mijenja se sadržaj obveznog odnosa. Oblik ugovora o ustupu ovisi o obliku glavnog ugovora.

19. Legitimacija stranaka dakle, može biti utvrđena samo na temelju ovršne isprave te određenih dopunskih ovršnih isprava koje je ovrhovoditelj priložio uz prijedlog za ovrhu, pa u tom smislu sud prvog stupnja valja cijeniti je li ovršna isprava te dopunske ovršne isprave priložene uz prijedlog za ovrhu predstavljaju dostatan dokaz u smislu odredbe članka 32. OZ-a, a kako to tvrdi žalitelj, dok je od strane suda takva potpuna ocjena izostala.

20. Nadalje, pravilno tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer je zanemario odredbu članka 327. stavak 1. ZOO-a prema kojoj na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.

21. Članak 327. stavak 1. ZOO-a ne daje ovlaštenje sudu da suprotno odredbi članka 2. stavak 1. ZPP-a odlučuje o onome što nije postavljeno u granicama zahtjeva koje su stranke u postupku istaknule, ali to ne znači da prvostupanjski sud nije ovlašten u smislu odredbe članka 327. stavak 1. ZOO-a po prigovoru ugovorne strane kao zainteresirane osobe ili po službenoj dužnosti, a u okviru činjeničnih navoda tužbe, procijeniti valjanost spornog pravnog posla. Pritom se valjanost spornog pravnog posla razmatra kao prethodno pitanje o čijem rješenju ovisi odluka suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva (istovjetno pravnom shvaćanju iz rješenja Vrhovnog suda RH broj Rev 3357/2018-4 od 26. listopada 2021.).

22. Slijedom svega iznesenog, valjalo je temeljem odredbe iz članka 370. ZPP-a valjalo ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

23. U ponovljenom postupku sud će nakon što utvrdi sve odlučne činjenice na koje mu je ukazano ovim rješenjem donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu, a time i o troškovima ovog postupka.

U Splitu 25. kolovoza 2022.

Predsjednica vijeća:

Marija Šimičić, v. r.